Da se nikad ne zaboravi ...

fukara_tz · Post by **fukara_tz** » 07/05/2006 13:21

Prije 13 godina 7. maja srušena Ferhadija

Na današnji dan prije 13 godina nepoznati srpski nacionalisti eksplozivom su djelimično uništili banjalučku džamiju Ferhadiju, kao dio provođenja politike etničkog čišćenja Bošnjaka iz grada na Vrbasu. Nakon prvog rušenja, tadašnja vrhuška SDS-a organizirala je potpuno rušenje i čišćenje terena na kojem se nalazio cjelokupni kompleks džamije. Ostaci ruševina odvezeni su na gradsku deponiju

Pronalazak počinilaca

Kratko nakon rušenja Ferhadije, srušena je i obližnja sahat-kula. Ferhadija je bila jedna od 16 džamija srušenih u Banjoj Luci tokom agresije na BiH u periodu od 1992. do 1995. godine. Dan rušenja banjalučke ljepotice, 7. maj, u Bosni i Hercegovini proglašen je Danom džamija.
Osim što nikada nije otkriveno ko ju je srušio, ni pet godina nakon nereda prilikom polaganja temeljca za izgradnju Ferhadije još se ne zna ni ko je ubio 61-godišnjeg Murata Badića iz Cazina. Policija nije pronašla počinioca koji je Badiću kamenom nanio teške povrede, od kojih je nekoliko dana kasnije umro. Za ovaj slučaj nije podignuta optužnica pred banjalučkim sudom.
- CJB Banja Luka nije podnio prijavu za ubistvo, nego samo za učešće u neredima okvalificiranu kao izazivanje vjerske i nacionalne mržnje - kaže Rade Mutić, portparol banjalučke policije.
Inače, Osnovni sud u Banjoj Luci 21. oktobra 2002. godine donio je preblage presude za 14 optuženih za divljanje od 7. maja 2001. godine. Na kaznu zatvora u trajanju od 13 mjeseci osuđen je Goran Popović, kojem je na teret stavljeno da je učestvovao u skidanju vjerske zastave sa zgrade Islamske zajednice.

Dva mjeseca

Na zatvorsku kaznu od jedne godine osuđeni su Siniša Milojević i Vitomir Jokanović. Oni su optuženi da su učestvovali u probijanju policijskog kordona koji je osiguravao skup, te da su bacali razne predmete na vjernike koji su prisustvovali ceremoniji polaganja temeljca.
Zatvorsku kaznu u trajanju od pet mjeseci dobio je Božidar Pejaković, dok su po mjesec manje dobili Dragan Blagojević i Dragan Radulović. Dragan Jokić osuđen je na tri mjeseca zatvora, a ista mjera izrečena je i Vujadinu Savanoviću, koji su tog dana bacali kamenje i jaja na vjernike. Na zatvorsku kaznu u trajanju od dva mjeseca osuđeni su Mladen Amidžić, Goran Kos, Slavko Divljak, Miladin Bunić, Zoran Moconja i Dragomir Vulin.

Tokom agresije srušeno 618 džamija

U toku agresije na BiH agresori su srušili 618 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, 4 tekije, 37 turbeta i 405 drugih vjerskih i vakufskih objekata. Ovome treba dodati i devastirane i teže oštećene objekte Islamske zajednice.(Avaz)

novel · Post by **novel** » 08/05/2006 07:15

http://video.google.com/videoplay?docid ... 1&q=bosnia
skorpioni 29.13min

fukara_tz · Post by **fukara_tz** » 08/05/2006 19:05

fukara_tz · Post by **fukara_tz** » 10/05/2006 13:20

fukara_tz · Post by **fukara_tz** » 10/05/2006 13:21

fukara_tz · Post by **fukara_tz** » 10/05/2006 13:22

fukara_tz · Post by **fukara_tz** » 11/05/2006 16:23

cHupjahalic@ · Post by **cHupjahalic@** » 11/05/2006 16:56

@fukara_tz
Tesko je izraziti zahvalnost sa par rijeci ovdje jer sta god da kazem zasluzujes puno vise. Hvala na artiklima, slikama... Stvarno posvecujes i ulazes dosta truda, rada i vremena na ovoj temi.
Svaka ti cast!

fukara_tz · Post by **fukara_tz** » 11/05/2006 18:29

Jedno skromno hvala

. Nasa je obaveza da ne zaboravimo.

