Pernar i ludi Mladen Marić

[Indigont]

hahahha bravo tranquil, savršeni opisi

[Fudo Bosna]

Evo sve da su Maric i Ivan "nekomperentni", da nisu kao "strucni", da mu je emisija losa i sl, ostaje cinjenica da su 50% ili mozda i 70 % stvari u pravu , glede amera i njihove ,"demokratije" kao i lopovske EU i slicno, da USA vrsi agresiju potpuno nelegalno na mnoge zemlje Svijeta, da EU ima poodobro mana, cak i za jake ekonomije, (UK izasla dobrovoljno, voljom gradjana iz EU, Grcka se zaduzila da NIKADA, ne mogu vratiti dug, Irska cini mi se, odgrebali EU bankare i svako malo ima neki veci ili manji sukob sa EU), a da ne kazem male, banana drzavice poput : Cro, BIH, Crne Gore, Makedonije i sl, itd...

[mousstapha]

Ostaje isto tako činjenica da ne nude rješenja na te činjenice ili ono što nude može nas samo još više zavaliti.

[Acid25]

Evo sve da su Maric i Ivan "nekomperentni", da nisu kao "strucni", da mu je emisija losa i sl, ostaje cinjenica da su 50% ili mozda i 70 % stvari u pravu , glede amera i njihove ,"demokratije" kao i lopovske EU i slicno, da USA vrsi agresiju potpuno nelegalno na mnoge zemlje Svijeta, da EU ima poodobro mana, cak i za jake ekonomije, (UK izasla dobrovoljno, voljom gradjana iz EU, Grcka se zaduzila da NIKADA, ne mogu vratiti dug, Irska cini mi se, odgrebali EU bankare i svako malo ima neki veci ili manji sukob sa EU), a da ne kazem male, banana drzavice poput : Cro, BIH, Crne Gore, Makedonije i sl, itd...

Dobro. Mrziš EU. Skužili smo.

[Fudo Bosna]

Evo sve da su Maric i Ivan "nekomperentni", da nisu kao "strucni", da mu je emisija losa i sl, ostaje cinjenica da su 50% ili mozda i 70 % stvari u pravu , glede amera i njihove ,"demokratije" kao i lopovske EU i slicno, da USA vrsi agresiju potpuno nelegalno na mnoge zemlje Svijeta, da EU ima poodobro mana, cak i za jake ekonomije, (UK izasla dobrovoljno, voljom gradjana iz EU, Grcka se zaduzila da NIKADA, ne mogu vratiti dug, Irska cini mi se, odgrebali EU bankare i svako malo ima neki veci ili manji sukob sa EU), a da ne kazem male, banana drzavice poput : Cro, BIH, Crne Gore, Makedonije i sl, itd...

Dobro. Mrziš EU. Skužili smo.

Nije mi EU zena, ili dijete, pa da ih volim ili nisu mi neki zivotni "protivnik", da ih mrzim, iznosim, "drugu strsnu medalje, "bajne EU" i miroljubive USA, pa dobro, majka mu stara, eto jedina alternativa mi EU, pa hajde javna debata , prednosti i mane, pa i kada kupujem grebenofa golfa II ili III , od poznanika, sazovem , "kucno vijece" ili raju na poslu pitam, da li se isplati, dijelovi , ima li ikakva alternativa, pa mi kazu kanta, ali, ( za tvoje prihode i situaciju), nemas bolje?


Evo najnovije , Italija, odbijene reforme, pada tecaj EUR, ranije Breksit, Britanci izasli iz EU, Grcka prije toga , propala/banktotirala, smije li barem jedna javna debata ili smo Koreja ili Kina, pa ne pitaj , ako "nekompetentni" spomenu u emisiji , ismijavaj, NATO, ima li ijedna mana pored 100% prednosti, nema, Ivan i Mladen, " nepismeni i ruski agenti", dobro , dajte nam strucnjake za NATO, ekonomiste, pravnike da vidimo?

U cemu je problem, uopce se ne govori o manama a CINJENICE SU da ih ima, barem, bare-bare, meni eto suhveli sto ne smijes ni napraviti emisiju na tu temu, dovesti politicare, ekonomiste, futurologe, javnu diskusiju pokrenuti, samo, MORA SE, "evropski put" haman pa isto kao onomad, "Tito-partija" i sve je kao "idealno" ?
Maric ako pisne, odmah je "lud i nekompetentan" ?

[KB9]

Ne mogu da vjerujem, susret velikana!

U lijevom uglu, nenovinar kojem je karijera lansirana jer se jednog važnog utorka 2001. godine slučajno našao u studiju, toga i idućih dana bljesnuo u medijskoj žabokrečini BiH, i onda idućih 15 godina na mučan način pokušavao da povrati dijelove slave govoreći kako je "borac za istinu koji se ne boji svjetskih moćnika" a zapravo je glumio novinara tako što je iz državne hladovine sakupljao građu sa anonimnih YouTube izvora, čitavo vrijeme se nadajući da će ponovo izbiti neka pizdarija kao što je 9/11 kako bi se "vratio na konja"; danas ima publiku uglavnom kod intelektalno lijenih Bosanaca koji već imaju izgrađeno mišljenje i samo još traže dodatni "dokaz" da to mišljenje i potvrdi. Prestao sam se i truditi da gledam smeće koje "pravi" za moje pare prije koju godinu kada je nakon zemljotresa u Turskoj mrtav hladan bez i jedne trunke dokaza emitovao prilog kako su krivi, naravno, Amerikanci, sa nekom njihom ultra mega tehnologijom pomjeranja tektonskih ploča. Svaki gledalac koji ima barem trunku kritičnosti, prema Mariću ima poštovanja tačno onoliko koliko Marić ima relevantnih dokaza za svoje tvrdnje, a to je - nula.

U ultra desno-lijevom, sibirsko istočnom uglu, ekonomski nestručnjak, medicinski brat koji u CV-u ima samo posao u ordinaciji svoje mame, ali mu to ne smeta da izvali gluposti kao što je "osoba koja otplaćuje kredit to može uraditi samo ako drugi ne vrati", što pretpostavlja ultra zatvoreni model u kojem ne postoje transakcije mimo relacije banka - dužnik, i u kom ne nastaje novi novac, zapravo ni ne postoji bilo kakav novac osim onog koji se koristi za kredite, dakle model koji ne može opisati niti 1% realnosti ekonomskog sistema, ali kao i njegov sugovornik Marić, i njegove ideje ciljaju na ljude koji ne poznaju sistem, a tragaju za lakim objašnjenjem koje bi zadovoljilo njihova postojeća ideološka stajališta. Kritičar (opravdano) SAD-a, koji rješenje vidi u još gorem Putinovom zločinačkom režimu. Nehljeb koji ponekad kritikuje stvari koje se trebaju kritikovati, ali zahvaljujući svojoj raskošnoj nestručnosti nije sposoban producirati niti jedno rješenje koje ne bi odnijelo ekonomiju čitave države u pičku mile materine.

Nema šta, sjajna ekipa. Uživao sam propuštajući ovu emisiju.

savrseno opisano

[Fudo Bosna]

Emisija "promasaj" hajmo dovesti strucne ljude pokrenuti debate dovesti iz Cro i Slov i one ljude koji su strucni a tvrde da nije sve O.K u NATU i EU, pa da narod izadje na referendum prije statusa kandidata... ili Nato uclanjenja a ne "referendum" kada 90% stvari odradimo oko pristupa, tada je referendum suvisan.

