Intervju

[Haman2]

IVANIĆ O DODIKOVIM NAJAVAMA O NAPUŠTANJU DRŽAVNIH INSTITUCIJA: "Ovo je za njega jedna vrlo RIZIČNA IGRA koja uveliko prevazilazi njegove mogućnosti..."
Moj stav je bio da je aktiviranje MAP-a (Akcioni plan za članstvo u Sjevernoatlantskom savezu) bila obaveza koju je napravio gospodin Radmanović i



Nakon što je istekao rok koji su trojica lidera stranaka pobjednica na općim izborima Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Stranke demokratske akcije (SDA) i Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH), Milorad Dodik, Bakir Izetbegović i Dragan Čović dali za ispunjenje obaveza iz sporazuma koji su potpisali i kojim su usaglasili principe za formiranje vlasti, BiH je i dalje bez Vijeća ministara. To je kako smatra bivši član Predsjedništva BiH i počasni predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP) Mladen Ivanić bilo očekivano.

U razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE), Ivanić kaže kako bi svaka radikalizaciji bila štetna po Republiku Srpsku (RS), te da ne vjeruje da će Dodik ispuniti prijetnje o povlačenju iz državnih institucija.

U Bosni i Hercegovini, kaže Ivanić, nema političara spremnih na kompromis koji bi reforme i boljitak građana stavili ispred vlastitog, te je najbolji scenarij ako u naredne tri godine ne bude nazadovanja. Što se NATO puta tiče, dodaje on, biće kako odluče velike sile.

RSE: Gospodine Ivaniću, prošao je i 5. septembar, a od formiranja vlasti i poštivanja sporazuma nema ništa. Negdje ste, kako ste ranije kazali i očekivali da se ovo desi. Održava se status quo, reforme se ne provode... Gdje vodi ovakva politička priča?

Ivanić: Bilo je jasno kad je ovaj sporazum potpisan da je to bio neki pokušaj međusobne prevare u kome je svako imao dovoljno za sebe, a u implementaciji sačuvao rezervu da to ne provede. Odmah sam rekao da će sve to propasti, a da će se suština svoditi na to ko je kriv i ko je odgovoran i vidi se da se na to sve skupa svodi. Za jedne je kriv SNSD, za druge SDA, a nekako se HDZ iz svega toga izvukao.

Krajnji rezultat zaista jeste nedostatak bilo kakvih aktivnosti, a pogotovo reformi i mislim da smo mi već godinu dana potrošili u status quo i da je trenutno onaj najbolji mogući scenarij da još tri godine bude stagnacije. To znači, da ne bude nazadovanja, ako bude sreće, ali da će biti nekog napretka prosto ne vjerujem, jer ne vidim nikoga od njih ko je spreman da napravi bilo kakav kompromis da bi se nešto pozitivno desilo.

RSE: Je li rješenje u vanrednim izborima što signaliziraju neki međunarodni zvaničnici? Izmjene Izbornog zakona su u proceduri. Može li se uticati i na to, jer su manje-više izmjene koje su do sada predlagane bile gotovo kozmetičke?

Ivanić: Nisam potpuno siguran da bi vanredni izbori bili neko rješenje. Inače mislim da njih treba predvidjeti i uvesti u ovu priču i meni je drago da su neke druge partije posebno pozicione prihvatile prijedlog Partije demokratskog progresa, pa tako imate izjavu Demokratskog narodnog saveza da bi bilo dobro se uvedu vanredni izbori.

Dakle, vanredne izbore treba uvesti, ali ne mislim da su oni u ovom trenutku rješenje za stanje u kome se mi nalazimo. Mislim da je najviše postizborno zacementirao SDA kada je birajući četvrtog poslanika iz Doma naroda BiH, dao apsolutnu vlast SNSD-u, koliko sam shvatio slično je postupio i sa četvrtim članom Doma naroda iz reda hrvatskog naroda. To je za mene neka neobjašnjiva filozofija koju je SDA imala i ona je zacemantirala poziciju da su sada te dvije partije presudne.

RSE: Zapelo je na Godišnjem nacionalnom programu. Međutim u suštini sve i da se ANP preda neredukovan ne znači u suštini ništa konkretno, jer kada se ogole stvari ionako BiH, sve i da sve uslove ispuni sutra, u NATO ne može bez volje RS, što znaju i Izetbegović i Dodik, ali to glasačima potpuno drugačije serviraju. Zašto se onda zaoštravaju stvari? Ima li nešto iza?

Ivanić: Iskreno, mislim da ima. Ja sam davno rekao da je BiH postala bitka velikih i evidentno je da je ovo teren na kojem neke svoje interese rješavaju veliki igrači. Tu prije svega mislim da SAD i Rusiju. Evidentno je da Rusija smatra da je pomogla Dodiku da dođe na vlast, a objektivno jeste, i on tu ima i obavezu da njihove ciljeve, u mjeri u kojoj može, pokuša da realizuje. To je legitiman pristup, ali s druge strane SAD imaju svoj cilj. I mislim da je zbog toga napravljena cijela ova tema.

Moj stav je bio da je aktiviranje MAP-a (Akcioni plan za članstvo u Sjevernoatlantskom savezu) bila obaveza koju je napravio gospodin Radmanović i SNSD. Ako misle da je trebaju promijeniti, onda je trebaju promijeniti, ali je jedino mjesto gdje to mogu Predsjedništvo BiH. Međutim, Dodik je nemoćan da tako nešto uradi i zato mislim da je sve ovo jedna vrlo za njega rizična igra koja uveliko prevazilazi njegove mogućnosti. Ušao je u nešto čemu on objektivno nije dorastao i to se vidi. Pokazuje se ta neka nemoć koja je možda i najveća poruka svega što se događa, ta nemoć jednog čovjeka koji je vjerovao da može sve.

RSE: Da li bi taj redukovani ANP (Nacionalni godišnji program) koji se pominje, naškodio Republici Srpskoj?

Ivanić: Ne postoji redukovani i neredukovani ANP. To je prazna priča koju je neko izmislio. ANP je dokument koji treba da izrade političke institucije BiH i da kažu šta su ove godine spremne i koliko su spremne da urade. I minimalna reforma suštinska, i minimalne promjene bi bile dovoljne za NATO u ovoj fazi. Ovdje se stvar svodi i pretvorena je u to kao ANP znači članstvo, što nije tačno ili ako nema ANP-a nema članstva, što opet, nije tačno. Potpuno jedna pogrešna teza koju su svi prihvatili. Što se mene tiče to je obaveza gospodina Dodika. On ju je napravio, gospodin Radmanović ju je potpisao i oni treba i da je završe, ali ne na način na koji sada rade. Na koncu to treba da urade u onim organima u kojima su ti istu odluku i donijeli.

RSE: Gospodin Dodik se na redovnoj bazi susreće s ruskim ambasadorom u BiH Petrom Ivancovim. Ti susreti prevazilaze, prema mišljenju mnogih, formalne državničke odnose. Niko ne spori da RS ima određenu vezu s Rusijom, emotivnu, prijateljsku, ali su u Predsjedništvu BiH oduvijek članovi iz RS, a ovakvih susreta i u ovoj mjeri nije bilo. Šta je suština prema vašem mišljenju?

Ivanić: Meni ne smeta da se oni viđaju, ali isto tako ne znam da li je Dodik zloupotrijebio Rusiju, ili je Rusija svjesno to radila u zadnjoj kampanji i očito igrala na njegovu kartu. Ona je svjesno to radila, a zašto, to je pitanje za njih. Meni susreti ne smetaju, ali ono što mi smeta jeste što je ovaj prostor postao bitka velikih, a kada se veliki tuku na vašoj teritoriji to je onda vrlo teško. Nema nikakve posebne koristi za nas.

Ja bih volio da nismo u takvoj situaciji i kao političar sve bih uradio da ne budemo u takvoj situaciji, ali, evo, jesmo i vidjećemo kakav će rezultat biti. Mislim da će se bitka veoma brzo ponovno vratiti u okvir Vijeća za implementaciju mira i da će tamo i bez domaćih aktera krupni početi da vode svoje bitke.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/126 ... nosti.html

[Haman2]

ENVER BIJEDIĆ ZA "SLOBODNU BOSNU": "Danas smo napravili prvi korak ka ujedinjenju ljevice"!

U Tuzli je danas osnovana nova politička partija socijaldemokratske orijentacije. Predvodit će je Enver Bijedić, doskorašnji predsjednik Kantonalnog odbora SDP-a Tuzla, a članstvo će u najvećoj mjeri činiti bivši članovi SDP-a.



- Ovo će biti stranka koja će aktivno sudjelovati u promjeni stanja u društvu. Ne želimo sjediti u udobnim stolicama opozicije, kritikovati postojeće stanje, a ništa ne činiti da se stanje promijeni, rekao je, između ostalog, Enver Bijedić na današnjoj konstituirajućoj skupštini partije koja će, prvi put u modernoj povijesti, biti sudski registrirana u Tuzli.

Lider Socijaldemokrata BiH, Enver Bijedić, svoj prvi intervu nakon konstituirajuće sjednice dao je našem portalu.

Danas je osnovana stranka Socijaldemokrati (SD) Bosne i Hercegovine. To je prva stranka registrirana u Tuzli. Da li će to biti regionalna stranka?

- To je prva stranka registrovana u Tuzli, u centru socijaldemokratije što ima još veću vrijednost. Da je stranka osnovana na nekom drugom mjestu, događaj ne bi imao taj značaj. Tuzla je poznata kao regionalni centar socijaldemokratije, a rekao bih čak i na Balkana, i zato ova osnivačka skupština ima još veću vrijednost.

Danas je osnivačkoj skupštini pristustvovalo oko 500 članova. Ko čini dominantnu strukturu nove stranke. Jesu li to bivši članovi SDP-a ili ima i novih, do sada politički neangažiranih članova?

- Novu stranku ne čine samo bivši članovi SDP-a. Naravno da većinu čine bivši nezadovoljni članovi SDP-a. Nezadovoljni su zato što je centrala SDP sa sjedištem u Sarajevu ignorantski posmatrala tuzlansku organizaciju SDP-a, koja je bila najbolja i najorganizovanija, i koja je ostvarila 37 posto od čitavog izbornog rezultata SDP-a, za razliku od sarajevske organizacije koji su bili četvrta na izborima u Sarajevskom kantonu, a sada vode glavnu riječ. Oni nisu tražili saglasnost Glavnog odbora za formiranje vlasti, a mi smo je morali tražiti, ali su nas odbili iako smo prva stranka u TK po broju osvojenih glasova! Zato je u Socijaldemokratima BiH promijenjen statut i biće dvosmjerno odlučivanje. Neće moći centrala odlučivati o glavnim smjernicama stranke već većina stranke.

U novoj stranci su i do sada politički neangažovani ljudi koji su prepoznali ideju koju zastupaju Socijaldemokrati BiH. To su mladi ljudi koji su po opredjeljenju socijaldemokrati ali nisu se prepoznali u trenutnom SDP-u i nisu željeli da budu dio stranke.

Koliko u ovom trenutku imate zastupnika na svim nivoima vlasti od općinskog pa do državnog nivoa?

- Imamo zastupnika u Parlamentu BiH, imamo 5 zastupnika u Parlamentu FBiH. To su Hasan Muratović kao šef kluba, prof dr Zlatko Ercegović, prof dr Meliha Bijedić, Mile Atlagić i Nedžad Šečić. Imamo dva zastupnika u Kantonalnoj skupštini Tuzlanskog kantona - Husein Tokić i Žarko Vujović, koji je i predsjednik Skupštine kantona i zastupnik u domu naroda Federalnog parlamenta. Vujović je prvi predsjednik Skupštine Tuzlanskog kantona koji nije iz reda bošnjačkog naroda od kada ta skupština postoji. Imamo oko trideset općinskih vijećnika. Sve to mi unosimo u ovu stranku. Također, imamo kontakte sa osobama u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, Zeničko-dobojskom, Bosansko-podrinjskom. U tim kantonima ćemo vrlo brzo nakon ove osnivačke skupštine krenuti u osnivanje kantonalnih organizacija.

Ko su potencijalni partneri sa kojima ćete nastojati graditi partnerske odnose i eventualno koaliciju?

Današnja osnivačka stranka je prvi korak ka ujedinjenju jedne snažne ljevice. Nismo mi ovu stranku napravili s namjerom da bismo se bavili nebitnim stvarima, nego da bismo otvorili vrata svim socijaldemokratski raspoloženim ljudima. Prije svega, sarađivat ćemo sa svima koji su danas prisustvovali današnjoj osnivačkoj skupštini. Danas smo ugostili predstavnike DF-a, GS-a i SPD-a, ali naša vrata nisu zatvorena ni za jednu lijevo orijentiranu partiju.

Kako reagujete na optužbe da je to još jedan korak ka usitnjavanju socijaldemokratske struje u BiH, pa i cijele političke scene?

Apriori odbijamo optužbe da je ovo razbijanje ljevice. Mi ovu stranku pravimo s namjerom da se ujedinimo, da budemo inicijatori kongresa ujedinjenja svih lijevih opcija u Bosni i Hercegovini.

