Stari dio Sarajeva na listi UNESCO-a?

[valterbranisarajevo]

Italijanski par dobio bebu nakon što su obišli tajanstveni dječiji grob

Pravoslavna crkva na sarajevskoj Baščaršiji osim što je jedna od najstarijih crkava u svojim prostorijama stotinama godina čuva i jednu legendu u koju neki vjeruju, a drugi su skeptični.

Zadavila dijete

Naime u crkvi se nalazi grob djeteta za koji se vežu mnoge priče i misterije po kojima oni bračni parovi koji ne mogu imati djece dolaskom u crkvu i obilaskom groba i prolaskom ispod njega budu blagoslovljeni i postanu roditelji. Koliko u tome ima istine teško je reći, ali po onome što nam je ispričao Milenko Rašević, jedan od dugogodišnjih čuvara ove crkve, dešavaju se neke stvari za koje ne postoje objašnjenja.
- Crkva je postojala ali u manjem obliku i prije dolaska Turaka, a njihovim dolaskom u 15 vijeku dobila je današnje dimnezije i po mnogo čemu se razlikuje od ostalih pravoslavnih crkava. Ima dva oltara i totalno drugačiji stil gradnje. A oni po čemu je prepoznatljiva je svakako ovaj dječiji grob. O njemu postoje razne priče i vjerovanja ali jedno koje je ušlo u narod je da je nekada davno na Baščaršiji stradalo jedno dijete koje je maćeha zadavila, iznijela napolje i ostavila u blizini crkve. Drugi opet smrt djeteta vežu za dolazak Turaka i smatraju da je stradalo od njihove ruke, ali više je onih koji vjeruju kako ga je zapravo maćeha zadavila - priča Rašević.
Dijete kako navodi niko nije sahranio i popu koji je tada bio u crkvi rekli su za njega te je on naredio da se sahrani blizu crkve bez spomenika i da se o tome ne govori. Nakon što je ukopano niko više nije ni pitao za njega, da bi nakon nekih 150 godina kada se gradila zgrada preko puta crkve radnici koji su kopali temelje naišli na dijete. Javili su mitropolitu da su našli dijete i tada su ga pregledali i ustanovili da je tijelo ostalo čitavo!!!

Dolaze bolesni

- Legenda kaže da je dijete bilo čitavo odnosno da se tijelo nije raspalo, a u crkvenim knjigama piše da ako tijelo nije truležno onda je dijete sveto. Odnosno to je znak da je nevino stradalo da mu je neko uzeo život na pravdi Boga. Doneseno je u crkvu koja je od tada vrlo posjećena i stvorilo se vjerovanje da to dijete pomaže ženama koje ne mogu imati djece. One tu zajedno sa muževima ili momcima dođu, pomole se Bogu, prođu ispod groba i onda se te njihove molitve usliše. Osim toga, dolaze i roditelji čija su djeca bolesna i mole se za zdravlje. Ovdje dolaze svi bez obzira na vjeru i naciju i kako kažu njihove želje se ostvaraju - navodi Rašević. Iza groba nalaze se fotografije i pisma onih kojima je navodno dječiji grob pomogao da postanu roditelji, a priču o čudesnom grobu potkrijepio nam je i sam Rašević.

Čiste patolozi

- Prije pet - šest godina ovdje je dolazila jedna grupa turista iz Italije i oni su razgovarali sa popom koji im je ispričao za ovaj grob i tada su se svi pomolili i otišli. Ostao je jedan mladi bračni par i oni su se jedini provukli ispod groba i otišli. Nakon dvije godine ponovo su došli ovdje kod nas sa darovima i rekli su da su zahvaljujući grobu dobili dijete, jer su godinama bezupješno pokušavali postati roditelji. Iako sam imao priliku da vidim sanduk s djetetom, s obzirom da se otvara svake godine, jer dolaze patolozi i čiste, nisam se usudio. To je bilo nešto jače od mene. Ne zna se ni kojeg je spola dijete, ali eto nekima je dolazak ovdje pomogao, a šta je prava istina zna samo Bog - kazao je za «San» Rašević.

J.Mališević

San

[Jara]

Nije o Sarajevu ali jeste o UNESCO-u pa da ne otvaram novu temu...
Elem, ovih dana mediji javljaju da je fočanska Aladža džamija na listi svjetske baštine UNESCO-a.
Znam da BiH ima dva spomenika na listi - Stari most i na Drini ćupriju. Provjerih Listu, i nema promjena:

http://whc.unesco.org/en/list


O čemu se radi, zna li neko?
Il' sam nešto propustila ili je "neko" polup'o lončiće .