Eto samo da se gradjani upoznaju nije valjda da se nesmijemo ni upoznati nego sve spalo na Marica i Ivu a nama sega , eto amateri nas uce i teoreticari zavjere , hocemo strucne ljude i diskusiju ?

[uglavnomja]

Što nam je ovo junak isprebijan ispred pučke kuhinje?

ovo u stvari nije bas za smijanja, jer ko bi zelio biti sniman kao socijalni slucaj... no, to govori dosta i o Pernarovom razmisljanju i gdje zeli da postane neki hrvatski Moor...

kreten

pernar, da ne bude zabune

steta sto nije gore prosao. nadam se da ce dobiti krivicnu prijavu zbog snimanja i objavljivanja na drustvenim mrezama.
nazalost i gospodja ce dobiti zbog napada jer ne sumnjam da ce idiot sve upotrijebiti samo da ispadne u medijima.

i nece on postati nista, bio i ostao egocentricno gofno koje koristi tudji jad za licnu promociju

[Banksy]

JURICA PAVIČIĆ Pred našim očima upravo počinje novi, pernarovski svijet
AUTOR: Jurica Pavičić
OBJAVLJENO: 04.12.2016.


Ivan Pernar je zamorni i logoreični troler koji zloupotrebljava i Sabor i TV gostovanja za smišljene protestne performanse. Riječ je o bezidejnom klincu koji je počeo karijeru u Mladeži HDZ-a, da bi potom, koristeći Fejs za alat, postao lider antihadezeovskih protesta

Slavna je izreka Denisa de Rougemonta kako je najbolji đavlov trik taj što je uvjerio ljude da đavo ne postoji. I ona politika koju obično zovemo “antisistemskom” ima svoj najbolji, đavolji trik. Najbolji trik antisistemske politike jest taj da ljude uvjerite da vas - sistem mrzi.

U tome se krije glavni problem koji srednjostrujaški mediji i srednjostrujaška politika imaju s čovjekom koji se zove Ivan Pernar.

Ivan Pernar i po svojoj je biografiji, a i po svom političkom djelovanju čovjek kojeg se treba kloniti. Bilo tko da ima mrvu znanja, građanske odgovornosti i intelektualne ozbiljnosti ne može a ne biti užasnut nad činjenicom da je taj neobrazovani, arogantni klinac u Hrvatskoj postao ozbiljna politička činjenica. Jer, Ivan Pernar doista je po svemu antipod onom što bi u ozbiljnoj, odgovornoj predstavničkoj demokraciji narodni predstavnik trebao biti. Pernar je čovjek bez ozbiljne škole i s malo loše popabirčenog znanja. On je zamorni i logorejični troler koji zloupotrebljava i Sabor i TV gostovanja za smišljene protestne performanse. Riječ je o bezidejnom klincu koji je počeo karijeru u Mladeži HDZ-a, da bi potom koristeći Fejs za alat postao lider antihadezeovskih protesta. Ivan Pernar je čovjek lider male, ali groteskne političke družine u kojoj ključnu ulogu igraju ljudi koji su krivotvorili vlastite biografije, lagali o završenim školama, svoje bližnje ostavili u dugovima, kriomice osnivali paralelne stranke, a oko postojećih se natezali sa suradnicima kao da je stranka teća arambašića. Ivan Pernar je - nažalost - i političar koji jedva i o čemu nešto zna, ali zato o svemu ima izguglano mišljenje, bilo to nešto status Palestine, politika u Ukrajini, masoni ili bankarstvo. Pri tome Pernar ta mišljenja kreira po jednom jedinom, turobno predvidivom obrascu - moje će mišljenje biti upravo ono koje je oprečno mišljenju mainstreama. Takva intelektualna profilacija Pernara će dovesti u živopisne i uzajamno proturječne kontekste, pa će jedan dan sjediti u Živom zidu braneći deložaciju, a drugi dan sa srpskim fašistima iz Dveri divaniti o zlu zvanom Amerika. U takvim okolnostima sve za što se Pernar zalaže postaje u intelektualnom smislu inficirano. Čak i kad je rijetko u pravu - kao što je po mom mišljenju u pravu kad je riječ o Palestincima - Pernar ono za što se zalaže uroni u kupku petparačke trivijalizacije.

Pored svih tih političkih manjkavosti Ivan Pernar je - k tomu - nemio karakter. Već tijekom političke pretpovijesti zvane “Fejsbuk prosvjedi” Pernar je iskazivao grandomanski ego. U međuvremenu, on se razbuktao potpiren kerozinom koji se zove glasovi birača. Otkad je umro Franjo Tuđman, u hrvatskoj politici nije bilo čovjeka koji je bio tako otresito bahat da novinarki na pitanje odgovori rečenicom “vi razgovarate s izabranim saborskim zastupnikom!”.

Ivan Pernar je - ukratko - odviše nelagodna pojava čak da bi bio i smiješan. On je - točnije - upravo onoliko smiješan koliko je to bio i Hitler kad je bukačio u minhenskim pivnicama 1928.

I tu počinje problem koji mi - dakle novinari, ali i ono što se obično poima kao “sistem” - imamo s ljudima kao što je Ivan Pernar. Naime, političari kao što je on su strašni. No, istog časa kad napišete da su strašni, vi ih zapravo jačate. Jer, najbolji trik antisistemske politike jest taj da ljude uvjerite da vas sistem mrzi. A najbolji način da uvjerite ljude da vas sistem mrzi jest da o vama lošu pišu novine.

Taj sindrom nije nipošto hrvatski. Kad su američki elektori izabrali Donalda Trumpa za novog američkog predsjednika, brojni su moji kolege konstatirali da je slovenski zet narančaste kose pobijedio UNATOČ tomu što je protiv njega bilo 297 od 300 američkih novina. Problem s tom rečenicom je u riječi “unatoč”. Donald Trump nije pobijedio unatoč tomu što su novine bile protiv njega, nego upravo zato što su novine bile protiv njega. Sa svakim novim napadom on je sebe potvrđivao kao antisistemski izbor, kao crvenu krpu koju iz Dobro Nam Znanih Interesnih Razloga mrze ti potkoženi buržuji koji tiskaju i pišu za novine. Trump je postao američki predsjednik jer je ljude koji u sistem ne vjeruju uvjerio da baš njega sistem - dakle, “oni” - mrze.

To je problem koji i hrvatska politička kasta i hrvatsko novinarstvo imaju s Ivanom Pernarom. Pernar je politički fenomen koji možete ignorirati, no time što se pretvarate da on ne postoji pretvarate se i da je on nešto normalno. Druga je moguća solucija da napišete što o njemu mislite. Napisat ćete da je Ivan Pernar neobrazovan i prost, da je kolosalna neznalica, zamorni troler i demagog s autoritarnim tendencijama. No, paradoks je u tome što ćete onda kad to napravite - kao što sam ja upravo napravio - njega time zapravo ojačati. Jer, u ideološkom konstruktu antisistemske medijske i političke alternative nema boljeg dokaza da ste vi pravedni pučki tribun nego da vas napadnu subotnje papirne novine. U ideološkom konstruktu političke alternative, novinari su ionako “oni”, zna se za koga “oni” rade, a svaki napad na Pernara - kao i na Trumpa - zapravo je plaćenička rabota koja se odrađuje za Zna Se Koje interese: masona i bilderberg grupe, banaka i Pentagona, State Departmenta i židovskog lobija, SDP-a i HDZ-a, izraelskih lobista ili Wall Streeta. Ne postoji medijski napad, kritički osvrt ili ispravak faktografije koji se ne može protumačiti kao “odrađivanje” za Amere ili Židove ili nakladnika ili velike stranke. Ako Ivana Pernara pustite na miru, on će jačati. Ako kažete što o njemu mislite (dakle: sve najgore), on će jačati. To je win-win računica koja je stvorila suvremenu antisistemsku politiku.

