Ivo Andrić

[dale cooper]

Ovdje se treba postaviti pitanje da li Andrićev kontraverzni angažman u diplomatskoj službi
kraljevine Jugoslavije prije drugog svjetskog rata negira njegov odlični i ogromni književni
opus koji je stvorio i status jednog od najvećih pisaca ovih prostora i svakako ove zemlje,
kao i status jedinog nobelovca kojeg imamo. Po meni ne negira, ali se svakako da raspravljati o
njegovoj ličnosti i političkom angažmanu kao i kritici njegovih dijela. Ali ta kritika mora biti
objektivnija i izbalansirana i ne može kao početno stajalište imati neki od nacionalistički
obojenih svjetonazora kojima ova zemlja i ovi prostori obiluju.

[kluz franjo]

... To još u toku ove diskusije nismo uspjeli zaključiti i izvesti na čistac.

Najprije da se složim sa konstatacijom da smo valjda dostigli taj nivo civilizacijskog razvoja da ne postoje teme o kojima se ne smije razumno i argumentovano razgovarati (tabui ili "zlatna telad").
Evo da pokušam na primjeru Andrića i nekih argumenata iznesenim u ovoj diskusiji da pojasnim šta mislim.
U ocjeni Andrićevog "političkog" lika i djela su ovdje dati sljedeći sudovi: nacista, fašista, islamofob i politički oportunista.
Kao dokaz "nacizma" se uzima njegovo službovanje kao ambasadora Kraljevine Jugoslavije u Berlinu, pismo vjerodajnice, njegovo obraćanje prilikom preuzimanja dužnosti, te učešće u realizaciji sklapanja pakta sa Njemačkom.
U ovom slučaju se njegov politički grijeh pronalazi u tome što je bio službenik Vlade (Stojadinovića i Cvetkovića) i izvršavao naloge iste.
Po tom mjerilu, bi onda i ambasadori i konzuli drugih zemalja (SAD je takođe do 1941. imala dipl. predstavništva u 3. rajhu) bili dokazani nacisti, kao i njihove vlade, a i npr. Mehmed Spaho koji je bio Ministar u obje Vlade i 1939. i sam putovao u službenu posjetu Njemačkoj. Složićemo se valjda da je to non-sens.
Pored gore navedenog, kao dokaz njegovog fašizma se navodi njegov službeni referat na temu Albanije, tj. preciznije "iseljavanja muslimanskog dijela stanovništva..." Ako stavimo ovo u istorijski i činjenični kontekst, onda vidimo da Andrić ovo piše kao službenik ministarstva (ne kao slobodni pamflet ili autorski rad), a povodom multi-lateralnih pregovora o budućnosti Albanije (ako se ne varam u tom trenutku italijanskog protektorata). U tom trenutku su u primjeni niz međudržavnih sporazuma sa Turskom o tzv. "repatrijaciji stanovništva" ("državno potpomognuta razmjena stanovništva"). Takvi ugovori (skandalozni i zločinački po sadašnjim mjerilima) su u tom periodu čest standard međunarodnog prava i sklapani su uglavnom između Turske i drugih balkanskih zemalja, ali i recimo između Grčke i Bugarske. Da li je Andrić sa uživanjem ili mučninom radio na ovim referatima, ne znamo pouzdano.
Na koncu, da je Andrić bio fašista ili nacista (ili čak osvjedočeni simpatizer istih) sigurno bi našao svoje mjesto u kvislinškoj Vladi u Beogradu, a ne proveo rat u (samo)izolaciji.
Za islamofobiju Andrića postoje određene naznake, ali i ako je postojala, ista je evidentno više bila ličnog, a ne javno-političkog karaktera - jednostavno ne postoje dokumenti ili svjedočanstva o njegovom političkom stavu u kontekstu islamofobije (kao što ne postoje njegovi vjerodostojni politički stavovi o bilo čemu).
Iz svega ovoga zaključujem da je Andrić jedna politički totalno nebitna persona i najprije politički oportunist sa vjerovatnim ličnim islamofobičnim stavovima.
Da ne bude nesporazuma, od ovakvog materijala su pravljeni i brojni ajhmani i slični... Možda je i Andrić mogao postati Ajhman (šbb-kbb), ali nije.