Da li ćete na narednim lokalnim izborima 2020. godine nastupiti samo na području Tuzle, Tuzlanskog kantona ili na području cijele države?

Naše najjače snage biće koncentrirane na području Tuzlanskog kantona. Tu ćemo imati kandidate za načelnike i kandidate za gradska i općinska vijeća. Tu se nadamo uskoj saradnji sa spomenutim koalicionim partnerima. Izvan Tuzlanskog kantona ćemo nastupiti na svim onim mjestima na kojima formiramo dovoljno potentne općinske organizacije. Mi ćemo na narednim izbrima svakako nastupiti, samostalno ili u koaliciji.

Možete li navesti neke argumente koji vas razlikuju od dosadašnje strukture SDP-a koja upravlja ovom strankom?

U SDP-u su danas ljudi koji brinu samo o sebi, koji se brinu kako će ući u parlamente, domove naroda i slično, a ne brinu o problemima građana. Mi se razlikujemo i po tome što smo dali prednost stavovima 50 hiljada građana koji su dali podršku tuzlanskom ogranku SDP-a nad stavovima članova centrale SDP-a u Sarajevu. To znači da ćemo mi na politiku gledati po principu Willya Brandta a ne Staljina, jer nismo pristali na diktate iz Sarajeva. Nama je cilj promjena stanja, a stanje se ne može promijeniti kukanjem iz opozicione hladovine.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/126 ... evice.html

[Haman2]

IZETBEGOVIĆ U PRESSINGU N1: "Owens je preda mnom rekao mom ocu 'Don't dream dreams' NATO udare" (VIDEO)

Preda mnom je Owens govorio mom ocu "Don't dream dreams" da će doći do NATO udara pa smo ih dočekali", rekao je u večerašnjoj emisiji Pressing Bakir Izetbegović, lider SDA.




"Na evropskom putu, država će jačati a entiteti će slabiti. Jačati će građanski princip", poručio je Izetbegović u opširnom razgovoru za Pressing N1.

Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA), tokom gostovanja na N1 rekao je da se trenutno ne spremaju novi pregovori u vezi s formiranjem novog saziva Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a, izjavio je da potpisani principi za formiranje vlasti više ne važe i da ih Izetbegović "može nositi kući".

-Ne. Nema novih pregovora. Dodik je to prokomentirao u svom bahatom stilu, kako ste ga sad citirali. Mislim da će se Dodik morati naučiti ponašanju i odviknuti ponašanja na kakvo je navikao, da će morati da se odrekne toga, jer valja mu živjeti s nama u ovoj zemlji. Dobro mu je išlo posljednjih nekoliko godina. Globalni procesi su išli na njegovu ruku, dobio je snažnu podršku Srba, glasača... Tako da mislim da se, što kažu, u dobroj mjeri umislio - kazao je Izetbegović.

"Nije red uporno izjednačavati tri strane"

Na pitanje da li je ovo najava njegovog "novog kursa prema Dodiku", Izetbegović je kazao kako to uvijek bilo tako, samo nije govorio javno na takav način.

-Bio sam jako zainteresiran da stvari krenu. I kada napravite uvod u ovu emisiju, kakav jeste, reklo bi se da postoje trojica koji prave probleme. Mislim da postoji jedan koji pravi probleme već 10-15 godina, ponekad iz nekih svojih razloga se priključuje drugi, a ovaj treći to jeste ja - koji predstavljam čitavu jednu grupaciju, ne samo SDA - mi ništa u ovoj zemlji ne tražimo, osim da se postupa po Ustavu, po zakonu, da se stvari stabiliziraju, da ta omladina ne odlazi, da se bavimo ekonomskim pitanjima i onim što znači život ovih ljudi. Nije red uporno izjednačavati tri strane, kako se to radi. Što se mene tiče, ja ne kanim odustati od principa - rekao je Izetbegović.

U vezi s aktivnostima koje je Milorad Dodik najavio u Narodnoj skupštini RS-a, a tiču se povlačenja iz institucija BiH, odnosno urušavanja institucija BiH, te zahtjeva da se krivičnim djelom smatra nepoštivanje zaključaka NSRS-a, Izetbegović je rekao:

-Kao što rekoh maloprije, Dodiku su se bile poslagale neke kockice i on je ubijeđen da bi neke stvari mogao da provede. Pa i da dovede do secesije BiH. Odnosi NATO-a, SAD-a, pa i Evropa, slabljenje entuzijazma, jačanje nekih azijskih zemalja, čitav taj kontekst čini da je on pomislio da može da dominira, da diktira u ovoj zemlji, da radi ultimatume i da može da dobije više nego što mu pripada. Ili ako to ne dobije, da stvori krizu kako ste opisali. Mišljenja sam da prije ili kasnije, ali bolje prije, tu stvar treba raščistiti sa Dodikom. Treba i on sam da to sa sobom raščišti. Može li on razbiti ovu zemlju? Kako je on u pravu kada je prije 10 godina prihvatio, digao ruku, i kada su oni bili najveći NATO entuzijasti. Pogledajte šta je Radmanović govorio prije 10 godina. I ovo nije samo pitanje NATO puta BiH. Da je samo to pitanje, možda bismo rekli: "Pa pustite, devet godina stojimo na tom putu, stajat ćemo još tri". Ovo je pitanje dominacije, diktata, ultimatuma, jednog neprihvatljivog ponašanja. I sad trebamo čovjeku koji se tako ponaša dati još i poziciju u Vijeću ministara i prihvatiti da sruši ustavno-pravni sistem BiH?! Ne! Da sruši vladavinu zakona, da se te barijere sklone i da nastavi na takav svoj način - rekao je Izetbegović.

Na pitanje da li je Dodiku sve to rekao na ovakav način, Izetbegović je dodao:

-Naravno da sam mu rekao. To su bili vrlo direktni razgovori. Dakle, gospodin Dodik je na momente bio spreman da prihvati neke stvari, a onda ga reakcije u RS-u poguraju da u svom stilu to odbaci. Ne bih htio da iznosim detalje tih razgovora. Mislim da to nije fer, mada je Dodik takvo što radio. Taj član tri koji smo mi definisali u sporazumu, koji je na kraju krajeva nanovo pokrenuo međunarodnu zajednicu koja se bila uspavala, koja je sklona da se odgovornost rasporedi tako natroje u ovoj zemlji, pa smo je na kraju krajeva tim sporazumom uozbiljili i fokusirali na jednu stranu čitav taj problem. Locirali ga na stranu gdje on spada, na čovjeka koji radi problem. Član tri vrlo jasno kaže da ćemo unaprijediti odnose na NATO-om, da ćemo raditi planove i slati ih u Brisel u skladu sa zakonima i strategijama koje smo ranije usvojili. Opisano je šta će se raditi. Dodik je vjerovatno tada mislio da će to uraditi preko tegeltije ili na neki drugi način, a onda ga je reakcija u RS-u "pogurala" da ponovo ovako postupi.

Momenat istine

Izetbegović je iznio stav kako BiH u određenom momentu više nije bila na radaru međunarodne zajednice, prvenstvo zemalja koje su donijele mir BiH, jer su "imale drugih problema".

-Iskoristio se taj vakuum. Dodijeli se odlikovanje Karadžiću, međunarodna zajednica ne reagira. Izvrijeđa se visoki predstavnik, ne reagiraju. Američki ambasador se izvrijeđa, njemački..., uradi se se protivustavni referendum za šta je zaprijećena kazna do 10 godina, pa se to zataška. Naše pravosuđe to uradi. I sada dolazi momenat istine. Da li će Sjedinjene Američke Države, da li će zemlje PIC-a, dozvoliti da se ponovo na Balkanu napravi haos? Mislim da neće. Mislim da im ne pada na pamet i da ih je ovaj sporazum sada pokrenuo nanovo da to sve razmotre. Vidite i da je Matthew Palmer došao i bavit će se Bosnom i Hercegovinom, Kosovom, Balkanom - rekao je Izetbegović.

Na pitanje da li on ima ikakve naznake da su SAD spremne podržati da BiH postane članicom NATO-a, uprkos protivljenu dijela BiH, Izetbegović je kazao da to nije u planu, odnosno da je za sada u planu "samo odbraniti vladavinu zakona".

-Dakle, nećete birati kao na švedskom stolu: "Ovaj zakon jesam usvojio, ali ga neću implementirati". Mora se uraditi sve što smo usvojili. radi se o odbrani ustavno-pravnog sistema i vladavine zakona. Sam NATO put, ANP, je povod da se stane na loptu i da se kaže dosta. To ne može više tako- rekao je predsjednik SDA.

Rekao je i to da on nije odlučio da gradi vlast sa SNSD-om i HDZ-om, nego su to odlučili birači. Ponovo je objasnio kako "SNSD sa tri delegata u Domu naroda može uraditi sve isto kao i sa četiri" te da se ništa ne bi promijenilo u slučaju da su SDA-ovci u NSRS glasali drugačije.

-Ta priča koju vi sad pričate je priča SDP-a. Ako SNSD neće da dozvoli prohodnost zakona, on to sa tri može učiniti jednako kao i sa četiri delegata. Mi smo podržali SNSD, oni su nas u NSRS, u ulasku u kolegij (rukovodstvo parlamentarnih domova, op. a.). Ta priča se ponovi nekoliko puta i onda ona postane istina - rekao je.

Nova većina - sijepa ulica

Izetbegovićeva je ocjena kako bi formiranje neke nove parlamentarne većine bio put u slijepu ulicu.

-Čekamo sazrijevanje SNSD-a i da dovršimo ovaj mandat, ove preostale tri godine. I da se krene na evropskom putu, NATO putu, Reformskoj agendi... Ovo Vijeće ministara će ostati sve dok ne dođe do sazrijevanja SNSD-a - rekao je Izetbegović.

Podsjetio je kako je "SDA već jednom zaustavila SNSD prije pet godina" i to zbog odnosa prema državi, povratnicima.

-Nismo dozvolili da uđu u vlast te 2014./15. HDZ je sve vrijeme "teškao", da smo napravili asimetričnu vlast, da to ne može tako funkcionirati, da je SNSD entitetska vlast, da se to onda prenosi na državu, da imamo "turbulencije" i vjerovatno ovaj put ne bi pristali na takvu stvar - rekao je Izetbegović.

Opet je ponovio da se u vezi sa stavovima SDA i zahtjevima pri formiranju vlasti ništa neće promijeniti nakon Kongresa SDA 14. septembra.

-Ove stavove koje večeras iznosim ću zakucati na Kongresu SDA. Čas je da se podvuče crta i da se Dodiku kaže: "Dosta"! U ovoj zemlji ili će vladati zakon ili je neće biti. Možda Dodik misli da je neće biti, ali bit će je. Jednog dana neće biti Dodika, pa i mene, pa i cijele garniture političara, ali će biti vladavina zakona. Mislim da ćemo to dočekati - rekao je.

Na uporno insistiranje novinara da je večers u svojim izjavama "oštar i žestok i da ne liči na sebe", Izetbegović je odgovorio:

-Neki dan sam objašnjavao grupi ljudi u vezi politike. Morate vjerovati vozaču koji vozi 29 godina i svaki put vas je dovezao na cilj. Nekad pritisne gas, nekad prikoči, nekad se vrati u rikverc. To je vožnja na Balkanu sa ovakvim akterima. Bio je momenat kada su se faktički sve bošnjačko-bosanske stranke ujedinile protiv SDA. Tada je meni trebao i nešto bolji odnos sa SNSD-om i HDZ-om. To je čas kada se ne pritiska gas. Gledao sam da napravim probosanski front, da vratim neke ljude sa kojima sam došao do animoziteta kroz te stalne turnuse izbornih i predizbornih kampanja. Mjescima sam pitao i ambasadore šta je njihov stav, pa nisam uspijevao da ga dobijem. ostajali smo sami u ovoj poziciji. Sada imamo jasan stav i SAD-a i EU-a - rekao je.

Na konstataciju da je veći pritisak na njega i Željka Komšića od ambasadora u BiH da se formira vlast mimo zahtjeva u vezi sa ANP-om, Izetbegović je rekao da se njemu "niko nije usudio to reći", možda iz razloga jer su im poznati njegovi stavovi, a što se odnosi prvenstveno na Lars-Gunnara Wigemarka, šefa Delegacije EU-a, s kojim je u dogovoru i napravljen sporazum za formiranje vlasti koji je "jasan okvir za aktivaciju" MAP-a, odnosno slanja ANP-a.

Govoreći o HDZ-u, između ostalog, kazao je kako treba spriječiti nastanak novih tenzija i nesporazuma, ali ne popuštajući u nekim bitnim stvarima.

