#251
Posted: 29/10/2006 10:28
i tako...i losi ljudi znaju uraditi dobre stvari.
Helem ( iz duchana misli)
Helem ( iz duchana misli)
Forum Klix.ba
Helem-novo cudo u bosanskoj literaturi
Page 11 of 35
#252
Posted: 29/10/2006 12:58
Postoje Ruke. Nevidljive. A moćne i velike. I meke i prozaične. Ruke postavljaju putokaze. Putokazi od svjetlosti u beskraju.Vode nas do druge polovine našeg raspolućenog bića.Vode nas do drugog, davno izgubljenog komada duše.Postoje ruke. Nevidljive. Ruke čudnog vajara. Ruke koje strpljivo sve komadiće slažu u vječnosti svaki djelić ljubavlju blagoslove. Postoje Ruke. Nevidljive. A moćne i velike. I meke i prozaične. Samo treba razgrnuti sebe i pustiti ih da slobodno putokaze postavljaju.
#253
Posted: 29/10/2006 16:47
Prica o vremenu....
Covjeku nista nije tako tesko kao cekati vrijeme - svojih pet minuta, jer stalno vam se cini da je to vrijeme doslo evo bas sad i ako priliku sada ne iskoristite, poslije cete se kajati cijeli zivot. Vrijeme je na visokoj cijeni, ono se placa, ono se cuva kao dragulj, vremenu se covjek divi, jer ga vrijeme vremenom satire. I, ako je to istina, onda je vrijeme zapravo gospodar cijelome svijetu. Onome tko nema vremena i za koga vrijeme ne radi, ne pise se dobro. Taj je siromah, tome je odzvonilo. Ne kaze se uzalud sve u svoje vrijeme.
Vrijeme je neumorno. Ono usprkos svojim godinama uvijek koraca istim tempom; kao zivotni usud opominje nase pakosti, pecka sitne ljudske prljavstine, povremeno cak dodje neko cudno, tesko vrijeme za sve nas. To se obicno dogodi kada se u svijetu natalozi previse zla, pa obicna ljudska dobrota bude manja od vijeka, tuga veca od svake radosti, a ljudima ovlada neko ludilo. Tada vrijeme cini svoje. Ono sudi i presudi. A oni koji ostanu kao svjedoci tog vremena, jos dugo opominju sve koji dolaze.
Ispocetka je njihov glas jak, a poslije tisi, naposljetku kao da i nije vise vazno. A vazno je, jer covjek neprestano pravi istu gresku, rusi ono sto je s vremenom nastalo. Vrijeme ima svoju aromu, ono je dio svih nas, nasih lijepih i onih drugih, teskih trenutaka koje poslije cijeli zivot pokusavamo zaboraviti, ali nam ne uspijeva. Nitko ne zna sto ce mu vrijeme donijeti. A ono svakome daje po zasluzi. I mozemo se ljutiti koliko nas volja, mozemo nalaziti tisuce razloga koji su trebali utjecati na drukciju nasu sudbinu, mozemo cijelom svijetu do bola vikati svakojake prostote, vrijeme ce opet neumoljivo presuditi u svoju korist....
Covjeku nista nije tako tesko kao cekati vrijeme - svojih pet minuta, jer stalno vam se cini da je to vrijeme doslo evo bas sad i ako priliku sada ne iskoristite, poslije cete se kajati cijeli zivot. Vrijeme je na visokoj cijeni, ono se placa, ono se cuva kao dragulj, vremenu se covjek divi, jer ga vrijeme vremenom satire. I, ako je to istina, onda je vrijeme zapravo gospodar cijelome svijetu. Onome tko nema vremena i za koga vrijeme ne radi, ne pise se dobro. Taj je siromah, tome je odzvonilo. Ne kaze se uzalud sve u svoje vrijeme.
Vrijeme je neumorno. Ono usprkos svojim godinama uvijek koraca istim tempom; kao zivotni usud opominje nase pakosti, pecka sitne ljudske prljavstine, povremeno cak dodje neko cudno, tesko vrijeme za sve nas. To se obicno dogodi kada se u svijetu natalozi previse zla, pa obicna ljudska dobrota bude manja od vijeka, tuga veca od svake radosti, a ljudima ovlada neko ludilo. Tada vrijeme cini svoje. Ono sudi i presudi. A oni koji ostanu kao svjedoci tog vremena, jos dugo opominju sve koji dolaze.