[Jara]

Nema odgovora na pitanja u prethodnom postu...
Baščaršija će teško doći na Listu...Staklena zgrada GHB biblioteke pored Kuršumli medrese... i slična skrnavljenja Baščaršije...
Evo još malo o kriterijima stavljanja na listu...i brisanja s nje...i, btw, razlog protiv gradnje počiteljskog mosta po prvobitnoj zamisli:

Drezden izbrisan sa liste UNESCO-a

Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Drezden bi mogao ponovo na listu ako most zameni tunelom Komitet UNESCO-a je juče doneo odluku kojom se Drezden briše sa liste zbog gradnje mosta sa četiri trake koji će povezivati levu i desnu obalu reke Elbe. Most već godinama stvara nesuglasice i među građanima Drezdena.

http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4435296,00.html

[valterbranisarajevo]

Gdje je nestala kaldrma sa sarajevskih ulica ?!

S obzirom da je kaldrma imala veliki znacaj, tj. ona je dio nase tradicije i historije a gotovo je u potpunosti nestala sa sarajevskih ulica, studenti arhitektonskog fakulteta u Sarajevu su dosli na ideju da Zlatarskoj ulici vrate barem mali dio onoga sto joj nekada pripadalo...

Nekada je ta ulica bila urađena u kaldrmi koja je bila autenticna i davala je jasnu sliku čaršije tog perioda. Ta autenticnost je nažalost nestala postavljanjem bijelog kamena koji je sam po sebi lijep ali ne pripada nama i nikako se ne uklapa u stvarno sliku Sarajevske čaršije. To je velika promjena koja u potpunosti mijenja čaršiju i cini je „lažnom i vještačkom“ na određeni nacin.

Naša ideja je da se na određenim mjestima urade autentični dijelovi u kaldrmi kako bi barem na taj nacin vratili dio nase tradicije i historije. Kako bi se prisjetili kako je to nekada bilo i zapravo kako bi trebalo biti...

(sa-c.info) 3.7.2009.

[valterbranisarajevo]

Bosanski lonac u „Bosanskom loncu“


Neistraženim kulinarskim putevima krenućemo uskoro kroz cijelu Bosnu i Hercegovinu, a za mjesto sa kojeg ćemo se otisnuti u taj svijet užitaka, odabrala sam autohtoni bosanski gastro ambijent – Baščaršiju.

Mjesto na kojem se orjentalni kulinarski uticaj zadržao najduže i gdje bh. kuhinja može udovoljiti skoro svakom ukusu. Gledala sam ovih dana kako velika grupa japanskih turista, strpljivo čeka na vrelom suncu, svoj red pred nacionalnim restoranom „Bosanska kuća“ u srcu Baščaršije. Iako je Sarajevo puno modernih restorana sa mnogim i vrlo egzotičnim kuhinjama, ipak se pred njima ne čeka u redu. Uske uličice koje vode od Sebilja prema Vijećnici, pune su aščinica, ćevabdžinica i buregdžinica, a stvarno mjesto kulinarskih užitaka zove se Bravadžiluk. U toj su ulici kultne sarajevske ćevabdžinice i buregdžinice. U jednoj od njih, kao profesionalni roštiljdžija, radi Selima Arapović. Iako je pored roštilja vruće, Selima svoj posao obavlja u bosanskoj nacionalnoj nošnji, podvlačeći i time koliko je tradicija važna i kako od nje ne treba bježati

Begova čorba kao infuzija

„Pod našom tradicionalnom kuhinjom podrazumijevam sve ono što je naše gastro-naslijeđe, a to su prije svega razne vrste pita, pite ispod sača, čorbe, punjeno povrće, a prije svega ovaj – ćevap“, kaže Selima i pokazuje pet ćevapa koji se puše i zanosno mirišu. „Ovakav roštilj u regiji, postoji jedino u Bosni. To je najbolji roštilj, ali nažalost, to neće niko da kaže, da prizna. Osim ćevapa, tu su još pljeskavica, suđukice i ražnjići.