Pernar nije u ovoj priči - međutim - središnji problem. Pernar je simptom. Pravi problem je ono što do pernarizacije dovodi - a to je kriza povjerenja u sistem. Kriza povjerenja u politiku, u stranku, u novine, u demokraciju, u struku i znanost.

To povjerenje - naravno - sistem je znatnim dijelom sam skrivio. Puna četiri desetljeća razvijeni sjeverozapad pred svojim je očima gledao kako se rastače država blagostanja te kako svaka nova generacija živi lošije. Istodobno, politika, novine i struke uvjeravali su te iste ljude kako žive u najboljem od mogućih svjetova, kako je upravo to jedini zakonomjerni i mogući razvoj. Novine su pisale o bolnim i nužnim rezovima, eksperti iznosili ekspertize koje su to podržavale, stranke i ljevice i desnice ponašale su se prema tim napucima, a svijeću su im držali mediji i znanost. To je bio svijet velikog konsenzusa u kojem - tako se govorilo - u politici više nema “ideoloških tema”. Nakon tri desetljeća takve (rek’o bi Orban) “liberalne nedemokracije”, “politike bez ideologije” i “struka zna najbolje” dobili smo svijet kakav sad imamo. To je svijet u kojem “se zna” da mainstream mediji lažu, “zna se” da su velike stranke lopovske, “zna se” da su stručnjaci potkupljeni i da pravu istinu sadrže teorije zavjere. U tom novom pernariziranom svijetu nije podlokana samo demokracija, podlokan je i sam racionalizam. To je svijet u kojem chemtrails postaju ozbiljna činjenica, roditelji više ne žele cijepiti djecu, a javno školovanje počinje se poistovjećivati sa sistemskom prisilom. Riječ o trendu političkog iracionalizma koji ne potire samo 1989. ili 1945. On potire 1789. On potire stečevine prosvjetiteljstva. A u baš tom i baš takvom svijetu političari postaju Ivan Pernar i Željko Glasnović.

Nije stoga čudo da su se Pernar i Glasnović pojavili upravo u trenutku kad je našom “liberalnom nedemokracijom” neprikosnoveno zavladao najveći apaurin na svijetu koji se zove Andrej Plenković. Žestoko zavađena nacija koja je trideset mjeseci bila u stanju latentnoga građanskog rata te u kojoj su ljudi svaki treći dan bili na nekom mitingu, maršu ili prosvjednoj presici, probudila se preko noći uspavana i umrtvljena kao da je s Plenkovićem popila pola kutije Xanaxa. Odjednom su svi pristojni, fini i umrtvljeni, svi se bavimo tehnikalijama poput poreza ili slotova na Heathrowu, ljevica je grogirano bezidejna, a desnica vodi politiku kao desnica - dakle, pomaže bogatima da se još obogate. A sve se to odvija u nekom salonskom sleep modeu, fudrano s puno stručnih ekspertiza i - reklo bi se - “bez ideoloških tema”.

Ali - nikad ne smijemo zaboraviti: takvi politički svjetovi stvorili su Pernara, i stvaraju pernare. Onog časa kad ste iz politike istjerali ideološku borbu, vi ste ranjive, pogođene i nezadovoljne izručili ljudima kao što je Ivan Pernar. Onog časa kad medijska, društvena i znanstvena elita prvi put slaže svojim građanima, ona ih je izručila teoretičarima zavjere, chemtrail-ideolozima i ljudima kao Ivan Pernar.

A onda - kad se to dogodi - onda je kasno. Jer, kad se to dogodi, antisistemska politika tada postane kao tumor koji se raširio i više se ne da operirati. Antisistemsku politiku tada više ne možete osporavati, ne možete je kuditi, ne možete je vrijeđati. Ne možete je dotaći skalpelom, a da je istodobno ne ojačate. I to je svijet - pernarovski svijet - koji pred našim očima upravo počinje. Počinje jer smo ga stvorili.

[tranquil]

Evo sve da su Maric i Ivan "nekomperentni", da nisu kao "strucni", da mu je emisija losa i sl, ostaje cinjenica da su 50% ili mozda i 70 % stvari u pravu , glede amera i njihove ,"demokratije" kao i lopovske EU i slicno, da USA vrsi agresiju potpuno nelegalno na mnoge zemlje Svijeta, da EU ima poodobro mana, cak i za jake ekonomije, (UK izasla dobrovoljno, voljom gradjana iz EU, Grcka se zaduzila da NIKADA, ne mogu vratiti dug, Irska cini mi se, odgrebali EU bankare i svako malo ima neki veci ili manji sukob sa EU), a da ne kazem male, banana drzavice poput : Cro, BIH, Crne Gore, Makedonije i sl, itd...

Nevjerovatno.

Prvo, ozbiljan i informisan novinar i javna ličnost, po pitanju stvari koje izgovaraju, moraju imati taj postotak vrlo blizu 100%, a ako se nekad i ispostavi da su pogriješili, da javno priznaju na odgovarajući način, nema sramote u tome, naprotiv, tako se stiče dojam da osoba ima integritet - to je nešto što Pernar i Marić nemaju.

Drugo, nivo 50-70% tačnosti je gore nego tabloid, ako ti to kao fan priznaješ taj procenat znači da je, zbog kognitivne pristrasnosti procenat vjerovatno i manji, ali recimo da je toliko koliko tvrdiš. Kako ti, dok gledaš te ljude kako pričaju, znaš da li je izrečena rečenica u tih 70% ili u onih 30%? Emotivno osjećaš tačnost? Odbacuješ nešto bez razmatranja ako ti se čini pretjeranim? "Odokativno"? Eci peci pec? Drugim riječima, ako si već svjestan da ovi ljudi često lažu, kako možeš znati kada govore istinu i kako ih uopće dalje možeš uzimati za ozbiljno?

Treće, velike i smjele tvrdnje kakve ovi klauni iznose moraju imati i velike dokaze, neosporive dokaze koji nemaju više protivtvrdnji. Sigurno si svjestan da za svaku budalaštinu koju je Marić ikada objavio postoje kontratvrdnje, koje on nije objavljivao, da gledaoci barem imaju na raspolaganju i jednu i drugu stranu priče, pa da sami donesu sud. To je jednostranost koja je nekompatibilna sa novinarskom profesijom, zbog čega Marića nazivam nenovinarom.

