Forum Klix.ba

.

shekura wrote:

TiDamJa wrote:

shekura wrote:hvala na podrsci.
ja to sve sama znam i kazem hvala mu sto mi je pokazao pravo lice, al....
barem znam ko je i ko sam ja i cu naci boljeg.samo se moram dobro potruditi da upoznam tog novog i da mu pruzim sansu.
jer sa mog lica svi u gradu citaju da ja nisam slobodna da jos uvijek pripadam njemu.
za mene je napredak kad mi se neko svidi i kad me malo zaintrigira, jer tad se nadam da ima nade:)

hm, kad razmislim, shvatim da sam polovinu svog zivota provela pateci, vjerujuci i dobrotu, postenje, istinu...nakonsvake veze sam lizala rane od 2 do 5 godina...huh...nikakvo olaksanje, niti utjeha al ni u cemu nisi sam ni usamljen, a treba cijeniti ono sto imas i dobro koje primas, ne ono cega nema i sto ne zasluzuje...nekad je pitanje ega, nekad straha, nekad samo povrijedjenosti, neshvatanja i neprihvatanja stvari kakve zaporavo jesu, a ne kako mi zelimo da ih vidimo, slkoni idealiziranju...citam tebe i osjetim svoje srce kako urla...ne ne ne...vjeruj mi draga ti ne pripadas njemu, nikad vjerovatno i nisi...

hm jako cudan komentar, u prvi mah rekla bi dobronamjeran, al rijec "draga" i ikonica emocije mi stvaraju sumnju u tu dobronamjernost.

hm, sumnjivacost je valjda jedna od ruznih posljedica ranjavanja...draga mi se omaklo, moja najbolja prijateljica i ja se tako oslovljavamo i moze biti samo nesto dobro, ali ne sablon i uzrecica, a narocito ne licemjerno ili bilo sto drugo sto se moze staviti u negativan kontekst...zao mi je sto tako na to gledas, al svakako razumijem...trebalo je biti samo ohrabrenje, al ok...

hm, sumnjivacost je valjda jedna od ruznih posljedica ranjavanja...draga mi se omaklo, moja najbolja prijateljica i ja se tako oslovljavamo i moze biti samo nesto dobro, ali ne sablon i uzrecica, a narocito ne licemjerno ili bilo sto drugo sto se moze staviti u negativan kontekst...zao mi je sto tako na to gledas, al svakako razumijem...trebalo je biti samo ohrabrenje, al ok...[/quote]

u pravu si za "ranjivost", pusem i na hladno, a ti ces me vjerovano razumjeti.

ima li novosti kod brodolomaca - ko se snašao, ko je prebolio, ko još devera ... ?

... a da je došo sebi ne bi još po forumima visio valjda ...

da se upišem u klub, tri i po godine, totalna ljubav,prsten mjesec ranije,, posloje toga upoznala freajera sa kojim ima 'nešto', mene i dalje voli ali sa njim ima nešto što joj treba za život....zajebano pravo, ne znam šta je najbolje da se pije poslije raskida

i ja sam tri godine...poslije veze od nekih 5 god. svasta se nesto izmijenjalo. i onda sam nekako dosla u fazu da sam umorna od razmisljanja o sebi...onda je dosao ON...i sve smo kulirali-kao,ma nije ni meni ni njemu do takvih gluposti i onda paf! pa ja njega volim. ama bas ga volim. ama volim ga i kad se naljutim na njega. i tako se volimo ali ne daj boze,da mi ga odnesu cigani cergari..sve bih za njega dala. bas bih i jahorinu pregazila bez konja

sve je to samo u vašoj glavi
tu sam sebi odredjujes i patnju i veselje i koliko ce sta trajati od toga
pisao sam vec o tome, ne da mi se vise

upoznajte sebe bolje, analizirajte svoja osjecanja pa cete se bolje znati postaviti prema raskidima a i biti humaniji sami prema sebi

sve je to u glavi, ali ne moze nista na zor (na silu), bol od ljubavi ima svoje faze i treba sve i jednu proci. ne pitajte koliko je kod nekog trajalo, nismo svi isti. samo treba postovati svoj organizam i kad sam sebe pocnes opominjati sa- de ba, dosta i tebe i tvog jada...onda je vrijeme za nove pobjede

pustopoljina wrote:sve je to u glavi, ali ne moze nista na zor (na silu), bol od ljubavi ima svoje faze i treba sve i jednu proci. ne pitajte koliko je kod nekog trajalo, nismo svi isti. samo treba postovati svoj organizam i kad sam sebe pocnes opominjati sa- de ba, dosta i tebe i tvog jada...onda je vrijeme za nove pobjede

varas se, nema faza, faze pravis sam sebi u glavi jer mislis da sto vise patis vise si volio, ako ne patis onda se pitas pa sta nije ok samnom, zar nisam volio...