Ispocetka je njihov glas jak, a poslije tisi, naposljetku kao da i nije vise vazno. A vazno je, jer covjek neprestano pravi istu gresku, rusi ono sto je s vremenom nastalo. Vrijeme ima svoju aromu, ono je dio svih nas, nasih lijepih i onih drugih, teskih trenutaka koje poslije cijeli zivot pokusavamo zaboraviti, ali nam ne uspijeva. Nitko ne zna sto ce mu vrijeme donijeti. A ono svakome daje po zasluzi. I mozemo se ljutiti koliko nas volja, mozemo nalaziti tisuce razloga koji su trebali utjecati na drukciju nasu sudbinu, mozemo cijelom svijetu do bola vikati svakojake prostote, vrijeme ce opet neumoljivo presuditi u svoju korist....
#254
Posted: 29/10/2006 17:34
helem i salko su zivjeli izvan svog vremena... ignorisali su to tako vazno vrijeme... uzeli su velike, ostre makaze i odrezali buducnost..... ne u satu koji otkucava tik-tak vec u dusi koja otkucava drugacija....
#255
Posted: 29/10/2006 19:42
U prilog dostavljam i ovaj tekst dole drhtavom rukom nakucan....Za Jeremiju
… Osjećam kako me usamljenost okružuje kao ledeno jezero, osjećam sramotu i ludost ovog života, osjećam kako u meni plamti okrutni bol zbog izgubljene mladosti. Boli, naravno, ali bar osjećam bol, osjećam stid, osjećam muku, bar živim, mislim, svjestan sam…
A ujmesto odgovora koje, uostalom, i ne očekujem, nalazim nova pitanja. Na primjer: Koliko vremena je prošlo? Kada si bio mlad posljednji put?
Razmišljam i sleđeno sjećanje počinje polako da se otapa, da se pokreće, da otkriva svoje sanjive oči i otkriva slike koje nisu bile izgubljene, samo su spavale, dubokim, mrtvim snom.
U početku mi se čini da su slike stare, najmanje deset godina. Otupjeli osjećaj za vrijeme čini nas sve opreznijim, ima ulogu zaboravljenom metra, ustvrđuje istinu i mjeri. Shvatam da su sve te slike mnogo bliže među sobom nego što sam vjerovao, da i uspavana svjest o sebi otvara sa ponosom svoje oči i potvrđuje, bezobzirno potvrđuje, i najnevjerovatnije stvari. Ide od slike do slike i kaže: “Da, to sam bio ja”, i tako jedna po jedna slika napušta svoje stanje hladne i konteplativne ljepote i postaje dio života, dio mog života. Svjest o sebi je čudesan osjećaj, ispunjava nas istovremeno zadovoljstvom i nemirom. Čojvek je ima, ali može da živi i bez nje i tako često biva, ali ne i ujvek. Ona je veličanstvena jer uništava vrijeme; ona je i opaka, jer negira razvoj.
Probuđena čula funkcioniraju i konstatiraju da sam jedne večeri bio u punoj mladosti i da se to dogodilo prije samo godinu dana... Ovo je pravo vrijeme. Redovi knjiga na polici, moja soba, peć, kiša, spavaća soba, usamljenost, sve se rasplinjuje, topi, odlazi u ništavilo...
HERMAN HESSE
… Osjećam kako me usamljenost okružuje kao ledeno jezero, osjećam sramotu i ludost ovog života, osjećam kako u meni plamti okrutni bol zbog izgubljene mladosti. Boli, naravno, ali bar osjećam bol, osjećam stid, osjećam muku, bar živim, mislim, svjestan sam…
A ujmesto odgovora koje, uostalom, i ne očekujem, nalazim nova pitanja. Na primjer: Koliko vremena je prošlo? Kada si bio mlad posljednji put?
Razmišljam i sleđeno sjećanje počinje polako da se otapa, da se pokreće, da otkriva svoje sanjive oči i otkriva slike koje nisu bile izgubljene, samo su spavale, dubokim, mrtvim snom.