Politizacija njegovog lika i djela od strane drugih je druga tema, kao što su i Budaci i Busuladžići i o njima možemo rado na isti način i na odgovarajućim temama...

[BHCluster]

Šukrija Kurtović - "Na Drini ćuprija i Travnička hronika od Ive Andrića u svjetlu bratstva i jedinstva"

[Obi Wan Bosnian]

Ovdje se treba postaviti pitanje da li Andrićev kontraverzni angažman u diplomatskoj službi
kraljevine Jugoslavije prije drugog svjetskog rata negira njegov odlični i ogromni književni
opus koji je stvorio i status jednog od najvećih pisaca ovih prostora i svakako ove zemlje,
kao i status jedinog nobelovca kojeg imamo. Po meni ne negira, ali se svakako da raspravljati o
njegovoj ličnosti i političkom angažmanu kao i kritici njegovih dijela. Ali ta kritika mora biti
objektivnija i izbalansirana i ne može kao početno stajalište imati neki od nacionalistički
obojenih svjetonazora kojima ova zemlja i ovi prostori obiluju.

Mene ova tema interesuje samo iz perspektive davanja imena ulica/škola. Smatram da se imena ulica trebaju davati po dobrim ljudima a ne po lošim ljudima makar ti loši ljudi bili dobri u svom poslu. Po mom mišljenju Ivo Andrić je bio izrazito loš čovjek. U smislu morala ili bar onoga što se smatra moralnim ponašanjem. I po mom mišljenju puno gori čovjek od Mustafe Busuladžića. Da li je činjenica da je bio dobar u svom poslu (pisac) dovoljna da ima ulicu u Sarajevu? Po meni nije.

Ali ja isto mislim i o izvjesnom Josipu

[Mišo_Kovač]

status jedinog nobelovca kojeg imamo

Nije jedini nobelovac kojeg imamo...

[Salonski Kriticar]

@Drvosjeca, nekoliko puta si povukao paralelu izmedju Ive Andrica i Mile Budaka. To nikako nije u redu. Sigurno znas da je Mile Budak bio ministar u Vladi NDH i u njeno ime potpisnik Rimskih sporazuma kojima je Dalmacija predana Italiji.

Takodjer, umanjujes vaznost donacije novcanog dijela Nobelove nagrade bibliotekama u BiH govoreci da muslimani tad jos nisu bili prepoznati kao nacija. Tu mogu samo reci da pripadnost priznatoj nacionalnoj grupi nije bila preduslov za clanstvo u lokalnoj biblioteci.

[Salonski Kriticar]

Ovdje se treba postaviti pitanje da li Andrićev kontraverzni angažman u diplomatskoj službi
kraljevine Jugoslavije prije drugog svjetskog rata negira njegov odlični i ogromni književni
opus koji je stvorio i status jednog od najvećih pisaca ovih prostora i svakako ove zemlje,
kao i status jedinog nobelovca kojeg imamo. Po meni ne negira, ali se svakako da raspravljati o
njegovoj ličnosti i političkom angažmanu kao i kritici njegovih dijela. Ali ta kritika mora biti
objektivnija i izbalansirana i ne može kao početno stajalište imati neki od nacionalistički
obojenih svjetonazora kojima ova zemlja i ovi prostori obiluju.

Mene ova tema interesuje samo iz perspektive davanja imena ulica/škola. Smatram da se imena ulica trebaju davati po dobrim ljudima a ne po lošim ljudima makar ti loši ljudi bili dobri u svom poslu. Po mom mišljenju Ivo Andrić je bio izrazito loš čovjek. U smislu morala ili bar onoga što se smatra moralnim ponašanjem. I po mom mišljenju puno gori čovjek od Mustafe Busuladžića. Da li je činjenica da je bio dobar u svom poslu (pisac) dovoljna da ima ulicu u Sarajevu? Po meni nije.