-Ne možemo dopustiti da etnički princip potpuno nadvala građanski u BiH. Da obesmisli postojanje građanskih i multietničkih stranaka. Znao sam kada sam uvodio gospodina Komšića, kada sam popravljao odnose sa gospodinom Lagumdžijom, sa čitavim tim blokom, da će to nervirati HDZ i kompletnu tu hrvatsku stranu. Ali ne želim da ostavim da se sve segregira u tri bloka, da se sve zbije u nekakvu bošnjačku kvotu. U ovoj zemlji ima 60-70 posto ljudi koji žele probosansku politiku, koji insistiraju na građanskom principu. Taj četvrti stub je motor koji moramo uvesti - objasnio je Izetbegović.

Jačanje države i građanskog principa

Ocijenio je da će BiH na evropskom putu morati od etničkog principa ići ka građanskom i od supermacije entiteta ka supermaciji države, što je zatraženo i u izvještaju Evropske komisije.

- Ne mislim da je realno ukinuti konstitutivnost naroda kako to kaže Komšić. Ja bih ga vrlo rado u tome podržao, kao što bi podržao i da se ukine Republika Srpska. Ali, da li je to realno? Možemo li mi doći do toga? Pa ne možemo da pomaknemo sa ANP-om ako su Srbi protiv toga. Hrvati su stavili kočnicu, ne može se federalna vlast formirati dok se neki zakon ne izmijeni. I sad hajde da ukinemo konstitutivnost. Hoće li to prihvatiti ti ljudi? Ali na evropskom putu jačat će građanski princip, slabiti etnički, jačat će država, slabiti entiteti - ocijenio je Izetbegović.

Govoreći o NATO budućnosti BiH, Izetbegović je kazao da je Mladen Ivanić, koji je rekao da će "veliki o tome odlučiti" vjerovatno u pravu, ali i da se "volja velikih usmjerava odlučnošćču lokalnih ljudi".

- Ako mi nešto hoćemo i ne popustimo onako kako nismo popustili '92, '93. i '94. kada su nam uveli embargo... Preda mnom je lord Owen govorio mom ocu "Don't dream dreams" da će doći do NATO udara, pa smo ih dočekali - kazao je Izetbegović.

Izetbegović je rekao i da "nikada neće pristati na neku podjelu BiH niti segregaciju na neke državice".

- Nama je to nuđeno u daleko težim okolnostima, sad da nam to nudi gospodin Dodik, nema o tome govora. Može biti samo reintegracija, ne dezintegracija. Bit će BiH, otići će ljudi poput gospodina Dodika. Ponekad su krize neophodna stvar, tako da se svi uvjere dokle je moguće ići - kazao je Izetbegović, koji je na novinarsko pitanje dokle je spreman ići kazao: "Do kraja".

- Politički, diplomatski, vojno, braniti BiH i njen teritorijalni integritet - podvukao je lider SDA.

Kanton - sedmi prioritet

Rekao je i da je vlast u Kantonu Sarajevo za SDA "neki sedmi prioritet".

- Na prvom mjestu je država - rekao je Izetbegović.

On je podsjetio i da je kantonalni budžet veći od milijardu maraka napravila vlast koju je većinom predvodila SDA od rata do danas, a na koji su onda "stranci stavili Fortinu i Konakovićevu vladu", koja "polako ispisuje svoju zadaću".

Dodao je i da je trenutna vlast u KS, između ostalog, "dopustila da se 11. jula na kantonalnoj televiziji dovede u pitanje ono što se desilo u Srebrenici".

- Oni prave svoje greške. I namještaju svoje kadrove i ništa ne rade, osim što su neke metle tuda nosali i vozikali se... - rekao je Izetbegović, koji je podršku stranih diplomata aktuelnoj vlasti u KS nazvao "čudnom stvari".

- To se njima kaže šta će reći, a niko od njih ne zna objasniti šta je dobro kod te vlasti. Ja sam pitao jednog od uticajnih stranaca šta su to oni uradili. On mi je kazao da oni imaju dobrih ideja. A osim dobrih ideja, šta su uradili, nije znao čovjek da odgovori - kazao je Izetbegović.

Dodao je da će "doći godina dana od početka njihove vladavine i podvući će se crta i vidjet će se da nisu skoro ništa uradili, a sjeli su na takav budžet koji smo im mi ostavili".

- Osim što su imenovali svoje kadrove koji su "tanki", osim što su ovakvu stvar uradili na kantonalnoj televiziji, gdje su do dna duše uvrijedili Srebreničane sa tim filmom, to ništa nije slučajno. Ispisuju ljudi svoju zadaću, pa ćemo vidjeti gdje smo - rekao je lider SDA.

Govoreći o LGBTIQ paradi, te na novinarsku opasku da se o tome nije oglašavao, Izetbegović je kazao da ga "nikad novinari nisu to ni pitali".

- Pitala me Al Jazeera prije pet dana i kazao sam im da je nedopustivo svako nasilje u odnosu na te ljude, da svako ima pravo da bude to što jest, ali i da mi smatramo da niko nema pravo paradirati, da morate pitati građane u čijem dvorištu se to dešava jesu li za to. Imamo pravo da branimo naš sistem vrijednosti - rekao je Izetbegović.

Na novinarsko pitanje da li će podržati zakon koji bi omogućio homoseksualnim parovima da usvajaju djecu, Izetbegović je kazao:

- Ja sam čovjek vjernik. Ja smatram da je Bog sveznajući. Apsolutan. Smatram da se ne može reći "Bog sve zna ali je ovdje malo pogriješio pa ćemo mi popraviti". Za mene kao vjernika Bog je u pravu, ono što piše u Svetoj knjizi za mene je iznad zakona.

Još jednom je potcrtao da je "najgora stvar nasilje nad ljudima koji su sami svojim rođenjem dobili neki problem i sad treba još ljudi da ih diskriminišu."

NAPOMENA: Ko zli pogledati VIDEO neka klikne na link http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/126 ... video.html

[Haman2]

ENVER BIJEDIĆ POMEO SVOG DOJUČERAŠNJEG ŠEFA: "Nikšić se poveo za pameću Kojovića i zato je..."
"... došlo do razdvajanja"


Enver Bijedić (Foto: Oslobođenje)Bijedić u društvu Nikšiča (Foto: Arhiv)

Ambiciozno ste najavili da će Socijaldemokrati BiH biti inicijatori ujedinjenja ljevice, na čemu su i veće stranke pale. Zašto mislite da ćete uspjeti?

Mislim da se nije uspjelo - govorim o BH bloku - jer nije bilo razumijevanja, zato što nije bilo dokumenta sporazuma, nije bilo saglasnosti, ali i zato što je na razgovoru BH bloka predsjednik Naše stranke bio kategoričan da ne želi u vlast. To je dovelo do cijepanja. Komšić je smatrao da treba u vlast da bi se stabilizovalo stanje u državi, ja sam dijelio to mišljenje, ali predsjednik Nikšić se poveo za pameću Peđe Kojovića i zato je došlo do razdvajanja.

Koliko god da se tako pokušalo prikazati, formiranje SDBiH nije sa ciljem da se razbije ljevica. Ovo je nastalo na inicijativu izrevoltiranih ljudi u TK-u, zbog odnosa centrale SDP-a prema njima. Centrala, odnosno ljudi koji su čitav život u parlamentima i koji žive samo na račun partije, smatrali su da je racionalnije da prihvatimo odluku da ostanemo u opoziciji. Mi se nismo slagali s tim. Ovaj način formiranja je da se zadovolje želje naših glasača, a kako ćemo omasoviti ljevicu - mi ćemo pokazati već u narednom periodu, iako smo i do sada napravili nekoliko kontakata sa DF-om, Građanskim savezom i Socijalnim pokretom demokrata. Načelno smo dogovorili da hoćemo zajednički raditi, da hoćemo ići ka nekom kongresu ujedinjenja i da je to jedini izlaz za BiH, ljevica koja će preuzeti odgovornost, a ne sjediti u parlamentima i finansijski i svakako drugačije obezbijediti desetak ljudi. To ujedinjenje je vizija. Otvorena su vrata i za sve ostale.

I za SDP, bez obzira na sve što se dešavalo među vama?

Ako mene pitate, može, vrata su i njima otvorena, ali to je pitanje za njih, da li oni to žele pod ovim uslovima, jer ulaskom u ovakvu jednu ujedinjenu ljevicu, sve bi bilo na paritetnim osnovama, mnogo ravnopravnijim nego do sada. Tu neće biti mogućnosti da izborni gubitnici, koji nemaju nikakav izborni rezultat, ni kao pojedinci ni kao organizacije, preuzimaju sve prerogative da određuju šta će se raditi. Ukoliko se te sujete prekinu, otvorena su vrata da se pravi zajednička ljevica, ali na poštenim odnosima.

Kako će se Socijaldemokrati BiH odmaknuti od teze da su inat-stranka SDP-u, kao što se to govorilo za A SDA, PDA i sve ostale “izvedenice” SDA?

Ovdje je drugačije. Mi ne želimo da budemo konkurent SDP-u, kako rekoste inat-stranka SDP-u, mi želimo da napravimo ljevicu, jer to je naš cilj, velika ljevica, a ne samo da kupimo glasače SDP-a. Ne. Želimo da se grupišemo, a da li će to drugi željeti, vidjet ćemo. Mi ne želimo da pravimo lokalnu stranku, kantonalnu. Ako ne budemo imali u prvoj fazi naše organizacije u drugim kantonima, smatrat ću da to nije uspjelo.

Dijelite boje, simbol je gotovo identičan, opredjeljenje - po čemu se, zapravo, razlikujete od SDP-a?

Tačno je da nam je simbol ruža, kod nas je iz tlocrta, a crvena je boja socijaldemokratije. Mi se ideološki, osim u nekoliko stvari, ne razlikujemo od socijalističke internacionale, kojoj smatramo da pripadamo. Mi se razlikujemo po tome što će kod nas vladati princip socijalna pravda, sloboda i jednakost za svakog čovjeka. Kod nas će osnovno pravilo funkcionisanja biti briga o državi, ne o pojedincima iz rukovodstava. Ovo je pragmatična socijaldemokratija po uzoru na Willyja Brandta.

Mi idemo ka toj koja će biti pragmatična i stvarno se uključiti u rješavanje problema građana. O tome se radi - da je BH blok ušao u januaru u vlast, kao što je bilo ponuđeno, sve bi vlade dosad bile formirane. Taj blok je imao najviše zastupnika u federalnom Parlamentu, ali njegovo izmicanje je dovelo do ove krize.

Politički protivnici su Vas okrivili da sve radite iz ličnog interesa, da ste dobili resore u kojima ćete profitirati i da je ovo lični dogovor Vas i Abdurahmana Hodžića iz Živinica, za kojeg se tvrdi da je nova siva eminencija SDA u TK-u...

Sve to nije istina. Ako mislite na Direkciju cesta, mi je nismo dobili. Dobili smo UKC, Rudnik soli, Univerzitet i Upravu za šumarstvo. SBB je dobio Direkciju. Odnose unutar SDA ne bih komentarisao, ne znam ko je tamo šta i kakav uticaj ima. Znam da se gospodin Hodžić borio da mjesto premijera pripadne Živinicama, jer su imali najbolji rezultat. Da li je on siva eminencija ili ne, mislim da nije, jer SDA ima svoju strukturu i rukovodstvo, a da je to tako, dokazuje činjenica da imamo problem u Lukavcu, gdje ne možemo sa SDA da dogovorimo odnose, ni gospodin Hodžić to nije mogao riješiti, tako da ne mislim da je siva eminencija.

Vlada TK-a, čiji ste dio, počela je rad sa nekoliko kontroverznih odluka - premijer je za saradnika angažovao Abdulaha Zukića, bliskog Hodžiću, a Hrvati, prvi put nakon rata, nemaju svog ministra. Mislite li da i vi snosite dio odgovornosti za to?

Može se reći da snosimo dio odgovornosti, ali mi smo dobili samo dva ministarstva i predsjednika Skupštine, i naš uticaj nije dominantan. Mi smo dokazali multietničnost, jer smo postavili Žarka Vujovića za predsjednika Skupštine.

To je naš obol multietničnosti. Da sad dobijemo treće ministarstvo, sutra da dobijemo, mi ćemo odmah postaviti Hrvata i za to imamo odličnog kandidata Milenka Tadića, visoko obrazovanog, sa velikim iskustvom.

NAPOMENA: Jutros sam napisao da Kojovic upravlja SDP-om preko kratkovidog N. Niksica i da ima akademika koji mu ne sugerise "dobre prijedloge". Neki kratkovidi kao N. Niksic odmah pokusase to osporiti. Evo sad I gospodin Bijedic na neki nacin kaze ko odredjuje politiku SDP-a. Postavlja se pitanje, za koga radi vodja Nase stranke. Glasaci su Bosnjaci a mozda je politika Nase stranke Dodikova samo ljepse upakovana. Dok to neki shvate moze bit kasno.

[Haman2]

MESIĆ IZRIČIT: "Problem "DODIK" mora se rješavati u BEOGRADU..."