U početku mi se čini da su slike stare, najmanje deset godina. Otupjeli osjećaj za vrijeme čini nas sve opreznijim, ima ulogu zaboravljenom metra, ustvrđuje istinu i mjeri. Shvatam da su sve te slike mnogo bliže među sobom nego što sam vjerovao, da i uspavana svjest o sebi otvara sa ponosom svoje oči i potvrđuje, bezobzirno potvrđuje, i najnevjerovatnije stvari. Ide od slike do slike i kaže: “Da, to sam bio ja”, i tako jedna po jedna slika napušta svoje stanje hladne i konteplativne ljepote i postaje dio života, dio mog života. Svjest o sebi je čudesan osjećaj, ispunjava nas istovremeno zadovoljstvom i nemirom. Čojvek je ima, ali može da živi i bez nje i tako često biva, ali ne i ujvek. Ona je veličanstvena jer uništava vrijeme; ona je i opaka, jer negira razvoj.
Probuđena čula funkcioniraju i konstatiraju da sam jedne večeri bio u punoj mladosti i da se to dogodilo prije samo godinu dana... Ovo je pravo vrijeme. Redovi knjiga na polici, moja soba, peć, kiša, spavaća soba, usamljenost, sve se rasplinjuje, topi, odlazi u ništavilo...
HERMAN HESSE
#256
Posted: 29/10/2006 20:08
Samo se povinujem putokazima
i bljutavosti nesredjenih zapazanja.
U nestalnosti pokreta
trazim tecnosti samopouzdanja.
Kad prozvacem smijeh
vrisnucu.
Umirem,
proklet od ljepote.
A previse praznine izmedju patnika cini me nedorecenim.
Biblioteka Helem, original,odsjek Moderna.....
Helem tada kada je ovo pisao imao tek 18 godina.
Otad do sad skoro proslo 100 godina i ,aman,nista se ne mijenja u ljudima, kakvi bili prije 100 godina takvi i danas, takva im i djeca, sve isto, ascare.
Materija samo mijenja oblik, neunistiva je.
i bljutavosti nesredjenih zapazanja.
U nestalnosti pokreta
trazim tecnosti samopouzdanja.
Kad prozvacem smijeh
vrisnucu.
Umirem,
proklet od ljepote.
A previse praznine izmedju patnika cini me nedorecenim.
Biblioteka Helem, original,odsjek Moderna.....
Helem tada kada je ovo pisao imao tek 18 godina.
Otad do sad skoro proslo 100 godina i ,aman,nista se ne mijenja u ljudima, kakvi bili prije 100 godina takvi i danas, takva im i djeca, sve isto, ascare.
Materija samo mijenja oblik, neunistiva je.
#257
Posted: 29/10/2006 20:17
Pisac--ima li šta interesantno ?
#258
Posted: 29/10/2006 20:28
stranica 162
Petak u Travniku. Dzuma u Sarenoj Dzamiji. Rat je.
Nam'az je obavezan za svakog Muslimana i Muslimanku. Svaki dan. Pet vakata, pet Nama'za.
Petkom u podne, podne je jedan od vakata a petak je normalan dan kao i subota, sastaju se Muslimani koji za petak ne misle isto kao i ja, u dzamiji, i klanjaju Dzuma Nam'az.
Taj dan se mole Bogu, u dzamiji, i oni koji to ne rade ostale dane, ako nista drugo onda neredovno i ne na svaki vakat ali i oni Muslimani i Muslimanke koji klanjaju sve vakte.
Petkom u dzamiju dolaze i oni koji se ni u taj vakat ne mole Bogu, obavljaju samo fizicke radnje a za ostalo, samo Bog bi znao sta misle i zasto su tu?
Kada je Dzuma lijepo je doci u dzamiju i klanjati, moliti se Bogu.
Covjek se osjeca kao Musliman, zato sto je tu.
Covjek se osjeca covjekom, u ovom sugavom ratu i vremenu nemas priliku da se tako osjecas, osim onda kada obavljas Nama'z.
U svim ostalim prilikama covjek se osjeca kao govno a u dzamiji i govno se osjeca covjekom.
biblioteka Helem--ratni rukopisi---
Petak u Travniku. Dzuma u Sarenoj Dzamiji. Rat je.
Nam'az je obavezan za svakog Muslimana i Muslimanku. Svaki dan. Pet vakata, pet Nama'za.
Petkom u podne, podne je jedan od vakata a petak je normalan dan kao i subota, sastaju se Muslimani koji za petak ne misle isto kao i ja, u dzamiji, i klanjaju Dzuma Nam'az.
Taj dan se mole Bogu, u dzamiji, i oni koji to ne rade ostale dane, ako nista drugo onda neredovno i ne na svaki vakat ali i oni Muslimani i Muslimanke koji klanjaju sve vakte.