Ali ja isto mislim i o izvjesnom Josipu

Ne sjecam se da je Izrael slao protestnu notu jer je skola ili ulica nazvana po Ivi Andricu.

[Drvosjeca iz Dejcica]

@Drvosjeca, nekoliko puta si povukao paralelu izmedju Ive Andrica i Mile Budaka. To nikako nije u redu. Sigurno znas da je Mile Budak bio ministar u Vladi NDH i u njeno ime potpisnik Rimskih sporazuma kojima je Dalmacija predana Italiji.

Takodjer, umanjujes vaznost donacije novcanog dijela Nobelove nagrade bibliotekama u BiH govoreci da muslimani tad jos nisu bili prepoznati kao nacija. Tu mogu samo reci da pripadnost priznatoj nacionalnoj grupi nije bila preduslov za clanstvo u lokalnoj biblioteci.

Pa i Budaka brane tako što govore da je samo radio svoj posao ministra. Ja se slažem s tobom da je to neprimjereno. Ja nemam dilemu ko i šta je bio Budak samo ukazujem da ne upadnemo u tu "medvjeđu uslugu" koju pravimo spram Andrića i kod Budakovića i ostalih dokazanih fašista.

Hvala Bogu da onaj sistem sa svim svojim manama ipak nije bio rigidan te je tu grešku oko muslimana kasnije ispravio 1974. godine priznavajući muslimane od tada kao Muslimane. Andrićeva donacija bibliotekama je pohvalan i visoko-moralan čin koji je u tom sistemu i okolnostima bio praktično jedino moguća pretpostavka.

[Obi Wan Bosnian]

Ne sjecam se da je Izrael slao protestnu notu jer je skola ili ulica nazvana po Ivi Andricu.

Ni ja se ne sjećam da je Izrael slao protestnu notu što je studentski dom dobio naziv po Radovanu Karadžiću

Reklo bi se da ne reaguju svaki put kada neki negativac dobije ulicu/školu/dom već samo kada je taj negativac njima nažao uradio. Slažeš se?

[Drvosjeca iz Dejcica]

Ne sjecam se da je Izrael slao protestnu notu jer je skola ili ulica nazvana po Ivi Andricu.

Ni ja se ne sjećam da je Izrael slao protestnu notu što je studentski dom dobio naziv po Radovanu Karadžiću

A ni ulici po Mili Budaku...to nije tema pa se držimo teme i Ive Adnrića ali je svakako interesantna opaska.

[Obi Wan Bosnian]

Ne sjecam se da je Izrael slao protestnu notu jer je skola ili ulica nazvana po Ivi Andricu.

Ni ja se ne sjećam da je Izrael slao protestnu notu što je studentski dom dobio naziv po Radovanu Karadžiću

A ni ulici po Mili Budaku...to nije tema pa se držimo teme i Ive Adnrića ali je svakako interesantna opaska.

Kolega je pokušao dokazati da je Ivo bolji od Mustafe jer se za Ivu Izrael nije bunio. Zato sam naveo primjer još jednog očiglednog negativca (goreg od Mustafe) za kojeg se Izrael takođe nije bunio. Dakle, Izrael se češe gdje ga svrbi a ne svaki put kada neki probisvjet dobije ulicu po svom imenu.

[statixx]

I Krleza je bio zakleti ustasa, nije mu dlaka s glave zafalila.

[Novak20]

Pa i Budaka brane tako što govore da je samo radio svoj posao ministra. Ja se slažem s tobom da je to neprimjereno. Ja nemam dilemu ko i šta je bio Budak samo ukazujem da ne upadnemo u tu "medvjeđu uslugu" koju pravimo spram Andrića i kod Budakovića i ostalih dokazanih fašista.