Hrvatska je rekla bh. Hrvatima u vrijeme dok sam ja bio predsjednik, vaša je domovina Bosna i Hercegovina, vaš glavni grad je Sarajevo, svoju politiku kreirajte zajedno sa druga dva naroda. U Beogradu dobivamo poruku koja kaže kako oni poštivaju i prihvaćaju BiH. Oficijelni Beograd kaže oni poštivaju jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, a u isto vrijeme podržavaju politiku Milorada Dodika



"Da su UN trupe stale na granice između Srbije i Hrvatske, te Srbije i BiH, ne bi bilo rata", kaže bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić. UN trebaju djelovati preventivno, dodaje on u razgovoru za DW.

Gospodine predsjedniče, prošlo je više od četvrt stoljeća od prvih ratova na području bivše Jugoslavije. Hrvatska i Slovenija danas su članice EU, a druge zemlje žele da se učlane u EU. Možemo li reći da se Balkan stabilizirao i da nema prijetnje od neke ponovne eksplozije?

Pa ja smatram da nije u takvoj fazi da se može očekivati nekakva eksplozija. Jer ovo iskustvo rata koje smo mi imali svima je pouka da se rat ne isplati. Međutim ima nekih neriješenih pitanja koja se moraju politički rješavati. Recimo, imamo u Republici Srpskoj Milorada Dodika koji ne priznaje BiH. Dakle, on je jedno vrijeme bio na čelu Predsjedništva BiH, a ne priznaje BiH. Međutim, taj problem se ne može riješiti u Sarajevu. Taj problem se može riješiti u Beogradu i Zagrebu. Hrvatska je rekla bh. Hrvatima u vrijeme dok sam ja bio predsjednik, vaša je domovina Bosna i Hercegovina, vaš glavni grad je Sarajevo, svoju politiku kreirajte zajedno sa druga dva naroda. U Beogradu dobivamo poruku koja kaže kako oni poštivaju i prihvaćaju BiH. Oficijelni Beograd kaže oni poštivaju jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, a u isto vrijeme podržavaju politiku Milorada Dodika, koji ne priznaje BiH i koji u stvari personificira Republiku Srpsku u BiH, kazao je Mesić za Deutsche Welle.

Ako sam Vas dobro razumjela BiH je najbitniji problem na Zapadnom Balkanu?

Pa nije najbitniji, ali je jedan od problema koji se mora riješiti. Moramo poći od toga da je arhitektura evropskih granica završena.

Znači li to da su granice na Balkanu neprikosnovene?

Točno. Jedini izlaz je ulaz u EU i da svi otvorimo svoje granice.

Da li to važi i za granicu između Srbije i Kosova?

Apsolutno. Dakle svi ratovi u Evropi počeli su radi granica, a svi agresori su varali i govorili da oni u stvari brane svoju nacionalnu manjinu u drugoj zemlji. Međutim, oni su osvajali tuđi teritorij. Oni su jednostavno varali. I sada se pojavljuje Evropska unija sa svojim milenijskim pothvatom koji glasi: Otvorićemo svoje granice. Granice su smetale da narod živi u svom ukupnom kulturnom korpusu, jer su nacionalne manjine s druge strane granice. A u EU će narod živjeti u svom ukupnom kulturnom korpusu. Dakle, granica više neće biti smetnja. To znači da takva Evropa isključuje rat kao političko sredstvo.

Nisu li takve granice, kao u današnjoj Evropskoj uniji, bile granice između republika bivše Jugoslavije?

Da. Mi smo imali granice kao što sam rekao, kad Jugoslavija nije više imala glavne integrativne faktore. Ja sam bio zadnji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije. Moj je prijedlog bio, ako niko nije zadovoljan sa Federacijom, da idemo u novi dogovor. To znači da najprije republike proglase svoju samostalnost i da onda potpišemo konferederalni sporazum na tri do pet godina. Ako stvari idu - produžujemo konfederalan sporazum, a kao samostalne države nastavljamo svaka za sebe put u Evropu - znači bez rata, bez razaranja, bez mrtvih. Međutim, glavni krivac je Slobodan Milošević, koji se nalazio na čelu Srbije i koji je inače Crnogorac. On je jednostavno htio etnički čistu Veliku Srbiju. I zato počinje čišćenje nesrpskog stanovništva. Ali granice između republika i pokrajina nisu ni jedan milimetar promijenjene. Dakle kad Milošević sa svojom moćnom armijom nije mogao promijeniti granice, njih niko ne može promijeniti ni sada.

Koji su bili drugi integrirajući faktori u bivšoj Jugoslaviji osim ličnosti maršala Josipa Broza Tita?

Drugi faktori su bili Savez komunista ili KP Jugoslavije i Jugoslovenska armija, koja je bila višenacionalna. Kada je Milošević počeo agresiju na Hrvatsku i Bosnu, JNA su napustili i Hrvati i Slovenci i Albanci i Bošnjaci. JNA se pretvorila u Srpsku armiju koja je protiv sebe imala sve ostale.

I nije li Milošević najavio što će se sve dogoditi na Kosovo Polju 1989. godine?

On je na Kosovo Polju rekao: "Čekaju nas i oružane bitke!"

Kako vidite budućnost ovih zemalja? Hoće li postati članice Europske unije? Hoće li biti mira, hoće li biti suradnje?

Problem je širi. Prije svega Ujedinjene nacije moraju biti reformirane. Kad sam ja bio predsjednik Jugoslavije, ja sam otišao u UN i tražio sam da međunarodne snage - samo simbolično - stanu na granicu između Hrvatske i Srbije i Bosne i Hercegovine i Srbije. Glavni tajnik UN-a je rekao: Mi to ne možemo! Mi ne možemo preventivno djelovati. Mi možemo samo - kad dođe do rata - da djelujemo da rat prestane.

Koja se pouka može izvući?

Ja mislim da će svjetski lideri izvući pouke iz ovoga što se sada događa. Sada se uvode sankcije pojedinim državama, ali bez UN-a. Vode se ratovi bez UN-a.

Kako je uopće došlo do intervencije NATO-a protiv ostatka Jugoslavije 1999. godine?

Oni su djelovali na zaustavljanju rata mimo Ujedinjenih nacija. Tada su bili u pravu. Ali to ne znači da UN ne treba reformirati, jer kada se to uradi, onda ovakve intervencije neće trebati. Pred početak rata u bivšoj Jugoslaviji UN su mogle poslati simbolične snage na granicu između Hrvatske i Srbije i između Srbije i BiH. I da se to dogodilo ne bi bilo rata, ne bi trebala intervencija. Zato sam ja, i dok sam bio predsjednik Hrvatske, apelirao gdje god sam bio na svjetskim forumima da se reformiraju Ujedinjene nacije i da se uvede upravo to da one mogu preventivno djelovati. To je jedno, ali morate znati i kako su stvorene Ujedinjene nacije. Njih su stvorile sile pobjednice. A nakon toga su se stotine zemalja oslobodile kolonijalnih gospodara. Svijet se sasvim izmijenio. Njemačka je do priznavanja Hrvatske i Slovenije bila gospodarski gigant, a politički patuljak. Priznanjem Hrvatske i Slovenije, Nijemci su ušli u političku igru, postali su igrač. A vidite u UN-u ne igraju pravu ulogu.

Gospodine predsjedniče, hoće li ulazak svih zemalja bivše Jugoslavije u NATO i Europsku uniju osigurati mir?

Da, to će biti uvod u mir - na našem prostoru sigurno.
Hoće li se to stvarno dogoditi?
Ja sam u to siguran.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/127 ... gradu.html

[Novak20]

MESIĆ IZRIČIT: "Problem "DODIK" mora se rješavati u BEOGRADU..."

Hrvatska je rekla bh. Hrvatima u vrijeme dok sam ja bio predsjednik, vaša je domovina Bosna i Hercegovina, vaš glavni grad je Sarajevo, svoju politiku kreirajte zajedno sa druga dva naroda. U Beogradu dobivamo poruku koja kaže kako oni poštivaju i prihvaćaju BiH. Oficijelni Beograd kaže oni poštivaju jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, a u isto vrijeme podržavaju politiku Milorada Dodika



"Da su UN trupe stale na granice između Srbije i Hrvatske, te Srbije i BiH, ne bi bilo rata", kaže bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić. UN trebaju djelovati preventivno, dodaje on u razgovoru za DW.

Gospodine predsjedniče, prošlo je više od četvrt stoljeća od prvih ratova na području bivše Jugoslavije. Hrvatska i Slovenija danas su članice EU, a druge zemlje žele da se učlane u EU. Možemo li reći da se Balkan stabilizirao i da nema prijetnje od neke ponovne eksplozije?

Pa ja smatram da nije u takvoj fazi da se može očekivati nekakva eksplozija. Jer ovo iskustvo rata koje smo mi imali svima je pouka da se rat ne isplati. Međutim ima nekih neriješenih pitanja koja se moraju politički rješavati. Recimo, imamo u Republici Srpskoj Milorada Dodika koji ne priznaje BiH. Dakle, on je jedno vrijeme bio na čelu Predsjedništva BiH, a ne priznaje BiH. Međutim, taj problem se ne može riješiti u Sarajevu. Taj problem se može riješiti u Beogradu i Zagrebu. Hrvatska je rekla bh. Hrvatima u vrijeme dok sam ja bio predsjednik, vaša je domovina Bosna i Hercegovina, vaš glavni grad je Sarajevo, svoju politiku kreirajte zajedno sa druga dva naroda. U Beogradu dobivamo poruku koja kaže kako oni poštivaju i prihvaćaju BiH. Oficijelni Beograd kaže oni poštivaju jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, a u isto vrijeme podržavaju politiku Milorada Dodika, koji ne priznaje BiH i koji u stvari personificira Republiku Srpsku u BiH, kazao je Mesić za Deutsche Welle.

Ako sam Vas dobro razumjela BiH je najbitniji problem na Zapadnom Balkanu?

Pa nije najbitniji, ali je jedan od problema koji se mora riješiti. Moramo poći od toga da je arhitektura evropskih granica završena.

Znači li to da su granice na Balkanu neprikosnovene?

Točno. Jedini izlaz je ulaz u EU i da svi otvorimo svoje granice.

Da li to važi i za granicu između Srbije i Kosova?

Apsolutno. Dakle svi ratovi u Evropi počeli su radi granica, a svi agresori su varali i govorili da oni u stvari brane svoju nacionalnu manjinu u drugoj zemlji. Međutim, oni su osvajali tuđi teritorij. Oni su jednostavno varali. I sada se pojavljuje Evropska unija sa svojim milenijskim pothvatom koji glasi: Otvorićemo svoje granice. Granice su smetale da narod živi u svom ukupnom kulturnom korpusu, jer su nacionalne manjine s druge strane granice. A u EU će narod živjeti u svom ukupnom kulturnom korpusu. Dakle, granica više neće biti smetnja. To znači da takva Evropa isključuje rat kao političko sredstvo.

Nisu li takve granice, kao u današnjoj Evropskoj uniji, bile granice između republika bivše Jugoslavije?

Da. Mi smo imali granice kao što sam rekao, kad Jugoslavija nije više imala glavne integrativne faktore. Ja sam bio zadnji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije. Moj je prijedlog bio, ako niko nije zadovoljan sa Federacijom, da idemo u novi dogovor. To znači da najprije republike proglase svoju samostalnost i da onda potpišemo konferederalni sporazum na tri do pet godina. Ako stvari idu - produžujemo konfederalan sporazum, a kao samostalne države nastavljamo svaka za sebe put u Evropu - znači bez rata, bez razaranja, bez mrtvih. Međutim, glavni krivac je Slobodan Milošević, koji se nalazio na čelu Srbije i koji je inače Crnogorac. On je jednostavno htio etnički čistu Veliku Srbiju. I zato počinje čišćenje nesrpskog stanovništva. Ali granice između republika i pokrajina nisu ni jedan milimetar promijenjene. Dakle kad Milošević sa svojom moćnom armijom nije mogao promijeniti granice, njih niko ne može promijeniti ni sada.

Koji su bili drugi integrirajući faktori u bivšoj Jugoslaviji osim ličnosti maršala Josipa Broza Tita?

Drugi faktori su bili Savez komunista ili KP Jugoslavije i Jugoslovenska armija, koja je bila višenacionalna. Kada je Milošević počeo agresiju na Hrvatsku i Bosnu, JNA su napustili i Hrvati i Slovenci i Albanci i Bošnjaci. JNA se pretvorila u Srpsku armiju koja je protiv sebe imala sve ostale.

I nije li Milošević najavio što će se sve dogoditi na Kosovo Polju 1989. godine?

On je na Kosovo Polju rekao: "Čekaju nas i oružane bitke!"

Kako vidite budućnost ovih zemalja? Hoće li postati članice Europske unije? Hoće li biti mira, hoće li biti suradnje?

Problem je širi. Prije svega Ujedinjene nacije moraju biti reformirane. Kad sam ja bio predsjednik Jugoslavije, ja sam otišao u UN i tražio sam da međunarodne snage - samo simbolično - stanu na granicu između Hrvatske i Srbije i Bosne i Hercegovine i Srbije. Glavni tajnik UN-a je rekao: Mi to ne možemo! Mi ne možemo preventivno djelovati. Mi možemo samo - kad dođe do rata - da djelujemo da rat prestane.