sami sebi stvarate bol jer zelite sebi dokazati da je ljubav bila velika a ne dokazujete nista jer da je bila velika ne bi se prekinula...

cak i da patite godinama i na taj nacin sebi dokazete da je velika... pa koga briga osim vas samih ?
vasa draga / dragi je odavno sa nekom drugom a velika ljubav je otisla u sjecanja davno cak i kod vas...

zivot ti je onakav kakvim ga napravis, pamet u glavu

hm,nisam s te strane posmatrala...ja sam bila u "dugoj vezi" i kad smo raskinuli,ne mogu reci da sam bas patila,jer...nekako imam utisak da ovi u dugim vezama (kao npr ja) imaju neki sajko-problem...pa ugl. ti zadnjih pola godine-godina ne lice ni na sta,ali sve cekas da se nesto desi,pa fol dasve bude ok.tako da se u tom periodu nekako i ohladis i jer si sto puta sebi rekao-ok jos ovo,i jos ovo...pa raskines kad shvatis da po stoti put govoris-ok,jos ovaj put...
ali iako si raskinuo cvrsto uvjeren da to jeste jedini nacin,opet ima ona faza kad kontas-jesi li se mozda zeznuo? trazis li ti mozda previse od zivota? pa nije on/ona ni tako los/a? pa u sta me je proslo ovoliko vrijeme? jos posebno kad raskidas sa osobom-za koju ti kazu-pa on je bas super,bas ste bili dobar par,i dok ne rascistis sam sa sobom,nisi spreman za nove ljude. ja barem nisam bila. osjecas se super s jedne strane-tacno ti organizam ozdravi, a s druge strane,pitas se-jesi li normalan...i tako...sta ono htjedoh reci

pustopoljina wrote:hm,nisam s te strane posmatrala...ja sam bila u "dugoj vezi" i kad smo raskinuli,ne mogu reci da sam bas patila,jer...nekako imam utisak da ovi u dugim vezama (kao npr ja) imaju neki sajko-problem...pa ugl. ti zadnjih pola godine-godina ne lice ni na sta,ali sve cekas da se nesto desi,pa fol dasve bude ok.tako da se u tom periodu nekako i ohladis i jer si sto puta sebi rekao-ok jos ovo,i jos ovo...pa raskines kad shvatis da po stoti put govoris-ok,jos ovaj put...
ali iako si raskinuo cvrsto uvjeren da to jeste jedini nacin,opet ima ona faza kad kontas-jesi li se mozda zeznuo? trazis li ti mozda previse od zivota? pa nije on/ona ni tako los/a? pa u sta me je proslo ovoliko vrijeme? jos posebno kad raskidas sa osobom-za koju ti kazu-pa on je bas super,bas ste bili dobar par,i dok ne rascistis sam sa sobom,nisi spreman za nove ljude. ja barem nisam bila. osjecas se super s jedne strane-tacno ti organizam ozdravi, a s druge strane,pitas se-jesi li normalan...i tako...sta ono htjedoh reci

ja sam prije strasno patio, to je bilo na rubu ludila, veza koja je pocela 1992 i zavrsila 1995 me je gurnula u crnjak od 3 godine koji nikome na svijetu ne bih pozelio, odisao dublje od dna i vratio se nazad i nisam tada rekao - ja vise nikada necu ovako, nisam rekao ovo je glupo, nisam rekao ovo je lose ali danas kada pogledam na te tri godine na dnu znam da sam ih dao ni za sta. za sta ? sta sam dokazao ? moja "draga" je vec bila u vezi i pred udajom kad sam ja isplivao sa dna... sta sam postigao ? unistio sebi tri godine da bih sebi dokazao da sam je volio. to sam znao i prije nego sto sam unistio te tri svoje godine.