Hvala Bogu da onaj sistem sa svim svojim manama ipak nije bio rigidan te je tu grešku oko muslimana kasnije ispravio 1974. godine priznavajući muslimane od tada kao Muslimane. Andrićeva donacija bibliotekama je pohvalan i visoko-moralan čin koji je u tom sistemu i okolnostima bio praktično jedino moguća pretpostavka.

Je li bilo organizovanih političkih prijedloga od strane predaka današnjih Bošnjaka 1882. ,1918. , 1941.-1945. , 1945. - 1974. da muslimani, Muslimani budu Bosanci, Bošnjani ili Bošnjaci ? Ne pitam da provociram nego me stvarno interesuje nešto u šta nisam upućen.

[Drvosjeca iz Dejcica]

... To još u toku ove diskusije nismo uspjeli zaključiti i izvesti na čistac.

Najprije da se složim sa konstatacijom da smo valjda dostigli taj nivo civilizacijskog razvoja da ne postoje teme o kojima se ne smije razumno i argumentovano razgovarati (tabui ili "zlatna telad").
Evo da pokušam na primjeru Andrića i nekih argumenata iznesenim u ovoj diskusiji da pojasnim šta mislim.
U ocjeni Andrićevog "političkog" lika i djela su ovdje dati sljedeći sudovi: nacista, fašista, islamofob i politički oportunista.
Kao dokaz "nacizma" se uzima njegovo službovanje kao ambasadora Kraljevine Jugoslavije u Berlinu, pismo vjerodajnice, njegovo obraćanje prilikom preuzimanja dužnosti, te učešće u realizaciji sklapanja pakta sa Njemačkom.
U ovom slučaju se njegov politički grijeh pronalazi u tome što je bio službenik Vlade (Stojadinovića i Cvetkovića) i izvršavao naloge iste.
Po tom mjerilu, bi onda i ambasadori i konzuli drugih zemalja (SAD je takođe do 1941. imala dipl. predstavništva u 3. rajhu) bili dokazani nacisti, kao i njihove vlade, a i npr. Mehmed Spaho koji je bio Ministar u obje Vlade i 1939. i sam putovao u službenu posjetu Njemačkoj. Složićemo se valjda da je to non-sens.
Pored gore navedenog, kao dokaz njegovog fašizma se navodi njegov službeni referat na temu Albanije, tj. preciznije "iseljavanja muslimanskog dijela stanovništva..." Ako stavimo ovo u istorijski i činjenični kontekst, onda vidimo da Andrić ovo piše kao službenik ministarstva (ne kao slobodni pamflet ili autorski rad), a povodom multi-lateralnih pregovora o budućnosti Albanije (ako se ne varam u tom trenutku italijanskog protektorata). U tom trenutku su u primjeni niz međudržavnih sporazuma sa Turskom o tzv. "repatrijaciji stanovništva" ("državno potpomognuta razmjena stanovništva"). Takvi ugovori (skandalozni i zločinački po sadašnjim mjerilima) su u tom periodu čest standard međunarodnog prava i sklapani su uglavnom između Turske i drugih balkanskih zemalja, ali i recimo između Grčke i Bugarske. Da li je Andrić sa uživanjem ili mučninom radio na ovim referatima, ne znamo pouzdano.
Na koncu, da je Andrić bio fašista ili nacista (ili čak osvjedočeni simpatizer istih) sigurno bi našao svoje mjesto u kvislinškoj Vladi u Beogradu, a ne proveo rat u (samo)izolaciji.
Za islamofobiju Andrića postoje određene naznake, ali i ako je postojala, ista je evidentno više bila ličnog, a ne javno-političkog karaktera - jednostavno ne postoje dokumenti ili svjedočanstva o njegovom političkom stavu u kontekstu islamofobije (kao što ne postoje njegovi vjerodostojni politički stavovi o bilo čemu).
Iz svega ovoga zaključujem da je Andrić jedna politički totalno nebitna persona i najprije politički oportunist sa vjerovatnim ličnim islamofobičnim stavovima.
Da ne bude nesporazuma, od ovakvog materijala su pravljeni i brojni ajhmani i slični... Možda je i Andrić mogao postati Ajhman (šbb-kbb), ali nije.