11.05.2006.g.

Podsjećanje na žrtve genocida u Srebrenici

I danas su članice Udruženja građana «Žene Srebrenice», kao što to već godinama rade svakog jedanaestog dana u mjesecu, mirnim protestom na ulicama Tuzle i Trgu žrtava genocida u Srebrenici, zatražile istinu o svim nestalim Bošnjacima i kaznu za zločince koji su 11. jula 1995. godine ubili njihove najmilije.

Mirnom protestu ženu Srebrenice danas se pridružilo 130 studenata iz Torina (Italija) i studenti i profesori Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli. «Mi nismo došli na mirne proteste kao studenti prava nego kao ljudi koji smatraju da je njihova obaveza podržati žene Srebrenice u višegodišnjim nastojanjima da doznaju potpunu istinu o svijim najmilijim, ali i da se svi, i oni koji su naredili ali i izvršitelji zločina, adekvatno kazne», poručili su studenti Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Predsjednica Udružerija građana «Žene Srebrenice» Hajra Ćatić komentirala je i posljednja zbivanja oko navodnih pokušaja hapšenja najtraženijeg haškog bjegunca Ratka Mladića. «Sve smo bliže stavu da je međunarodna zajednica ta koja se dogovara i pregovara s ratnim zločincima. Ne vjerujemo više u medijske navode ili bolje rečeno spekulacije oko navodnih pokušaja hapšenja Ratka Mladića, ne vjerujemo ni u stalno produženje rokova za hapšenja Mladića», poručila je Hajra Ćatić.

Zahvalila je studentima iz Tuzle i Torina koji su ih danas podržali u nastojanjima da se još jednom svim relevantnim domaćim i međunarodnim institucijama stavi do znanja da neće odustati od nastojanja da doznaju istinu o stradanju njihovih najmilijih, ali i kažnjavanja zločinaca.

Srebrenica/Potočari

Spomen soba

fukara_tz · Post by **fukara_tz** » 12/05/2006 18:42

Bratunac

Položeno cvijeće na stadionu u Bratuncu

fukara_tz · Post by **fukara_tz** » 12/05/2006 18:52

domi · Post by **domi** » 12/05/2006 21:14

fukara_tz, jedno veliko hvala.

Ko moze da oprosti, nek' oprosti, do njega je, ali kao sto je vec receno nikad ne smijemo zaboraviti.

fukara_tz · Post by **fukara_tz** » 13/05/2006 15:24

Na današnji dan prije 14 godina

Razgovor majora bivše JNA Tomislava Pračera i Predsjednika SO Tuzla Selima Bešlagića

Planovi velikosrpskih krugova i bivše JNA prema Tuzli i njenoj okolini bili su više nego očigledni. Oni su željeli da Tuzlu odvoje od njene matice Republike Bosne i Hercegovine i tako ubrzaju ostvarenje svojih planova. Cilj je dakle bio da Tuzla kao važan centar sjeveroistočne Bosne i industrijski grad nekako uklope u krnju Jugoslaviju i tako izazovu ozbiljan rascjep u Bosni i Hercegovini od kojeg bi se ona, da je uspio, teško održala kao cjelovita i samostalna država. To najbolje potvrđuje tajno snimljeni dijalog koji je vođen 13.maja 1992.godine izmešu predsjednika Skupštine opštine Tuzla Selima Bešlagića i majora bivše JNA Tomislava Pračera, zamjenika komandanta vojnog Aerodroma u Dubravama. Dijalog je snimio tuzlanski Centar za obavještavanje i javljanje a da o tome predsjednik Bešlagić ništa nije znao. Radi važnosti ovog dijaloga objavljujemo ga u cjelosti:

Pračer: Ja razmišljao a ti ćeš sad, možda me otjeraš u materinu. To me uopšte ne interesuje. Imam jedno prijedlog.