znaci tri godine cupanja sa dna, trazenja sebe, smisla zivota kuraca i palaca i jedva nakon te tri godine dna ponovo nadjem nekoga ko ce me zainteresovati... veza od 6 godina, pukla, prezaljena za 2 dana, nakon dva mjeseca nova veza od 3 godine, prezaljena (nedavno) za manje od 2 dana...

kako za 2 dana, da li sam volio ? pa naravno da sam volio sto bih bio 6 godina pa 3 godine... pa kako onda ?

ne ostavljaj repove, javice se, ovo ono, promjenice se, shvatice... dok god ostavljas rep ti sebe patis jer mislis da ce se nesto promijeniti, dajes sebi nadu i zivis u njoj a u stvari patis... raskid se desio, podvuci crtu u glavi, sagledaj realno situaciju... zasto je puklo ? sigurno da postoje dobri razlozi, ako postoje onda zakljuci sta imas iz toga.. budi malo sebican, posmatraj sebe u tome, sta ja nisam dobivao, sta sam davao, zasto nisam dobivao nesto ili zasto sam davao nesto... ako nisi dobio ljubav zasto si je davao a ako je nisi dobivao nazad koliko ti je trebalo zasto onda zaliti ... pa cak i ako se draga/dragi odluci vratiti ti prije toga trebas imati zavrsenu analizu vase veze u kojoj ces realno moci sagledati sta je bilo dobro a sta nije i zasto jer ce to biti bitno i ako dodje do nastavka ako mislis da od tog nastavka nesto i bude... u protivnom eto vas opet gdje ste vrlo brzo

sta znaci trazis li previse od zivota... meni su u obje zadnje veze nedostajale elementarne stvari ili su bile pa ih je bilo sve manje ili ih nije bilo a ja se nadao da ce ih biti, necu da uopste pricam o vezi bez toga. kako mogu traziti previse ? to je minimum. podvuces crtu i vidis gdje si ti, sta ti je nedostajalo, zasto nije bilo toga sto ti je trebalo, njeznost, paznja, pripadanje, vjernost, sex, zajednicko kukicanje rucnog rada, cijepanje drva, sta bilo...

sta znaci bas je on super ? kome je super ? nema nikoga ko ga bolje zna od tebe jer si ti bila sa njim u vezi, kako moze tvoja prijateljica reci on je super ? jel ona kuhala sa njim, gledala filmove dok ste se ceskali ? isla negdje na put ? nije ! pa kako onda zna da je super... pusti tu pricu, ti znas da li je super ili nije super i niko drugi, eventualno mu zna bivsa ali ona nije mjerodavna radi vremenske distance sa koje ona gleda...

slazem se da treba ostaviti vrijeme dok sebe ne "procistis" tj dok ne budes sposoban "cist" prihvatiti nekoga a da ti u svojoj glavi ne vuces proslost u novu vezu jer to moze biti uzrok smrti nove veze i mozes zajebati potencijalno veliku sansu sa mozda pravom osobom radi onoga sto je prenijeto iz prosle veze u tvojoj glavi...

kada covjek bude sretan sam sa sobom - onda je skoro spreman i da krene dalje
dok nije sretan sa sobom - srlja u novi problem

to je samo moje misljenje, svako zna svoje i da - ja sam sretan sa svojim zivotom koji ne mora biti idealan nekome ko gleda sa strane jer neko moze reci ti previse radis ili ti premalo radis ili ti si ovakav ili onakav poenta je da sam JA sretan sa svojim zivotom.

bas sam pocela pisati i skoro napisala poduzi tekst...ali bezveze...ni danas ne znam da li trazim previse od zivota,ali sam puno puno sretnija nego ikad prije.
i ugl. slazem se sa napisanim...

da nisi samnom raskinula ?

nisam moj bivsi je strasno patio,toliko da se ozenio .ja nisam patila bas tako ali nisam se udala.moj bivsi je bio jedan zivcani "lako cemo" tip osobe,sa sve zescom tendencijom da me uci boHsanskom jeziku ,kad bi nesto pogrijesio-imao je milion izgovora zasto nije do njega. nije cak ni na bosanskom umjesto umjesto "izvini" govorio "jebiga" i jos milion malih stvari. sto je vise zaradjivao,postajao je veci snob (a bili smo studenti kokuzi kad smo se upoznali)...nagrdih ja covjeka sram me bilo!