Petkom u dzamiju dolaze i oni koji se ni u taj vakat ne mole Bogu, obavljaju samo fizicke radnje a za ostalo, samo Bog bi znao sta misle i zasto su tu?
Kada je Dzuma lijepo je doci u dzamiju i klanjati, moliti se Bogu.
Covjek se osjeca kao Musliman, zato sto je tu.
Covjek se osjeca covjekom, u ovom sugavom ratu i vremenu nemas priliku da se tako osjecas, osim onda kada obavljas Nama'z.
U svim ostalim prilikama covjek se osjeca kao govno a u dzamiji i govno se osjeca covjekom.
biblioteka Helem--ratni rukopisi---
#259
Posted: 29/10/2006 20:34
Muha, hoces li ti citati sta ja pisem ili da ne pisem badava ???
#260
Posted: 29/10/2006 20:36
Helem,legendo,samo naprijed,ova tema "radi'.......'upalio' si @BLACKa i @Salku, tim je sve jaci.. 
#261
Posted: 29/10/2006 20:37
Čitam al nikako da uganjam sveHelem wrote:Muha, hoces li ti citati sta ja pisem ili da ne pisem badava ???
sin mi rijetko ovu spravicu prepusti a i žena me maltretira--moram-kuhat-usisavat-pegla a i cipele joj očistit--s uživanjem #262
Posted: 29/10/2006 20:46
nema, pravi muz, tako i treba.
Zena mora biti zadovoljna.
Klofas li i tepihe?
Sta ti je sa kanisterima iz rata, je li jos ziv biciklo?
Dje onaj sudija???
Zena mora biti zadovoljna.
Klofas li i tepihe?
Sta ti je sa kanisterima iz rata, je li jos ziv biciklo?
Dje onaj sudija???
#263
Posted: 29/10/2006 20:48
ja mislio moja AZBAHA,.bas zavrsio rucak,opeglo kosulje,a ona kaze odmori se malo...prije usisavanja....@hamu,sve su iste ...muha_sa wrote:Čitam al nikako da uganjam sveHelem wrote:Muha, hoces li ti citati sta ja pisem ili da ne pisem badava ???
mozda bi trebali potraziti" toplog brata."..bar bi sve bilo po lapo a ne bi ni platu trazio.. zeno mrzac pravi svadja sa zenama na forumu,kod kuce.. ,treba misliti o buducnosti,. #264
Posted: 29/10/2006 20:50
Ništa bicikl--nisam se interesovo za sudiju-idvanaest godina je prošlo-
--žena mora bit zadovoljna-nego šta.
--žena mora bit zadovoljna-nego šta.
#265
Posted: 29/10/2006 20:56
ako si i ti zadovoljan onda OK.
#266
Posted: 29/10/2006 21:05
Dony, sta da pisem:
Poezija, proza, politika,rat,filozofija, psihologija, istorija,vjera, nacija,literatura, price, novele, kolumne, dozivljaji....
ili
.......
Poezija, proza, politika,rat,filozofija, psihologija, istorija,vjera, nacija,literatura, price, novele, kolumne, dozivljaji....
ili
.......
#267
Posted: 29/10/2006 21:10
Helem wrote:Dony, sta da pisem:
Poezija, proza, politika,rat,filozofija, psihologija, istorija,vjera, nacija,literatura, price, novele, kolumne, dozivljaji....
ili
.......
prejak si ....hajde malo Dozivljaji iz Izraela...
#268
Posted: 29/10/2006 21:15
Dobra ideja...vazi.....odoh trehnuti jednu kahfu,zapaliti koju...malo se baciti u dert, lagani relax...i stizu Price iz Izraela.
#269
Posted: 29/10/2006 21:24
Helem wrote:Dobra ideja...vazi.....odoh trehnuti jednu kahfu,zapaliti koju...malo se baciti u dert, lagani relax...i stizu Price iz Izraela.
bilo bi interesantno ono o prelasku granice Ceska-Njemacka
...mozda kasnije.. #270
Posted: 29/10/2006 21:29
to poslije....o Gabcikovu i Slovackoj...Dunajskoj Stredi i Bratislavi....Izbjeglicama u Slovackoj..to u putopisima..
Pjehe prelasci preko cesko-njemacke granice i dozivljaji sa Siptarima....
pa tek onda Njemacka.....Berlin....pa Dortumd....
film citav, Dony.
Ima li kakav scenarista i reziser da mi to i snimimo.....
