Dope_Man wrote:Opet nisi nabrojao niti jedno OBJEKTIVNO MORALNO NACELO.
Pa govorio sam o ubistvu, jesi li išta od mog prethodnog posta pročitao?
Kod ubistva jedino sto je objektivno, jedino sto postoji mimo percepcije svih nas je da imamo covjeka koji je ubio, i mrtav les. Ali vrijednost tog djela ce uvijek biti subjektivna jer za jednu osobu ubica je uradio dobro, imao je razloge, za drugu osobu to je zlocin koji se ne moze opravdati. Vecina se moze sloziti i reci da je to bilo opravdano ili neopravdano, sto se odmah prevodi i u moralno, ili nemoralno, i to moze biti konacni sud vecine o tom djelu, sto ne znaci da je to objektivna ocjena. To je i dalje subjektivna ocjena djela. Bez ocjene moralnosti od strane drugih to nit je moralno, nit nemoralno.. to jednostavno jeste ubistvo i nista vise. Moral je koncept nastao iz ljudskog uma i samim tim je subjektivan.
Izostavio si još jednu stvar koja postoji "mimo percepcije svih nas", a to je iskustvo individue koja je ubijena. To iskustvo je negativno. Ono što je negativno treba izbjegavati, to nam govori najprostija logika a i sam jezik koji koristimo. Dakle, ubijena osoba je imala negativno iskustvo (sa boli, patnjom, strahom, žaljenjem i drugim), negativna iskustva se trebaju izbjegavati sama po sebi (jer su negativna), slijedi da je ubistvo loša stvar. Jednostavno da jednostavnije ne može biti.
Što se ostalog tiče, uporno ponavljaš kako su različita mišljenja različitih ljudi o jednoj te istoj stvari dokaz da ta stvar ne postoji. Ali to nije dokaz. To što neko smatra da je ubistvo osobe A dobra stvar, a neko drugi da je loša stvar, ne znači da se ne može znati, mimo pukih mišljenja koje svako ima, da li je to ubistvo bilo loša ili dobra stvar. A odgovor je - bilo je loša stvar. Da li je bilo "nužna stvar" je druga priča.
Moral je vezan za biološki svijet, postoji razlika u ubijanju radi prehrane, koja je uvjetovana biologijom i nužnošću opstanka npr. mesojeda, i ubijanja iz drugih razloga poput npr. zabave. Jedna stvar je opravdana, druga stvar je nemoralna.
Isto vazi i za druge primjere, neko uziva u mucenju, ili da bude mucenj.. ljudi placaju za to pobogu. Poenta
Poenta je jedino da ti nisi dobro promislio o ovome o čemu pišeš, to što "neko" uživa u tome da bude mučen nije apsolutna i univerzalna kategorija koja vrijedi za svakoga, već je riječ o izuzecima od pravila, pravila koje kaže da "niko ne uživa da bude mučen, osim toga i toga".
I za kraj, pošto sam dovoljno iscrpno izložio svoju argumentaciju u mom prethodnom postu, koju nisi ni pročitao a sigurno ne o istoj i razmislio, mogu samo ukazati na grešku koju ovdje ponovo praviš:
Da je ubistvo objektivno lose, onda bi SVAKO ubistvo bilo nemoralno, svako mucenje bi bilo nemoralno. A to nije.
Ovo nije tačno. Kao što sam naveo više puta, postoji razlika između objektivnog i apsolutnog. Ubistvo je objektivno loša stvar, no ne apsolutno loša stvar. To znači da postoje stvari koje su gore od ubistva, te za sprječavanje kojih je nekada ubistvo potrebno. To ne mijenja objektivnu negativnost takvog ubistva, no stavlja ga u poziciju "relativnog dobra" u odnosu na stvar koja se tim ubistvom postiže.
Trivijalan primjer je ubica koji ide ulicom sa puškom i nasumično puca na nedužne prolaznike. Policajac koji ima priliku da istog upuca, da bi sprječio ubicu da dalje ubija, treba da ga ubije. Ne zato jer je ovdje ubistvo dobra stvar (bar ne apsolutno dobra stvar, već samo relativno, tj. u relaciji sa posljedicama), već zato jer se tim ubistvom sprječava veći broj drugih ubistava. Dakle, jednom lošom stvari se sprječava veći broj drugih loših stvari, iz čega proizilazi nužnost i opravdanost toga čina, bez smatranja tog čina apsolutno dobrim.
Ovi problemi i jesu dijelom razlogom postojanja religija, i to opravdano, previše je ljudi koji ne znaju ništa o ovim temama, ali vole posezati za relativizmom (dobro i loše su međusobno potpuno izmjenjivi), nominalizmom (dobro i loše su proizvod pukog dogovora ljudi, a nikako proizvod objektivne osnove realnosti) i nihilizmom (ništa nema smisla, sve je opravdano) da opravdaju svoje neznanje.