Forum Klix.ba

HAVANA wrote:

statixx wrote:Koje metode koristite kada nece da jede odredjenu hranu npr. spinat, brokule, tikivce i slicno?

Popaj moze pomoci, ali sta kada shvati da ste ga lagli, da je suplja, i da nece imati misice.

https://media.giphy.com/media/26xBBXxsJ ... /giphy.gif

dezurni_ucenik wrote:Pa vidis sticajem porodicnih okolnosti i ja imam dosta iskustva sa njima. Imam i ja kod sebe u porodici primjera,gledanja sina jednog rodjaka kojem se aplaudira na svaki njegov debilizam, babin hajirlija, na dobrom putu da uskoro postane diler ili narkoman. Ili dodje rodica sa djecom, nece da jedu kaze ona ma ne sikiram se ja oko toga, jesce kad ogladne. Sad je li htjela ispasti fina preda mnom to ne znam

A ja upravo govorim da postoji čitav raspon pedagoških metoda između "aplaudiranja na debilizam" i nasilja. Naravno da ne treba aplaudirati na debilizam. Imaš ignorisanje (neodobravanje) lošeg ponašanja, razgovor, ukor, kažnjavanje koje opet ima čitav raspon. Ako se te stvari primjenjuju od malih nogu, neće eskalirati.

Pa naravno da ako ne obraćaš pažnju na dijete ili ga čak potičeš u lošem ponašanju da ćeš ga pretvoriti u debila. Ali po nekima ovdje postoji samo "trpi trpi i onda kad pukne šaketaj", ko oni debili na avionu iz Holandije ili ovi što su razmazili dijete. Tužno je dovesti se u takvu situaciju.

dezurni_ucenik wrote:Ako cemo dalje, znam da kod nekih i fizicka kazna nista nije pomagala.

Znam da su batine znale privremeno smiriti ljude, to je valjda najjači argument, valjda roditelja manje boli glava kada dijete utiša na bilo kakav način, ali dugoročno se ništa ne rješava. Npr. moj jedan komšija je volio tako upadati u probleme, otac ga tukao, milicija ga tukla. Nastavio se baviti time, upao u sve dublji kriminal, danas je poznat po jednoj od najvećih oružanih pljački u BiH. Džaba batina.

Mis mekinjas wrote:

statixx wrote:Koje metode koristite kada nece da jede odredjenu hranu npr. spinat, brokule, tikivce i slicno?

Popaj moze pomoci, ali sta kada shvati da ste ga lagli, da je suplja, i da nece imati misice.

U moru svega ovo se čini kao ozbiljno pitanje.
Kod mene je danas to povrće, kad izgladni jest će sve. Dok broji nije dovoljno gladan.

Ima i toga, obicno se preseravaju kada nisu puno gladni.

tranquil wrote: Hajde sada revidiraj koliko hoćeš, ali fino si rekao da su ga zasipali svime i specifično si rekao da ga nisu kažnjavali. To što nije markirano ili nema GHz ništa ne znači malom djetetu, bitno je da su mu ispunjavali želje kada je bio mali, i nisu imali nikakav vid kazne. Kada su se sjetili da kažnjavaju, bilo je kasno. Sada im se sve to vraća.

I dalje ne bih dijete tukao ali teško mi je odgovoriti šta bih tačno uradio u glupoj situaciji koju si opisao. Vjerovatno ekstremne zabrane, uz nešto poticaja za popravke u ponašanju.

Za djecu sam odgovorio u prethodnom postu.

Nista ja ne "revidiram". Niigdje nisam napisao da su ga bilo cime materijalnim "zasipali".
Stvar je u tome, a sto ocito nisi skontao - da nisu ni imali potrebu da dijete kaznjavaju jer je mali bio sasvmi OK, razuman, komunikativan i dogovoran za sve. Do tog momenta puberteta.