Sve se radi od vrhunskog mesa, a dodaje se samo so kao začin. Peče se na roštilju koji se loži drvenim ugljem. Ćevap nije pravi ako nema somuna, naparenog somuna. To je specijalno pravljen somun za ćevape. Imate zapravo, dvije kore somuna, a kada ih razdvojite, dobijete kao jedan džep u koji onda stavljate ćevape. Sve je dobro u našoj kuhinji, ali bez ćevapa ne ide. On nam je došao sa Istoka, iz turske čaršije“, kaže Selima Arapović.

Edib Cikotić, konobar u „Bosanskoj kući“ kaže da tradicionalnu bh. kuhinju vidi kao zdravu, raznovrsnu i ukusnu kuhinju u kojoj svako može da pronađe nešto što će mu prijati. Kad me stranci pitaju šta bih mogao da im predložim kao naše najbolje jelo, vjerujte da sam često u nedoumici, a onda kažem: teletina ispod sača, povrće na razne načine, sogan-dolma, bosanski lonac... Sve je, brate, ukusno. Begovu čorbu možete da pojedete i kada je najtoplije, kao sada, jer se ona pravi na bazi pilećeg mesa, povrća i bamije. Može je jesti i zdrav i bolestan. Kao da primaš infuziju. Nije masna“, kaže Edib i pokazuje mi njihov meni, a tamo... 153 jela domaće kuhinje.

Tradicija pravi ustupke modernom vremenu


Naš gastro-putopis nazvali smo „Bosanski lonac“, nimalo slučajno. Riječ je o jednom od autohtonih jela bh. kuhinje, možda i najstarijem, koje se kroz vijekove mijenjalo, baš kao što su se mijenjala i vremena i stizali novi uticaji i trendovi. To je jelo nekadašnjih rudara, koji bi prikupili sve što se našlo u kući od povrća i mesa, strpali to u zemljani ćup, povezali pergament-papirom, zarovili ćup u žar na otvorenom ognjištu i sišli u jamu. Nakon nekoliko sati, po povratku iz rudnika, otvorili bi ćup. Ukusan, ali i jak obrok bio je gotov. Radi se o tipičnom složencu. Nešto slično susrećemo i u ostalim kuhinjama Mediterana. Danas ćete se u BiH susresti sa mnogo različitih načina na koje se sprema bosanski lonac. Mersiha Hadžibajrić Fočo, koja nastavlja tristogodišnju porodičnu tradiciju aščija, kaže:

„Nekome bosanski lonac nije lonac, ako u njemu nema kupusa, a kupus se uopšte ne stavlja u ovo jelo. Ni paprika, ni paradajz, a patlidžan posebno. Od povrća ide samo krompir, bijeli i crveni luk, mrkva i peršun. Od mesa, samo junetina i to od plećke je najbolja. Nekada se u bosanski lonac stavljala isključivo bravetina, ali kako se sve promijenilo, mi smo izbacili bravetinu zbog toga što ima malo težak miris, a i masna je. Danas naši potrošači ne žele ništa što je masno. Tako tradicija pravi ustupke modernom vremenu.“

A sad sve u zemljani lonac?

Priča Mersiha zatim, o svojim putovanjima po svijetu, na kojima je isprobavala razna jela drugih nacionalnih kuhinja. „Kad mi odemo negdje u inostranstvo, oduševimo se kuhinjama drugih naroda, naprimjer, talijanskom, grčkom ili francuskom, a ne znamo da sačuvamo ono što je naše, autohtono. Sve češće možete kod nas naići na pizze, hamburgere, donere i jela od plodova mora. Imate generacije mladih ljudi koji ne vole ništa osim hamburgera i pizze. Stranci se oduševe skoro svim našim tradicionalnim jelima. Najčešće im preporučujem 'sarajevski sahan', a sahan je metalna, tradicionalna posuda, u kojoj bude malo japrak-sarme, sogan-dolme, punjena paprika, šiš-ćevap i ćuftica. Od svega po malo“, kaže Mersiha i vodi me u njihovu kuhinju, gdje će nam spremiti bosanski lonac, onako kako ga oni prave u njihovoj aščinici.