Politizacija njegovog lika i djela od strane drugih je druga tema, kao što su i Budaci i Busuladžići i o njima možemo rado na isti način i na odgovarajućim temama...

Ima smisla to što pišeš i argumentaciju koju postavljaš i to zaista cijenim. Naravno mi nikada nećemo saznati kako se Adnrić osjećao, mučno ili sa zadovoljstvom djelimično i zbog njega jer ako se ne varam on o tome periodu nije kasnije pisao, namjerno ili slučajno. U kolikoj mjeri je islamofobija kod Andrića uticala na njegova djela to je isto pitanje ali ja smatram da na određenio način sigurno morala a to je objasnio možda ponajbolje Muhsin Rizvić u svojoj knjizu "Bosanski muslimani u andrićevom svijetu". Citirao sam gore taj odlomak.

[Connaisseur Karlin]

Ono što je meni najgore kod ovog čovjeka jeste slijedeće. 23. augusta 1938. “Potrebno je, ipak, već sad reći da se radi, ukoliko se nas tiče, na iseljavanju iz Južne Srbije življa turskog jezika i turske kulture. Prema našim statističkim podacima, turska manjina u Jugoslaviji broji oko 150.000 duša, dok Turci smatraju da njen broj dostiže i do 250.000. U tim granicama svakako će biti utvrđena iseljenička kvota. Za nas, kao i za Tursku, ovo nije samo jedno nacionalno-političko pitanje, kao što se to često pominje. Socijalni razlozi nam naročito nalažu da se što pre ostvari plan o iseljavanju turskog življa. Iseljavanjem Turaka oslobodile bi se velike površine ziratnog zemljišta na kome bi se mogao smestiti veliki broj naših sunarodnika iz pasivnih krajeva države (Crna Gora, Dalmacija, Hercegovina, Lika).”

on je ideolog etničkog čiščenja bošnjaka. detaljnije se može naći u njegovim Diplomatskim spisima...

ovo je uzas, isto kao sto se prakticiralo i plnairalo ciscenje jevreja , u mnogimm tadasnjim drzavama, a Jevreji nisu bili manjina , kao sto ni musliani nisu bili manjina na Balkanu

[Challenger__]

Evo da pokušam na primjeru Andrića i nekih argumenata iznesenim u ovoj diskusiji da pojasnim šta mislim.
U ocjeni Andrićevog "političkog" lika i djela su ovdje dati sljedeći sudovi: nacista, fašista, islamofob i politički oportunista.
Kao dokaz "nacizma" se uzima njegovo službovanje kao ambasadora Kraljevine Jugoslavije u Berlinu, pismo vjerodajnice, njegovo obraćanje prilikom preuzimanja dužnosti, te učešće u realizaciji sklapanja pakta sa Njemačkom.
U ovom slučaju se njegov politički grijeh pronalazi u tome što je bio službenik Vlade (Stojadinovića i Cvetkovića) i izvršavao naloge iste.
Po tom mjerilu, bi onda i ambasadori i konzuli drugih zemalja (SAD je takođe do 1941. imala dipl. predstavništva u 3. rajhu) bili dokazani nacisti, kao i njihove vlade, a i npr. Mehmed Spaho koji je bio Ministar u obje Vlade i 1939. i sam putovao u službenu posjetu Njemačkoj. Složićemo se valjda da je to non-sens.

