sarajevo X fasisticki forum???

[Solomon]

[Solomon]

Iako je FK Sarajevo osnovan 1946. godine, a neki drugi bh. ligasi i dosta prije tog datuma, prva sampionska titula nekadasnje zajednicke drzave stigla je u Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu 1967. godine. Mnoge generacije FK Sarajevo, a i ostalih ligasa, mastali su do tada o tom podvigu, ali zbog specificne situacije, u kojoj su klubovi tkz. "velike cetvorke", bili, sasvim otvoreno, favorizirani na razlicite nacine, uspjeh fudbalera Sarajeva bio je istinski podvig. Tome treba dodati da je titula osvojena u specificnim okolnostima. Naime, klub je bio u toj 1966./67. sezoni znacajno oslabljen. Musovic i Ristic su neocekivano napustili klub i presli u Hajduk, na odsluzenje vojnog roka otisli su Muftic i Vujovic, a u pola sezone dvojica najiskusnijih, legendarni Asim Ferhatovic (povreda koljena na Kantridi protiv Rijeke ostavila je trajne posljedice) i Ibro Biogradilic, su prestali sa aktivnim igranjem.
U takvoj situaciji, kada su pojedinci, sasvim realno, strijepili za prvoligaski opstanak, tadasnji trener kluba Miroslav - Meho Brozovic, koje i inace pripadaju izvanredno velike zasluge za dotadasnje uspjehe kluba, hrabro se hvata u kostac sa svim ovim preprekama i manirom velikog trenera uspjesno vodi klub.

Posljednja utakmica na Kosevu, protiv zenickog Celika bila je za Sarajevo "biti ili ne biti". Medjutim, sigurnom igrom i velikom pobjedom od 5:2 Sarajevo je postalo sampion!

Najcesce, za prvi tim Sarajeva, u toj sezoni nastupali su: Sirco, Fazlagic, Muzurovic, Jesenkovic, Bajic, Prljaca, Prodanovic, Siljkut, Musemic, Blazevic i Antic. Naravno, uz spomenute asove Ferhatovica, Biogradilica, Muftica i Vujovica ostvaren je podvig vrijedan divljenja.

[Solomon]

Samo argumentovano, molim.

[manijak1]

De malo s košpama............ presijecite .........pa nam počnite od Torpeda argumente

[Solomon]

Sve je to tradicija. Istorija.

[Solomon]

Evo nesto svjezije:

Kao da se sudbina drugi put poigrala sa FK Sarajevo, njegovim brojnim navijacima i svima onima koji su bili uz ovaj klub. Naime, 1985. godine Sarajevo je po drugi put uspjelo da osvoji naslov prvaka bivse drzave, ali, slicno onom prvom trijumfu 1967. godine, u situaciji kada se malo ko nadao ovom velikom uspjehu. Naime, pred tu sezonu iz tima su otisli Srebrenko Repcic, zatim Rade Savic, Branko Bosnjak, talentovani Boban Bozivic bio je teze povrijedjen. U Strucnom stabu, koga su sacinjavali svi bivsi asovi ovog kluba, Bosko Antic, Mirsad Fazlagic i Denijal Piric, medjutim, bili su uvjereni da i ovaj sastav moze dosta, bar da se nadje u vrhu prvenstvene tabele. Igre koje su u toj sezoni prikazali fudbaleri Sarajeva, bile su, zaista, izvanredne. Protivnici su redom stadion Kosevo napustali pognute glave, ali i sa gostovanja Sarajlije su osvajali znacajne bodove. Ekipa je bila kompaktna, u njoj je svako imao svoj poseban zadatak koji je bespogovorno izvrsavao, a sve se to uklopilo u jedno harmonicnu cjelinu. I titula je stigla u glavni grad Bosne i Hercegovine. Djurkovic, Radeljas, Kapetanovic, Janjos, Hadzibegic, Jozic, Vukicevic, Jakovljevic, H.Musemic, S.Merdanovic i Pasic, bila je postava koja je najcesce nastupala, a veliki udio u osvajanju naslova prvaka dali su, svakako i Slobodan Janjus, Zijad Svrakic, Dragan Bozovic, Nihad Milak, Tomislav Bosnjak, Vujicevic Ivica i Dragoslav Vukadin.
Bila je to godina pune afirmacije igrackih vrijednosti Faruka Hadzibegica, Davora Jozica, Dragana Jakovljevica, Mehmeda Janjosa, Mirze Kapetanovica, Slavise Vukicevica, Predraga Pasica, Radeljasa, Husrefa Musemica i Senada Merdanovica, koji su, kada se individualno cijene, bez sumnje bili vrhunski fudbaleri. Uostalom, ne bez razloga, za ovu generaciju igraca Sarajeva se kaze da je bila medju najboljim, ili cak najbolja koju je klub ikada imao!



