@perfekcionista,
možda bolje da ne ulazimo u to, tko koga na ovoj temi tjera u čošak

... ti si tu počeo bezkontextuelno stavljati Biblijske citate načinom kao da vučeš keca iz rukava a čudiš se da ti netko kaže da malo staneš na loptu

... nisi ni svjestan koliko je dobar a strpljiv šarf u ovoj diskusiji. No idemo dalje
Ako želiš razumijeti Bibliju, moraš privremeno zaboravit te konstrukcije islamskog vjerovanja, naravno ne mislim sad doslovno zaboravit, kamoli "izdat svoja vjerovanja", ali ne možeš miješat znanje koje imaš iz Kurana (mada ima puno dodirnih tačaka) sa time kako Biblija objašnjava stvari.
Ti trenutno usporedjuješ detalje svog vjerovanja kao neke pojedine dijelove svoje kuče, sa dijelovima kuče druge.... recimo imaš okrugle prozore, za njih moraš imati okruglu rupu u zidu, a ti sad pokušavaš svoj okrugli prozor ubacit u rupu u drugoj zgradi, bez obzira na oblik te rupe tamo a čudiš se, da to ne ide a kažeš da je ta druga zgrada loše izgradjena. Malo "divlja" je usporedba, znam

, ali nadam se da razumiješ kako to mislim.
Prvo upoznaj čitavu konstrukciju, a onda možeš pravit zaključak tipa - ovo mi ne štima, ili ovo ne može bit istina.
možda prvo da uskladimo riječnik - to osnovno
"Božija riječ" - ako dobro razumijem, za vas je to samo ono što je direktno izrekao Bog.
Kako se izraz Božija riječ" razumije u Bibliji ?
(2. Timoteju 3:16, 17) 16 Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti, 17 da Božji čovjek bude posve sposoban i potpuno opremljen za svako dobro djelo.
(2. Petrova 1:21) Jer proročanstvo nikad nije bilo izrečeno ljudskom voljom, nego su ljudi govorili riječi koje su dolazile od Boga kako ih je vodio sveti duh.
Znači, sve što je zapisano u Bibliji, je nama korisno, sve je Bog htio da je zabilježeno, da možemo iz toga izvuci pouku.
Biblija opisuje historiju, citira Božje direktne upute i proročanstva do budučnosti, i to kako su Božji narod, drugi narodi i neki pojedinci nekad postupali, kako je Bog na to reagirao. To
sve ukupno se razumije u tom krščanskom svijetu pod izrazom "Božija riječ".
Za to pisanje je Bog koristio ljude a nije njih bilo malo, ukupno
40 tokom 1600 godina, bili su različitog porijekla, od pastira do visoko obrazovanih ljudi, suci, kraljevi i ribari.... Bog je njima ostavljao u mnogo čemu slobodu da opišu dogadjaje svojim riječima. U drugim situacijama je diktirao ono, što je htio. Zamisli sekretaricu, kojoj direktor kaže da treba napisat pismo.... na nekim važnim rečenicama inzistira da moraju biti tačno tako i tako napisane a sve ostalo neka napiše ona po svojem iskustvu a u skladu sa načelima te firme. Premda je to faktički ona pisala, on na kraju sve pregleda, provjeri i podpisuje to pismo. I on je taj autor a odgovorna osoba, nitko ne gleda tu ženu, koja je pisala.
Biblija je puna usporedba, metafora, hyperbola i personifikacija. Ta knjiga je ipak jedna cjelina, gdje objašnjenje nekog dogadjaja ili izvještaja iz jedne "knjige" često možeš nači (a moraš tražit) na drugom mjestu Biblije. Što naravno ne znači da možemo očekivati, da sve možemo razumijeti.
Ovo sve je jako bitno razumijeti, prije nego krenemo sa čitanjem. Da razumijemo, uvijek moramo uzeti u obzir kontext čitave knjige. Tek onda nam daje jednu konzistentnu sliku, gdje se sve bitno posloži. Tako da je često bezveze trudit se ti objasniti neki dogadjaj, bez uvida u čitavu situaciju. Ponekad to ide, ali često bi trebalo nacrtati čitavu "zgradu", da vidiš kako tamo taj "prozor" paše... da se može razumijeti.
No, več sada, kad sve ovo što sam napisala (bez obzira što o tome ti sad preko svoje "naočale" islama misliš) uzmeš u obzir tokom svog čitanja, skontat ćeš da puno od nekih tih tamo argumenata, koje negdje možeš čitati, stvarno nema smisla.
(btw - kritikujem tamo, gdje osjetim da ima nekog smisla, tamo gdje vidim totalnu tvrdoglavost, tamo ne ulazim uopšte, tako da moje kritikovanje je pozitivan signal

)