Pored gore navedenog, kao dokaz njegovog fašizma se navodi njegov službeni referat na temu Albanije, tj. preciznije "iseljavanja muslimanskog dijela stanovništva..." Ako stavimo ovo u istorijski i činjenični kontekst, onda vidimo da Andrić ovo piše kao službenik ministarstva (ne kao slobodni pamflet ili autorski rad), a povodom multi-lateralnih pregovora o budućnosti Albanije (ako se ne varam u tom trenutku italijanskog protektorata). U tom trenutku su u primjeni niz međudržavnih sporazuma sa Turskom o tzv. "repatrijaciji stanovništva" ("državno potpomognuta razmjena stanovništva"). Takvi ugovori (skandalozni i zločinački po sadašnjim mjerilima) su u tom periodu čest standard međunarodnog prava i sklapani su uglavnom između Turske i drugih balkanskih zemalja, ali i recimo između Grčke i Bugarske. Da li je Andrić sa uživanjem ili mučninom radio na ovim referatima, ne znamo pouzdano.
Na koncu, da je Andrić bio fašista ili nacista (ili čak osvjedočeni simpatizer istih) sigurno bi našao svoje mjesto u kvislinškoj Vladi u Beogradu, a ne proveo rat u (samo)izolaciji.
Za islamofobiju Andrića postoje određene naznake, ali i ako je postojala, ista je evidentno više bila ličnog, a ne javno-političkog karaktera - jednostavno ne postoje dokumenti ili svjedočanstva o njegovom političkom stavu u kontekstu islamofobije (kao što ne postoje njegovi vjerodostojni politički stavovi o bilo čemu).
Iz svega ovoga zaključujem da je Andrić jedna politički totalno nebitna persona i najprije politički oportunist sa vjerovatnim ličnim islamofobičnim stavovima. Da ne bude nesporazuma, od ovakvog materijala su pravljeni i brojni ajhmani i slični... Možda je i Andrić mogao postati Ajhman (šbb-kbb), ali nije.

Politizacija njegovog lika i djela od strane drugih je druga tema, kao što su i Budaci i Busuladžići i o njima možemo rado na isti način i na odgovarajućim temama...

Potpis na upis osim djelimičnog neslaganja oko navodne islamofobije. Moja lična impresija je da nije gajio simpatije prema Osmanlijama i onom što je vidio kao njihovo negativno naslijeđe (nerad, korumpiranost, samovolja, okrutnost itd), kao što nije bio impresioniran ni drugim okupatorima (AU - pa bio je član Mlade Bosne - i Njemačka, naravno).

[Fudo387]

Evo da pokušam na primjeru Andrića i nekih argumenata iznesenim u ovoj diskusiji da pojasnim šta mislim.
U ocjeni Andrićevog "političkog" lika i djela su ovdje dati sljedeći sudovi: nacista, fašista, islamofob i politički oportunista.
Kao dokaz "nacizma" se uzima njegovo službovanje kao ambasadora Kraljevine Jugoslavije u Berlinu, pismo vjerodajnice, njegovo obraćanje prilikom preuzimanja dužnosti, te učešće u realizaciji sklapanja pakta sa Njemačkom.
U ovom slučaju se njegov politički grijeh pronalazi u tome što je bio službenik Vlade (Stojadinovića i Cvetkovića) i izvršavao naloge iste.
Po tom mjerilu, bi onda i ambasadori i konzuli drugih zemalja (SAD je takođe do 1941. imala dipl. predstavništva u 3. rajhu) bili dokazani nacisti, kao i njihove vlade, a i npr. Mehmed Spaho koji je bio Ministar u obje Vlade i 1939. i sam putovao u službenu posjetu Njemačkoj. Složićemo se valjda da je to non-sens.

