Radio Sarajevo wrote:DrugaGimnazija wrote:Odlika ludih ljudi je da misle da su normalni, a svi ostali oko njih su ludi.
No, salu na stranu, ne mislim te zvati ludim, ovo si se sam pitao, a ja se samo nadovezao.
Nego, razlog sto ne shvatas zasto si u krivu je taj sto ti nedostaje iskustva (informacija). Svi roditelji su nekad bili bez djece, tako da poznaju obje strane tog argumenta i time imaju mnogo vise informacija o toj temi i mogu donijeti sveobuhvatnije zakljucke. Ti, za sada, imas samo 1/2 tog iskustva i zato nisi u stanju razumjeti njihove zakljucke. Imas ogranicen skup podataka i zakljucci ti zato nisu validni.
Čekaj malo, vratiću se na početak teme, i pitati ponovo zar je to jedini argument (vidjećeš kad budeš imao svoje dijete)? Niko mi dosad nije objasnio taj argument, a zar je to toliko teško?
Opet pitam, ako nemam djecu, zar mi treba biti normalno da me malac pukne štapom u glavu, a nakon što mu slomim štap, da se počne nogetati, a roditelji sve vrijeme to gledaju? Zar je normalno da mi gura tanjir iz kojeg jedem u restoranu, a roditelji gledaju i ne rade ništa? Zar je normalno da, dok pričam s jednim roditeljem, drugi pojačava muziku do daske jer Amilica vrišti, i samim tim pomnoži s nulom svog bračnog druga?
I pored svega toga, zar su današnji roditelji, kojih toliki broj ne vakciniše djecu, uopšte relevantni? Pa ovo niđe na svijetu nema, da je antivakcinaša haman pola. Pogledaj anketu o vakcinaciji ispod.
https://www.klix.ba/ankete
Nije jedini argument, ali je jedan od najbitnijih.
Jednostavno se ne može objasniti milion i jedna komplikacija u odgoju djeteta, dok ne dobijes dijete koje treba odgajati.
Mom malom je sada 19 mjeseci.
Govorili su mi ljudi da uzivam dok ne prohoda.
Ja kontao da me zajebavaju, rekoh super ce biti, ja njega za rukicu i mi setamo.
Jeste, setat ces, ali gdje on hoce.
Hiperaktivan je, kao i ja sto sam bio kad sam bio mali.
Sad se divim svojim roditeljima kako su me istrpili, vjeruj mi.
Covjek konta kako nece praviti greske, kako zna tacno sta hoce da nauci dijete i kako.
Medjutim, to slobodno mozes zaboraviti.
Bukvalno ucis kako tvoje dijete uci.
Na koji nacin ce sta shvatiti, hoces li sve fino, hoces li ga klepiti po guzi, hoces li nesto zabraniti, pa onda treba u tacnoj mjeri primijeniti.
A, i to pije vode ako trenutno nije bolestan, ili ako mu ne idu zubi (pa je ekstra nervozan), ili se taj dan nije naspavao.
Svaki dan su druge varijable i ti lagano ides dan po dan i radis najbolje sto mozes.
To je s neke tacke normalnog roditelja, u koje se ubrajam.
Trudim se da ga naucim da ne smeta drugima, da se s djecom fino igra i dijeli igracke, da ne moze uvijek dobiti sta hoce, itd.
Ne smije uzimati stvari sa stola ako mu mi ne damo, ne smije udarati nikoga, ne smije...
Nekad mi kazu da sam prestrog, da je on jos mali da to sve shvati.
I, znam da jesu upravu, ali kontam da ce mu se ponavljanjem urezati u mozak.
Tesko je to sve iz vise razloga.
Zna se desiti da mu ja nesto branim, a on dodje u goste negdje i neko mu da nesto sto ja branim, a da ja nisam skontao.
Recimo, otvaranje ladica.
Drugim ljudima je on zanimljiv, sladak, nasmijan, i onda mu daju nesto jer im ga zao odbiti.
Sve ono sto si ga ucio do tada pomnozi s nulom, jer je on skontao da moze, samo ne moze od tebe.
Ne kontaju ljudi da ces ga ti kasnije dovesti kuci i morati ponovo preodgajati.
Milion puta mu ponovis da nesto ne moze, jedva shvati.
Jednom neka vidi da moze, odmah skonta, fascinantno.
Na stranu sto u centru nekom, recimo, nece da ide gdje bi ti nesto kupio, pa pocne vriska.
Znalo se desiti da se samo pokupimo i odemo kuci.
Kao, mi njega kaznjavamo...
Ljudi su isto malo licemjerni.
Kao prije je bilo bolje, kako smo mi fino odgojeni, a po reakcijama na ovoj temi, ljudi bi da im dijete nikad ne pridje dok ne doktorira, haman.
Ja znam da sam prije citav komsiluk znao, sa svima se pozdravljao, u tramvaju ljudima prilazio da ih pitam ko su i kako se zovu, jer sam bio zivahan i komunikativan.
Danas, to nije bas tako.
Ljudi stvarno ne kontaju da su djeca samo djeca.
Ne kontaju ona vecinu stvari dok malo ne odrastu.
Kada se on pocne negdje bacati od ljutnje, ponekad kontam kako drugi vjerovatno misle da ga ne odgajamo.
Onda skontam da ko god ima dijete da je prosao kroz ovo sto mi prolazimo.
Oni koji nemaju, njima svakako dzaba objasnjavati.
Da, sto se druzenja tice.
Manje je svega.
Manje i mi izlazimo, uglavnom na Vils da se istrci, u Safet Zajko da trci, u parkice lokalne da trci.
Voli doduse se vozati u kolicima u Mercatoru starom, pa i tamo odemo.
Ovo samaca sto se druzimo, uglavnom se obraduju vise njemu nego meni kada se vidimo.
Svi ga vole vodati i ganjati, ali znam ja da je to na kratko.
Sami zena i ja uglavnom ne stignemo izaci jer nam je glupo ostavljati ga nekome da bismo mi uzivali.
Narocito sto je ziv k'o vatra.
Sve kontamo, mi smo ga stvorili, mi cemo ga i odgajati, pa kad se mogne izaci, izaci ce se.
Tako ti se to nekako vrti.
Da, vrti se sve oko djeteta.
Ne zato sto hoces da bude debil, nego zato sto imas par sati izmedju posla i kada lijeze spavati.
To pokusas iskoristiti, a sta ukopis okolo, dobro si i uklopio.
Primjere koje ti navodis ja bas rijetko vidjam.
I po parkovima i po drugim lokacijama s djecom...