Koja se pouka može izvući?

Ja mislim da će svjetski lideri izvući pouke iz ovoga što se sada događa. Sada se uvode sankcije pojedinim državama, ali bez UN-a. Vode se ratovi bez UN-a.

Kako je uopće došlo do intervencije NATO-a protiv ostatka Jugoslavije 1999. godine?

Oni su djelovali na zaustavljanju rata mimo Ujedinjenih nacija. Tada su bili u pravu. Ali to ne znači da UN ne treba reformirati, jer kada se to uradi, onda ovakve intervencije neće trebati. Pred početak rata u bivšoj Jugoslaviji UN su mogle poslati simbolične snage na granicu između Hrvatske i Srbije i između Srbije i BiH. I da se to dogodilo ne bi bilo rata, ne bi trebala intervencija. Zato sam ja, i dok sam bio predsjednik Hrvatske, apelirao gdje god sam bio na svjetskim forumima da se reformiraju Ujedinjene nacije i da se uvede upravo to da one mogu preventivno djelovati. To je jedno, ali morate znati i kako su stvorene Ujedinjene nacije. Njih su stvorile sile pobjednice. A nakon toga su se stotine zemalja oslobodile kolonijalnih gospodara. Svijet se sasvim izmijenio. Njemačka je do priznavanja Hrvatske i Slovenije bila gospodarski gigant, a politički patuljak. Priznanjem Hrvatske i Slovenije, Nijemci su ušli u političku igru, postali su igrač. A vidite u UN-u ne igraju pravu ulogu.

Gospodine predsjedniče, hoće li ulazak svih zemalja bivše Jugoslavije u NATO i Europsku uniju osigurati mir?

Da, to će biti uvod u mir - na našem prostoru sigurno.
Hoće li se to stvarno dogoditi?
Ja sam u to siguran.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/127 ... gradu.html

Mesić je predsjednik ? Čega.

Našao se da kritizira Dodika za isti posao koji je radio u Jugoslaviji, a reformirao bi UN da preventivno stave snage oko BiH. I naravno, on je uvjeren da će sve zemlje bivše Jugoslavije ući u EU i tako riješiti pitanja manjina.

Što ako se to ne dogodi ili se dogodi za 50 godina ?

Najobičniji lobist koji pumpa javnost besmislicama.

[Haman2]

Ja mislim da je svaka primjedba na mjestu Zasto nisu postavljeni vojnici UN na granicu prema BiH. Sigurno je da bi to sprijecilo agresiju Srbije a kasnije i Hrvatske na BiH. Medjutim, i medjunarodna zajednica je bila pristalica agresije na BiH. Nikada Srbi ne bi isli na Hrvatsku i BiH da nisu imali podrsku medjunarodne zajednice, bez obzira sto je JNA i sve njeno naoruzanje bilo u njihovim urukama.

[Haman2]

IVO KOMŠIĆ UPOZORAVA: "U Aprilskom paketu postoji jedna VELIKA zamka..."
"Ja sam bio protiv Aprilskog paketa, ja mislim da svaka promjena Ustava ako se ozbiljno ide u to mora se usmjeriti na to da se promijeni entitetsko glasanje jer ono favozira zastupnike iz Republike Srpske u državnom parlamentu, a proizvodi sukob između zastupnika Hrvata i Bošnjaka", kazao je Komšić



Kako Pokret socijalne pravde i demokratije gleda na Programsku deklaraciju SDA, odakle dolazi najavljeni zaokret u politici SDA, o Aprilskom paketu i drugim političkim aktuelnostima govorio je Ivo Komšić, predsjedavajući SPD.

"Ja sam bio protiv Aprilskog paketa, ja mislim da svaka promjena Ustava ako se ozbiljno ide u to mora se usmjeriti na to da se promijeni entitetsko glasanje jer ono favozira zastupnike iz Republike Srpske u državnom parlamentu, a proizvodi sukob između zastupnika Hrvata i Bošnjaka", kazao je Komšić te dodao:

"U tom Aprilskom paketu predlaže se da se Predsjedništvo promijeni, što je OK. Najbolje bi bilo da imamo jednog predsjednika države, može on imati svoje zamjenike, ali da je predsjednik u cijelom svom mandatu. Kada sam bio protiv Paketa pretpostavljao sam da može doći do situacije do koje je sad došlo: Ne može Parlament da izabere predsjednika ministarskog Vijeća kako bi se usaglasio oko predsjednika? U Aprilskom paketu postoji ta jedna zamka da se može blokirati izbor i Vlade i svih drugih organa koji treba da funkcioniraju kroz Parlament."

Govorio je o Programskoj deklaraciji SDA i njihovoj najavi političkog zaokreta kazavši da ne može nacionalna stranka biti uvjerljiva u zalaganju za građanske vrijednosti.

"Nije bio napad na stavove u Deklaraciji, niko ne može biti protiv principa da država funkcionira kao pravna država, da parlament funkcionira, da susdstvo bude samostlano. Međutim, nacionalne stranke iz Republike Srpske i HDZ kao jedna od vodećih nacionalnih stranki u BiH stalno imaju SDA kao partnera, zato što je i SDA takođe nacionalna bošnjačka stranka i u velikoj mjeri insistira na vjeri. Sad stranka najednom pravi zaokret. Ovi gube poželjnog partnera, ako je to (SDA zaokret) iskreno i provodivo, ali može li uopšte SDA provesti to? Prvi stav njihove Programske deklaracije, u Preambuli je 'Sa vjerom u Boga', ne možete s tim graditi demokratsku državu i građansko društvo", objasnio je Komšić svoje viđenje napada na SDA Deklaraciju.

Ivo Komšić je govorio i o međunarodnoj zajednici i njihovoj pomoći u rješavanju problema u BiH.

"Američka administracija i Evropska unija ima ovdje svoje interese ili bolje kazati, ona ovdje nema svoje interese. Uglavnom nema interesa da se ovdje do kraja stvar raščisti i da se stabilizira. Razumijem američku administraciju, njima je mnogo važniji problem Beograda i Prištine. Mi smo još uvijek tu sa strane, njima je bitno da ovdje nema rata. Ako se to povoljno završi očekivat je da se ovdje stvari rješavaju. Mi moramo dati do znanja i da smo sposobni sami upravljati svojom zemljom i da ima još energije koja se može za to iskoristiti jer međunarodna zajednica imam osjecaj da nam više ne vjeruje", rekao je Komšić.

Govorio je još o Sporazumu o formiranju državne vlasti iz avgusta, te je rekao da ne vjeruje da će vlast biti formirana uskoro, a krivicu što je to tako vidi u Miloradu Dodiku.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/127 ... zamka.html

[Haman2]

VUK DRAŠKOVIĆ, BEZ DLAKE NA JEZIKU: „Milorad Dodik je SRAMOTA, sramota su i Rusi koji su rekli da brane srpski narod od genocidnosti, država Srbija MAJKAMA SREBRENICE DUGUJE KRIK…“!

Međunarodni sud pravde je najveća sudska instanca u svijetu, presudio je da je u Srebrenici počinjen genocid. Presudio je da nije odgovorna država Srbija, ni srpski narod - nego su odgovorni oni koji su naredili i počinili taj strašni zločin - poručio je Vuk Drašković u Pressingu na N1.


Foto: ArhivFoto: Arhiv

"Neki koji su me čuli su me psovali. Nemam ja tu šta da se pitam. Međunarodni sud pravde je najveća sudska instanca u svetu. Presudio je da je počinjen genocid. Presudio je da nije odgovorna država Srbija, ni Vojska Srbije, ni srpski narod - nego su odgovorni oni koji su naredili i počinili taj strašni zločin", rekao je Drašković na pitanje zašto državni vrh Srbije negira genocid - a on ga priznaje.

On je poručio da država Srbije majkama Srebrenice duguje krik - a da li će neko zatražiti oprost?

"Ja jesam, ali ja nisam vlast. Ja sam propustio priliku, a želeo sam tu priliku. Želeo sam da budem srpski Willy Brandt, Walter Steinmeier. Jesam rekao da bi žrtve iz Jasenovca kriknule za žrtve iz Srebrenica. Bile bi na strani žrtve. Ne bih nikada prihvatio ono što se primilo u srpskom narodu. Nikakav genocidni pečat nije stavljen na Srbiju i srpski narod, nego na one koji su genocid počinili, po imenu i prezimenu koji su osuđeni", pojasnio je Drašković.

Ipak, Milorad Dodik dodjeljuje ordenje presuđenim ratnim zločincima i otvara studentske centre koji po njima dobijaju imena.

"To je sramota. Sramota me bila kada je Rusija rekla da brani srpski narod od pečata genocidnosti. Oni nisu srpski narod. Nama takva odbrana nije potrebna. Ja ne pripadam genocidnom narodu, ali u tom narodu je bilo onih koji su to zlo počinili. Nikad ih niko ne smije promovisati u heroje", izjavio je.

Ocijenio je kako poslije 5. oktobra 2000. godine i pada Slobodana Miloševića se suštinski nije dogodio prevrat tog režima.

"Sve je propalo. Nema Tita, nema kralja Aleksandra, Jugoslavije. Ima nepromijenjenih službi bezbjednosti, tajnih dosijea, koji su najveća državna tajna, o zločinima od 1945. do danas. U to se pipnuti ne smije. To je sveta knjiga. U knjigu smrti u Srbiji se ne smije taknuti", kazao je.

NAPOMENA; Kliknite na link da pogledate VIDEO http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/127 ... _krik.html

[Haman2]

ĐONLAGIĆ TVRDI. "Komšićev govor poslije Macrona..."
"... signal je se SAD vraća na Balkan"

Dženan Đonlagić (Foto: N1)Željko Komšić pred Generalnom skupštinom UN-a (Foto: Printscreen)

"Predsjedavajući Predsjedništva BiH je imao nastup nakon francuskog predsjednika. U tom kontekstu smatram da je ova posjeta New Yorku najdržavotvornija posjeta u posljednjih nekoliko godina", kazao je u Danu uživo na N1 zastupnik Demokratske Fronte u Parlamentu Bosne i Hercegovine i potpredsjednik ove stranke, Dženan Đonlagić.

Ideju SDP-a o vraćanju "Aprilskog paketa" na dnevni red nazvali ste čistim populizmom. Zašto?

Sadržajno taj paket reformi bio je dobar i pokazalo se u ovih 13 godina da se nije uspjelo doći do novog rješenja ustavnih promjena u BiH. Propuštena prilika i šansa. Nažalost, Bosna i Hercegovina je tada imala priliku da ojača kao demokratska država. Ali, ta prilika je propuštena. Zašto sam rekao da ovaj prijedlog ima elemenata populizma? Zato što se radi o prijedlogu jednog kluba zastupnika, u ovom slučaju četiri zastupnika SDP-a.

Nikola Špirić iz SNSD-a je rekao da je njegova stranka glasala za "Aprilski paket" zato što su znali da neće niko drugi?

Politika SNSD-a sa konceptom "predomislili smo se" nije dobra. Isto rade i sa NATO-om. Sve ključne političke odluke u vezi sa NATO-om SNSD je podržao. Ta politika predomišljanja nije dobra. Ne mogu se ne poštivati zakoni. Tek bi nas odvelo u ćorsokak da se ne sprovedu zakoni BiH jer bi tada država skliznula u anarhiju i poslala bi poruka i domaćoj i međunarodnoj sceni da vladavina prava, odnosno vladavina zakona, ne živi u BiH. Zato je važno istrajati na poštivanju važećih zakonskih rješenja u ovoj zemlji.

Svako malo se poljuljaju odnosi unutar šestorke u Kantonu Sarajevo. Je li to dio nekog šireg plana rušenja vlasti na kantonalnom nivou?

Demokratska fronta nije dala niti jedan povod za bilo kakvo "ljuljanje" šestorke u KS. Postoje druge političke partije koje sa vremena na vrijeme naprave greške. Prave greške u koracima ničim izazvane, kao što su posljednji slučajevi koji su eskalirali na zasjedanju Skupštini Kantona Sarajevo, prije svega u resoru obrazovanja.

Imali smo i slučaj Zornić?

Taj slučaj Zornić je blamaža SDP-a i to treba javno i transparentno kazati. Ne vjerujem u tezu "nismo znali".

Da li neko sa strane stoji iza toga?

Ne vjerujem. To je greška koja se desila unutar procesa kandidiranja ovog čovjeka za javnu funkciju. Dakle, to je greška SDP-a koja je potpuni politički fijasko ove stranke.

Nastup Komšića pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija?