Četvrto, ako i dalje vjeruješ Mariću, i pored priznavanja 50-70% pouzdanosti, i znanja o postojanju protivrdnji, mogu zaključiti da je tvoje vjerovanje u to ideološke prirode, odnosno vjeruješ samo izvorima koji se slažu sa tvojom predstavom događanja. Ti zapravo nisi ubjeđen u neku verziju racionalnim putem nego biraš koju ćeš verziju prihvatiti, i to prema vlastitim ubjeđenjima. U tom slučaju je svejedno da li Marić i Pernar pričaju 0% ili 100% istine, ti to prihvataš sve dok se poklapa sa tvojim stavom, kada se raziđete u mišljenjima (dakle kada uđu u onu zonu koju ti procjenjuješ kao 30%) kažeš "svaka im je do sada valjala al' sad ga baš pretjeruju", ali čim ponovo izgovore nešto što tebi godi, svo ranije pretjerivanje i neistine se zaboravljaju, i idemo dalje.

[Indigont]

jer jedino Amerika može proizvesti obično narandžasto odijelo hahahaha

[Acid25]

Nije mi EU zena, ili dijete, pa da ih volim ili nisu mi neki zivotni "protivnik", da ih mrzim, iznosim, "drugu strsnu medalje, "bajne EU" i miroljubive USA, pa dobro, majka mu stara, eto jedina alternativa mi EU, pa hajde javna debata , prednosti i mane, pa i kada kupujem grebenofa golfa II ili III , od poznanika, sazovem , "kucno vijece" ili raju na poslu pitam, da li se isplati, dijelovi , ima li ikakva alternativa, pa mi kazu kanta, ali, ( za tvoje prihode i situaciju), nemas bolje?


Evo najnovije , Italija, odbijene reforme, pada tecaj EUR, ranije Breksit, Britanci izasli iz EU, Grcka prije toga , propala/banktotirala, smije li barem jedna javna debata ili smo Koreja ili Kina, pa ne pitaj , ako "nekompetentni" spomenu u emisiji , ismijavaj, NATO, ima li ijedna mana pored 100% prednosti, nema, Ivan i Mladen, " nepismeni i ruski agenti", dobro , dajte nam strucnjake za NATO, ekonomiste, pravnike da vidimo?

U cemu je problem, uopce se ne govori o manama a CINJENICE SU da ih ima, barem, bare-bare, meni eto suhveli sto ne smijes ni napraviti emisiju na tu temu, dovesti politicare, ekonomiste, futurologe, javnu diskusiju pokrenuti, samo, MORA SE, "evropski put" haman pa isto kao onomad, "Tito-partija" i sve je kao "idealno" ?
Maric ako pisne, odmah je "lud i nekompetentan" ?

Bez obzira na sve probleme s kojima se EU danas suočava, ona je i dalje solidno mjesto za život. Ne razumijem čemu toliko ushićenje i na najmanju naznaku slabljenja i propasti EU. Koja je alternativa ako EU nestane? Ima Eu 1000 rupa, ali ono što bi nastalo njenim raspadom bi imalo duplo više rupa.

Nama EU ne treba, ali NATO nam treba jer imamo super komšije. BiH nema alternativu. Nemoj samo reći da je neutralnost alternativa.

A što se tiče Pere i Mladena, kada stvari gledaš iz samo jednog ugla onda nama ne preostaje ništa drugo nego da pretpostavimo ili da si glup ili da te neko plaća da mu širiš propagandu. Zašto Mladen ne dovede u studio nekoga ko je priznat i ima reputaciju u polju ekonomije, geo-politike, pa da malo porazgovaraju? Da ljudi čuju argumente i kontra argumente. Ali ne, sve što on zna je pritiskati isti ton na klaviru godinama ili dovesti u studio samoproglašene eksperte. Ko je sljedeći gost? Dževad Galijašević?

[Acid25]

jer jedino Amerika može proizvesti obično narandžasto odijelo hahahaha

To je taj dokaz koji je nedostajao!

[mousstapha]

JURICA PAVIČIĆ Pred našim očima upravo počinje novi, pernarovski svijet
AUTOR: Jurica Pavičić
OBJAVLJENO: 04.12.2016.


Ivan Pernar je zamorni i logoreični troler koji zloupotrebljava i Sabor i TV gostovanja za smišljene protestne performanse. Riječ je o bezidejnom klincu koji je počeo karijeru u Mladeži HDZ-a, da bi potom, koristeći Fejs za alat, postao lider antihadezeovskih protesta

Slavna je izreka Denisa de Rougemonta kako je najbolji đavlov trik taj što je uvjerio ljude da đavo ne postoji. I ona politika koju obično zovemo “antisistemskom” ima svoj najbolji, đavolji trik. Najbolji trik antisistemske politike jest taj da ljude uvjerite da vas - sistem mrzi.

U tome se krije glavni problem koji srednjostrujaški mediji i srednjostrujaška politika imaju s čovjekom koji se zove Ivan Pernar.

Ivan Pernar i po svojoj je biografiji, a i po svom političkom djelovanju čovjek kojeg se treba kloniti. Bilo tko da ima mrvu znanja, građanske odgovornosti i intelektualne ozbiljnosti ne može a ne biti užasnut nad činjenicom da je taj neobrazovani, arogantni klinac u Hrvatskoj postao ozbiljna politička činjenica. Jer, Ivan Pernar doista je po svemu antipod onom što bi u ozbiljnoj, odgovornoj predstavničkoj demokraciji narodni predstavnik trebao biti. Pernar je čovjek bez ozbiljne škole i s malo loše popabirčenog znanja. On je zamorni i logorejični troler koji zloupotrebljava i Sabor i TV gostovanja za smišljene protestne performanse. Riječ je o bezidejnom klincu koji je počeo karijeru u Mladeži HDZ-a, da bi potom koristeći Fejs za alat postao lider antihadezeovskih protesta. Ivan Pernar je čovjek lider male, ali groteskne političke družine u kojoj ključnu ulogu igraju ljudi koji su krivotvorili vlastite biografije, lagali o završenim školama, svoje bližnje ostavili u dugovima, kriomice osnivali paralelne stranke, a oko postojećih se natezali sa suradnicima kao da je stranka teća arambašića. Ivan Pernar je - nažalost - i političar koji jedva i o čemu nešto zna, ali zato o svemu ima izguglano mišljenje, bilo to nešto status Palestine, politika u Ukrajini, masoni ili bankarstvo. Pri tome Pernar ta mišljenja kreira po jednom jedinom, turobno predvidivom obrascu - moje će mišljenje biti upravo ono koje je oprečno mišljenju mainstreama. Takva intelektualna profilacija Pernara će dovesti u živopisne i uzajamno proturječne kontekste, pa će jedan dan sjediti u Živom zidu braneći deložaciju, a drugi dan sa srpskim fašistima iz Dveri divaniti o zlu zvanom Amerika. U takvim okolnostima sve za što se Pernar zalaže postaje u intelektualnom smislu inficirano. Čak i kad je rijetko u pravu - kao što je po mom mišljenju u pravu kad je riječ o Palestincima - Pernar ono za što se zalaže uroni u kupku petparačke trivijalizacije.

Pored svih tih političkih manjkavosti Ivan Pernar je - k tomu - nemio karakter. Već tijekom političke pretpovijesti zvane “Fejsbuk prosvjedi” Pernar je iskazivao grandomanski ego. U međuvremenu, on se razbuktao potpiren kerozinom koji se zove glasovi birača. Otkad je umro Franjo Tuđman, u hrvatskoj politici nije bilo čovjeka koji je bio tako otresito bahat da novinarki na pitanje odgovori rečenicom “vi razgovarate s izabranim saborskim zastupnikom!”.