A taj pocetak puberteta je prekomna tacka kod svakog djeteta, bilo muskog, bilo zenskog. Tu se pocinju desavati neke drasticne i iznenadne promjene, a znaju biti tolike i takve da se roditelji jednostavno izgube i ne znaju kako da reaguju, sto se urpavo desilo u ovom slucaju.

I to nije nimalo "glup" slucaj, nego realnost koja se moze desiti svakome, pa i tebi, i ma koliko ti bio ubijedjen da je to nemoguce i ma koliko ti bio siguran u svoje metode. Koje, btw, jos nisi imao priliku primijeniti na vlastitoj djeci. Vjeruj mi na rijec - vlastita djeca su jedno, svacija druga su drugo, pa i bratova/sestrina.

To sa losim drustvom nije uvijek slucaj. Ja sam bio u najlosijem drustvu u srednjoj, danas svi zavrsili faxove, solidni poslovi, zasnovane porodice, ovdje ili vani, nema droge itd.

A to sa bjezanjem je obicna glupost. Ja sam bio dogurao do granice i onda sam uhvacen. Tinejdzerska glupost i nezrelost imaju bezbroj puteva.

tranquil wrote:
Znam da su batine znale privremeno smiriti ljude, to je valjda najjači argument, valjda roditelja manje boli glava kada dijete utiša na bilo kakav način, ali dugoročno se ništa ne rješava. Npr. moj jedan komšija je volio tako upadati u probleme, otac ga tukao, milicija ga tukla. Nastavio se baviti time, upao u sve dublji kriminal, danas je poznat po jednoj od najvećih oružanih pljački u BiH. Džaba batina.

Smatram da je dijete tabula rasa da ga drustvo, roditelj, okolnosti, iskustva oblikuju. Naravno da ima i genetike tu. Ali ne bih sad rekao ako je otac problematican bit ce i sin. Recimo sin od Pabla Escobara nije se pretvorio u kriminalca vec u

Marroquín graduated from college with a degree in architecture, now lives in Palermo Soho, Buenos Aires with his wife and daughter, and works as an architect. He has since met with some of his father's victims.

Sins of My Father (2009), an Argentine movie documentary five years in the making, "followed Marroquín as he apologized to the sons of victims his late father ordered assassinated during a decade of terrorizing Colombia during his time as a major drug lord."[5] The film promoted reconciliation and ending hatred.[

Sad je li ga tuko Pablo to ne znam

dezurni_ucenik wrote:

tranquil wrote:
Znam da su batine znale privremeno smiriti ljude, to je valjda najjači argument, valjda roditelja manje boli glava kada dijete utiša na bilo kakav način, ali dugoročno se ništa ne rješava. Npr. moj jedan komšija je volio tako upadati u probleme, otac ga tukao, milicija ga tukla. Nastavio se baviti time, upao u sve dublji kriminal, danas je poznat po jednoj od najvećih oružanih pljački u BiH. Džaba batina.

Smatram da je dijete tabula rasa da ga drustvo, roditelj, okolnosti, iskustva oblikuju. Naravno da ima i genetike tu. Ali ne bih sad rekao ako je otac problematican bit ce i sin. Recimo sin od Pabla Escobara nije se pretvorio u kriminalca vec u

Marroquín graduated from college with a degree in architecture, now lives in Palermo Soho, Buenos Aires with his wife and daughter, and works as an architect. He has since met with some of his father's victims.

Sins of My Father (2009), an Argentine movie documentary five years in the making, "followed Marroquín as he apologized to the sons of victims his late father ordered assassinated during a decade of terrorizing Colombia during his time as a major drug lord."[5] The film promoted reconciliation and ending hatred.[

Sad je li ga tuko Pablo to ne znam

Uglavnom mislim da se slažemo za uzroke problema (bez obzira na razilaženje oko rješenja), pri čemu bih ja naglasio roditeljski uticaj prije svih ostalih, jer smo genetski "naštimani" da slušamo roditelje, i najmanja greška roditelja ima uticaja, svaka sitna laž koju dijete prozrije uništava roditeljski autoritet, svako popuštanje pred hirovima za koje roditelji misle da je presedan, u djetetovom umu postaje pravilo, i stare granice dozvoljenog se pomjeraju.