Bešlagić: Hajde

Pračer: To je za žive ljude koji još nisu popaljeni i pobijeni

Bešlagić: Kaži

Pračer: Sa tim tvojim saradnicima u opštinama o kojima si govorio proglasite bre neku autonomiju i izjavite da želite da živite u Jugoslaviji.

Bešlagić: Neću ba, ne dolazi u obzir Pračer

Pračer: Da tražite izvjesnu autonomiju

Bešlagić: Ma nema govora, Pračer.Koju Jugoslaviju???

Pračer: Jebi ga onda je rat

Bešlagić: Neka je rat. Neka je. Ja nemam druge države osim Bosne i Hercegovine. Mene interesuje gdje su ljudi iz Banovića

Pračer: Ko iz Banovića?

Bešlagić: Pa razumiješ me o čemu govorim. O tebi kao čovjeku koji je rođen u Bosni i Hercegovini- Šta ti imaš sa Srbijom i Crnom Gorom?

Pračer: Slušaj, recimo sada da realnije shvaćam

Bešlagić: Nema tu realnije shvaćanja. Jebi ga
Pračer: Hoćeš me slušati.I bez ovoga...

Bešlagić: Moram. Dobio sam informaciju da mi je Dubajić stavio četiri C u kasarnu

Pračer: Slušaj ne znam to.

Bešlagić: Pa ****** kod nas niko ništa ne zna dok ne dođe odozgo, iz komande, a ja sve pred očima gledam, ***** mu materina njegova...

Pračer: Gledam odnos sanga

Bešlagić: Neka je kakav jest

Pračer: Nemoj tako

Bešlagić: Pa neka nas pobiju bolan

Pračer: Nemoj tako, to je Izetbegovićevo

Bešlagić: Biće u istoriji zapisano da je srpski narod genocidan. A Bosanci to nisu

Pračer: Traži čovječe autonomiju. Daj saglasnost da ćeš živjeti u novoj Jugoslaviji.

Bešlagić: Ne dolazi u obzir Pračer

Pračer: Jebi ga, onda smo najebali svi

Bešlagić: Ništa. Vi nemojte pucati na nas avionima. Prepustite. Mi ćemo rukama

Pračer: Nema problema. Nećemo avionima. Ali nemoj niko i moje ljude da dira.

Bešlagić: Neće do osamnaestog. Ja ću se dogovoriti za to. Vi piloti ste ipak kulturni ljudi. Ma kakva Jugoslavija? Srboslavija! Ne dolazi u obzir. Ja svoje dostojanstvo ne prodajem, nek me kolju.

Pračer: Slušaj razmišljo sam o tom istom mom ocu koji ostaje, mojoj majci

Bešlagić: Bit ćeš im na sramotu ili ljepotu. Ti procjeni.

Pračer: Moju rodbinu...Procjenio sam...Zato sam i rekao što jesam

Bešlagić: Dobro

Pračer: Hoćeš li jedan apel od mene da ne bude rata ovdje?

Bešlagić: Ništa dogovorili smo se. Zdravo.
Razgovor je snimljen na magnetofonsku traku i iz sadržaja, a i načina kako je vođen, jasno se mogu uočiti pozicije obje strane, Pračerova koja traži odvajanje Tuzle i njene okoline od Bosne i Hercegovine i Bešlagićeva koja to kategorično odbija. I onda kada mu Pračer prijeti da će doći do rata, Bešlagić svoj stav vrlo decidno i odlučno definiće riječima: «Neka je rat». Ja nemam druge države osim Bosne i Hercegovine.

U ovom odgovoru sadržan je stav ogromnog broja Bosanaca koji se ni u ranijoj svojoj prošlosti nisu mirili sa bilo kakvim diktatima, a pogotovo željom da neko sa strane nad njima ostvaruje svoju vlast.