Pored gore navedenog, kao dokaz njegovog fašizma se navodi njegov službeni referat na temu Albanije, tj. preciznije "iseljavanja muslimanskog dijela stanovništva..." Ako stavimo ovo u istorijski i činjenični kontekst, onda vidimo da Andrić ovo piše kao službenik ministarstva (ne kao slobodni pamflet ili autorski rad), a povodom multi-lateralnih pregovora o budućnosti Albanije (ako se ne varam u tom trenutku italijanskog protektorata). U tom trenutku su u primjeni niz međudržavnih sporazuma sa Turskom o tzv. "repatrijaciji stanovništva" ("državno potpomognuta razmjena stanovništva"). Takvi ugovori (skandalozni i zločinački po sadašnjim mjerilima) su u tom periodu čest standard međunarodnog prava i sklapani su uglavnom između Turske i drugih balkanskih zemalja, ali i recimo između Grčke i Bugarske. Da li je Andrić sa uživanjem ili mučninom radio na ovim referatima, ne znamo pouzdano.
Na koncu, da je Andrić bio fašista ili nacista (ili čak osvjedočeni simpatizer istih) sigurno bi našao svoje mjesto u kvislinškoj Vladi u Beogradu, a ne proveo rat u (samo)izolaciji.
Za islamofobiju Andrića postoje određene naznake, ali i ako je postojala, ista je evidentno više bila ličnog, a ne javno-političkog karaktera - jednostavno ne postoje dokumenti ili svjedočanstva o njegovom političkom stavu u kontekstu islamofobije (kao što ne postoje njegovi vjerodostojni politički stavovi o bilo čemu).
Iz svega ovoga zaključujem da je Andrić jedna politički totalno nebitna persona i najprije politički oportunist sa vjerovatnim ličnim islamofobičnim stavovima. Da ne bude nesporazuma, od ovakvog materijala su pravljeni i brojni ajhmani i slični... Možda je i Andrić mogao postati Ajhman (šbb-kbb), ali nije.

Politizacija njegovog lika i djela od strane drugih je druga tema, kao što su i Budaci i Busuladžići i o njima možemo rado na isti način i na odgovarajućim temama...

Potpis na upis osim djelimičnog neslaganja oko navodne islamofobije. Moja lična impresija je da nije gajio simpatije prema Osmanlijama i onom što je vidio kao njihovo negativno naslijeđe (nerad, korumpiranost, samovolja, okrutnost itd), kao što nije bio impresioniran ni drugim okupatorima (AU, pa bio je član Mlade Bosne i Njemačke, naravno).

Bio je clan Mlade Bosne i Njemacke.
Mufide, prekuco si.

[Connaisseur Karlin]

I Krleza je bio zakleti ustasa, nije mu dlaka s glave zafalila.

ortodoksna glupost, Krleza nije podrzavao NDH

[dale cooper]

status jedinog nobelovca kojeg imamo

Nije jedini nobelovac kojeg imamo...

Da, naravno, u pravu si. Zaboravio sam na Preloga. Iako i njega svojataju Hrvati, kao što i Andrića Srbi. Nažalost, čini mi se da se mi nešto posebno ne bunimo ni u jednom slučaju.

[Challenger__]

Bio je clan Mlade Bosne i Njemacke.
Mufide, prekuco si.

Zarez sve objašnjava: nije bio impresioniran ni jednim okupatorom: Osmanlijama, AU i Njemačkom.

[John Cleese]

I Richard Wagner je bio poznati komponist ali zna se kakav je bi antisemit.

Jeste, mamicu li mu komponisticku

[Fudo387]

Bio je clan Mlade Bosne i Njemacke.
Mufide, prekuco si.

Zarez sve objašnjava: nije bio impresioniran ni jednim okupatorom: Osmanlijama, AU i Njemačkom.

Metno si ga na pogresno mjesto.
Zarez, da ne pomislis sta nastrano.
Eto ga i domoljub, revolucionar, haman k’o Nazor.