Prije svega odgovor za d2: jako mi se dopalo tvoje razmišljanje, vjerovatno je rezultat iskustva, pa se osjeća zrelost iz tvojih riječi.

Šta reći za raskid veze i kako je nakon toga?!?! Boli jako kada se po prvi put iskreno voli, ali mislim da sa godinama nije više isti osjećaj ni nakon raskida (biće da je i to rezultat iskustva). Ja sam nekada davno, 2001. godine, prekinula sa momkom kojeg sam voljela toliko da sam nakon raskida imala osjećaj da mi je umro neko, kao da su uzeli dio mene. Trebale su mi dvije godine da ne zaplačem kada se sjetim njega i emocija koje sam imala prema njemu. U nekim momentima sam čak i sebe mrzila zbog emocija u meni, koje sam i dalje gajila prema njemu. Razum mi je govorio da moram ići dalje, te da je bolje što nisam ostala sa njim, jer znam da bih patila (da vam sada ne navodim razloge). A srce?!?!? Srce je bilo moj najveći neprijatelj... borila sam se protiv sebe, ponekad poželje pobjeći iz svoje kože i pobjeći od same sebe, jer me je boljelo i to jako, a nisam znala šta učiniti da ta bol prestane. Smršala sam, postala hodajući skelet, bila totalno nezainteresovana za druge muškarce. Ljubav me je zamalo uništila. Nisam mogla vjerovati da sam to bila ja, osoba koja je bila racionalna i koja je razmišljala o budućnosti i koja je sebi rekla da poslije rata ništa je neće moći onoliko povrijediti, kao one povrede ostale na duši, nanesene tokom tog nesretnog perioda. I....vrijeme... Bilo mi je potrebno vrijeme da padnu u zaborav sva osjećanja prema njemu. Valjda to Bog tako uredi i na kraju se pitaš kako je moguće da si uopšte bio onako loše. Kada bih pokušala sjetiti se nas i što se desilo između nas dvoje vjerujte da mi je trebalo dosta da se namučim da pojmim da smo se nekada zabavljali. Za mene je bio stranac, neko nepoznato biće. Žalosno sa druge strane kako vrijeme izbriše nekoga kao da ga nikada ni bilo nije.

I onda... pojavio se on. Prvo me je zaintrigirao svojom pojavom, privukao kao prijatelj, a zatim sam se postepeno i zaljubila. Četiri godine nakon te 2001. godine, vidjela sam tog svog bivšeg (kojeg sam osjećala kao dio sebe) i ništa. Nisam zadrhtala, nije me probolo, nije me boljelo. Da mi je neko te 2001. godine rekao sumnjala bih u njegove riječi. Šta se desilo? Druga osoba ga je otjerala u zaborav. Tako, uživala sam u ovoj drugoj vezi dok je trajalo. Zatim su počele svađe i prekunli smo. Bilo je teško, ali definitivno ne kao prvi put.

Sada sam ponovno sama i sretna sam. Sretna sam što sam voljela, što sam se davala iskreno, što sam osjetila život u pravom smislu te riječi. Što sam osjetila ljubav koja me je vinula u nebeske visine radosti, ali isto tako bacila na dno sa koga sam se jedva izvukla. I razumijem, znam da te ljubav može dotući, sasjeći te, iskasapiti te iznutra (mene je definitivno), ali sve to trebamo prihvatiti i nastojati se izboriti sa tim, a uvijek dođe neka nova pozitivna emocija, neka nova dragost, nešto što ti ispuni biće i čini te boljim čovjekom. Treba nam neko ko će nas činiti sretnima, ko će od nas praviti bolje ljude. Ne trebamo pristajati na manje.