Saobraćaj vojnih kolona kroz Tuzlu bio je veoma živ. Od 1.maja do 15.maja 1992.godine u Tuzlu su došle ili su preko njene teritorije prošle 83 najavljene vojne kolone. U njima je bilo 1.507 vozila. Prema onome što se moglo vidjeti prevoženi su uglavnom ratni materijali i vojska u 40 raznih pravaca. U ovih 14 dana prolaz ovih kolona ili njihov dolazak u Tuzlu nije bio ravnomjeran. Tako naprimjer od 1. do 8 maja prošlo je ili došlo u Tuzlu 18 kolona sa 384 vozila, dok je u drugom dijelu posmatranog perioda od 8 do 15 maja prošlo 65 kolona sa 1.123 vozila ili tri puta više nego u prvom periodu. Naručito intenzivan saobraćaj odvijao se prema Bijeljini i Ugljeviku. Od 1.do15 maja za Bijeljinu je otišlo 386 a u Ugljevik 221 vojno vozilo. Frekventan saobraćaj bio je i prema Lukavcu i Doboju, Ljubačama i Dubravama i još nekim drugim pravcima. Iz ovih i drugih podataka može se zaključiti da kako se ratni sukob u Bosni i Hercegovini razbuktavao, prevoz ljudstva i ratnog materijala od strane bivše JNA sve je intenzivniji, a što se Tuzle tiče on se ubrzano odvija naručito u posljednih osam dana prije sukoba na Brčanskoj Malti.

Reina · Post by **Reina** » 13/05/2006 16:16

fukara_tz wrote:Na današnji dan prije 14 godina

Razgovor majora bivše JNA Tomislava Pračera i Predsjednika SO Tuzla Selima Bešlagića

Planovi velikosrpskih krugova i bivše JNA prema Tuzli i njenoj okolini bili su više nego očigledni. Oni su željeli da Tuzlu odvoje od njene matice Republike Bosne i Hercegovine i tako ubrzaju ostvarenje svojih planova. Cilj je dakle bio da Tuzla kao važan centar sjeveroistočne Bosne i industrijski grad nekako uklope u krnju Jugoslaviju i tako izazovu ozbiljan rascjep u Bosni i Hercegovini od kojeg bi se ona, da je uspio, teško održala kao cjelovita i samostalna država. To najbolje potvrđuje tajno snimljeni dijalog koji je vođen 13.maja 1992.godine izmešu predsjednika Skupštine opštine Tuzla Selima Bešlagića i majora bivše JNA Tomislava Pračera, zamjenika komandanta vojnog Aerodroma u Dubravama. Dijalog je snimio tuzlanski Centar za obavještavanje i javljanje a da o tome predsjednik Bešlagić ništa nije znao. Radi važnosti ovog dijaloga objavljujemo ga u cjelosti:

Pračer: Ja razmišljao a ti ćeš sad, možda me otjeraš u materinu. To me uopšte ne interesuje. Imam jedno prijedlog.

Bešlagić: Hajde

Pračer: To je za žive ljude koji još nisu popaljeni i pobijeni

Bešlagić: Kaži

Pračer: Sa tim tvojim saradnicima u opštinama o kojima si govorio proglasite bre neku autonomiju i izjavite da želite da živite u Jugoslaviji.

Bešlagić: Neću ba, ne dolazi u obzir Pračer

Pračer: Da tražite izvjesnu autonomiju

Bešlagić: Ma nema govora, Pračer.Koju Jugoslaviju???

Pračer: Jebi ga onda je rat

Bešlagić: Neka je rat. Neka je. Ja nemam druge države osim Bosne i Hercegovine. Mene interesuje gdje su ljudi iz Banovića

Pračer: Ko iz Banovića?

Bešlagić: Pa razumiješ me o čemu govorim. O tebi kao čovjeku koji je rođen u Bosni i Hercegovini- Šta ti imaš sa Srbijom i Crnom Gorom?

Pračer: Slušaj, recimo sada da realnije shvaćam

Bešlagić: Nema tu realnije shvaćanja. Jebi ga
Pračer: Hoćeš me slušati.I bez ovoga...

Bešlagić: Moram. Dobio sam informaciju da mi je Dubajić stavio četiri C u kasarnu

Pračer: Slušaj ne znam to.

Bešlagić: Pa ****** kod nas niko ništa ne zna dok ne dođe odozgo, iz komande, a ja sve pred očima gledam, ***** mu materina njegova...