Pjehe prelasci preko cesko-njemacke granice i dozivljaji sa Siptarima....
pa tek onda Njemacka.....Berlin....pa Dortumd....
film citav, Dony.
Ima li kakav scenarista i reziser da mi to i snimimo.....
#271
Posted: 29/10/2006 21:47
Helem wrote:to poslije....o Gabcikovu i Slovackoj...Dunajskoj Stredi i Bratislavi....Izbjeglicama u Slovackoj..to u putopisima..
Pjehe prelasci preko cesko-njemacke granice i dozivljaji sa Siptarima....
pa tek onda Njemacka.....Berlin....pa Dortumd....
film citav, Dony.
Ima li kakav scenarista i reziser da mi to i snimimo.....
vidjeti cu sa Spilbergom..a @Muha bi mogao poraditi na scenariju
Imali bi posla nekoliko godina..ne bi im trebali ratovi..da prave filmove... 
#272
Posted: 29/10/2006 21:53
o i za Spilberga imam ja knjigu o Americi.Pisem ja onakva kakva je Amerika, koju niko ne moze opisati kao ja.
To ce tek da bude bestseler....
Ja sam takodje najbolji americki knjizevnik, samo Ameri jos ne znaju za to.
Za sada sakupljam dozivljaje po Americi, ovo je jos Neotkrivena zemlja, zemlja Cudesa....
Ovo je Otvoreni Pakao na Zemlji......
To ce tek da bude bestseler....
Ja sam takodje najbolji americki knjizevnik, samo Ameri jos ne znaju za to.
Za sada sakupljam dozivljaje po Americi, ovo je jos Neotkrivena zemlja, zemlja Cudesa....
Ovo je Otvoreni Pakao na Zemlji......
#273
Posted: 29/10/2006 21:57
heleme, pisi o proljecu...HOCEMO PROLJECE!!!Helem wrote:o i za Spilberga imam ja knjigu o Americi.Pisem ja onakva kakva je Amerika, koju niko ne moze opisati kao ja.
To ce tek da bude bestseler....
Ja sam takodje najbolji americki knjizevnik, samo Ameri jos ne znaju za to.
Za sada sakupljam dozivljaje po Americi, ovo je jos Neotkrivena zemlja, zemlja Cudesa....
Ovo je Otvoreni Pakao na Zemlji......
#274
Posted: 29/10/2006 22:04
Salko sto je u vodu skako wrote:heleme, pisi o proljecu...HOCEMO PROLJECE!!!Helem wrote:o i za Spilberga imam ja knjigu o Americi.Pisem ja onakva kakva je Amerika, koju niko ne moze opisati kao ja.
To ce tek da bude bestseler....
Ja sam takodje najbolji americki knjizevnik, samo Ameri jos ne znaju za to.
Za sada sakupljam dozivljaje po Americi, ovo je jos Neotkrivena zemlja, zemlja Cudesa....
Ovo je Otvoreni Pakao na Zemlji......
Salko,moras cekati na red..Vidi popularnosti Zvijezda Helem,prvo..Idu dogadjaji u Izraelu..osim ako Pisac drugacije odluci....
#275
Posted: 29/10/2006 22:06
ne umijem Salko pisati o Proljecu.
o Proljecu da pisem
to je kao da pisem o sebi, proljece sam ja.
Ljudi koji se smiju i koji lice na proljece su duboke jeseni, oni prikrivaju jesen u sebi, to su hladni i ledeni ljudi i otuda mnoge varke na svijetu postoje...
smijehom prikrivaju losu narav i smijehom varaju, najvise sebi cineci time i tragediju za druge....
Samo neveseli ljudi, koji naizgled izgledaju neveseli, oni su proljece, oni su vjecno mladi i sretni, a sreca je sama za sebe, da bi meni sutra a svakom u trenu bila podarena.
o Proljecu da pisem
to je kao da pisem o sebi, proljece sam ja.
Ljudi koji se smiju i koji lice na proljece su duboke jeseni, oni prikrivaju jesen u sebi, to su hladni i ledeni ljudi i otuda mnoge varke na svijetu postoje...
smijehom prikrivaju losu narav i smijehom varaju, najvise sebi cineci time i tragediju za druge....
Samo neveseli ljudi, koji naizgled izgledaju neveseli, oni su proljece, oni su vjecno mladi i sretni, a sreca je sama za sebe, da bi meni sutra a svakom u trenu bila podarena.