Forum Klix.ba

Zlo jezika

Kako riječi mogu da zabole
ko oštrica noža kada siječe
urežu se duboko u duši
pa ko živi oganj zna da peče.
Ne bi one boljele toliko
da te nije povrijedio neko
za koga bi i u vatru stala
i svoj život za njega bi dala.

Lijepe riječi poput meke svile
kao lijek na ranu ti dođu
zaviju ti dušu svom ljepotom
od osobe nepoznate neke.

Zlo jezika koji ružno zbori
od udarca mnogo jače boli
svaka rana preboli nekada
teška riječ ne može nikada.

Neke riječi toliko zabole
da se pitaš je li to moguće
da te može povrijediti neko
a bio ti prijatelj do juče.

NO COMMENT

Rastočen mi pogled na kanale razne i razne
pa noćas mislim na mog deda, Ahmeta iz Hotkova,
koji se čudio kad mu televizor upade u kuću.

A čudo je bio, tih i strpljiv –
mnogo puta je imao zapetljaj creva
pa mu se smučiše lekari i operacije.
Rekao bi sinovima da ga zavežu za volujska kola,
A kola da spuste niz brdo.
Tako bi se istruskao i creva bi se razvezala,
vratila na svoja mesta.
Ustajao bi, potom, nasmejan, i rekao:
Sad sam kao momak.

Na njega noćas mislim,
mislim šta bi bilo da ovog časa, nakon mnogo godina,
ustane iz groba i kaže: Sad sam kao momak.

Šta li bi bilo tad?

Ništa. Baš ništa.
Došli bi snimatelji, snimak bi išao na no comment,
a već sutra tu vest bi potisli
ratovi, poplave i prodavci magle.

Enes Halilović

Ako ste poetska duša i pomišljate na samoubistvo...



Pištolji "Majakovski" - Sanski Most

PORUKA

Doći ćeš jednog dana na čelu oklopnika sa sjevera
I srušiti do temelja moj grad
Blažen u sebi
Veleći

Uništen je on sad
I uništena je
Nevjerna
Njegova
Vjera

I čudit ćeš se potom kad čuješ kako
Ponovno koračam
Tih po gradu
Opet te
Želeći

Pa tajno ćeš kao vješt uhoda sa zapada
Moje žilište sažeći
Do samog dna
I pada

I reći ćeš onda svoje tamne riječi

Sada je ovo gnijezdo već gotovo
Crknut će taj pas pseći
Od samih
Jada

A ja ću začudo još na zemlji prisutan sniti
Pa kao mudar badac sa istoka
Što drugom brani da bdije i snije
Sasut ćeš
Otrov
U moj studenac
Iz koga mi je
Piti

I smijat ćeš se vas opijen
Kako me više neće
Biti

(Ti ništa ne znaš o gradu u kome ja živim
Ti nemaš pojma o kući u kojoj ja jedem
Ti ne znaš ništa
O hladnom zdencu
Iz koga ja
Pijem)

Sa juga lukav robac prerušen kao trgovac
Vinograd ćeš moj do žile sasjeći
Pod nogama ubogim da
Bude manje hlada
I ponor
Veći

I više glada da ima
U staništima

A ja ću ti ovako iz daljine
Svoju prastaru
I pravu
Istinu
Izreći

(Ti ne znaš ništa o znacima vinograda
Niti vinogradara
Njegovog

Ti ne znaš vrijednost takvoga dara)

Da tavorenje moje na tvrdoj zemlji
Veoma je kratko
Ali opako

Ništeći njegove prave pojave
Utvrđuješ ti
Upravo tako
Njegove
Jave
I
Njegove
Sne

Oružnik si najzad najstroži
I istražnik božiji
Krvav do očiju
Do očaja
Bijesan
Od borbe
Za žive
I mrtve
Robe

Zapalit ćeš me znam na kraju priče

Zapalit ćeš me znam
Na tvojoj presvetoj
I svijetloj
Lomači

Koja
U
Tebi
Eto
Već
Niče

A ja se na tome tvome strasnom
I strašnome
Stratištu
Neću
Niti
Po-
Ma-
Ći

I bit ću vjeruj kao stanac kamen
Dok posao svoj ne svršiš
I ne svrši
Posao
Tvoj
Plamen

Taj kraj takav slavit će
Tvoj trikrati
Amen
Amen
Amen

Na mome mjestu
Ležati će pepeo
Za kojim će se otimati žene

Al ostat će zato poslije mene
Na prvoj kamenoj gromači
Iz nekih dobrih
I bolnih ruka
Procvala
Cvjetna
Poruka

Kada učini ti se da cilj tvoja je
Svrhi tvojoj najbliža -
Znaj da jest
I tijelo to
Njegovo
Bilo
Samo
Častita
Njegova
Hiža
Ti tijelo njegovo tek uze

A tijelo to bijahu za njega -
Zatvor njegov
I njegove
Suze

(Ne rekoh li ti već jednom
Da o meni zaista ne znaš ništa -
Da ne znaš ništa o mome luku i strijeli
Da ništa ne znaš o mome štitu i maču
Da nemaš pojma o tim
Ljutim oružjima
Da ne znaš ništa o mome bijednom tijelu
Niti kakav on žarki plamen
U sebi
Ima)