Pračer: Gledam odnos sanga

Bešlagić: Neka je kakav jest

Pračer: Nemoj tako

Bešlagić: Pa neka nas pobiju bolan

Pračer: Nemoj tako, to je Izetbegovićevo

Bešlagić: Biće u istoriji zapisano da je srpski narod genocidan. A Bosanci to nisu

Pračer: Traži čovječe autonomiju. Daj saglasnost da ćeš živjeti u novoj Jugoslaviji.

Bešlagić: Ne dolazi u obzir Pračer

Pračer: Jebi ga, onda smo najebali svi

Bešlagić: Ništa. Vi nemojte pucati na nas avionima. Prepustite. Mi ćemo rukama

Pračer: Nema problema. Nećemo avionima. Ali nemoj niko i moje ljude da dira.

Bešlagić: Neće do osamnaestog. Ja ću se dogovoriti za to. Vi piloti ste ipak kulturni ljudi. Ma kakva Jugoslavija? Srboslavija! Ne dolazi u obzir. Ja svoje dostojanstvo ne prodajem, nek me kolju.

Pračer: Slušaj razmišljo sam o tom istom mom ocu koji ostaje, mojoj majci

Bešlagić: Bit ćeš im na sramotu ili ljepotu. Ti procjeni.

Pračer: Moju rodbinu...Procjenio sam...Zato sam i rekao što jesam

Bešlagić: Dobro

Pračer: Hoćeš li jedan apel od mene da ne bude rata ovdje?

Bešlagić: Ništa dogovorili smo se. Zdravo.
Razgovor je snimljen na magnetofonsku traku i iz sadržaja, a i načina kako je vođen, jasno se mogu uočiti pozicije obje strane, Pračerova koja traži odvajanje Tuzle i njene okoline od Bosne i Hercegovine i Bešlagićeva koja to kategorično odbija. I onda kada mu Pračer prijeti da će doći do rata, Bešlagić svoj stav vrlo decidno i odlučno definiće riječima: «Neka je rat». Ja nemam druge države osim Bosne i Hercegovine.

.

Sjecam se ovog razgovora ko' da je danas bilo...

novel · Post by **novel** » 15/05/2006 13:51

Pomozite da se identifikuje osoba koju su strijeljali škorpioni

Sa snimka strijeljanja srebreničana koje su ubili pripadnici jedinice Škorpioni identifikovano je 5 osoba.

Za osobu na slici još uvijek nije utvrđeno o kome se radi.

Do sada su indentifikovani: Safet Fejzić (17), Azmir Alihshpahić (17), Sidik Saltić (36), Smail Ibrahimović (35) i Saib Salkić (20).

Ukoliko znate o kome se radi molimo da nas kontaktirate na [email protected], obavjestite neko od udruženja ili Komisiju za traženje nestalih osoba.

BECHO · Post by **BECHO** » 15/05/2006 14:21

15.05.2006.
Na današnji dan, prije 14 godina
Poljima se počeo širiti miris ljiljana

Prije četrnaest godina, 15.maj je osvanuo sunčan, predivan ali zlokoban, rat se valjao prema Tuzli. Ono što smo nekad ponosno nazivali JNA, napunila je kasarnu i okolinu grada bradatim rezervistima, troprstašima, sa četničkom ikonografijom, koje smo tada, valjda zbog nevjerice u šta se pretvara JNA, još uvijek izbjegavali da nazovemo pravim imenom, četnicima.

Negdje oko 15 sati, ta rulja u koju se pretvorila JNA, trebala je organizovano da napusti kasarnu i preko raskršća na Brčanskoj Malti uputi se prema Požarnici i dalje prema Bijeljini. Vijest o napuštanju kasarne bila je signal za hiljade naših komšija Srba, da bez pozdrava, potrpaju žene i djecu u vozila i napuste grad.

U početku, izlazak je tekao po dogovoru a onda je sa četničkih vozila koja su kroz Skojevsku išla prema raskršću započelo štektanje mitraljeza. Nije to bilo šenlučenje pijanih četnika koji pucaju u vazduh, pucali su po ulici i okolnim zgradama. Neka vozila koja su nailazila na raskršće, izdvojila su se iz kolone i krenula prema Sjenjaku. Istovremeno, čelo kolone se zaustavilo. To je bio znak za početak pakla koji je rezultirao prvim velikim porazom četničke armade.