Predsjedavajući Predsjedništva BiH je imao nastup nakon francuskog predsjednika. U tom kontekstu smatram da je ova posjeta New Yorku najdržavotvornija posjeta u posljednjih nekoliko godina. Cijenim da je vrlo efektna. Komšić je pred UN-om poslao vrlo jasne poruke. To su dvije poruke strateškog karaktera - prva, da je BiH pouzdan partner NATO-a, Evropske unije i UN-a, i druga - BiH ima unutrašnje probleme koje treba riješavati unutar države, a da sa vremena na vrijeme aktuelne politike Zagreba i Beograda miješajući se naprave pometnju na političkoj sceni. Što se prije maknu sa uticaja u BiH to će biti bolje i njima, ali i Bosni i Hercegovini. Istakao bih kao vrlo značajan i susret Komšića sa specijalnim predstavnikom SAD-a za Zapadni Balkan, gospodinom Matthewom Palmerom, što je zapravo signal da se američka politika značajnije vraća na Balkan, uključujući i BiH.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/128 ... crona.html

[Haman2]

DOBRE VIJESTI ZA SVE, UKIDA SE POREZ NA PLATE: Evo šta će nove mjere Vlade FBiH značiti za one sa niskim platama
Efekat će biti samo pozitivan...



Zaposlenici s primanjima do 800 KM bit će oslobođeni plaćanja poreza na dohodak, nova je mjera Vlade Federacije Bosne i Hercegovine kojom planiraju rasteretiti privrednike. Ekonomisti i poslovna zajednica jedinstveni u ocijeni da je ukidanje dohotka do određenog iznosa dobar potez, ali ne na način kako je to predloženo. O detaljima plana Vlade FBiH da rastereti privrednike za Novi dan govorili su Goran Miraščić, savjetnik federalnog premijera i Adnan Smailbegović, predsjednika Udruženja poslodavaca FBiH.

N1: Gospodine Miraščija, prvo da objasnimo ovu mjeru Vlade FBiH da plate do 800 KM ne oporezuje?

Miraščić: To je mjera koja ide u paketu. Dakle, Zakon o porezu na dohodak ide u paketu sa Zakonom o doprinosima. Zbog čega ta mjera? Ovo je nešto što Vlada pokušava da promijeni tri ili četiri godine. To se našlo i u orginalnoj Reformskoj agendi. U suštini radi se o proširenju poreske osnove za naknade koje nemaju karakter plate i koje kao takve nisu oporezive. Federacija je jedno od rijetkih mjesta gdje postoji ta vrsta naknada. Ovdje govorimo o toplom obroku, prijevozu, regresu... Sad će i to biti oporezivano. Proširuje se poreska osnova, ali se više nego proporcionalno smanjuje zbirna stopa doprinosa. Mi trenutno imamo Zakon o doprinosima gdje je opterećenje sa bruto plate 41,5 posto. Kada su zakoni otišli u proceduru taj neki neutrala efekat što se proširuje, a smanjuje stopa, bio je 33,5. Bilo je značajnog rasta prihoda od direktnih poreza i doprinosa u posljednje tri godine i tako da smo došli do nekog kompromisnog rješenja da je novi prijedlog 32,5 posto. Što se tiče direktnog pitanja zašto 800 KM, prosječan odbitak po osnovu poreza na dohodak u 2018. godini bio je 450 KM. Znači, 300 maraka obavezni odbitak i uglavnom svi koristi barem jednu preferencije, mi znamo da je olakšica za prvo dijete bila 0,5 posto - jako je teško mogao doći neko do odbitka od 800 maraka. Odredili smo da je to nešto ispod prosjeka od 921,5 marke i došli smo do toga da bi bio fer pristup da oslobodimo sve one koji zarađuju do 800 KM, s obzirom da je to ispod prosječne plate. A sve koji zarađuju preko 800 maraka ćemo porezovati sa 13 posto. Dakle, ako je nekome plata 1.000 maraka plačat će se porez od 13 posto na tu razliku od 200 KM, što iznosi 26 maraka. Svima je obavezan odbitak 800 maraka.

N1: Da li poslodavci saglasni sa ovom mjerom?

Smailbegović: Mi smo tražili veći odbitak. Išli smo sa varijantom 900 ili 1.000 maraka. Čak smo tražili da ide na prosjek Federacije pa da se eventalno svake godine pomjera kako raste prosjek, a da ova druga stopa ide na 15 posto. Htjeli smo da ove niske plate što više rasteretimo. Raniji prijedlog je bio 700 KM, sad smo došli na 800 - što je još uvijek prihvatljivo.

Adnan Smailbegović Adnan Smailbegović
N1: Da li će ovo dovesti do toga da poslodavci daju plate ispod 800 maraka kako ne bi plaćali porez na dohodak?

Smailbegović: Vidite, porez na dohodak je jedan manji iznos poreza koji se plaća na plate. Ključni su doprinosi, oni su najveća stavka. Prošla godina na doprinosima je bila tri i po milijarde, a porez na dohodak 382 miliona maraka. Ključna matematika kod niskih i visokih plata su doprinosi. Zakon o doprinosima ima glavnu manu, na koju smo često upozoravali, a to je da će na niske plate imati nulti efekat. Dakle, neće se tu nešto popraviti. Uštede su na višim platama. I to je rezultat jedne devijacije koja je prisutna u FBiH od rata - da imamo relativno nisku minimalnu platu i dosta visoke neoporezivne stavke - to su topli obrok, regres, prijevoz i to na niskim platama zaista pravi jednu jako veliku devijaciju. Sad kad se to oporezuje onda će to zaista uticati na niske plate. Mora se u konačnici jednom povući crta. To je jedna pozitivna strana priče.

N1: Neki ekonomisti smatraju da ovakva mjera ne vodi povećanju ekonomske aktivnosti. Šta su rizici?

Miraščić: Ovo je nešto što se mora uraditi. Ovo je prvi korak čišćenja sistema. Neoporezive naknade vrše veliku distorziju tržišta rada. Što se tiče uposlenika to njima ne ulazi u penzionu osnovu. Uposlenika imamo 140.000 koji su prijavljeni na minimalac, a sigurno znamo da kroz neoporezivi naknade dobijaju dosta više. Napravili smo bezbroj scenarija i došli smo do podatka da je prosječan neoporezivi dio u 2018. godini, koji je isplaćivan na ruke, bio 180 maraka. Efekat će biti samo pozitivan jer je ova mjera usmjena na rasterećenju privrede. Ovo podiže stepen konkurentnosti.

http://www.slobodna-bosna.ba/img/vijest ... ansije.jpg

[Haman2]

Dakle, ko ima 900 KM mora platiti porez. Velika zarada nema sta.

[Haman2]

Mozda bi bilo ispravnije da se ne placa porez na dohodak do 1500 KM. Smijesno mi je oporezivati onoga ko prima 900 KM.

[Haman2]

Puhovski: Kolindin mandat je promašen, nije dorasla funkciji


Žarko Puhovski / Vijesti.ba

Univerzitetski profesor iz Zagreba Žarko Puhovski analizirao je za Vijesti.ba jučerašnju najavu kandidature Kolinde Grabar-Kitarović za novi petogodišnji predsjednički mandat.

- Njen govor bio je onakav kakvog smo ga mogli i očekivati - jedna patriotska domaća zadaća, sa puno fraza i bez puno sadržaja. Bilo je više važno ono čega u tom govoru nije bilo, nego ono čega jeste - smatra Puhovski.

Ukoliko Grabar-Kitarović ponovo dobije povjerenje birača, naš sagovornik ističe da bosanski Hrvati mogu očekivati kako će se ona, kao i do sada, jako vezati uz vodstvo HDZ-a.

- To je nešto što odgovara velikom broju hrvatskog biračkog tijela, odnosno hrvatskog stanovništva u BiH. Ali sigurno ne svima - navodi Puhovski.

Za mandat aktuelne predsjednice koji je na isteku kaže da je uglavnom promašen.

- Ona nije izvršila najveći dio svojih obećanja, što je bilo i logično, jer su ona bila nerealna. Pokazala je vrludanje, nesuvislost. Naprosto se pokazala nedorasla funkciji - ističe Puhovski.

Osvrnuo se i na upute koje su stajale u govoru Grabar-Kitarović da napravi blagi smiješak i da se ne zahvaljuje publici.

- To, manje-više, svi političari dobivaju, osim nekoliko samouvjerenih. A ovo je važnije utoliko što pokazuje da nju sabotiraju iz njezinih vlastitih redova iz kojih je to i izašlo van - konstatuje Puhovski.

Prokomentarisao je i činjenicu da ni nakon skoro godinu od održavanja Opštih izbora nije došlo do susreta na državnom nivou između BiH i Hrvatske.

- Ne možemo reći da je tu neko kriv jer imamo dva nacionalizma, odnosno dvije nesuvislosti sa dvije strane. I niko od njih nije - bilo zbog nacionalističke ideologije, bilo zbog nesuvislosti - u stanju da poduzme tu inicijativu - mišljenja je Puhovski.

- Mi tu imamo dvoje podjednako nesuvislih političara na dvije strane - to su Kolinda i Željko Komšić. Oni su političari koji naprosto ne znaju ko im glavu nosi. Drugi, pak, su konzekventni - Plenković s jedne, i Džaferović i Dodik s druge strane. Oni su konzekventno nacionalistički orijentirani i to ne vodi dobrome - zaključuje Puhovski u razgovoru za Vijesti.ba.
D.K.
(Vijesti.ba)

[Haman2]

SENAD BRATIĆ OSRAMOTIO VOŽDA IZ LAKTAŠA: „Kad sam podnio ostavku svi poslanici su se ogradili od svega ovoga…“

Senad Bratić, bivši potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske danas je za N1 televiziju govorio o svojoj ostavci


Foto: ArhivFoto: Arhiv

Bratić je ranije rekao da je ostavku podnio zbog pokrenute inicijative za njegovo razrješenje s funkcije potpredsjednika NSRS-a, ne želeći da inicijativa SDA, čiji je član, doprinese međuetničkom nerazumijevanju i podizanju tenzija.

"Mislim da je želja politike bila da se pred odlazak u Beograd napravi neko jedinstvo pozicije i opozicije spram mene kao predstavnika bošnjačkog naroda u NSRS i ova deklaracija SDA je bila samo izgovor za taj politički kurs koji je bio tada. Ružna poruka je to bila što se tiče pitanja demokratije konkretno u NSRS-u jer je poslata poruka da poslanici nemaju pravo na stavove", kazao je.

Također, Bratić je rekao i kako je razgovarao sa kolegama poslanicima NSRS-a nakon cijele situacije, te da je imao puno poziva i od kolega Srba te da su kolege mahom izrazile žaljenje što je došlo do toga.

"Kazali su da nisu samo Bošnjaci gubitnici, nego da su svi gubitnici. Ovaj događaj koji se zbio, a povod za njega je apsurd, apsolunto ne doprinosi dobrim odnosima kako u NSRS, tako i na terenu. Sve i jedan kolega poslanik se ogradio od svega ovoga", poručio je.

Također, istakao je i kako su naređenja dolazila od pozicije u RS-u.

"U tom momentu je je iz NSRS poslana poruka da se želi jednom narodu nametnuti predstavnik za koga nisu glasali", izjavio je Bratić za N1.

Na pitanje ko će biti njegov nasljednik, Bratić je rekao:

"Ne želim hiopotetički da govorim, međutim bolje da ovu temu dovršimo kada budemo imali realizaciju te aktivnosti. U medijima se spominje Denis Šulić kojeg su izabrali glasači SNSD-a i sigurno da nije neko ko može da ima legitimitet da predstavlja povratnike Bošnjake u entitetu RS. Mislim da je jedna korektna saradnja između nas dvojice, ali što se tiče politike, ovo ipak nije primjer dobre demokratije; izraz je nečega drugog i nije politička snaga i mjera koja bi trebala biti u demokratiji".

O stavu SDA nakon njegove ostavke je kazao:

"Naš kurs prema ovoj politici mora da ima odgovor. Ja nisam za to da se još više podižu tenzije i rekao sam da sam, ne želeći da se ovo u javnosti predstavi na polarizaciju jednog i drugog naroda, i podnio ostavku. Činjenica je da se političkom silom ne može ništa postići. Ovo je samo jedna ružna poruka nama povratnicima na prostor entiteta RS i ružna poruka SDA da se njihov legitimni predstavnik na ovakav način pokušava smijeniti zbog stavova koji su u skladu sa Ustavom, u skladu sa zakonima, jer u toj Deklaraciji stoji da sve ono za šta se zalaže SDA će biti u skladu sa zakonima BiH a i u tom slučaju entiteta, kako FBiH, tako i RS-a".

Bratić je komentirao brojne rekacije koje su stigle na deklaraciju SDA.