„Spremićemo jedan 'mali' bosanski lonac, jer velike količine koje mi spremamo za našu aščinicu, vama ne bi bile od koristi. Dakle, ovo bi moglo da bude za četiri osobe. U posudu prvo dodajemo oko 700 grama teletine od plećke, koja se izreže na krupne komade. U to se doda oko kilogram krupno narezanog, prethodno oguljenog krompira, velika glavica crnog luka izrezanog na četiri dijela, nekoliko čena bijelog luka, lovorov list, biber u zrnu, dvije srednje mrkve, oguljene i isječene na veće komade, peršun, kašičica cimeta, malo soli, malo aleve paprike, malo mljevenog bibera i supena kašika jabukovog ili nekog drugog sirćeta. Sve se zalije mesnom, bistrom juhom koja se dobije iskuhavanjem teletine“, kaže Mersiha dok ekspresno reže i slaže sve sastojke.

„Sad ćete to sve staviti u zemljani lonac“, kažem znalački.
„Neću. Nema više zemljanih lonaca, otkako nam je stigao plin“, kaže Mersiha.
„Ali, gdje je ta tradicija! Pa, oduvijek se bosanski lonac spremao u zemljanoj posudi!“
„Mi u našoj aščinici te zemljane ćupove, stare i po sto godina, čuvamo kao ukras“, kaže Mersiha.
Naravno, vrijeme kuhanja ostalo je isto: tri do četiri sata, bosanski lonac krčka se na laganoj vatri.


Iz kuhinje silazimo strmim stepenicama u aščinicu. Zemljani ćupovi svjedoče o prohujalom vremenu, a po zidovima uokvireni tekstovi iz novina koje su pisali ljubitelji pera i dobrog zalogaja. Evo jednog od njih. Ovdje je nekada jeo i pisac Aleksandar Hemon. „Na zidovima Hadžibajrićeve aščinice, stoje požutjele zahvalnice iščezlih i zaboravljenih državnih struktura, stoje tekstovi iz davnih novina, koji su bezuspješno (kao i ovaj tekst), pokušavali da razjasne Hadžibajrićevu tajnu. Stoji i stogodišnje posuđe, bočice sa sirćetom i Titova slika, kao još jedna od stvari, koja je zauvijek i nesretno prošla, ali koje se Hadžibajrić neće i ne može preko noći odreći. Stoji i slika aščinice od prije rata, na kojoj se vide iste pune tepsije i ljudi čiji osmijesi govore, da je kod Hadžibajrića sve, oduvijek, potpuno isto“, piše Hemon.

I, da, probala sam bosanski lonac koji je spremala Mersiha. Da nisam znala, nikada ne bih pomislila, da nije došao pravo iz zemljanog ćupa, kao stari dobri duh tradicionalne bh. kuhinje.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odg. urednik: Svetozar Savić

Deutsche Welle

[valterbranisarajevo]

Da li će Baščaršija biti na UNESCO-voj Listi svjetske baštine?

Kako je za dnevne novine SAN izjavio Emir Suljagić, savjetnik za medije u Gradskoj upravi, Odbor za pripremu kandidature Baščaršije za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a tek će nakon izmjene odluke o imenovanju novih članova nastaviti realizirati svoje zadatke. Odluka o imenovanju tih članova će morati sačekati da dođe na dnevni red.

"Imali smo prilično vrelo ljeto, a sad smo, evo, ostali i bez dogradonačelnika i kad to riješimo, onda ćemo vidjeti konkretno o čemu se radi i ima li Baščaršija šanse da bude kandidovana", rekao je Suljagić za SAN.

Podsjećamo da je ovaj Odbor formirala uprava prethodne gradonačelnice Semihe Borovac u cilju pripreme Baščaršije za kandidaturu. U posljednje tri godine taj Odbor je jedino zatražio od Službe za inspekcijske poslove Općine Stari Grad da prekontroliše Baščaršiju.

Prvi put Baščaršija je bila nominovana prije rata i tada je prigovoreno da nema dovoljno spomena o religiji. Drugi put je nominovana neposredno nakon rata, ali je tada kandidovan cijeli prostor od Baščaršije do Marijin Dvora, što je potpuno nerealno.

Rukovodilac regionalnog ureda UNESCO-a u Sarajevu Siniša Šešum, za SAN je izjavio :

"Da bi se ta odluka promijenila, mora se desiti neko epohalno otkriće, odnosno, kao što se navodi u obrazloženju UNESCO-a, „moraju postojati posebne okolnosti, nova otkrića i slično."

SAN

[valterbranisarajevo]

Prijeti nestanak starih zanata

Od 20 starih zanatlija, koliko ih je donedavno bilo u ulici Bravadžiluk na Baščaršiji, ostao je samo jedan. Slična sudbina, upozoravaju iz udruženja tradicionalnih zanatskih esnafa, čeka i ostale zanatlije.