Tako je rat na velika vrata ušao u naš grad i zadržao se gotovo četiri godine ali zahvaljujući toj pobjedi, Tuzla nije doživjela krvavu sudbinu Brčkog, Bjeljine, Zvornika i drugih podrinjskih naselja. Tuzlaci, pripadnici svih naroda i vjeroispovijesti, nisu dozvolili da se to dogodi. Zahvaljujući tom danu, miris ljiljana nadjačao je prekodrinski miris baruta i krvi.

Srpska strana i dan danas svašta priča o tom 15. maju, optužuje Tuzlu i Tuzlake za ratni zločin a zaboravlja da je preko tog istog raskršća, 4 dana kasnije, prošla još jedna vojna kolona, sa aerodroma Dubrave, bez i najmanjeg incidenta. Komandant aerodroma i vojni obavještajci tačno su znali šta se zbilo na Brčanskoj Malti i ko je kriv za to, inače se ne bi usudili da svoje vojnike i njihove porodice provedu kroz cijelu Tuzlu i preko te iste Brčanske Malte, prema Bijeljini.

Ali, nek oni pričaju šta hoće, mi znamo šta se zbilo. Tuzla i Tuzlaci su i u ovom ratu, kao i onim prethodnim, sačuvali svoje ljudsko lice, svoje i tuđe dostojanstvo. /tuzlarije/

Neka je rahmet i vječna slava našim poginulim ljiljanima.

fukara_tz · Post by **fukara_tz** » 15/05/2006 15:13

Neka je rahmet i slava braonicima Tuzle od agresora.

15.05.1992.g. - 15.05.2006.g

Slana banja danas

Spomen obilježje poginulim borcima

"Sjecaš li se Balte"

Pa Ace Stankovica i svih ostalih znanih i neznanih ginjenika za slobodu Tuzle...

FFK as Lucy01 · Post by **FFK as Lucy01** » 15/05/2006 15:56

Hvala i slava onima koji s puskama TO u rukama stadose na branik moga grada sa jasnom porukom: dok je nas, ovdje klati i paliti necete.
Moj zivot se od tog dana dijeli na 2 dijela: onaj prije 15. Maja i onaj poslije.....

Al-aqsa · Post by **Al-aqsa** » 15/05/2006 16:04

Neka je vjecni rahmet i slava svim sehidima i poginulim borcima, herojima Brcanske Malte!

Poljem se i dalje siri miris ljiljana!!

Pokrecem inicijativu o izgradnji spomen obiljezja na Brcanskoj Malti svim poginulim 15 Maja. Ako u RS-u svaki cetnik ima spomenik, onda i nasi pravednici, istinski heroji i ljiljani imaju pravo na spomenik u Tuzli!!

fukara_tz · Post by **fukara_tz** » 15/05/2006 17:54

Povodom 15. maja

Delegacija BOSS-a položila cvijeće na Spomenik šehidima i palim borcima

Delegacija BOSS-a na čelu sa predsjednikom Mirnesom Ajanovićem, Arifom Ahmetaševićem, dobitnikom priznanja humanista godine od strane Internacionalne lige humanista i Edinom Haračićem dobitnikom priznanja "Zlatni ljiljan", položila je cvijeće na Spomenik šehidima i palim borcima na tuzlanskoj Slanoj banji u povodu 15. maja 1992. godine kada je odbijen pokušaj JNA da okupira Tuzlu.

Predsjednik BOSS-a Mirnes Ajanović je izrazio žaljenje obzirom da još uvijek nije realizovana BOSS-ova Inicijativa za donošenje odluke o izgradnji spomen obilježja na Brčanskoj Malti, kao simbolu tuzlanskog otpora agresiji na BiH.

Inicijativa je usvojena na 44. sjednici Opštnskog vijeća Tuzla održanoj 6. jula 2004. godine, a izgradnjom spomen obilježja, ispunili bi se zahtjevi tuzlanskih boračkih organizacija da se na adekvatan način obilježi bitka na Brčanskoj Malti, istakao je predsjednik BOSS-a Mirnes Ajanović.

fukara_tz · Post by **fukara_tz** » 15/05/2006 17:55

15.05.2006.g.