"Iskreno i politički i ljudski, ovo je bio samo jedan izgovor, jer je činjenica da je Savez nezavisnih socijaldemokrata imao platformu koja je maltene bila udar na Dejtonski sporazum, kada se govorilo o samostalnosti RS i svemu što nije bilo u skladu sa Ustavom i kad uzmemo i Hrvatski narodni sabor, kada je u aprilu izašao sa svojom platformom u kojoj govori o tri teritorijalne jedinice, bile su više udar na ustav BiH nego naša deklaracija koja nedvosmisleno kaže da će svi ciljevi biti uz kompromis i dogovor s drugim strankama", kazao je Bratić u razgovoru za N1.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/129 ... ovoga.html

[Haman2]

[quote]Dragan Bursać: Da rezimiram – kriv je narod

Šta uraditi kada dobijete prijetnje smrću zbog posla kojim se bavite? Najprije zaštiti sebe i svoju porodicu. To se desilo Draganu Bursaću, kolumnisti magazina Buka i AlJazeere Balkans zbog tekstova koje je pisao. Međutim, je li ga to prestrašilo toliko da prestane pisati? Nije. I dalje je kritičan prema bh. stvarnosti, a posebno prema narodu kojeg drži za glavnog krivca koji i dalje kupuje jeftine političke priče. Za interview.ba on analizira naše stanje za koje kaže da se neće promijeniti. Iz prostog razloga jer se narod neće promijeniti.



UVIJEK ISTI PRODAVAČI UBLEHA “Po meni, potrebno je da ljudska pamet prekorači plot “tri nacionalna korpusa”. Potrebno je da se građanin ove zemlje počne osjećati kao odgovoran pojedinac, a ne pripadnik nacionalnog stada. Potrebno je da taj pojedinac bude obrazovan, edukovan i hrabar, e da bi prepoznao navijek iste prodavače ubleha i trgovce ljudskim sudbinama. Tražim li puno? Na žalost, DA”.

INTERVIEW.BA: Nakon prijetnji smrću koje ste primili, šta se promijenilo? Koliko je to utjecalo na posao koji radite, je li vas zastrašilo?

BURSAĆ: Prije svega, promijenio se moj odnos prema porodici. Osjetio sam da su oni ugroženi zbog mojih stavova od strane klerofašista. Sa moje strane bilo bi jako egoistično ne razmišljati o bezbjednosti familije. A, svi oni su na jedan način žrtve moga rada. Kretanje mi nije ograničeno, ali je kontrolisano. Što vam u isto vrijeme stvara osjećaj nekakve sigurnosti, ali i nelagode, pritiska. Poprilično šizofrena situacija.

Na to sve, treba ostati normalan, treba odagnati paranoju, ali sa druge strane čovjek mora i treba biti oprezan zbog svojih najbližih i na kraju zbog sebe. Ne bih rekao da su nedavni događaji uticali autocenzorski na mene. Na kraju krajeva, tu je javnost koja može dati sud o tome. Opet, žalosno je da u jednoj evropskoj zemlji u 2017. godini preko noći doslovno mijenjate mjesto boravka, izigravate nekakvog nomada i (kvazi)disidenta, samo zato što vam se “ne garantuje sigurnost”.

INTERVIEW.BA: Evidentno je da živimo u vrlo nasilnom društvu i ljudima je nekako najlakše svu agresivnost i frustracije izraziti na društvenim mrežama. Zašto tog bunta nema u stvarnom životu i protiv onih koji im istinski čine život izuzetno mizernim?

BURSAĆ: Da, naše (i ne samo naše društvo) je violentno. Ta banalnost svakodnevnog zla je očigledna na svakom koraku. Društvene mreže su samo kanal preko kojeg se nekažnjeno isijava to zlo. Ne bih se složio sa vama da bunta nema u stvarnom životu. Ima ga, ali je on potpuno obesmišljen i, dakako, krivo usmjeren. Vršnjačko nasilje, zlostavljanje u porodicama i drugi vidovi agresije su svakodnevna pojava. Jednako kao i na društvenim mrežama, uzrok je duboka nesreća i nerealizovanost pojedinca, a ovakvi vidovi agresije su, shvatićete me, najmanje opasni po pojedinca.

Zamislite kada bi svi oni atakovali na imovinu npr. lokalnih tajkuna? Pa, pojela bi ih prva mračna noć. Ljudi jesu socijalna bića, ali nisu mnogo odmakli od životinja. Pogotovo na Balkanu.

Zar mislite da postoji dovoljan broj ljudi koji će poduzeti konkretne akcije protiv nosilaca moći u našim palankama? A, nosioci moći su političari i tajkuni sa pratećom logistikom. Ja sam po pitanju takvog bunta izuzetno skeptičan.

INTERVIEW.BA: Kriza je permanentno stanje u BiH. Ovih dana svjedočimo pravoj drami u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Je li ovo početak kraja režima i samog Milorada Dodika?

BURSAĆ: “Drama” u NS RS je jedan igrokaz, preciznije ulazak u igru Dodikovih izazivača u vidu opozicije, koji na sebi svojstven način privlače medijsku pažnju. Što je u redu, ako ima nekog efekta. A, to će se pokazati za godinu dana. Početak kraja Dodikovog režima? Ne! Igrarije opozicije nemaju, sad za sad, nikakve veze sa krajem Dodikove vladavine. Lično smatram da opozicija nema kapacitet da ozbiljnije ugrozi Dodika i svitu mu.

A, stvar je vrlo jednostavna. Dodik kao pragmatičar jako dobro nacionalnim opijumom kontroliše mase, a sa druge strane on ima sve poluge vlasti i većinu medija u RS da to nastavi činiti. Jedina enigma je - koju će funkciju izbrati Dodik 2018. pošto po Ustavu ne može biti predsjednik. A, Dodikov pad? Dabome, desiće se iznutra, od strane nekog od SNSD jastrebova, onda kada nestane novca koji služi za podmirivanje njihovih potreba.

INTERVIEW.BA: Je li Dodik sam najveći problem ove zemlje ili ga ne možemo odvajati od ostale dvojice suparnika Izetbegovića i Čovića?

BURSAĆ: Nije Dodik najveći problem ove zemlje, a pogotovo mu nisu Čović i Izetbegović nikakvi suparnici. Oni su tek troglava simbiotička nacionalistička aždaja koja samo tako može egzistirati na vlasti. To prvo. A, drugo, pravi problem je koncept, preciznije inkubator ideja i duha u ovoj nesrećnoj zemlji koji navijek isto kreira sve nove i nove Dodike, Čoviće, Izetbegoviće. Dakle, i prije njih, a bojim se i poslije njih, doći će isti ili slični sa istom nacionalističkom dogmom kojom će hraniti narod, dok budu posve lijepo živjeli od šuplje demagogije. Da rezimiram - kriv je narod.

INTERVIEW.BA: Po vama, šta je potrebno da tri nacionalna korpusa shvate da njihovi lideri vrte stvari u krug i da od vječite zaštite nacionalnih interesa neće biti hljeba i boljeg života koji iščekuju?

BURSAĆ: Po meni, potrebno je da ljudska pamet prekorači plot “tri nacionalna korpusa”. Potrebno je da se građanin ove zemlje počne osjećati kao odgovoran pojedinac, a ne pripadnik nacionalnog stada. Potrebno je da taj pojedinac bude obrazovan, edukovan i hrabar, e da bi prepoznao navijek iste prodavače ubleha i trgovce ljudskim sudbinama. Tražim li puno? Na žalost, DA.

INTERVIEW.BA: Lideri se opet trude da nekako da vlastite narode nazor vežu za Hrvatsku, Srbiju i Tursku, dok im je njihova domovina i život u njoj vrsta privremenosti. Kako ovo utječe ne samo na identitet nego i praktični život preostalog stanovništva?

BURSAĆ: Ne trude se lideri uopšte. Samo koriste tu primitivnu narodnu osobinu oličenu u rusofiliji, srbofiliji, kroatofiliji, turkofiliji i ko zna kakvoj “filiji”, kako bi ojačali svoje predizborne pozicije. Ne rade oni to što su preko noći zavoljeli gore pobrojane države, nego zato što je to najjeftinij način da (opet) dobiju vlast. Ne vjerujete? Pogledajte malo oko sebe i vidite gdje smo, šta smo i ko smo zadnjih četvrt vijeka.

Pitate me za identitet. Ovaj narod, osim rodnog i religijskog, ima još jedino nacionalni identitet. Jer u zemlji bez privrede i poljoprivrede, bez kulture, umjetnosti i sporta, teško da i može imati neki drugi identitet.

INTERVIEW.BA: Kako ocjenjujete ulogu susjednih zemalja u svemu što se dešava u BiH? Prečesto se čini da se previše bave nama, i tada kada se bave, nama je situacija sve zamršenija.

BURSAĆ: Ma, susjedne (i manje susjedne zemlje) imaju svoje interese - političke, ekonomske, vojne, kulturne...pa u skladu s njima i djeluju. A, baš te zemlje su zadojene istom ili sličnom bolešću nacionalizma, tako da je vrlo lako vidjeti kako lideri istih na retorici krvi i tla (u ovom slučaju prema BIH) dobijaju političke poene svog plebsa. Ta matrica je uvijek ista. Npr. Hercegovac iz Zapadne Hercegovine u Zagrebu je seljak, ali za vrijeme izbora je “uzoran obiteljski čovjek i dobar katolik”. Srbin iz Banjaluke u Beogradu je Bosanac, a šta bi drugo mogao biti, ali ako srbijanskom rukovodstvu zatreba, u retoričkoj formi, dabome, postaje “kršni Krajišnik”.

INTERVIEW.BA: Očekujete li ikakve promjene na političkoj sceni nakon izbora 2018-te ili manje-više vjerujete da su pozicije već utvrđene?

BURSAĆ: Kako sada stvari stoje, očekujem da će nacionalističke partije osvojiti još ubjedljiviju pobjedu i da će samim tim doći do ukrupnjavanja političke scene na kojoj neće biti vidljive neke manje stranke. Dakle, što se mene tiče, sa lošeg na gore.

INTERVIEW.BA: Opozicija u RS-u pomalo pokazuje znake otpora prema vladajućoj garnituri, ali generalno gledajući stranke opozicije nikako da ojačaju i okupe se oko zajedničkog programa. Zašto?

BURSAĆ: Već sam kazao da se program opozicije u RS-u bazira na populističkim igrokazima, a ne na konkretnim stvarima. Ideološki, to je posve logično. Jer, pazite, SNSD je već odavno prisvojio desni i ultradesni dio glasačkog kolača. Pa, šta narodu da ponudi jedan SDS, koji je sam po sebi, po unutrašnjoj dijalektici, ultradesna partija? U Federaciji postoji neki mikrospektar lijeve provenijencije, ali on je otužno impotentan, elitistički i, rekao bi, potpuno infantilan kada je u pitanju pristup realnosti. Ponekad zaista nisam načisto da li ti ljudi žele da se bave surovom politikom balkanskom ili su u kakvom bridž klubu.

INTERVIEW.BA: U isto vrijeme traje egzodus naroda ka Zapadnoj Evropi. Kakve mislite da će biti posljedice ovoga?

BURSAĆ: U normalnim vremenima ovo bi bilo kulturno bogaćenje Evrope. U smutnim vremenima, kao što je ovo, seoba naroda predstavlja pogonsko gorivo za kojekave fašističke režime koji kao gljive poslije kiše niču diljem Evrope. Mogu se oni zvati kako hoće, ali im je populistički fašizam imanentan. Pa, pogledajte, nema desne partije u Evropi koja nije gradila svoj pobjednički program upravo na islamofobiji, na strahu od drugih i drugačijih.

INTERVIEW.BA: Zvuči kao šala, ali građani BiH se brže integrišu u EU od same zemlje i to doslovno fizički. Kako vama izgleda trenutno ono što se naziva “evropski put Bosne i Hercegovine”?

BURSAĆ: Evo konkretan slučaj. Više je prvačića iz Mrkonjić Grada ove godine upisano u osnovne škole u Beču, nego u rodnom mjestu i to je logično. Bilo bi potpuno licemjerno tražiti od ljudi da ostaju ovdje na ovoj opustošenoj zemlji. Na kraju krajeva, mislim da ni političarima to nije cilj. Ne znam jeste li primijetili, oni se u posljednjih par godina ne obraćaju više “svom narodu” ili “svojim građanima”, ne, oni se obraćaju “svojim glasačima”. To su dobro utvrđene baze uhljeba po državnim preduzećima ili kamarile tajkuna čiji je jedini posao izaći na izbore i glasati za ISTE. Pa dolazimo do apsurdne situacije u kojoj ni briselske birokrate ne žele nas ovakve u EU, a najveći saveznici su im upravo političari na vlasti koji svojim neradom samo daju povod Briselu za uvođenje nekog novog viznog režima u skorije vrijeme.

[/quote]

https://interview.ba/interview/item/224 ... mCRoCRayS0

[Haman2]

Nikada nisam bio u saglasnosti sa Vučićevom ideologijom

U maju 2019. održan je Sabor Srpske pravoslavne crkve, na kojem se raspravljalo o Kosovu i Metohiji.
Piše: Vladika Grigorije13. oktobra 2019.


Foto: FoNet/ SPC

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je – na svoj zahtev ili poziv patrijarha Irineja i vas vladika, ostalo je pomalo nejasno – došao u Patrijaršiju i obratio vam se, kako je zvanično rečeno, želeći da vas upozna s trenutnim stanjem u vezi s pregovorima oko statusa Kosova. Šta je on tada rekao? Šta ste Vi njemu rekli? Da li je bilo teških reči? Da li je došlo do približavanja ili udaljavanja stavova između predsednika i vladika?