Ivan Pernar je - ukratko - odviše nelagodna pojava čak da bi bio i smiješan. On je - točnije - upravo onoliko smiješan koliko je to bio i Hitler kad je bukačio u minhenskim pivnicama 1928.

I tu počinje problem koji mi - dakle novinari, ali i ono što se obično poima kao “sistem” - imamo s ljudima kao što je Ivan Pernar. Naime, političari kao što je on su strašni. No, istog časa kad napišete da su strašni, vi ih zapravo jačate. Jer, najbolji trik antisistemske politike jest taj da ljude uvjerite da vas sistem mrzi. A najbolji način da uvjerite ljude da vas sistem mrzi jest da o vama lošu pišu novine.

Taj sindrom nije nipošto hrvatski. Kad su američki elektori izabrali Donalda Trumpa za novog američkog predsjednika, brojni su moji kolege konstatirali da je slovenski zet narančaste kose pobijedio UNATOČ tomu što je protiv njega bilo 297 od 300 američkih novina. Problem s tom rečenicom je u riječi “unatoč”. Donald Trump nije pobijedio unatoč tomu što su novine bile protiv njega, nego upravo zato što su novine bile protiv njega. Sa svakim novim napadom on je sebe potvrđivao kao antisistemski izbor, kao crvenu krpu koju iz Dobro Nam Znanih Interesnih Razloga mrze ti potkoženi buržuji koji tiskaju i pišu za novine. Trump je postao američki predsjednik jer je ljude koji u sistem ne vjeruju uvjerio da baš njega sistem - dakle, “oni” - mrze.

To je problem koji i hrvatska politička kasta i hrvatsko novinarstvo imaju s Ivanom Pernarom. Pernar je politički fenomen koji možete ignorirati, no time što se pretvarate da on ne postoji pretvarate se i da je on nešto normalno. Druga je moguća solucija da napišete što o njemu mislite. Napisat ćete da je Ivan Pernar neobrazovan i prost, da je kolosalna neznalica, zamorni troler i demagog s autoritarnim tendencijama. No, paradoks je u tome što ćete onda kad to napravite - kao što sam ja upravo napravio - njega time zapravo ojačati. Jer, u ideološkom konstruktu antisistemske medijske i političke alternative nema boljeg dokaza da ste vi pravedni pučki tribun nego da vas napadnu subotnje papirne novine. U ideološkom konstruktu političke alternative, novinari su ionako “oni”, zna se za koga “oni” rade, a svaki napad na Pernara - kao i na Trumpa - zapravo je plaćenička rabota koja se odrađuje za Zna Se Koje interese: masona i bilderberg grupe, banaka i Pentagona, State Departmenta i židovskog lobija, SDP-a i HDZ-a, izraelskih lobista ili Wall Streeta. Ne postoji medijski napad, kritički osvrt ili ispravak faktografije koji se ne može protumačiti kao “odrađivanje” za Amere ili Židove ili nakladnika ili velike stranke. Ako Ivana Pernara pustite na miru, on će jačati. Ako kažete što o njemu mislite (dakle: sve najgore), on će jačati. To je win-win računica koja je stvorila suvremenu antisistemsku politiku.

Pernar nije u ovoj priči - međutim - središnji problem. Pernar je simptom. Pravi problem je ono što do pernarizacije dovodi - a to je kriza povjerenja u sistem. Kriza povjerenja u politiku, u stranku, u novine, u demokraciju, u struku i znanost.

To povjerenje - naravno - sistem je znatnim dijelom sam skrivio. Puna četiri desetljeća razvijeni sjeverozapad pred svojim je očima gledao kako se rastače država blagostanja te kako svaka nova generacija živi lošije. Istodobno, politika, novine i struke uvjeravali su te iste ljude kako žive u najboljem od mogućih svjetova, kako je upravo to jedini zakonomjerni i mogući razvoj. Novine su pisale o bolnim i nužnim rezovima, eksperti iznosili ekspertize koje su to podržavale, stranke i ljevice i desnice ponašale su se prema tim napucima, a svijeću su im držali mediji i znanost. To je bio svijet velikog konsenzusa u kojem - tako se govorilo - u politici više nema “ideoloških tema”. Nakon tri desetljeća takve (rek’o bi Orban) “liberalne nedemokracije”, “politike bez ideologije” i “struka zna najbolje” dobili smo svijet kakav sad imamo. To je svijet u kojem “se zna” da mainstream mediji lažu, “zna se” da su velike stranke lopovske, “zna se” da su stručnjaci potkupljeni i da pravu istinu sadrže teorije zavjere. U tom novom pernariziranom svijetu nije podlokana samo demokracija, podlokan je i sam racionalizam. To je svijet u kojem chemtrails postaju ozbiljna činjenica, roditelji više ne žele cijepiti djecu, a javno školovanje počinje se poistovjećivati sa sistemskom prisilom. Riječ o trendu političkog iracionalizma koji ne potire samo 1989. ili 1945. On potire 1789. On potire stečevine prosvjetiteljstva. A u baš tom i baš takvom svijetu političari postaju Ivan Pernar i Željko Glasnović.

Nije stoga čudo da su se Pernar i Glasnović pojavili upravo u trenutku kad je našom “liberalnom nedemokracijom” neprikosnoveno zavladao najveći apaurin na svijetu koji se zove Andrej Plenković. Žestoko zavađena nacija koja je trideset mjeseci bila u stanju latentnoga građanskog rata te u kojoj su ljudi svaki treći dan bili na nekom mitingu, maršu ili prosvjednoj presici, probudila se preko noći uspavana i umrtvljena kao da je s Plenkovićem popila pola kutije Xanaxa. Odjednom su svi pristojni, fini i umrtvljeni, svi se bavimo tehnikalijama poput poreza ili slotova na Heathrowu, ljevica je grogirano bezidejna, a desnica vodi politiku kao desnica - dakle, pomaže bogatima da se još obogate. A sve se to odvija u nekom salonskom sleep modeu, fudrano s puno stručnih ekspertiza i - reklo bi se - “bez ideoloških tema”.

Ali - nikad ne smijemo zaboraviti: takvi politički svjetovi stvorili su Pernara, i stvaraju pernare. Onog časa kad ste iz politike istjerali ideološku borbu, vi ste ranjive, pogođene i nezadovoljne izručili ljudima kao što je Ivan Pernar. Onog časa kad medijska, društvena i znanstvena elita prvi put slaže svojim građanima, ona ih je izručila teoretičarima zavjere, chemtrail-ideolozima i ljudima kao Ivan Pernar.

A onda - kad se to dogodi - onda je kasno. Jer, kad se to dogodi, antisistemska politika tada postane kao tumor koji se raširio i više se ne da operirati. Antisistemsku politiku tada više ne možete osporavati, ne možete je kuditi, ne možete je vrijeđati. Ne možete je dotaći skalpelom, a da je istodobno ne ojačate. I to je svijet - pernarovski svijet - koji pred našim očima upravo počinje. Počinje jer smo ga stvorili.

Čitati, čitati i samo čitati.