[Connaisseur Karlin]

Evo da pokušam na primjeru Andrića i nekih argumenata iznesenim u ovoj diskusiji da pojasnim šta mislim.
U ocjeni Andrićevog "političkog" lika i djela su ovdje dati sljedeći sudovi: nacista, fašista, islamofob i politički oportunista.
Kao dokaz "nacizma" se uzima njegovo službovanje kao ambasadora Kraljevine Jugoslavije u Berlinu, pismo vjerodajnice, njegovo obraćanje prilikom preuzimanja dužnosti, te učešće u realizaciji sklapanja pakta sa Njemačkom.
U ovom slučaju se njegov politički grijeh pronalazi u tome što je bio službenik Vlade (Stojadinovića i Cvetkovića) i izvršavao naloge iste.
Po tom mjerilu, bi onda i ambasadori i konzuli drugih zemalja (SAD je takođe do 1941. imala dipl. predstavništva u 3. rajhu) bili dokazani nacisti, kao i njihove vlade, a i npr. Mehmed Spaho koji je bio Ministar u obje Vlade i 1939. i sam putovao u službenu posjetu Njemačkoj. Složićemo se valjda da je to non-sens.

Pored gore navedenog, kao dokaz njegovog fašizma se navodi njegov službeni referat na temu Albanije, tj. preciznije "iseljavanja muslimanskog dijela stanovništva..." Ako stavimo ovo u istorijski i činjenični kontekst, onda vidimo da Andrić ovo piše kao službenik ministarstva (ne kao slobodni pamflet ili autorski rad), a povodom multi-lateralnih pregovora o budućnosti Albanije (ako se ne varam u tom trenutku italijanskog protektorata). U tom trenutku su u primjeni niz međudržavnih sporazuma sa Turskom o tzv. "repatrijaciji stanovništva" ("državno potpomognuta razmjena stanovništva"). Takvi ugovori (skandalozni i zločinački po sadašnjim mjerilima) su u tom periodu čest standard međunarodnog prava i sklapani su uglavnom između Turske i drugih balkanskih zemalja, ali i recimo između Grčke i Bugarske. Da li je Andrić sa uživanjem ili mučninom radio na ovim referatima, ne znamo pouzdano.
Na koncu, da je Andrić bio fašista ili nacista (ili čak osvjedočeni simpatizer istih) sigurno bi našao svoje mjesto u kvislinškoj Vladi u Beogradu, a ne proveo rat u (samo)izolaciji.
Za islamofobiju Andrića postoje određene naznake, ali i ako je postojala, ista je evidentno više bila ličnog, a ne javno-političkog karaktera - jednostavno ne postoje dokumenti ili svjedočanstva o njegovom političkom stavu u kontekstu islamofobije (kao što ne postoje njegovi vjerodostojni politički stavovi o bilo čemu).
Iz svega ovoga zaključujem da je Andrić jedna politički totalno nebitna persona i najprije politički oportunist sa vjerovatnim ličnim islamofobičnim stavovima. Da ne bude nesporazuma, od ovakvog materijala su pravljeni i brojni ajhmani i slični... Možda je i Andrić mogao postati Ajhman (šbb-kbb), ali nije.

Politizacija njegovog lika i djela od strane drugih je druga tema, kao što su i Budaci i Busuladžići i o njima možemo rado na isti način i na odgovarajućim temama...

sluzbeni rad, ukljucujuci i pisanje sluzbenih dokumanta podrzaumjevaju sluzbeni dio odgovornosti, naravno da ra nema veze sa necijim emocijama, ali ima veze sa radom i aktivnostia doticne osobe

Ivo je bio izoliran u BG , tocno, ali nisi postavio sebi pitanje: zasto je bio izoliran!?

[Challenger__]

Metno si ga na pogresno mjesto.

Zahvaljujem na ukazanom, ispravljeno.

[Connaisseur Karlin]

status jedinog nobelovca kojeg imamo

Nije jedini nobelovac kojeg imamo...

Da, naravno, u pravu si. Zaboravio sam na Preloga. Iako i njega svojataju Hrvati, kao što i Andrića Srbi. Nažalost, čini mi se da se mi nešto posebno ne bunimo ni u jednom slučaju.

Vladimir je Hrvat, zar ne