Neophodno je hitno poduzeti nešto kako bi se uvelo makar malo reda i zakona u ovu oblast.

Jedan od najpoznatijih zanatlija Nasir Jabučar, akzandžija devete generacije i predsjednik Udruženja, kazao nam je da ih je nepoštena konkurencija osudila na propast, jer je Baščaršija preplavljena jeftinim kineskim suvenirima.

-Žalosno je da država daje dozvolu ovim radnjama čak i u starom dijelu grada. pa, kako će onaj krojač na čaršiji, čija je radnja već stoljećima tu, opstati kada država daje dozvole za rad kineskim radnjama samo enkoliko metara dalje. kolki će on naplatiti svoju uslugu da bi mogao preživjeti, kada oni pantalone prodaju po 5 KM – kaže Jbučar.

Najbolji primjer u šta se pretvara Baščaršija, kaže Jabučar, jesu sarači, glavna ulica na Baščaršiji. kako kaže, većina Sarajlija i ne zna da je ime dobila po kožarima, jer ih je skoro nestalo. umjesto njih, tu su sada prodavnice parfema, modernih satova i jeftinih kineskih suvenira.

-Nedavno je baš u Saračima jedan od najstarijih zanatlija u gradu zatvorio radnju jer više nije mogao živjeti od nje.Ako država misli da će turisti doći u Sarajevo zbog prodavnice skupih parfema, koja će zamiejniti radnju koja je tu godinama, onda se grdno vara. izgubit će i oni koliko i ovaj nesretni zanatlija-upozorava Jabučar..

Zanatlije tvrde da i one podsticaje koje vlada FBiH daje obrtnicima većina starih zanatlija ni očima ne vidi. Mnogi odustanu kada im kažu da je za ono malo, kako kažu, mizernih para potrebno dostaviti čak 22 dokumenta.

F.K.

Kujundžić: Razdvojiti originale od škarta

Kako nam je kazao prof. Enes Kujundžić, osnivač časopisa “Putokaz”, primjenom UNESCO-ove Konvencije o zaštiti nematerijalne baštine, koju je BiH ratificirala početkom 2009. godine, stare zanatlije bile bi zaštićene od nepoštene konkurencije.

-Primjenom ove konvencije zaštitile bi se stare gradske jezgre i stari zanati, a stekao bi se i novi uvid u naš kulturni identitet, te bi se razdvojile originalne od škart zanatlija. također ovo bi doprinijelo i kandidaturi Baščaršije na UNESCO-ovu listu svjetske baštine-kazao je Kujundžić

Dnevni Avaz 22.10.2009.

[valterbranisarajevo]

U pet godina 30 posto manje starih zanatlija

Da starim zanatlijama prijeti odumiranje upozorili su i iz Općine Stari Grad. Pomoćnik načelnika za privredu Alija Kamber kaže da je broj zanatlija ove godine u odnosu na 2008. smanjen za šest posto. kaže da je taj trend prisutan već godinama pa je tako samo u posljednjih pet godina broj starih zanata manji za oko 30 posto.

-Najviše se odjavljuju kazandžije, krojači i oni koji se bave domaćom radinosti. Kroz pomoć iz budžeta i popuste na zakupninu činimo sve kako bismo očuvali stare zanate. Međutim, da bi se zaustavilo odumiranje zanata, potrebno je ojačati saradnju Općine, Kantona i udruženja obrtnika jer oni trebaju svima nama – kazao nam je Kamber.

F.K.

Dnevni Avaz 29.10.2009.

[valterbranisarajevo]

Velike daire oskrnavljene

Pitanje je da li je objekat "Velike daire", gdje je smještena "Kuća sevdaha", više moguće smatrati nacionalnim spomenikom nakon neadekvatne rekonstrukcije i nelegalne gradnje, smatraju u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

U dvorištu "Velikih daira" bespravno je sagrađena zimska bašta.
"Mi smo to konstatovali još prije godinu dana i uputili smo dopise odgovornima na općinskom, kantonalnom i federalnom nivou. Međutim, do danas nikakav odgovor nismo dobili", kazao je Mirzah Fočo iz Komisije.
"Velike daire" su u vrijeme kada su uvrštene na listu nacionalnih spomenika bile u potpunosti ruinirane, zbogn čega su bile proglašene i ugroženim spomenikom.
"Kada je prije tri godine rekosntruisan ovaj objekat, obišli smo lokaciju i konstatovlai da radovi nisu urađeni po propisima i da restauracija nije urađena po pravilima struke. O tome smo obavijestili Zavodu za kulturnohistorijsko i prirodno nasljeđe KS", rekao je Fočo.