[Fudo Bosna]

Djabe je na forumu na kom imamo jednoumlje kao u Enver Hodzinoj Albanji govoriti o cinjenicama: Da su bogate zemlje u EU bogate ne zahvaljujuci istoj nego svom ekonomskom prosperitetu, da je USA unistila vise drzava i vise zla nanijela svijetu nego sve ostale zemlje, da je u EU, Grcka propala, iz EU Britanija izasla, da imamo stalne referendume i pobune,da imamo najnoviji slucaj u Italiji, da ce mnoge jos zemlje propasti , ne vi svoje pa svoje, ne, ne moze se, ako cak ni nema alternative toj EU, ni povesti javna rasprava, NEMA SE PRAVO NA DRUGACIJE MISLJENE, ZATO NEMA SVRHE DALJE DISKUTOVATI !

[mousstapha]

Djabe je na forumu na kom imamo jednoumlje kao u Enver Hodzinoj Albanji govoriti o cinjenicama: Da su bogate zemlje u EU bogate ne zahvaljujuci istoj nego svom ekonomskom prosperitetu, da je USA unistila vise drzava i vise zla nanijela svijetu nego sve ostale zemlje, da je u EU, Grcka propala, iz EU Britanija izasla, da imamo stalne referendume i pobune,da imamo najnoviji slucaj u Italiji, da ce mnoge jos zemlje propasti , ne vi svoje pa svoje, ne, ne moze se, ako cak ni nema alternative toj EU, ni povesti javna rasprava, NEMA SE PRAVO NA DRUGACIJE MISLJENE, ZATO NEMA SVRHE DALJE DISKUTOVATI !

Isto je tako činjenica da mi nismo ni blizu EU i da smo po većini parametara jadni i u rangu sa Kosovom. Ako bi ušli u EU, bilo bi nam lošije, ako može od ovoga lošije.

[aratet]

Djabe je na forumu na kom imamo jednoumlje kao u Enver Hodzinoj Albanji govoriti o cinjenicama: Da su bogate zemlje u EU bogate ne zahvaljujuci istoj nego svom ekonomskom prosperitetu, da je USA unistila vise drzava i vise zla nanijela svijetu nego sve ostale zemlje, da je u EU, Grcka propala, iz EU Britanija izasla, da imamo stalne referendume i pobune,da imamo najnoviji slucaj u Italiji, da ce mnoge jos zemlje propasti , ne vi svoje pa svoje, ne, ne moze se, ako cak ni nema alternative toj EU, ni povesti javna rasprava, NEMA SE PRAVO NA DRUGACIJE MISLJENE, ZATO NEMA SVRHE DALJE DISKUTOVATI !

Jel ti ono zivis u AmeriKi?

[tranquil]

Djabe je na forumu na kom imamo jednoumlje kao u Enver Hodzinoj Albanji govoriti o cinjenicama: Da su bogate zemlje u EU bogate ne zahvaljujuci istoj nego svom ekonomskom prosperitetu, da je USA unistila vise drzava i vise zla nanijela svijetu nego sve ostale zemlje, da je u EU, Grcka propala, iz EU Britanija izasla, da imamo stalne referendume i pobune,da imamo najnoviji slucaj u Italiji, da ce mnoge jos zemlje propasti , ne vi svoje pa svoje, ne, ne moze se, ako cak ni nema alternative toj EU, ni povesti javna rasprava, NEMA SE PRAVO NA DRUGACIJE MISLJENE, ZATO NEMA SVRHE DALJE DISKUTOVATI !

Niko te nije čak ni banovao, a kamoli pokucao na vrata i odveo na društveno koristan rad, da bi zavrijedilo ovakvo poređenje. Koliko sam primjetio, nisu te čak sugovornici ni ušutkivali, nego samo iznosili suprotan stav ili ocjenu tvog stava. I ti imaš pravo na svoje mišljenje, koliko god pogrešno ono bilo, ali nemoj se žaliti kada i drugi koriste to pravo. Ako doživljavaš suprotan stav kao ućutkivanje, vjerovatno nisi ni sam raščistio sa stavovima koje zagovaraš, pa se uzbuđuješ kada ti neko protivriječi i time te odvodi izvan tvoje lične "zone ugodnosti". Previše si osjetljiv za normalnu javnu raspravu te pozdravljam tvoju odluku da se povučeš.

BTW, da ostanem ontopic, potsjećaš me upravo na Marića, možda si pokupio tu njegovu fintu, naime u nekom starijem džinglu za Paralele on je pričao kako se ne boji svjetskih moćnika, radi na otkrivanju istine i sl. Pošto ga niko živ ne proganja, niti koga boli briga za njim, jer sve što je on Copy/Paste-irao (hoću reći objavio), već je odavno na svim svjetskim serverima, mogu samo zaključiti da on ima neku maniju proganjanja, i možda je širi na svoju publiku.

[Indigont]

pa većina teoretičara zavjere imaju paranoične tendencije ili full blown paranoični poremećaj koji treba liječiti kod psihijatra. A ovo ne govorim kao uvredu nego stvarno činjenično stanje. Žao mi je tih ljudi jer imaju užasno crnu sliku svijeta, vjerovatno žive sa mnogim strahovima i tjeskobama i želio bih da se liječe. Postoje učinkoviti antidepresivi, ali ni toj farmaciji ne vjeruju kad su paranoični :-/

[Fudo Bosna]

Nijedan od ovih nekoliko pametnjakovica me nije , jer pisem o faktima , demantovao,tj. dokazao , da nisam u pravu, kazu, nisi banovan , nisi otisao na "Goli otok" , bas "demokratski hvala Vam", i to ti govore kao "cista obraza", a na hiljade ljudi samo u Sarajevu i Zagrebu podrzavaju istinu, ne kvalitet price Pernara ilu Mladena, nego ISTINU, koju oni prezentuju i nasla se sakica Vas koji ste opozicija i vi ste kao "u pravu".

Postovana gospodo "pametnjakovici" , nisam napisao da su ta dva "eksperti" ali da govore cinjenice, to NIKO, od Vas ne moze i nije do sada demantirao, osim papagajskom ismijavanja i sprdanja sa njihovim javnim istupima, a niste dokazali: da USA /Nato/Sateliti Usa/Francuska/UK itd, politika; rusi /ruse vlade , ubijaju nevine civile i cini/cine, (ponajvise od svih sila) , vise zla od Kine, Rusije, Japana i slicno, cine zlo i zlocine u Svijetu, dokazite da su : Irak, Libija, Afganistan... i agresije tamo...ista drugo do zlocini prema narodima i ekonomijama tih drzava, da je EU, samo kao "uspjesna" ako imamo: slucaj Irska, referendum Italija, ... Britanija istupila iz EU, Grcka otisla na dno dna u toj istoj EU, pa zar i tu "nisu" u pravu , ali ne, vi nemate argumente da dokazete suprotno, samo njih dvojicu moralno i na svaki drugi nacin diskreditujete a nigdje dokaza da EU i NATO npr nemaju "sto rupa" i da su daleko od eto "plemenitih/uspjesnih /prosperitetnih/vojno/ekonomskih organizacija...

Predsjednici Latinoamerickih drzava cesto umiru samo "spontano" opet USA, ma nevinasce od drzave, vojni udari u Africi "spontani", ebole i pticije gripe kao nisu produkti farmaceutske mafije, ma sve je "spontano", zapadni svijet je "nevin" kao i njihov bankarski sistem, "nevin" poput malene djevojcice...

