moonca wrote:
E to je diskriminacija i tu je feminizam odigrao značajnu ulogu. Takve se stvari mijenjaju, a ja nikad neću moći promjenit stereotipe o ženama, nikad neću moći ubjedit muškarca da mentalno izjednači postupke žene (pogotovo postupke koje se tiču seksualne aktivnosti, ispoljavanja seksualnosti i slično) sa postupcima muškarca. Znam da postoje muškarci koje ne moram ubjeđivati u to, na istoj smo valnoj dužini i učim se cjeniti ih, od ostalih se okrenem i odem. Mirna ja, mirni oni.
Top
Ne mislim da je pokret pomogao zenama,naprotiv- nabile su sebi samo vise posla, obaveza--- ono kad ih uhvati PMS 5 dana, pa ne znaju gdje udaraju.
Bilo je i biti ce- pravila postoje, pisana i nepisana, za zene i za muskrace. Priroda nas je napravila njeznijim, osjetljivijim kojima treba paznja, njega- zasto to odbcujemo .
Sad se ne bih složila sa tobom.
Priroda žene i muškarca nije jednaka, tačno, biološki nismo jednaki.
Ja ni ne želim da budem JEDNAKA, ja želim da budem RAVNOPRAVNA.
I da nam je pokret pomogao? Pomogao nam je. Evo samo sam dala jedan primjer, i ponoviću ga, Emily Bronte (nju izdvajam jer baš volim Orkanske visove) i njene dvije sestre, nadarene i talentovane (sigurno si čula za ako ništa Jane Eyre poznato djelo Charollete) nisu mogle serbez objavit ko žene nego pisati pod muškim pseudonimom. Recimo, tu se feminizam jako istakao.
Ima mnogo, mnogo toga što su takozvani prvi val i drugi val feminizma učinili za ženski rod u globalu. Ovaj sad "treći", ne znam, stvarno ne znam, ali sad već čini mi se da prelazi granicu ravnopravnosti, i zalazimo u neku sferu: mi smo bolje od vas, vi ste svi govna i ništa ne valjate.
Više sam za egaliterizam. Svi smo jednaki i ravnopravni, moralno, etički, pred poslodavcem, zakonom, itd.