Prijem za ratnog načelnika Tuzle

U povodu 15. maja, dana kada su osujećene namjere bivše JNA da okupira Tuzlu, načelnik općine Tuzla Jasmin Imamović danas je primio ratnog načelnika Općine Selima Bešlagića. Povod je bila i nedavna dodjela priznanja Bešlagiću, koji je za očuvanje multikulturalnosti i suživotu građana u Tuzli dobio priznanje počasnog građanina italijanske provincije Arezzo.

„Mislim da ljudi koji su dodjeljivali ovu nagradu nisu gledali samo 15. maj 1992. godine. Oni su gledali ukupnost ponašanja Tuzle i Tuzlaka od početka agresije do završetka rata“, kazao je ovom prilikom ratni načelnik Tuzle i poslanik u parlamentu BiH Selim Bešlagić. Načelnik Tuzle Imamović uputio je čestitke svom prethodniku i naglasio da je Tuzla i dalje primjer suživota i tolerancije ne samo na prostoru BiH nego i za sve gradove zemalja bivše Jugoslavije.

]

fukara_tz · Post by **fukara_tz** » 22/05/2006 14:06

U Memorijalnom centru Srebrenica/Potočari u toku su radovi na postavljanju spomen obiljezja sehidima. Do 11.jula 2006.g. bice postavljeno oko 300 spomenika.

Otac i sin

fukara_tz · Post by **fukara_tz** » 22/05/2006 14:14

Na ovom mjestu do 11.jula bice postavljene spomen ploce na kojima ce biti ispisana imena zrtava genocida, njih preko 8.000.

Iz knjige zalosti...

Muzej

Pogled iz muzeja

fukara_tz · Post by **fukara_tz** » 22/05/2006 15:24

Asmira S. ni mrtva ne želi u Bijeljinu

Čak 150 porodica, većinom raseljenih lica i ne mali broj civilnih žrtava rata, koji su smješteni u stanove nad kojima neko drugi polaže vlasničko pravo, ovih su dana dobili rješenja o deložaciji. Iako je ovakva odluka u skladu sa Zakonom o vraćanju imovine prijeratnim vlasnicima FBiH, provedba nosi mnoge probleme za žrtve i njihove porodice koje deset godina nakon završetka rata i dalje tragaju za trajnim smještajem, kaže se u novom Justice Reportu BIRN-a.

Kuća strave

Jedan od osnovnih razloga zbog kojeg se neki od njih ne mogu ili ne žele vratiti u svoje prijeratne domove, na mjesta gdje su preživjeli najteže trenutke u životu, jeste činjenica da je ne mali broj počinilaca ratnih zločina još na slobodi.

Među njima je 34-godišnja Asmira S.. Mada je za Justice Report spremna govoriti o svemu što je preživjela, zbog djece ne želi to uraditi pod punim imenom i prezimenom.

Ova mlada žena protjerana je prije 13 godina iz Bijeljine. Danas je nezaposlena, ima visok postotak invaliditeta i trajne psihološke traume, što joj otežava normalan život. I ona i cijela porodica tretirani su kao socijalno ugrožena kategorija. Asmira i njena porodica također su u petak dobili rješanja da u roku od od 15 dana moraju napustiti stan u kojem danas žive.

Kada je pitala gdje da ide nakon deložacije, rečeno joj je da se vrati u Bijeljinu.

“Ni mrtva ne želim da idem tamo”, kaže Asmira.

Na početku rata imala je 20 godina i dvoje male djece od kojih je najmlađe imalo šest mjeseci. Kada su srpski vojnici ušli u njenu kuću u Bijeljini, silovali su je pred djecom, mužem i svekrvom. Muž je nakon toga odveden u logor, a kuća pretvorena u ženski zatvor u kojem je uz Asmiru i njenu djecu bilo zatočeno još 11 žena. Asmira je, kaže, silovana na desetine puta. Vojnici su dolazili često pijani, ljutiti, i nju i druge žene fizički zlostavljali.

“Cijelo mi je tijelo isječeno. I danas nosim ožiljke”, kaže Asmira. “Dok su orgijali, moja šestomjesečna curica je plakala. To ih je nerviralo, pošli su po nju, krenuli da je nabiju na bajonet, vrištala sam, preklinjala... a onda sam pala u komu”, kaže Asmira.