Ima sjajna epizoda "South Parka" sa Cartmanom i "dog whisperer-om" na ovu temu okrutni su, ali demonstriraju srž problema.

Ostali uticaji naravno postoje, ali roditelji su opet broj 1, deset praznih mjesta, onda ostali. Ako roditelji dopuste da neko drugi se umiješa, već su pogriješili.

stakasa wrote:Dozeru, ako su ga okolina i drustvo toliko pokvarili onda je vrlo vjerovatno mali bio ubijen u pojam pa popustio prvom jacem

Pa bravo!
I to je jedan od aspekata odgoja baziranog na iskljucivom razgovoru, pa bez obzira sta dijete radi/ne radi.
U jednom momentu u zivotu ( ato je najcesce pubertet, kada su svi "zajebani", "jaki" i "najpametniji"), doci ce na to da nesto ne moze postici razgovorom. I tu se onda desava haos, totalna konfuzija, i dijete se pokusava prilagoditi novom okruzenju, stanju i mentalitetu, sto cesto vodi u krajnost koja je do tada bila potpno nevidljiva i nepoznata i tom djetetu, ali i njegovim roditeljima.

Dijete naprosto nije imalo sansu da se ranije nadje u situaciji u kojoj ce biti kaznjeno radi necega, pa se onda bilo kakvo neslaganje s bilo kim kod njega u glavi manifestuje kao nekakva kazna od toga nekoga, sto vodi "pucanju" i drasticnim promjenama u ponasanju.

I nisu ovome krivi roditelji koji su s njim sve rjesavali razgovorom i dogovorom, i koji su ga uspijevali kontrolisati godinama, nego je tu slus upravo u drustvu.
A onda su tu roditelji koji nemaju nikakvog iskustva s kaznjavanjem - donji.

Dozer wrote:A onda su tu roditelji koji nemaju nikakvog iskustva s kaznjavanjem - donji.

To govorim cijelo vrijeme, samo se ne slažemo po pitanju vrste kazne. Kazna je validan pedagoški metod, kao i nagrada, i postoje različite vrste. A sam si rekao da ovaj tvoj poznanik nije bio kažnjavan. Bez obzira kako dobro dijete bio, MORAO je naučiti neke stvari kao mali između ostaloga i zabranama i kažnjavanjem.

Da se razumijemo -moj licni metod je razgovor, razgovor, tupljenje, ispiranje mozga ako treba, a kaznjavanja idu tek na kraju i ako razgovor ne urodi plodom. A kaznjavanja su bila uglavnom u vidu zabranne izlazaka, iskljucenog interneta na svim uredjajima, i samo par puta neke "batine", sto sma vec opisao ranije.

Medjutim, u konkretnom slucaju, dijete zaista nije bilo potrebe kaznjavati za bilo sta. Vjerovao ili ne. Sve im super funkcionisalo, slagali se, mali ucio, slusao, sve pitao sta mu treba i fakat nije pravio nikakve probleme nikada. I onda - BUM!

Nastane opsti haos za samo 2-3 mjeseca... Sad je to sve OK (desavanje je od prije 2 godine), ali tada je, nakon tog bjezanja, bio dobro izdegenecen kaisem, prvi put u zivotu.
A onda mu se pricalo, i pricalo, i pricalo, ukazivalo na dotadasnji njegov zivot, pricalo o buducem, itd.. I - preovladao je djetetov razum, vratio se onaj kakav je bio i ranije.