PREDRAG PASIC, fudbaler
Mnogi simpatizeri kluba sa Koseva jos uvijek na pominjanje imena Predraga Pasica, nekako sa sjetom govore "E, da nam je sad Paja, gdje bi nam bio kraj". Na prostorima bivse Jugoslavije mamio je aplauze publike, zahvaljujuci svojim nepresusnim talentom za fudbalsku igru, bez obzira gdje je igrao.

[manijak1]

Ja kažem historija .........ali ovo niđe veze s temom osim da su osnovani godinu dana poslije sloma fašizma

[Solomon]

Kako nema veze sa temom. Ovo je sve goli fasizam sa-x foruma.

[manijak1]

Pitari fašisti ? .........ipak nisu oni su samo u zabludi

[Kareem Abdul-Jabbar]

[Solomon]

Pitari fašisti ? .........ipak nisu oni su samo u zabludi

Eto, nek ste vi pri pameti.

[manijak1]

Eto nismo

[Solomon]

Eto, nismo ni mi.

Ne mogu vjerovat da smo se u necemu slozili.


Vidi ovo:

Vahidin Musemić

Fudbalsku karijeru počeo je u Sarajevu 1962. godine. Prvi trener bio mu je Dobrivoje Živkov. Vježbao je pod stručnim okom trenera Franje Lovrića, Abdulaha Gegića, Miroslava Brozovića, Srdoljuba Markuševića, selektora Rajka Mitića, Vujadina Boškova i Miljana Miljanića. U podmlatku Sarajeva postigao je deset golova na jednoj utakmici. U dresu Sarajeva debitovao 1963. godine. Prvu prvenstvenu utakmicu odigrao je protiv Partizana na Koševu 1965. godine. Pobjedio je Partizan sa 3:1! Za Sarajevo je odigrao 300 utakmica i postigao 300 golova! U dresu reprezentacije Jugoslavije debitovao je 6. aprila 1968. u Marseju protiv Francuske 1:1, bio je strijelac gola za Jugoslaviju. U dresu reprezentacije odigrao je 18 utakmica. Dvije godine igrao je u ekipi Nice iz Francuske. Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu u Rimu 1968. godine. Zbog povrede je svoju fudbalsku karijeru rano završio.
Jedne noći u Firenici!
Treptaj pogašenih reflektora još nam uznemirava sjećanja! Firenca, 5. juna 1968. godine. Na stadionu Komunale pred gotovo pedeset hiljada gledalaca vodila se divovska borba. Posljednjih pet minuta i - sve je riješeno! Jedna duga lopta prelijeće pola igrališta. "Džaja" i Mur su u buketu, Benks je na travi, a lopta zateže mrežu! To je gol decenije! Jugoslavija je u finalu Evropskog prvenstva. Gordi Englezi ovaj put pognutih glava odlaze u svlačionicu. Zar je to moguće? Na travi gdje se vodila velika fudbalska bitka svi su u buketu radosti. Strijelac Dragan Džajić se ne vidi od žive gomile radosnih mladića. Prvi mu je čestitao Vahidin Musemić. On je dodao Džajiću onu loptu koja je pogodila Benksovu mrežu. Vahidin je bio jedan od junaka nezaboravne price. Vidjeli smo veliku igru hrabrih momaka; vidjeli smo odvažne mladiće u sudaru sa samouvjerenim Englezima. Radost iz Firence prenijela se u sve naše domove, u sve naše gradove i sela. Neka o toj priči govori čovjek koji je u njoj bio direktni akter - Vahidin Musemić. Sjećam se, kad smo došli u Italiju na kratkotrajne pripreme za finalne borbe, u štampi smo čitali izjave engleskih reprezentativaca koji su govorili da dolaze po titulu i da im je susret s jugoslovenskim reprezentativcima samo formalnost! Smatrali su te vrele dane u Firenci kao priliku za turističke doživljaje, želji bez muke da osvoje još jedan trofej. I kad god se sjetim tih dana, srce mi ustrepti od radosti i ponosa što sam bio jedan od jedanaest jugoslovenskih igrača koji su na travu bacili svjetskog prvaka. Taj susret smo burno preživljavali, prije, za vrijeme i poslije meča! Oka nismo sklopili noć uoči okršaja stadionu Komunale. Sve vrijeme sam bio u drušvu sa Džajićem. Nas dvojica smo u reprezentaciji bili nerazdvojni tandem. I dok smo izlazili na teren, predvođeni kapitenom Fazlagićem, "Džaja" i ja smo se dogovarali kako da brzo prelazimo u kontra-napad. Bila je čudesna mirnoća u našoj mladoj ekipi od trenutka kada je sudija De Mendibil iz Španije dao znak da velika utakmica počne. Naša ekipa je bila mlada, ali hrabra. Gledao sam sa divljenjem kako se Holcer poigrava u našem šesnaestercu sa engleskim napadačima! I loptu im je kroz noge proturao! Nije nas plašilo ni saznanje da cemo 85. minuta igrati praktično sa deset fudbalera. Osim je gotovo cijelu utakmicu, povrijeđen, statirao, a on je bio glavni kreator naše igre. Tada nije bila dozvoljena zamjena fudbalera. Brojčano neravnopravna borba protekla je u znaku Jugoslovena. Poslije povrede Osima (5. minut) u napadu smo bili samo Džajić i ja! Englezi su pokušavali jakim tempom da što prije riješe utakmicu. Svi njihovi napadi razbijali su se pred nesalomivim zidom koji su činili Holcer, Fazlagić, Pavlović, Pantelić i Paunović. Bek Damjanović je pomagao i napadu i odbrani. Imao je divan osjećaj za lijepe lopte koje smo Džajić i ja koristili. U finišu utakmice ponestalo mi je snage. Govorim "Džaji" da teško hodam, a on me hrabri i kaže da ćemo ih pobjediti.