Kako preboljeti? Pa prije svega odbolovati, plakati ako nam se plače, "maltretirati" prijatelje sa našim jadikovanjima (prepričavanjima i analizama po 100 x jednih te istih stvari), izlaziti više, baviti se stvarima koje nas ispunjavaju, imati hobije, ići na neke sportske aktivnosti i postepeno puštati neke nove ljude u naš život. Nisam za onu opciju ulijetanja u novu vezu kako bismo preboljeli staru. Nije fer prema toj novoj osobi, a na kraju se možemo sami sebi zgaditi što smo bili tako slabi i išli linijom manjeg otpora. Za sve treba vrijeme i ponavljam, treba odbolovati prekid. Tek nakon određenog perioda ćemo se moći opustiti i primiti u zagrljaj neko novo biće, a opet sa puno više iskustva i nadam se pametnije.

prvu ljubav, u mom mi rodnom gradu, kad sretnem- ispitam sve po redu i tako...to mi je i danas jako draga osoba. tad smo bili klinci.

a mislite li vi da je ljubav kao ospice? opasnija sto si stariji?
ja sam uvijek imala jedan prostor,jedan sigurnosni pojas...a sada nemam.

pustopoljina wrote:a mislite li vi da je ljubav kao ospice? opasnija sto si stariji?
.

Sa ovim se slazem.Definitivno je tako

d2 wrote:

pustopoljina wrote:hm,nisam s te strane posmatrala...ja sam bila u "dugoj vezi" i kad smo raskinuli,ne mogu reci da sam bas patila,jer...nekako imam utisak da ovi u dugim vezama (kao npr ja) imaju neki sajko-problem...pa ugl. ti zadnjih pola godine-godina ne lice ni na sta,ali sve cekas da se nesto desi,pa fol dasve bude ok.tako da se u tom periodu nekako i ohladis i jer si sto puta sebi rekao-ok jos ovo,i jos ovo...pa raskines kad shvatis da po stoti put govoris-ok,jos ovaj put...
ali iako si raskinuo cvrsto uvjeren da to jeste jedini nacin,opet ima ona faza kad kontas-jesi li se mozda zeznuo? trazis li ti mozda previse od zivota? pa nije on/ona ni tako los/a? pa u sta me je proslo ovoliko vrijeme? jos posebno kad raskidas sa osobom-za koju ti kazu-pa on je bas super,bas ste bili dobar par,i dok ne rascistis sam sa sobom,nisi spreman za nove ljude. ja barem nisam bila. osjecas se super s jedne strane-tacno ti organizam ozdravi, a s druge strane,pitas se-jesi li normalan...i tako...sta ono htjedoh reci

ja sam prije strasno patio, to je bilo na rubu ludila, veza koja je pocela 1992 i zavrsila 1995 me je gurnula u crnjak od 3 godine koji nikome na svijetu ne bih pozelio, odisao dublje od dna i vratio se nazad i nisam tada rekao - ja vise nikada necu ovako, nisam rekao ovo je glupo, nisam rekao ovo je lose ali danas kada pogledam na te tri godine na dnu znam da sam ih dao ni za sta. za sta ? sta sam dokazao ? moja "draga" je vec bila u vezi i pred udajom kad sam ja isplivao sa dna... sta sam postigao ? unistio sebi tri godine da bih sebi dokazao da sam je volio. to sam znao i prije nego sto sam unistio te tri svoje godine.

znaci tri godine cupanja sa dna, trazenja sebe, smisla zivota kuraca i palaca i jedva nakon te tri godine dna ponovo nadjem nekoga ko ce me zainteresovati... veza od 6 godina, pukla, prezaljena za 2 dana, nakon dva mjeseca nova veza od 3 godine, prezaljena (nedavno) za manje od 2 dana...

kako za 2 dana, da li sam volio ? pa naravno da sam volio sto bih bio 6 godina pa 3 godine... pa kako onda ?

ne ostavljaj repove, javice se, ovo ono, promjenice se, shvatice... dok god ostavljas rep ti sebe patis jer mislis da ce se nesto promijeniti, dajes sebi nadu i zivis u njoj a u stvari patis... raskid se desio, podvuci crtu u glavi, sagledaj realno situaciju... zasto je puklo ? sigurno da postoje dobri razlozi, ako postoje onda zakljuci sta imas iz toga.. budi malo sebican, posmatraj sebe u tome, sta ja nisam dobivao, sta sam davao, zasto nisam dobivao nesto ili zasto sam davao nesto... ako nisi dobio ljubav zasto si je davao a ako je nisi dobivao nazad koliko ti je trebalo zasto onda zaliti ... pa cak i ako se draga/dragi odluci vratiti ti prije toga trebas imati zavrsenu analizu vase veze u kojoj ces realno moci sagledati sta je bilo dobro a sta nije i zasto jer ce to biti bitno i ako dodje do nastavka ako mislis da od tog nastavka nesto i bude... u protivnom eto vas opet gdje ste vrlo brzo