Danas mu starci to uopste vise ne spominju, ali ga zato rja edovno zafrkavam kad se "cuskamo", tipa - mog'o bi ti opet fasovat, a?
Njegov odgovor je uvijek smijeh, a cesto i komentar - "Ff, neka, hvala. Dosta mi je ono bilo"

statixx wrote:Koje metode koristite kada nece da jede odredjenu hranu npr. spinat, brokule, tikivce i slicno?

Popaj moze pomoci, ali sta kada shvati da ste ga lagli, da je suplja, i da nece imati misice.

zasto djete tjerati da jede odredjenu hranu zamisli da tebe, neko tjera da jedes oderedjenu hranu

Dozer wrote: A onda mu se pricalo, i pricalo, i pricalo, ukazivalo na dotadasnji njegov zivot, pricalo o buducem, itd.. I - preovladao je djetetov razum, vratio se onaj kakav je bio i ranije.

Najveci problelem sa djecom je sto ne razmisljaju o posljedicama. Ne cini on lose jer ga nisi naucio da je to sto radi lose, to su svakako opste poznate i prihvacene stvari, vec zato sto ne razmislja o svim mogucim posljedicama na sebe, a tako i druge.

Connaisseur Karlin wrote: zasto djete tjerati da jede odredjenu hranu zamisli da tebe, neko tjera da jedes oderedjenu hranu

Ja sam uspjesno utjeran, sve zivo jedem

tranquil wrote:

Dozer wrote:A onda su tu roditelji koji nemaju nikakvog iskustva s kaznjavanjem - donji.

To govorim cijelo vrijeme, samo se ne slažemo po pitanju vrste kazne. Kazna je validan pedagoški metod, kao i nagrada, i postoje različite vrste. A sam si rekao da ovaj tvoj poznanik nije bio kažnjavan. Bez obzira kako dobro dijete bio, MORAO je naučiti neke stvari kao mali između ostaloga i zabranama i kažnjavanjem.

Kako ne vidiš da sve što ti se kaže ne važi jer ti nemaš ličnog iskustva bez obzira što smo bili prisutniji u odrastanju (i u odgoju) pomenute djece više nego roditelji. Od prvih dana do polaska u školu. Čak i kada se zadaća uradi kod nas kući, roditelji kasnije se nama hvale "vidi kako je uradio" Moje "strašno si me razočarao" ima više suza u očima nego njihovo "hoš preko guzice da dobiješ". Sjeti se samo kako nije bilo šanse da ga drže za ruke kad šetaju a nama je pružao sam ruke sam i to stane između nas i traži nam oboma ruke. Na svaku laž, reagujemo da znamo da nas je slagao i da nas ne folira. Čak i kad smo par puta slagali da skratimo beskonačno "a zašto, a kako" upozoreni smo od djeteta da nije lijepo lagati i da ne smiju biti tajne između nas - respekt.

ovo dijete je bilo zrelo za psihologa a ne za batina...batinama će ga još više naljutiti i narušiti ionako poljuljano povjerenje u roditelje jer je sebi u glavi utuvilo da "njega roditelji mrze".

Connaisseur Karlin wrote:

statixx wrote:Koje metode koristite kada nece da jede odredjenu hranu npr. spinat, brokule, tikivce i slicno?

Popaj moze pomoci, ali sta kada shvati da ste ga lagli, da je suplja, i da nece imati misice.

zasto djete tjerati da jede odredjenu hranu zamisli da tebe, neko tjera da jedes oderedjenu hranu

Zato što, ako mu pustiš da jede samo ono šta mu se sviđa, a to su najčešće pice, hamburgeri, pomfri, slatkiši i ostala masna, slana i zašećerena hrana i piće (masti i šećeri su ukusni, svi to vole), dijete možda i ne doživi da nauči da treba jesti i voće i povrće itd.