U njegovim očima primjetio sam neku čudesnu sigurnost. Bio je hrabar! Susret se lagano primicao završetku, a nas je sve više vjerovao da ćemo svjetskog prvaka dobiti. Posljednjih desetak minuta tražio je od mene da se vratim u dubinu prema našem golu. Ja mu govorim da sam iscrpljen, a on moli da izdržim jos malo. U finišu te drame nekako su se spontano odlijepili naši pratioci. Bobija Mura gotovo da nisam primjećivao! Newton se izgubio negdje na sredini terena?! Kad je ostalo pet minuta do kraja utakmice, Dragan mi reče da ćemo im dati gol i kao munja otrča u kazneni prostor Engleza. A sve se odvijalo kao na filmu: Pantelić je brzo i precizno dodao loptu Holceru, on je odmah pronašao mene, a ja sam dugom loptom proigrao Džajića. Dragan je velemajstorski u letu snažnim udarcem pogodio Benksovu mrežu! Bio je to vrhunac jedne priče koja je počela mnogo ranije nego što je sudija De Mendibil poveo kapitene Fazlagića i Mura na centar igrališta. Bila je to moja najdraža pobjeda u fudbalskoj karijeri. To je najljepša priča jedne divne generacije majstora koje je sudija Dinst zaustavio u osvajanju evropskog vrha!

[Fair Life]

Lijepo je ovo procitati jos jednom. Na "drvenog" sam i zaboravio...

[water]

Spenser je bio moj prvi i veliki nogometni idol. Da li se iko od starije raje ovdje uopste prisjeca kako je dobar igrac on bio. Godinama se surovalo da ce preci u Zvezdu, ali nikada nista od toga nije ispalo. Naravno Pape je dosao poslije toga.

[_BaykoNoor_]

I ako bjezite sa teme to ne mijenja cinjenicu da ste vi svi fasisti Sem mene, naravno

[jacika]

jedno je znano da niko nije savrsen tako da se ne moze reci da je ova stranica bas idealna,tako da nema ljutne.....

[elle]

I ako bjezite sa teme to ne mijenja cinjenicu da ste vi svi fasisti Sem mene, naravno

ma plaho se trudimo i svakoga dana .... sve vise napredujemo

No drzi se kazu da je prelazno i zarazno ...

[pape]

Spenser je bio moj prvi i veliki nogometni idol. Da li se iko od starije raje ovdje uopste prisjeca kako je dobar igrac on bio. Godinama se surovalo da ce preci u Zvezdu, ali nikada nista od toga nije ispalo. Naravno Pape je dosao poslije toga.

Bio je strasan igrac. Jedina mana mu je bila sto mu se prilicno lako mogao "izvuci zhivac".
Sjecas li se onoga? - "DVA BOSHKA NA DVA COSHKA, ... SPENSER U SREDINI, ... ZA POBJEDU NE BRINI"

[muha_sa]

Spenser je bio moj prvi i veliki nogometni idol. Da li se iko od starije raje ovdje uopste prisjeca kako je dobar igrac on bio. Godinama se surovalo da ce preci u Zvezdu, ali nikada nista od toga nije ispalo. Naravno Pape je dosao poslije toga.

