mmaar wrote:
Oni se i danas i stotine godina prije preko Bosnjaka svete Turcima, a Bosnjaci i dalje oprastaju. Budala je onaj koji misli da takvim odnosom prema sebi i svojoj historiji Bosnjaci vec sutra nece biti dovedeni do toga da ponovo oprastaju.
Cetnicima oprost da, ali kao na Neretvi 1943.
Neka mi bude oprošteno što na političku temu ubacujem kur'anski ajet, ali ga navodim kao orijentir i vagu za građenje vlastitog političkog i društvenog odnosa spram onog što nam se dešavalo...
oprostiću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje (160, el-Bekara)
Tri stvari, tri nivoa djelovanja, kako za one koji su direktno činili zločine ili ih smišljali i naređivali, tako i za one koji nisu činili zločine, ali šute o njima, kriju ih, pravdaju, relativiziraju, umanjuju i bilo kako zaobilaze:
1. Iskreno
kajanje za ono što su sami činili ili osjećaj kajanja, srama i stida zbog onog što su činili pripadnici naroda kojem pripadaju a, kao, u njihovo ime;
2. ali, s obzirom da nam je sama
iskrenost skrivena, sama po sebi, onda je valja dokazati i pokazati konkretnim
popravljanjem, da djela slijede misli, a to se održava kroz riječi i djela spram onih kojima je šteta nanesena. Primjer: ne samo da se povratnicima u mjesta u kojima je nad njima izvršen strašan zločin daju ista prava kao većinskom narodu, nego da se nad njima vrši
pozitivna diskriminacija, da im se ugađa i vodi o njima više nego o pripadnicima svog naroda, da im se izlazi u susret i na svaki način pokaže ono kajanje, da makar malo ljudski ublaži ono što im naneseno a ne da ih se još gleda s gnušanjem i sl. Pošto danas vidim da povratnicima u RS-u negiraju pravo na vlastiti jezik, da se ljudima spektakularno upada u kuće i privodi pod izlikom da su teroristi pa se onda puštaju zbog nepostojanja ikakvih dokaza, itd. vidim zorno da od toga nema ništa...
3. i, kada se iskaže iskreno kajanje i krene u popravljanje odnosa, slijedi
javno ispoljavanje, odnosno otvoreno prihvatanje svih činjenica, hrabro suočavanje s kojim će se sprati i jasno prekinuti bilo kakva odgovornost s onih koji nemaju nikakve veze sa zločinom, ne negiraju ga i žele da preduprijede mržnju koja bi mogla dovesti do novih zločina u budućnosti, do nastavka spirale zla. To
javno ispoljavanje iskrenog kajanja i popravljanja se manifestuje kroz medije, kroz škole i nastavne procese, pa se naprimjer djeca iz Banja Luke vode na Tomašicu, na Korićanske stijene, u logor Manjaču, u Potočare, u "Živu lomaču" na Bikavcu, motel "Sonja", itd. gledaju snimak sa "Škorpionima", itd. Naravno, vodio bih i bošnjačku djecu na Kazane, ali i u Jasenovac, Jadovno, i sl. da nauče kako su i koliko su svi ovdje, u ovom ili onom dobu, proljevali suza i krvi, bez obzira kojem narodu pripadali, ne bismo li malo više imali empatije a manje želje za osvetom i mržnje...
Ovaj kratki dio ajeta je moj smjer, prema njemu se ravnam i dok ne vidim da se to ispunjava, barem u većoj mjeri, ja ću uvijek očekivati da mi "onaj mali postotak sociopata koji u ratnom vihoru vide priliku za svoj krvavi šenluk" dišu za vratom i samo čekaju da mi oprez padne da me prekolju...Hoću reći, ako u to nikako nisam vjerovao '92, izgubio sam pravo da više ne vjerujem...