Znaš izreku koja kaže da sve što nam se sviđa ili je nezdravo ili je nelegalno. Pa onda pusti dijete da bira samo ono šta mu se sviđa.

statixx wrote:

Dozer wrote: A onda mu se pricalo, i pricalo, i pricalo, ukazivalo na dotadasnji njegov zivot, pricalo o buducem, itd.. I - preovladao je djetetov razum, vratio se onaj kakav je bio i ranije.

Najveci problelem sa djecom je sto ne razmisljaju o posljedicama. Ne cini on lose jer ga nisi naucio da je to sto radi lose, to su svakako opste poznate i prihvacene stvari, vec zato sto ne razmislja o svim mogucim posljedicama na sebe, a tako i druge.

Probem je u tome što da razmišlja o posljedicama ne bi nikada rizikovao i nešto novo probao. A ako ne proba i ne rizikuje, neće ni naučiti.

I to je začarani krug.

Pa je priroda podesila mozak da se u tim godinama ne razmišlja baš da bi omogućila da se rizikuje i probava novo.

I ko preživi, evocira uspomene. Ostali budu primjeri drugima.

Amazonka27 wrote:

tranquil wrote:

Dozer wrote:A onda su tu roditelji koji nemaju nikakvog iskustva s kaznjavanjem - donji.

To govorim cijelo vrijeme, samo se ne slažemo po pitanju vrste kazne. Kazna je validan pedagoški metod, kao i nagrada, i postoje različite vrste. A sam si rekao da ovaj tvoj poznanik nije bio kažnjavan. Bez obzira kako dobro dijete bio, MORAO je naučiti neke stvari kao mali između ostaloga i zabranama i kažnjavanjem.

Kako ne vidiš da sve što ti se kaže ne važi jer ti nemaš ličnog iskustva bez obzira što smo bili prisutniji u odrastanju (i u odgoju) pomenute djece više nego roditelji. Od prvih dana do polaska u školu. Čak i kada se zadaća uradi kod nas kući, roditelji kasnije se nama hvale "vidi kako je uradio" Moje "strašno si me razočarao" ima više suza u očima nego njihovo "hoš preko guzice da dobiješ". Sjeti se samo kako nije bilo šanse da ga drže za ruke kad šetaju a nama je pružao sam ruke sam i to stane između nas i traži nam oboma ruke. Na svaku laž, reagujemo da znamo da nas je slagao i da nas ne folira. Čak i kad smo par puta slagali da skratimo beskonačno "a zašto, a kako" upozoreni smo od djeteta da nije lijepo lagati i da ne smiju biti tajne između nas - respekt.

O tome pričam, drago mi je da si tu da potvrdiš i "podebljaš" to iskustvo koje smo imali, a koje sam već pomenuo..

Amazonka27 wrote:ovo dijete je bilo zrelo za psihologa a ne za batina...batinama će ga još više naljutiti i narušiti ionako poljuljano povjerenje u roditelje jer je sebi u glavi utuvilo da "njega roditelji mrze".

Da, naravno, dječiji psiholog. Još jedno od savršeno normalnih rješenja koja Balkancu teško pada na pamet jer "šta će reći ovaj onaj". Al' će nemoćno gledati kako mu dijete propada.

Hakiz wrote:

statixx wrote:

Dozer wrote: A onda mu se pricalo, i pricalo, i pricalo, ukazivalo na dotadasnji njegov zivot, pricalo o buducem, itd.. I - preovladao je djetetov razum, vratio se onaj kakav je bio i ranije.

Najveci problelem sa djecom je sto ne razmisljaju o posljedicama. Ne cini on lose jer ga nisi naucio da je to sto radi lose, to su svakako opste poznate i prihvacene stvari, vec zato sto ne razmislja o svim mogucim posljedicama na sebe, a tako i druge.

Probem je u tome što da razmišlja o posljedicama ne bi nikada rizikovao i nešto novo probao. A ako ne proba i ne rizikuje, neće ni naučiti.

I to je začarani krug.