Komisija će, kako je dodao, ovih dana ponovo uputiti dopise federalnim resornim ministarstvima u kojem će tražiti da im odgovore ko je dao sporno odobrenje da postavljanjem zimske bašte dodatno bude skrnavljen spomenik.

U općini Stari grad kažu da po zakonu ne bi smjelo doći do narušavanja nacionalnog spomenika, te da općina nema ništa s tim, jer ta oblast nije u njenoj nadležnosti. Načelnik Ibrahim Hadžibajrić kaže da je prije više od pola godine ovo pitanje pokrenuto u Općinskom vijeću, ali da je zimska bašta napravljena još u vrijeme mandata ranijeg načelnika.
"Smatram da oko toga ne bi trebalo dizati neku veliku pompa, jer je prije restauracije ovog objekta na tom prostoru bila deponija smeća. Sve je bilo zatrpano, prljavo i porušeno. Sada je tu lijep i reprezentativan objekat", rekao je Hadžibjarić.
Općinsko vijeće Starog grada na pretprošloj sjednici usvojlio je inicijativu kojom od Federalnog ministarstva prostornog uređenja traže hitne mjere na rušenju bespravnog objekta.
Predlagač ove inicijative vijećnik Husein Čengić kaže da je na posljednjoj sjednici dobio odgovor od općine da je njegova incijativa proslijeđena Građevinskoj inspekciji FBiH.
U Federalnom ministarstvu prostornog uređenja i kulture nismo mogli dobiti odgovor od nadležnih.

"Hadžimuratovića daire" odnosno "Velike daire" u Halačima sagrađene su oko 1776. godine, a sagradio ih je sarajevski trgovac Hadži Ibrahim. On ih je podigao na zemljištu Hadži Isaova vakufa deset magaza. Zgrade, koje su nekad bile četiri parcele, izgorjele su 1697. godine, od kada je, do izgradnji magaza ovo zemljište stajalo prazno.
Prije zadnjeg rata na ovom prostoru je bila kafana i kuhinja bosanskog tipa.


Autor: Mirsada Lingo

Nezavisne novine

[valterbranisarajevo]

Kaldrma medrese ne smije se dirati

Nakon što su se zanatlije iz Ulice Sarači, sa predsjednikom Udruženja Stari zanati Mehmedom Kalajdžisalihovićem na čelu, pobunile zbog betoniranja dvorišta Kuršumli-medrese, a zbog izgradnje Gazi Husrev-begove biblioteke u njenoj neposrednoj blizini, na teren je izašao Amer Sulejmanagić, viši stručni saradnik za zaštitu graditeljske baštine Zavoda za zaštitu kulturno historijskog i prirodnog nasljeđa Kantona.

-Riječ je o sukobu dva nivoa površine, tačnije starog platoa kaldrme pred medresom i nivoa oko Biblioteke, koji je viši za 40 cm. Dogovorili smo spuštanje novog platoa na nivo kaldrme, koja se ni u kojem slučaju ne smije dirati, kazao je za Oslobođenje Sulejmanagić.

Prema Sulejmanagićevim riječima, novi betonski plato biće prekriven kamenim pločama., a stepenice će se pomjeriti sa ulaza u dvorište Kuršumli-medrese prema samoj biblioteci.

-Tražili smo da se taj novi plato malo pomakne i da se skine dio betonqa prema Medresi. U drugoj fazi radova, predviđena je i zamjena stare kaldrme pred Medresom, ali to se ponovo mora raditi sa kamenom i prema uputama našeg elaborata, dodao je Sulejmanagić

J.M.

Oslobođenje 3.12.2009.

Ovaj put su građani, vjerovatno poučeni ranijim iskustvima, odlično reagovali i spriječili daljnju devastaciju Baščaršije...Sjajan primjer građanske odgovornosti prema kulturno istorijskoj baštini..Eh da smo i prije reagovali,na monogobrojne primjere devastacije, divlje gradnje i narušavanja ambijentalne cjeline starog dijela grada sve bi to bilo drugačije, pa možda i kandidatura na listu UNESCO ne bi bila tako daleko od nas...Uglavnom, za ovaj potez zanatlija