Gledam ove slike i ni na jednoj ne vidim misterioznog čmolju
Ko je taj čovjek i odakle se pojavio? Kako je samo tako postao administrator? Zašto samo svrati na ovu temu, ostavi smajli i nestane? Radi li se o ubačenom elementu, ili je ipak zaštitnik ovog pdf-a i ove teme koji budno bdi nad malim džematom smještenim u jednom kutku u bespućima interneta?
Hiljade, ako ne i tisuće pitanja ali nijednog odgovora.
Ako je zaštitnik(među starijom muslimanskom populacijom poznatiji kao dobri), onda ne može biti niko doli hazreti hrz.
Priča o hazreti hrzu
Kada sam bio mali, majka (kod vas u sarajevu nena ili nana, a na selima bika) mi je ispričala priču o hazreti hrzu.
Helem, bio je to (vjerujem da je još uvijek) dobri koji je nagrađivao one koji su činili dobro.
Hodao (hoda) je prerušen u ubogog siromaha, beskućnika i prtio staru, jutanu vreću iz koje je curila gusta tečnost.
Jedne prilike došao je kod jedne siromašne žene i zamolio da mu da nešto za jelo i čašu vode.
Siromašna žena nije imala ništa osim komada hljeba kojeg je podijelila sa tim "siromahom". Kada je otišla u kućerak da donese vodu i vratila se, "siromaha" nije bilo. Nestao je, a pred kućom je ostala njegova vreća.
Ne znam tačno je li na njoj bila poruka da je ista poklon za tu ženu.
Kada je otvorila, vreća je bila puna zlata.
Ja nisam bio jedini koji je slušao tu priču. Tu je bila i naša kona razija koja je ne trepčući upijala svaku riječ.
Inače, radilo se o starijoj ali vitalnoj ženi osrednjeg imovinskog stanja.
Klasična bh lakovjerna muslimanka koja vjeruje u vile i slična čuda.
i, prošlo je ne znam koliko dana, i kona razija prilično pokunjena svrati na kafu i da nam nešto ispriča.
Helem, par dana nakon što je čula priču, i pred njenim vratima se pojavio skromno obučen čovjek koji je zamolio za malo vode iz bunara.
To je to! Sreća joj se osmjehnula. Hazreti hrz je došao na njezina vrata. Biće najbogatija žena u mahali.
Hazreti hrz je dobio obilan ručak i kafu, malo prohodao po dvorištu i nestao.
Sljedeći dan kada je otišla da nahrani koke, shvatila je da ju je ustvari posjetio HRsuZ
Koka nije bilo osim par koje su bile visoko u kokošinjcu pa ih naš "evlija" nije mogo dohvatit.
Kasnije je komšija mesar na licu mjesta iliti pred svojim kokošinjcem uhvatio našeg hazreti hrza sa vrećom u kojoj nisu bili zlatnici nego mesarove koke.
Hazreti hrz je dobio neopisive batine i nikad se više nije pojavio u našem kraju.
i necu vise. Valjda me sejh nece izbaciti 