Pa je priroda podesila mozak da se u tim godinama ne razmišlja baš da bi omogućila da se rizikuje i probava novo.

I ko preživi, evocira uspomene. Ostali budu primjeri drugima.

Slazem se. Sve je to lijepo u teoriji, cini se da postoje nacini i metode, i da ce sve ako se bude radilo tako biti ok, ali djeca su djeca.

Hakiz wrote:

Connaisseur Karlin wrote:

statixx wrote:Koje metode koristite kada nece da jede odredjenu hranu npr. spinat, brokule, tikivce i slicno?

Popaj moze pomoci, ali sta kada shvati da ste ga lagli, da je suplja, i da nece imati misice.

zasto djete tjerati da jede odredjenu hranu zamisli da tebe, neko tjera da jedes oderedjenu hranu

Zato što, ako mu pustiš da jede samo ono šta mu se sviđa, a to su najčešće pice, hamburgeri, pomfri, slatkiši i ostala masna, slana i zašećerena hrana i piće (masti i šećeri su ukusni, svi to vole), dijete možda i ne doživi da nauči da treba jesti i voće i povrće itd.

Znaš izreku koja kaže da sve što nam se sviđa ili je nezdravo ili je nelegalno. Pa onda pusti dijete da bira samo ono šta mu se sviđa.

djete ne moze birati hranu kao odrasli, jer nema novac i ne moze otici na razne lokacije i papati smece

nije logicno prisiljavati djete da jede ako mu se nesto ne dopada, zato sam rekla, zamislite sebe danas da vas neko prisiljava da jedete nesto sto ne volite mozda djete ne zna obrazloziti , ali ako pocne povracati, znat ces odgovor

jete nece jesti losu hranu, ako je ne jedu roditleji, i ako ista nije locirana u frizideru znaci,djete moze i dalje imati izbor u kuci , ali zdrave hrane

Dozer wrote:

stakasa wrote:Dozeru, ako su ga okolina i drustvo toliko pokvarili onda je vrlo vjerovatno mali bio ubijen u pojam pa popustio prvom jacem

Pa bravo!
I to je jedan od aspekata odgoja baziranog na iskljucivom razgovoru, pa bez obzira sta dijete radi/ne radi.
U jednom momentu u zivotu ( ato je najcesce pubertet, kada su svi "zajebani", "jaki" i "najpametniji"), doci ce na to da nesto ne moze postici razgovorom. I tu se onda desava haos, totalna konfuzija, i dijete se pokusava prilagoditi novom okruzenju, stanju i mentalitetu, sto cesto vodi u krajnost koja je do tada bila potpno nevidljiva i nepoznata i tom djetetu, ali i njegovim roditeljima.

Dijete naprosto nije imalo sansu da se ranije nadje u situaciji u kojoj ce biti kaznjeno radi necega, pa se onda bilo kakvo neslaganje s bilo kim kod njega u glavi manifestuje kao nekakva kazna od toga nekoga, sto vodi "pucanju" i drasticnim promjenama u ponasanju.

I nisu ovome krivi roditelji koji su s njim sve rjesavali razgovorom i dogovorom, i koji su ga uspijevali kontrolisati godinama, nego je tu slus upravo u drustvu.
A onda su tu roditelji koji nemaju nikakvog iskustva s kaznjavanjem - donji.

Ama nije slus samo u drustvu nego i u zivotu. Ovoga je uvijek bilo i uvijek ce biti. Majke mi vama je najzgodnije, sve na svjetu opravdate nacionalistickom matricom i rahat. Mali naletio na runjav nos, pao, tu su roditelji da ga malo dignu ali prije svega ce se dignut on sam. Naucice i nastavice dalje. Ko sto smo svi mi radili. Ne valja nista pretjerano, to je poenta. Zivot je stara kurva i doceka te na voleju kad se najmanje nadas

Ko je ovdje spominjao ikakve nacionalisticke matrice...?!
Nije ovo samo ovdje ba, nego u cijelom svijetu je to tako s djecom. Samo sto se neki nafuravaju na liberalizam i "mirnodopska" rjesenja (i daju hiljade psiholozima), negdje samo na "udri, udri i samo udri", a negdje se primjenjuje kombinacija.