Mozete ih ,njih dvojicu, blatiti i segaciti se sa njima ali NIKADA I DOKAZATI , da nisu u pravu, jer su ovo fakti koje godinama vec, gledamo sopstvenim ocima.

Ako nemamo manje lose opcije od EU i NATO, a vjerovatno nazalost nemamo i nazalost ne mozemo zivjeti osim da posudjujemo od mafije iz tzv MMF-a, barem ova dva gospodina ne ismijavajte jer oni govore istinu, svidila se ona Vama i meni , ili ne...

[betametazon]

je li ga ko gledao na N1 veceras, imamo li kakav komentar? narocito glede konstatacije/poruke upucene na samom kraju Bosnjacima da prestanu nametati nesto Srbima (pretpostavljam unitarizacija, prenos ovlasti na drzavu i EU/NATO opredjeljenost pod svaku cijenu) i vidjenjem Dodika kao jedinog zvanicnog politicara sa kojim dijeli iste (a samim tim i ispravne) antiamericke ideje/stavove/vrijednosti? (istina, da ne bude da se u svemu slazu naveo je da je njegova "jedina" greska nepriznavanje genocida u Srebrnici, sve ostalo je valjda OK?).

p.s. interesantno je kako sve zvanične funkcionere (predsjednike drzava, predsjednike vlada i sl) vidi kao marionete u funkciji zapada cija je osnovna uloga njihovo licno ali i bogacenje 0,1% populacije nasih nesretnih drzavica. O Dodikovom bogacenju, s druge strane, ni rijeci? Ili sam ja shvatio pogresno, mozda gospodin Dodik iz politike nije izvukao masu para kao i ostali naši mnogobrojni predsjednici?

Generalno, moje misljenje je, kao i u vecini ostalih stvri da je istina negdje na sredini - cinjenica je da u svoj masi potrefi i neke ispravne primjere, cinjenica je da na svijetu masa stvari iscenirana, da li su 2001 godine Jevreji napustili WTC prije rusenja ili su njihova imena naknadno dodata na spisak kako bi se prikazalo da su ipak stradali i oni? Ko ce znati sta je vise istina, a pripadnici svake teorije mogu napraviti kakav hoces dokumentarac, toliko uvjerljiv da ja vise ni njima ne vjerujem, jednostavno sve se moze iscenirati.

I u tom smislu dijelim misljenje - upuceni smo jedni na druge, na komsije, na sunarodnjake uz uvazavanje punih civilizacijskih prava svakoga od nas inace nas nema nigdje...

[japin_mutapi]

ovaj referendum u italiji veze nema sa eu nikakve, a stalno se pominje kao dokaz o slabosti eu i poredi sa brexitom

[KB9]

Evo sve da su Maric i Ivan "nekomperentni", da nisu kao "strucni", da mu je emisija losa i sl, ostaje cinjenica da su 50% ili mozda i 70 % stvari u pravu

stvarno nevjerovatno

[cyprus]

JURICA PAVIČIĆ Pred našim očima upravo počinje novi, pernarovski svijet
AUTOR: Jurica Pavičić
OBJAVLJENO: 04.12.2016.


Ivan Pernar je zamorni i logoreični troler koji zloupotrebljava i Sabor i TV gostovanja za smišljene protestne performanse. Riječ je o bezidejnom klincu koji je počeo karijeru u Mladeži HDZ-a, da bi potom, koristeći Fejs za alat, postao lider antihadezeovskih protesta

Slavna je izreka Denisa de Rougemonta kako je najbolji đavlov trik taj što je uvjerio ljude da đavo ne postoji. I ona politika koju obično zovemo “antisistemskom” ima svoj najbolji, đavolji trik. Najbolji trik antisistemske politike jest taj da ljude uvjerite da vas - sistem mrzi.

U tome se krije glavni problem koji srednjostrujaški mediji i srednjostrujaška politika imaju s čovjekom koji se zove Ivan Pernar.

Ivan Pernar i po svojoj je biografiji, a i po svom političkom djelovanju čovjek kojeg se treba kloniti. Bilo tko da ima mrvu znanja, građanske odgovornosti i intelektualne ozbiljnosti ne može a ne biti užasnut nad činjenicom da je taj neobrazovani, arogantni klinac u Hrvatskoj postao ozbiljna politička činjenica. Jer, Ivan Pernar doista je po svemu antipod onom što bi u ozbiljnoj, odgovornoj predstavničkoj demokraciji narodni predstavnik trebao biti. Pernar je čovjek bez ozbiljne škole i s malo loše popabirčenog znanja. On je zamorni i logorejični troler koji zloupotrebljava i Sabor i TV gostovanja za smišljene protestne performanse. Riječ je o bezidejnom klincu koji je počeo karijeru u Mladeži HDZ-a, da bi potom koristeći Fejs za alat postao lider antihadezeovskih protesta. Ivan Pernar je čovjek lider male, ali groteskne političke družine u kojoj ključnu ulogu igraju ljudi koji su krivotvorili vlastite biografije, lagali o završenim školama, svoje bližnje ostavili u dugovima, kriomice osnivali paralelne stranke, a oko postojećih se natezali sa suradnicima kao da je stranka teća arambašića. Ivan Pernar je - nažalost - i političar koji jedva i o čemu nešto zna, ali zato o svemu ima izguglano mišljenje, bilo to nešto status Palestine, politika u Ukrajini, masoni ili bankarstvo. Pri tome Pernar ta mišljenja kreira po jednom jedinom, turobno predvidivom obrascu - moje će mišljenje biti upravo ono koje je oprečno mišljenju mainstreama. Takva intelektualna profilacija Pernara će dovesti u živopisne i uzajamno proturječne kontekste, pa će jedan dan sjediti u Živom zidu braneći deložaciju, a drugi dan sa srpskim fašistima iz Dveri divaniti o zlu zvanom Amerika. U takvim okolnostima sve za što se Pernar zalaže postaje u intelektualnom smislu inficirano. Čak i kad je rijetko u pravu - kao što je po mom mišljenju u pravu kad je riječ o Palestincima - Pernar ono za što se zalaže uroni u kupku petparačke trivijalizacije.

Pored svih tih političkih manjkavosti Ivan Pernar je - k tomu - nemio karakter. Već tijekom političke pretpovijesti zvane “Fejsbuk prosvjedi” Pernar je iskazivao grandomanski ego. U međuvremenu, on se razbuktao potpiren kerozinom koji se zove glasovi birača. Otkad je umro Franjo Tuđman, u hrvatskoj politici nije bilo čovjeka koji je bio tako otresito bahat da novinarki na pitanje odgovori rečenicom “vi razgovarate s izabranim saborskim zastupnikom!”.

Ivan Pernar je - ukratko - odviše nelagodna pojava čak da bi bio i smiješan. On je - točnije - upravo onoliko smiješan koliko je to bio i Hitler kad je bukačio u minhenskim pivnicama 1928.

I tu počinje problem koji mi - dakle novinari, ali i ono što se obično poima kao “sistem” - imamo s ljudima kao što je Ivan Pernar. Naime, političari kao što je on su strašni. No, istog časa kad napišete da su strašni, vi ih zapravo jačate. Jer, najbolji trik antisistemske politike jest taj da ljude uvjerite da vas sistem mrzi. A najbolji način da uvjerite ljude da vas sistem mrzi jest da o vama lošu pišu novine.

