Ništa Lana Pudar ne duguje nikome, ni narodu, ni državi, ni političarima, ni politikanerima, ni raznim sponzorašima koji bi sad neke poene skupljali na osnovu njenih uspjeha, ni gradu, ni kantonu, ni plivačkim klubovima.
Duguje jedino Vasioni da dostigne svoj vrhunac, da dovede stvari u neki kosmički balans, jer ima bogom dani talent. Za ateiste, ima talent koji se evolucijom brusio da bi baš završio u njenom tijelu, mozgu i duhu.
Daju joj donacije, "hvala lijepo, ali sad moram ići, imam pametnija posla". Ponos je države i zemlje, "hvala lijepo, ali nemam previše vremena da slavim, imam pametnija posla". Naravno da je i njoj ponos što nastupa za BiH, ali, plivanje je gladijatorski sport, nema plivač previše vremena ni za kakva masovna okupljanja i masovne demonstracije patriotizma. Bazeni, uslovi, folovi-golovi, i ostale političke teme, u ovom trenutku, Lanu Pudar ne treba da zanimaju. Eventualno da potpiše neke sponzorske ugovore sa svjetskim sportskim kompanijama, jer, kako ja to vidim, to je najbolje za nju.
Nakon ozbiljnog treninga hoće srce da ti napusti tijelo, pluća da ti se raspadnu, ali, tek tad osjećaš da si zaista živ. To je plivanje. Plivač u punom treningu i takmičenju, non-stop osjeća bol. Svake sekunde. Ali nije to bol koja paralizira nego motivira. Vasiona te zove da opet skočiš u bazen.
I, dođavola, uvijek si gladan. Možeš pojesti za pet ljudi, počesto to i radiš, i za dva sata si opet gladan kao da dva dana ništa nisi jeo. Ne postoji osjećaj sitosti. To je možda i najteži dio.
Ima ko će Lanu Pudar zadržati na zemlji. To je njen trener koji će već na prvom ozbiljnom sljedećem treningu da kaže "hajde da vidimo šta si loše uradila u toj trci (u kojoj si osvojila zlatnu medalju), šta možemo poboljšati". I onda je pošalje na raspadanje pluća i iskakanje srca. A ona traži još više i još bolje raspadanje pluća i iskakanje srca, jer se opet osjeća živom upravo zbog takvih stvari. Ne mora niko ništa očekivati od nje (jer je mlada), ona očekuje. Ona mora da očekuje jer se tako brusi nemilosrdni plivač, nemilosrdan i prema sebi, nemilosrdan i prema protivnicima.
I nema pauze. Dvije sedmice izvan bazena i čeka te iznenađenje. Voda ti se sveti jer joj ne posvećuješ dovoljno vremena. Voda je ljubomorna.
I da, Lana najviše duguje toj vodi. To joj je i najbolja prijateljica, i mama i tata, i država i zemlja i najveći navijač. Moraš joj vraćati taj dug. Non-stop. Moraš je njegovati. Vodu.