sta znaci trazis li previse od zivota... meni su u obje zadnje veze nedostajale elementarne stvari ili su bile pa ih je bilo sve manje ili ih nije bilo a ja se nadao da ce ih biti, necu da uopste pricam o vezi bez toga. kako mogu traziti previse ? to je minimum. podvuces crtu i vidis gdje si ti, sta ti je nedostajalo, zasto nije bilo toga sto ti je trebalo, njeznost, paznja, pripadanje, vjernost, sex, zajednicko kukicanje rucnog rada, cijepanje drva, sta bilo...

sta znaci bas je on super ? kome je super ? nema nikoga ko ga bolje zna od tebe jer si ti bila sa njim u vezi, kako moze tvoja prijateljica reci on je super ? jel ona kuhala sa njim, gledala filmove dok ste se ceskali ? isla negdje na put ? nije ! pa kako onda zna da je super... pusti tu pricu, ti znas da li je super ili nije super i niko drugi, eventualno mu zna bivsa ali ona nije mjerodavna radi vremenske distance sa koje ona gleda...

slazem se da treba ostaviti vrijeme dok sebe ne "procistis" tj dok ne budes sposoban "cist" prihvatiti nekoga a da ti u svojoj glavi ne vuces proslost u novu vezu jer to moze biti uzrok smrti nove veze i mozes zajebati potencijalno veliku sansu sa mozda pravom osobom radi onoga sto je prenijeto iz prosle veze u tvojoj glavi...

kada covjek bude sretan sam sa sobom - onda je skoro spreman i da krene dalje
dok nije sretan sa sobom - srlja u novi problem

to je samo moje misljenje, svako zna svoje i da - ja sam sretan sa svojim zivotom koji ne mora biti idealan nekome ko gleda sa strane jer neko moze reci ti previse radis ili ti premalo radis ili ti si ovakav ili onakav poenta je da sam JA sretan sa svojim zivotom.

...ovako, vise vas citam nego sto pisem, nemam bas puno slobodnog vremena, ali... sa ovim napisanim, kao da sam sama pisala... samo sto ja nazivam ovo gore izdvojeno "kaznjavanje sebe"... definitivno imamo izbor, i zaista je do nas samih... dragocijen je svaki dan vaseg zivota, razmislite kako cete ga iskoristiti...

kako rekoh sve je u glavi
pozz

zaručili se i nakon samo mjesec dana ostavila. uvijek sam mislio da ako me ostavi, pogotovo iznevjeri sa drugim, da ću je mrziti do kraja života...kad ono..ne ide...
hjebala me totalno, ostavila zbog drugog ali je ipak volim...mislim da je tako i iskrenije i pametnije... voljeti je ali pustiti od sebe, neka radi onako kako misli da treba bez obzira što je napravila ogromnu glupost, voljeti ali nikad ništa više ne očekivati i zahtjevati, ne dopustiti da utiče na moje biće... i dalje je volim iako je izabrala drugi put...pustio sam je iz svoje duše i želim joj sreću

efa štzngrm wrote:zaručili se i nakon samo mjesec dana ostavila. uvijek sam mislio da ako me ostavi, pogotovo iznevjeri sa drugim, da ću je mrziti do kraja života...kad ono..ne ide...
hjebala me totalno, ostavila zbog drugog ali je ipak volim...mislim da je tako i iskrenije i pametnije... voljeti je ali pustiti od sebe, neka radi onako kako misli da treba bez obzira što je napravila ogromnu glupost, voljeti ali nikad ništa više ne očekivati i zahtjevati, ne dopustiti da utiče na moje biće... i dalje je volim iako je izabrala drugi put...pustio sam je iz svoje duše i želim joj sreću

Man, you're a pussy.

ali možda se i iz ovog izrodi nešto pozitivno, možda napišem neki ljetni ljubavni hit

ma ja, pusti me, ne znam gdje udaram...