Taj sindrom nije nipošto hrvatski. Kad su američki elektori izabrali Donalda Trumpa za novog američkog predsjednika, brojni su moji kolege konstatirali da je slovenski zet narančaste kose pobijedio UNATOČ tomu što je protiv njega bilo 297 od 300 američkih novina. Problem s tom rečenicom je u riječi “unatoč”. Donald Trump nije pobijedio unatoč tomu što su novine bile protiv njega, nego upravo zato što su novine bile protiv njega. Sa svakim novim napadom on je sebe potvrđivao kao antisistemski izbor, kao crvenu krpu koju iz Dobro Nam Znanih Interesnih Razloga mrze ti potkoženi buržuji koji tiskaju i pišu za novine. Trump je postao američki predsjednik jer je ljude koji u sistem ne vjeruju uvjerio da baš njega sistem - dakle, “oni” - mrze.

To je problem koji i hrvatska politička kasta i hrvatsko novinarstvo imaju s Ivanom Pernarom. Pernar je politički fenomen koji možete ignorirati, no time što se pretvarate da on ne postoji pretvarate se i da je on nešto normalno. Druga je moguća solucija da napišete što o njemu mislite. Napisat ćete da je Ivan Pernar neobrazovan i prost, da je kolosalna neznalica, zamorni troler i demagog s autoritarnim tendencijama. No, paradoks je u tome što ćete onda kad to napravite - kao što sam ja upravo napravio - njega time zapravo ojačati. Jer, u ideološkom konstruktu antisistemske medijske i političke alternative nema boljeg dokaza da ste vi pravedni pučki tribun nego da vas napadnu subotnje papirne novine. U ideološkom konstruktu političke alternative, novinari su ionako “oni”, zna se za koga “oni” rade, a svaki napad na Pernara - kao i na Trumpa - zapravo je plaćenička rabota koja se odrađuje za Zna Se Koje interese: masona i bilderberg grupe, banaka i Pentagona, State Departmenta i židovskog lobija, SDP-a i HDZ-a, izraelskih lobista ili Wall Streeta. Ne postoji medijski napad, kritički osvrt ili ispravak faktografije koji se ne može protumačiti kao “odrađivanje” za Amere ili Židove ili nakladnika ili velike stranke. Ako Ivana Pernara pustite na miru, on će jačati. Ako kažete što o njemu mislite (dakle: sve najgore), on će jačati. To je win-win računica koja je stvorila suvremenu antisistemsku politiku.

Pernar nije u ovoj priči - međutim - središnji problem. Pernar je simptom. Pravi problem je ono što do pernarizacije dovodi - a to je kriza povjerenja u sistem. Kriza povjerenja u politiku, u stranku, u novine, u demokraciju, u struku i znanost.

To povjerenje - naravno - sistem je znatnim dijelom sam skrivio. Puna četiri desetljeća razvijeni sjeverozapad pred svojim je očima gledao kako se rastače država blagostanja te kako svaka nova generacija živi lošije. Istodobno, politika, novine i struke uvjeravali su te iste ljude kako žive u najboljem od mogućih svjetova, kako je upravo to jedini zakonomjerni i mogući razvoj. Novine su pisale o bolnim i nužnim rezovima, eksperti iznosili ekspertize koje su to podržavale, stranke i ljevice i desnice ponašale su se prema tim napucima, a svijeću su im držali mediji i znanost. To je bio svijet velikog konsenzusa u kojem - tako se govorilo - u politici više nema “ideoloških tema”. Nakon tri desetljeća takve (rek’o bi Orban) “liberalne nedemokracije”, “politike bez ideologije” i “struka zna najbolje” dobili smo svijet kakav sad imamo. To je svijet u kojem “se zna” da mainstream mediji lažu, “zna se” da su velike stranke lopovske, “zna se” da su stručnjaci potkupljeni i da pravu istinu sadrže teorije zavjere. U tom novom pernariziranom svijetu nije podlokana samo demokracija, podlokan je i sam racionalizam. To je svijet u kojem chemtrails postaju ozbiljna činjenica, roditelji više ne žele cijepiti djecu, a javno školovanje počinje se poistovjećivati sa sistemskom prisilom. Riječ o trendu političkog iracionalizma koji ne potire samo 1989. ili 1945. On potire 1789. On potire stečevine prosvjetiteljstva. A u baš tom i baš takvom svijetu političari postaju Ivan Pernar i Željko Glasnović.

Nije stoga čudo da su se Pernar i Glasnović pojavili upravo u trenutku kad je našom “liberalnom nedemokracijom” neprikosnoveno zavladao najveći apaurin na svijetu koji se zove Andrej Plenković. Žestoko zavađena nacija koja je trideset mjeseci bila u stanju latentnoga građanskog rata te u kojoj su ljudi svaki treći dan bili na nekom mitingu, maršu ili prosvjednoj presici, probudila se preko noći uspavana i umrtvljena kao da je s Plenkovićem popila pola kutije Xanaxa. Odjednom su svi pristojni, fini i umrtvljeni, svi se bavimo tehnikalijama poput poreza ili slotova na Heathrowu, ljevica je grogirano bezidejna, a desnica vodi politiku kao desnica - dakle, pomaže bogatima da se još obogate. A sve se to odvija u nekom salonskom sleep modeu, fudrano s puno stručnih ekspertiza i - reklo bi se - “bez ideoloških tema”.

Ali - nikad ne smijemo zaboraviti: takvi politički svjetovi stvorili su Pernara, i stvaraju pernare. Onog časa kad ste iz politike istjerali ideološku borbu, vi ste ranjive, pogođene i nezadovoljne izručili ljudima kao što je Ivan Pernar. Onog časa kad medijska, društvena i znanstvena elita prvi put slaže svojim građanima, ona ih je izručila teoretičarima zavjere, chemtrail-ideolozima i ljudima kao Ivan Pernar.

A onda - kad se to dogodi - onda je kasno. Jer, kad se to dogodi, antisistemska politika tada postane kao tumor koji se raširio i više se ne da operirati. Antisistemsku politiku tada više ne možete osporavati, ne možete je kuditi, ne možete je vrijeđati. Ne možete je dotaći skalpelom, a da je istodobno ne ojačate. I to je svijet - pernarovski svijet - koji pred našim očima upravo počinje. Počinje jer smo ga stvorili.

Fantastičan tekst

[Banksy]

Da, odličan je. Osim perfektne dijagnostike svih redikula poput Pernara, poentira i korijene njihove pojave i uzroke popularnosti:

Onog časa kad ste iz politike istjerali ideološku borbu, vi ste ranjive, pogođene i nezadovoljne izručili ljudima kao što je Ivan Pernar. Onog časa kad medijska, društvena i znanstvena elita prvi put slaže svojim građanima, ona ih je izručila teoretičarima zavjere, chemtrail-ideolozima i ljudima kao Ivan Pernar.

A to se prije svega odnosi na stranke koje moraju iskazati veću socijalnu osjetljivost i brigu o svojim ugroženim, obespravljenim i zakinutim građanima, stranke ljevice, prije svega, a koje su danas sasvim bezidejne, politički dezorijentirane i socijalno neartikulirane.