Spenser je bio fudbalerčina,izvanredan tehničar,šut glavom savršen a iznad svega živac i bezobrazan što je prolaz za vrhunskog fudbalera.
šezdeset sedme/osme smo imal najjaći tim u Yugi--Željo je tad bio malecki.
Razvalili smo tad slavni Mančester i na"Old Trafordu" i na "Koševu" al sudije su "skrojile"prolaz za Engleske bebe.
Kakav su strašan tim(Mančester)tad imali a mi smo ih nadigrali u obje tekme.
toliko od fašiste koji je prisustvovao na toj tekmi.

[St.Germain]

da da, jadni cetnici...najbolji je onaj sto lolacki mase sa 250.000 razloga a ovi ga potajno simpatisu. Ako se uopste moze porediti fasizam, cetnicki je po svemu sudeci pri vrhu u svojoj svireposti Weltanschauunga na ljudski rod a na muslimane prije svega.

[FFK as Lucy01]

Majku vam Boziju fasisticko-imperijalisticku

Josip Broz

Jel' svako onaj ko se stupasi ovdje fasista jer ako jest' da brisem post, ubi' ce me mama

[water]

Spenser je bio moj prvi i veliki nogometni idol. Da li se iko od starije raje ovdje uopste prisjeca kako je dobar igrac on bio. Godinama se surovalo da ce preci u Zvezdu, ali nikada nista od toga nije ispalo. Naravno Pape je dosao poslije toga.

Spenser je bio fudbalerčina,izvanredan tehničar,šut glavom savršen a iznad svega živac i bezobrazan što je prolaz za vrhunskog fudbalera.
šezdeset sedme/osme smo imal najjaći tim u Yugi--Željo je tad bio malecki.
Razvalili smo tad slavni Mančester i na"Old Trafordu" i na "Koševu" al sudije su "skrojile"prolaz za Engleske bebe.
Kakav su strašan tim(Mančester)tad imali a mi smo ih nadigrali u obje tekme.
toliko od fašiste koji je prisustvovao na toj tekmi.

Fasisto, jedna od najtuznijih stvari koja mi se desila u ratu (a vjeruj mi bilo ih je bruka) je kad mi je stan razvalila granata, poderala neke od najmilijih stvari koje sam cuvao; jedna od tih je ulaznica sa te tekme, bio sam pravo mali skoro da se i ne sjecam tekme, ali zato ulaznicu sam cuvao kao nesto najdraze (ubi me sada sve mislim da je na ulaznici bila slika Boby Charltona, a onda mi crv u glavi govori da je ustvari bila slika George Besta). Eh volio bih da je mogu pokazati mojim klincima sada.
Moj stari je imao tri velike slike u njegovoj sobi: to je takodje razvaljeno; jedna je sampionski tim 1967; druga je bila uramljena slika Yu reprezentacije protiv Albanije u Tirani sa Mirsom kao kapitenom in aslovom: U ruci cvijece u nogama dinamit; a treca je Musetova slika u dresu reprezentacije sa San Sira (bijeli dres). Dao bih neznam sta za ove tri slike. Ma bjezi pravo sam se raspilavio.

[water]

Spenser je bio moj prvi i veliki nogometni idol. Da li se iko od starije raje ovdje uopste prisjeca kako je dobar igrac on bio. Godinama se surovalo da ce preci u Zvezdu, ali nikada nista od toga nije ispalo. Naravno Pape je dosao poslije toga.

Bio je strasan igrac. Jedina mana mu je bila sto mu se prilicno lako mogao "izvuci zhivac".
Sjecas li se onoga? - "DVA BOSHKA NA DVA COSHKA, ... SPENSER U SREDINI, ... ZA POBJEDU NE BRINI"

Prvi igrac koliko se sjecam u povijesti lige da je bio kaznjen sa 8 tekmi neigranja, kad je nokautirao onog levata sto ga je stipao cijelu tekmu, cini mi se da je bio iz Radnickog ili tako nesto.

[muha_sa]

Nemogu se sjetit ko mu je na šaku naletio al znam da ih je dosta bilo,s razlogom dabome,al je najžešća tuča bila proti Partizana i tad je Muftija na centru igrališta komiro Miladinovića a Koševo suspendovano.Pola godine smo u Visokom igrali i na utakmice čirom išli zajedno sa fudbalerima a ovi današnji hem pojma nemaju hem ufurani.
Jesam se razmaho,koji mi je.