Upravo tako, ali haj to utuvi u glavu ljudima! Svi se distanciraju sa onom: Ja nanijetim ispravno, a oni ako lazu, njima je haram!JThomas wrote:nas nogama ubi koncept sevapa. jer sevap nije (samo) dobro djelo, već percipirana nagrada za dobro djelo. i onda markica prosjaku pere savjest. a ustvari - potiče i održava ovakve stvari, koje su bukvalno organizovani kriminal, ne manje opasan i maligan od drugih vidova organizovanog kriminala...mayab wrote:Evo malo "obuke" za one koji i dalje misle da kada daju prosjacima rade sevap..."Pripremali bi nas za prošnju tako što bi nam dali invalidska kolica”, kazala je A. S. (24) u Sudu BiH, u nastavku suđenja Abdiji Osmanoviću (48) iz Živinica, optuženom da ju je više od dvije godine prisiljavao na prosjačenje i zlostavljao.
Djevojka je ispričala da je desetak godina bila u domu u Mostaru, odakle je sa još nekoliko osoba pobjegla u Sarajevo i tu upoznala Remzu, suprugu Seizahije Osmanovića, brata optuženog Abdije.
Dok je u grupi stajala kod Vječne vatre, prišla joj je Remza pitajući je treba li joj šta i predloživši da krene s njom. A. S. se malo nećkala, ali je ipak krenula. Odgovarajući na pitanja tužioca Saše Sarajlića, oštećena je rekla da je potom, u Titovoj ulici u Sarajevu, godinu prosila za Remzu i Seizahiju, skupa sa njihovom djecom. Prije izlaska na ulicu, stavljali su ih u invalidska kolica, umotavali u zavoje koje su posuli crvenom bojom.
Seizahija i Remza su je jednom odveli u Živinice i dali Abdiji uz riječi: "Zarađivaće i raditi za tebe. Ona dobro prosi”, nakon čega ju je Abdija, prema njenim riječima, stavio u gepek i odvezao.
Abdija ju je, kako je rekla, tjerao da prosi i ispred tržnog centra Bingo u Živinicama. Rekla je kako je dnevno zarađivala oko 100 maraka, koje je davala Abdiji, koji bi s tim parama išao u kazino.
Oštećena je rekla da ju je optuženi udarao satarom u glavu, šakama, nogama i kablom po cijelom tijelu, i nokte joj čupao pincetom.
U Živinicama je, kako je navela, čučala uz bodljikavu ogradu, gdje ju je Abdija tukao. Dva mjeseca kasnije preselili su u Bihać, jer "tamo prošenje ide bolje". Prosila je ispred Binga, na graničnom prelazu Izačić, te ispred tržnog centra Robot, prenosi Oslobođenje.
"Imala sam potvrdu za pomoć i flaster na oku. Potvrda je bila u plastičnom omotu, a na njoj je bila moja slika i tekst u kojem je pisalo da skupljam pare za operaciju”, sjetila se A. S.
Rekla je da ju je na granični prelaz dovozio Abdija. Dao joj je mobitel na koji ju je zvao, a sa kojeg ona nikog nije smjela zvati. Kad ne bi zaradila dovoljno novca, optuženi ju je tukao, tako što bi je, kako je ispričala, uzeo za kosu i glavom udarao o zid.
Na pitanje Nijaza Đulimana, advokata optuženog, da li je Abdija sa porodicom išao u Njemačku, oštećena je odgovorila potvrdno, ali se nije mogla sjetiti zašto tada nije pobjegla. Advokat je pitao i da li se drogirala u sigurnoj kući u Zenici, što je oštećena potvrdila.
nazalost. Ne bi mi bilo zao kupiti mu sta ga volja, da pojede, pa i obuce.
Stranci koji putuju znaju sta mogu ockeivati u svakoj drzavi koju planiraju posjetiti.