Čekam te
Jer te znam
Doći ćeš opet jednog dana

(Zakleo si se čvrsto na to
Na kaležu na križu na oštrici mača
Pijan od pojanja prokletstva i dima tamjana)

Pa
Dođi
Navikao sam davno na tvoje pohode
Kao na neke velike bolesti
Što stižu iz daleka

Kao na goleme ledene i strašne vode
Što donosi ih sve jača
Ova noćna rijeka
Tmača

MAK DIZDAR

Nađoh starca gdje leži kraj kamena.
Upitah ga zašto tu leži, zašto je sam.
Odgovori mi zar ne vidim da je u društvu,
da je pokraj njega taj kâm.
Kad umrem – veli – kad legnem
da vječnim snom spavam,
pobošće mi kamen nad glavom,
pa se na njega navikavam.

Ćamil Sijarić

Jednog dana
ići ćemo zajedno, kao što smo obećali
pri maslačku u žutim očima kosa.
Ostavit ćemo kod kuće poslušne žene,
i ići ćemo loviti stih,
onaj, zbog kojeg rijeka opada, pa preko
kamenja
u tmurnoj noći klopoće.

I možda cijelu noć ne ulovima ništa.
Samo kapljice vode padnu u travu
poput suza princeza,
što su izašle bose u šumu.

I možda te neko na putu priupita,
maestro, kada ćete napisati novu knjigu?
i ti im odgovoriš, kad nakiši
i bude krasno ljeto.

I možda se nebo sažali naglo,
i nakvasi do pjesme, i napada nam u obuću
oblaci studeni k'o pjegave pastrmke
prolete nad glavama.

I tome vjetru damo ime Proljetomir
i po vodi veseloj se vratimo.

Jan Skacel

jednom cemo svi napisati nas zadnji post na forumu...
a da to nismo ni znali...

Istina. Svi cemo jednom ispisati svoj posljednji red i samo nestati, ne biti vise. Prije dva mjeseca meni blizak clan porodice ode tako iznenada i ne stize reci sve sto je htio, uraditi sve sto je zelio, i to me podsjeti na ono sto cesto zaboravim: koliko je svaki trenutak vazan, jer danas smo tu, sutra nismo. Da barem lijepu rijec koju ostavimo za sobom bude trag nase male besmrtnosti.

Ti ne znaš s kim
Imaš posla

Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putova

Ti ne znaš da put od tebe do mene
Nije isto što i put
Od mene
Do tebe

Ti ne znaš ništa o mome bogatstvu
Skrivenom za tvoje moćne oči
(Ti ne znaš da meni je
Mnogo više
Nego što misliš
Sudbina
Namrijela
I
Dala)

Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš
Ali nikako da nađeš istinski put
Do mene

(Shvatam te:
Čovjek si u jednom prostoru i vremenu
Što živi tek sad i ovdje
I ne zna za bezgranični
Prostor vremena
U kojem se nalazim
Prisutan
Od dalekog jučer
Do dalekog sjutra
Misleći o tebi

Ali to nije sve)

Mak Dizdar

Evo banke pripadniče romske populacije sviraj mi ti
Ja ću tebi uplatiti, ti ćeš meni izdati fiskalni...
Evo banke pripadniče romske populacije, sviraj mi ti....

Septembar je kraj i početak.
Niti ljeto, niti jesen.
Nešto na pola.

Septembar je pokrivanje poplunom, šalica čaja prije izlaska iz kuće, zakopčana jakna.
Septembar su uspomene.
Haljine koje se pakiraju i koferi koji se raspakiraju.

Septembar je brisanje prašine s kutija i života.
Septembar je topla čokolada, uz film, s nekim koga voliš.
Septembar je miris prvih kestena, prve tople čarape.
Miris vjetra koji donosi melankoliju.

Septembar je materijal za depresiju i filmske životne drame.
Sat koji najavljuje novo doba na kalendaru.
Septembar je korak do ljeta, I korak do zime.
Zlatna sredina koju potajno volim. I pomalo mrzim.

Septembar je razglednica na kojoj piše - zbogom.

Franka Matić

Digla_da_kreci wrote: ↑18/09/2025 11:17 Septembar je kraj i početak.
Niti ljeto, niti jesen.
Nešto na pola.

Septembar je pokrivanje poplunom, šalica čaja prije izlaska iz kuće, zakopčana jakna.
Septembar su uspomene.
Haljine koje se pakiraju i koferi koji se raspakiraju.

Septembar je brisanje prašine s kutija i života.
Septembar je topla čokolada, uz film, s nekim koga voliš.
Septembar je miris prvih kestena, prve tople čarape.
Miris vjetra koji donosi melankoliju.

Septembar je materijal za depresiju i filmske životne drame.
Sat koji najavljuje novo doba na kalendaru.
Septembar je korak do ljeta, I korak do zime.
Zlatna sredina koju potajno volim. I pomalo mrzim.

Septembar je razglednica na kojoj piše - zbogom.

Franka Matić

Učini mi se naslov teme STIHL pa uđoh da vidim šta ima novo od trimera i kosilica...

Dio jedne od mojih ...
''Kako da rasirim ruke do kraja
a da ne puknem negdje na pola
kad ni svemir nije dovoljno velik
da stane ova moja skola bola''...