Nakon tog šoka, kaže, nije nije mogla prepoznati djecu, nikoga se nije sjećala, kaže, i danas bi sve htjela zaboraviti, ali ne može.

U Asmirinoj kući zatočenice su ostale do 18. aprila 1993. godine. Oslobođena je kad je porodični prijatelj, Srbin, platio za nju i djecu tadašnjih 5.600 maraka. Izašla je iz kuće sa 21 godinu, potpuno sijeda, s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Danas preživljava uz 90 KM socijalne pomoći. Muž koji se 1994. godine vratio iz logora tek povremeno radi.

Država još nije našla adekvatan način da odredi status žrtava kakve su Asmira i njena porodica. Jedino rješenje koje im se nudi je povratak u, za njih, kuću strave, u Bijeljini. No, to za Asmiru i žene slične njoj predstavlja novu traumu, koju dodatno pojačava činjenica da bi izgubila status raseljenog lica od momenta povratka na prijeratno prebivalište. No, zakoni su nemilosrdni.

Tako će federalna Vlada, prema Zakonu o prodaji i dodjeli napuštenih stanova, bez imalo dileme deložirati svih 150 porodica, među njima i oko trideset porodica poginulih boraca, ratnih vojnih invalida i socijalno ugroženih.

Pored Asmire, više od 30 žena žrtava silovanja dobilo je nalog o deložaciji. Stanovi će biti vraćeni preduzećima koja su ih posjedovala prije rata, a koja ih mogu ponovo dodijeliti svojim uposlenicima. Riječ je i o stanovima koji su općinsko vlasništvo i koji će sada biti prodavani po cijeni od 600 KM po metru kvadratnom. Zakon se odnosi na više od 6.500 stanova u FBiH, ali se ne zna u koliko takvih stanova žive raseljena lica ili druge kategorije koje se iz opravdanih razloga ne mogu vratiti u prijeratne domove. U neke je nakon rata vlada Kantona Sarajevo smjestila žrtve ratne torture, seksualnog nasilja, raseljene, teško oboljele, kao i svjedoke u procesima za ratne zločine. Ovaj alternativni smještaj je bio privremeno rješenje za žrtve čije je pravo na korištenje isteklo u petak, 19. maja. Čak su alternativnim smještajem proglašeni i stanovi na koje niko nije tražio povrat.

Mehemed Kaltak iz Ministarstva za rad i socijalnupolitiku Kantona Sarajevo ističe da svi privremeni korisnici alternativnog smještaja moraju biti deložirani zbog obaveze vraćanja stanova vlasnicima. No, on tvrdi da žrtve rata neće ipak završiti na ulici.

“Shodno odredbama Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i porodica sa djecom, Kantonalni centar za socijalni rad će obezbijediti privremeni smještaj”, tvrdi Kaltak. (Oslobodjenje)

http://www.oslobodjenje.ba/index.php?op ... &Itemid=44

fukara_tz · Post by **fukara_tz** » 23/05/2006 01:16

Na mramornoj ploči dva reda iznad nasmiješeno je lice Adnana Beganovića. Imao je samo 16 godina. Na Kapiji je bio sa godinu mlađom sestrom Adnom.
- Ona je krenula kući, a on je rekao da će ostati samo još pet minuta - priča njihova majka Zekija.

Adna je danas udata i ima bebu od dvije godine. Beganovićima su ostale uspomene i slike iz porodičnog albuma na kojima je Adnan imao pet godina i na Drini upecao prvu ribu. Da nije bilo granate ispaljene s Ozrena, 21.maja napunio bi 28 godina.

U 42. godini života odlučila sam roditi još jedno dijete. Dala sam mu ime Adnan, da me uvijek podsjeća na mog prvog sina - govori Zekija. Prosle godine na godisnju masakra mali Adnan ljubio je sliku svoga brata kojeg nikad nije vidio.

Da se nikad ne zaboravi ...

#251

#252

#253

#254

#255

#256

#257

#258

#259

#260

#261

#262

#263

#264

#265

#266

#267

#268

#269

#270

#271

#272

#273

#274

#275