A djeca su svugdje ista, isti mozak, ista razmisljanja, i sl.

Dozer wrote:Ko je ovdje spominjao ikakve nacionalisticke matrice...?!
Nije ovo samo ovdje ba, nego u cijelom svijetu e to tako s djecom. Samo sto se neki nafuravaju na liberalizam i "mirnodopska" rjesenja, negdje samo na "udri, udri i smao udri", a negdje se primjenjuje kombinacija.

A djeca su svugdje ista, isti mozak, ista razmisljanja, i sl.

Ok
Kada si napisao drustvu mislio sam da mislis na bosanskohercegovacko drustvo a u stvari se slazemo da svega toga ima i u Svedskoj.
Najbolje je ne izmlatit ali je dobro da svako - od babe preko majke do djece zna da u krajnjem slucaju i ta opcija postoji.
PS.
Precjenjujemo roditeljski uticaj. To je osnovni zakljucak nakon sto sam svoje podigo

Tacno tako. Roditelji ferceraju do neke tacke, a onda drustvo preuzima. Roditelji tu smao onda mogu uzmjeravati i upozoravati, ali dok sam/a ne skonta - nema tu puno fajde.

lijepa u dusi wrote:Moja komsinica (kad dodje u Bosnu je komsinica, inace je u Danskoj) naucila je kako djecu odgajati bez batina. Penju se na ogradu balkona, prekorace je i hodaju vanjskom stranom ograde, ona ih upozoravala, na kraju izasla na balkon, uhvatila za ruke i prebacila preko ograde, tako da vise. Stan na 4. spratu. Dijete pocelo vristat ali nikad vise nisu nijedno ni pomislili da se penju preko ograde, a kamoli sta drugo. I dosta situacija je rjesavala na isti nacin.

Btw naumpade mi prica, mislim s foruma da je, kako jedna nasa porodica u dijaspori zivi. Cijeli godinu otac trpi, a cim udju u Bosanski brod, izlazenje iz auta i batine da nadoknade za godinu

Ovo mi se i ne čini kao najbolje riješenje. Ako sam dobro skontao djecu je prebacila preko ograde i čuvala ih za ruke da ne padnu sa 4. sprava zgrade? Šta da se kojim slučajem ruka iskliznula iz ruke majke i dijete na asfalt sa 4. sprata, posljedice su fatalne. Nikad na taj način ne bih dijete kažnjavao ili ih učio posljedicama.

Nemam djece, rano je još da imam. Ali ne bih biježao i od batina, neće niko dijete ubiti, prebiti na mrtvo ime, da završi na traumatologiji. Udarit 2-3 puta čisto da malo zaboli. To se jednom uradi, drugi put nećeš morati, samo pokažeš na prut i sve riješeno, što bi rekli stari ljudi.

statixx wrote:Koje metode koristite kada nece da jede odredjenu hranu npr. spinat, brokule, tikivce i slicno?

Popaj moze pomoci, ali sta kada shvati da ste ga lagli, da je suplja, i da nece imati misice.

Silom ga nećeš uspjeti natjerati ili sačekaj,možda se pojavi i neka nova nasilna metoda koja uspjeva 100%
Vidiš, ovdje ih ima koji silu predstavljaju kao lijek za sve.
A,do tada,pomiri se s tim da dijete neće voljeti sve što ima za jesti,kuhano i sl.Jednostavno,neke stvari,povrće naročito,djeca ne vole.
Probajte napraviti tu hranu na neki drugi način,drugačije i zanimljivije.
Ali,uvijek mu stavite na tanjir,jednog dana će iz znatiželje probati.