– Još tokom susreta u Žiči, a koji je prethodio zasjedanju u Beogradu, pokušao sam da predočim patrijarhu da će dolazak predsjednika Vučića samo još više produbiti postojeće podjele u našem društvu, pa i u samom Saboru. A svaka nova podjela vodi ka još izraženijoj atrofiji demokratije. Mnogo episkopa je bilo protiv prijedloga da se sastanemo s predsjednikom na zvaničnom nivou, dok je, s druge strane, na tom susretu uporno insistirano uz obrazloženje da će nam predsjednik Vučić reći o Kosovu nešto što nismo čuli do tada, a što je veoma važno.

Od početka sam sumnjao da ćemo čuti nešto novo, što se, na koncu, i pokazalo opravdanim. Bez saglasnosti Sabora, to jest bez glasanja, progurana je ideja da predsjednik ipak dođe. Međutim, ne na Sabor, nego pred nas, vladike, s kojima se sastao u jednoj prostoriji u Patrijaršiji.

Predsjednik Vučić bio je sve vrijeme, blago rečeno, neprijatan prema vladici raško-prizrenskom Teodosiju, kojem je, između ostalog, zamjerao to što posjeduje kosovska dokumenta. Reagovao sam na predsjednikov prigovor, rekavši da pomenuta zamjerka uopšte nema smisla, dok je vladika Teodosije odgovorio da predsjednikovi poslanici sa Srpske liste takođe imaju kosovska lična dokumenta, a da ih on sam ima zato što mora da se kreće po Kosovu, dodavši i to da obaveza posjedovanja kosovskih dokumenata proističe iz Briselskog i drugih sporazuma, koje je potpisala vlast u Srbiji.

Na kraju se ispostavilo da dolazak predsjednika Vučića uistinu nije urodio plodom, niti je rezultirao novim uvidima u vezi s Kosovom i Metohijom, ali je zato doprinio tome da predsjednik prilikom svoga boravka u Patrijaršiji nekoliko vladika označi kao svoje protivnike, među kojima sam bio i sam. On je tom prilikom, osim s episkopom Joanikijem, raspravljao nešto malo s mitropolitom crnogorsko-primorskim Amfilohijem i sa mnom.

Kada su poslije tog susreta Nikola Selaković i predsjednik Vučić javno počeli da tumače šta se dešavalo na pomenutom sastanku, odlučio sam da se oglasim i ja i otvoreno kažem da tokom tog susreta ništa novo nije rečeno, niti predstavljeno. Nakon toga je započela medijska hajka na vladiku Teodosija i mene, koji smo čitav mjesec razvlačeni po naslovnicama žute štampe. Nisam se mnogo uzrujavao zbog toga, jer znam iz ranijeg iskustva kako to funkcioniše.

Na mene takvi napisi nemaju uticaja, ali vjerovatno imaju na glasače u Srbiji. Režiser kojeg veoma volim i cijenim, Andrej Tarkovski, zapazio je jednom prilikom da u naše vrijeme ljudi neće biti razapinjani na krst, nego u novinama, u medijima, te da svi oni koji pokušavaju da govore istinu moraju biti spremni na taj krst.

Da li, naročito posle ovih zbivanja, mislite da bi odnos države i Crkve trebalo zakonski urediti na potpuno novim osnovama? Ranije ste to tražili?

– U kontekstu pomenutog događaja, smatram da je došlo krajnje vrijeme da napravimo nove osnove za odnose države i Crkve, što je trebalo uraditi još devedesetih godina prošlog vijeka. Važno je da Crkva i država budu odvojene, tačnije, da se zakonski utvrdi kako i jedna i druga strana treba da se ponašaju i koje su im nadležnosti. Nije moguće poreći istorijsku ulogu Crkve u izgradnji državnog i nacionalnog identiteta srpskog naroda, ali Crkva ne može da se svede na to, niti je to njena jedina uloga, jer bi na taj način ona prestala da bude Crkva. Crkva, između ostalog, treba da bude korektiv, treba da ima proročki glas, što znači da treba da ukazuje na društvene i sve ostale anomalije, koliko god to bilo bolno i za nju i za državu. Stiče se utisak da je, nasuprot tome, sada sve svedeno na nastojanje da se po svaku cijenu uspostavi harmonija u odnosima Crkve i države, ali da se ta harmonija svede u prvom redu na princip „ne diramo vas, ne dirajte nas“, a to nipošto nije odnos koji donosi dobre plodove. Plodotvoran odnos bi podrazumijevao da država može korigovati Crkvu, ukazujući joj na njena zemaljska zastranjenja i poštovanje pozitivnih zakona koji važe za sve, a da istovremeno Crkva može korigovati državu podsjećajući je, pored ostalog, da njeni glavni predstavnici nisu iznad zakona koje su sami donijeli. Ako ne postoji ovakav uzajamni odnos, onda je posrijedi totalitarizam.

Mnogo puta ste pitani o Vučiću, davali ste različite odgovore, pisali ste na tu temu… Kako biste okarakterisali njega i period njegove vladavine?

– Da ne bi bilo nesporazuma, odmah na početku ću reći da nemam ništa lično protiv Aleksandra Vučića. Međutim, nikad nisam bio u saglasnosti s ideologijom koju je zastupao 90-ih, kao ni s ovom koju zastupa sada. Prije svega zato što se zalažem za demokratiju u kojoj je moguće imati drugačija mišljenja i iznositi različite stavove, naročito one koji su oprečni stavovima vlasti, a da zbog toga ne trpite posljedice. Drugim riječima, smatram da je sloboda veoma važna, to jest važno je pravo onog drugog da govori i da razmišlja, a da pritom zbog toga ne bude kažnjen. A ako pak onaj drugi ima dobre argumente, onda sloboda koju pominjem podrazumijeva i to da se ti argumenti uvažavaju. Stoga sadašnje stanje u Srbiji doživljavam kao veliku krizu u kojoj dolazi do konstantnog urušavanja države, i to na različitim nivoima, čak i na ekonomskom, iako se uporno tvrdi da ekonomija cvjeta. Uprkos takvim izjavama, ne primjećujem da život ljudi u Srbiji napreduje nabolje. Ono što me najviše zabrinjava jeste to što toliko građana napušta zemlju, i to vrijedni i sposobni ljudi, uz to nerijetko i istinske patriote. Oni koji su već podigli djecu, koji su cijeli život ulagali u tu zemlju i imali namjeru da u njoj ostanu – sada, u zrelim godinama, kada već zalaze u treće doba, pakuju kofere i odlaze u inostranstvo. Ne može me niko ubijediti da je nekome drago da se zaputi u neizvjesnost, u nepoznato, i da život započne od nule. Nedavno sam čuo jedno razmišljanje koje mi se učinilo veoma smislenim. Naime, jedan čovjek iz Hanovera mi je rekao kako su „nekada ljudi išli trbuhom za kruhom, a sada idu razumom za dostojanstvom“. Ova rečenica udara tamo gdje je najbolnije i podstiče nas na razmišljanje, a naročito bi trebalo da aktuelnu vlast i njenu opoziciju podstakne na promišljanje o razlozima migracije i tome kako ih je moguće zaustaviti.

Spomenuli ste upravo opoziciju u Srbiji. Vaš kritički stav prema vlastima jasan je i argumentovan, možete li nam, međutim, nešto više reći o tome kako ocenjujete delovanje opozicije?

– Pomenuo bih suvisle riječi jednog svog poznanika, iskusnog gospodina od 90 godina, a koji je proveo čitav svoj život u Londonu i Ženevi, baveći se ozbiljnim poslovima. Kada sam nedavno razgovarao s njim, bio je u bolesničkoj postelji. Otvorio mi je oči jednom rečenicom kojom bih sada i sam htio da otvorim oči vođama opozicije, među kojima ima i onih koje lično poznajem. Ta rečenica glasi: „Lošu vlast na tom mjestu uvijek drži loša opozicija“. Naravno, udio odgovornosti koji snosi opozicija za loše stanje u državi nije isti kao onaj koji snosi vlast, ali svakako jeste znatan. S tom činjenicom, uistinu, moramo da se suočimo. Opozicija, naime, ne može biti bilo kakva – na primjer, opozicija puna kalkulacija ili opozicija koja ne zna šta hoće. Ne može biti dobra ona opozicija koja čeka da Vučić nešto potpiše u vezi s Kosovom, pa da na tome temelji svoj trijumf. Opozicija mora da bude beskompromisna, iskrena, takva da građani Srbije mogu da kažu: „Ovi ljudi će nam pružiti slobodu i dostojanstvo“. Ne smijemo takođe zaboraviti ni to da uloga nas kao hrišćana nije da nekog srušimo, nego da budemo spremni da se žrtvujemo, te da naša žrtva otkrije prevaru i falsifikat. Slabost srbijanske opozicije leži upravo u nedostatku pomenutih kvaliteta. Opoziciji ne smije da bude cilj da sruši vlast, a potom da radi to isto što je radila prethodna vlast – opoziciji treba da bude cilj da smijeni jedan sistem kako bi uspostavila zajednicu u kojoj svaki čovjek ima pravo na dostojanstvo i slobodu mišljenja. Vjerujem da u opoziciji ima ljudi koji su u stanju to da učine.

Treba, isto tako, iskreno priznati da ne možemo reći da Aleksandar Vučić nije sposoban čovjek, da je neko ko nije radio na sebi. Ali ne možemo reći, između ostalog, ni to da on ne razapinje ljude po medijima na bezobziran način. Za mene, kao episkopa u NJemačkoj, to možda i nije toliko važno. Ali za nekoga ko je episkop u Beogradu, u Šumadiji, u Kraljevu, u Valjevu, to bi i te kako trebalo da bude važno.

Zašto je neophodan ekumenski dijalog?

Jedna od najznačajnijih činjenica koje se tiču Crkve 20. vijeka je ekumenski pokret. NJegov značaj se ogleda u tome što su u njega sada aktivno uključene sve hrišćanske Crkve kako bi prevladale podjele prošlosti i ponovo uspostavile jedinstvo hrišćanske Crkve. Svidjelo se to nama ili ne, u ekumenskom pokretu prednjačili su protestanti (već od početka 19. vijeka). U Katoličkoj crkvi ekumenizam je polako sazrijevao da bi se svom silinom projavio poslije Drugog vatikanskog sabora. Kod pravoslavnih to ide najsporije, ali zahvaljujući izuzetnim naporima nekih istaknutih teologa i pastira Crkve (da pomenem samo oca Georgija Florovskog i vladiku Nikolaja) i mi polako hvatamo korak sa drugim Crkvama.

I dok se prva generacija pravoslavnih teologa i jeraraha sa puno entuzijazma angažovali u ekumenskom pokretu, njihovi nastavljači nemaju više njihovog žara. Oni odnose sa nepravoslavnima održavaju uglavnom mehanički i bez istinske želje da razumiju sagovornike i njihove argumente, držeći da je Božija milost izlivena samo na njih i da sa ostalima mogu imati odnos jedino ako se svi drugi saobraze njihovim rasudama i pred-rasudama.

Ne pretendujemo da tačno znamo kojim putem treba da ide ekumenski dijalog, ali se slažemo sa Kongarom kojim putevima ne smije da ide: 1) putem povratka svih u okrilje Pravoslavne (Kongar bi rekao Katoličke) crkve, i 2) odgađanjem jedinstva među hrišćanima do eshatona (izgovarajući se da će eventualno jedinstvo hrišćana biti čudo koje će Bog učiniti na svršetku vremena). Prvi put je put isključivosti i integrizma, a drugi put je bjekstvo od istorijskog zadatka i projava ekumenskog pesimizma i vječnog odlaganja pod poznatim izgovorom da baš „sada nije vrijeme“.

Dakle, ekumenskog dijaloga mora biti ako smo kao pravoslavni hrišćani uopšte odgovorni ne samo za sebe nego i za druge. Naravno, ključno pitanje ostaje: do koje granice zajedništvo može podnijeti različitost. Ali upravo zato potreban je iskren i odgovoran dijalog, prije svega sa katolicima ali i sa ostalim hrišćanima, a ne stav umišljenosti i snishodljivog ophođenja prema svima koji nisu pravoslavni.

No, ako se odustajanje od dijaloga ili fingiranje dijaloga bez iskrenog i bratskog pristupa pravda strahom od antiekumenista koji bi mogli izazvati eventualni raskol, onda se čovjek pita da li je moguće da se ovakvi argumenti ozbiljno zastupaju. Da li je moguće odustati od borbe za uspostavljanje ponovnog jedinstva Hristove crkve zbog toga što bi neki ostrašćeni fanatici (a ostrastio ih je neodgovorni pristup naše Crkve prema tom pitanju) mogli da se pobune protiv toga? Ili da čak istupe iz Crkve koja traga za jedinstvom.

Na ta retorička pitanja dovoljno je odgovoriti samo ovo: da su drevni oci Crkve (na koje se tako često pozivamo, a tako malo ugledamo) na način današnjih zastrašenih jeraraha prilazili problemima sa kojima su bili suočeni, oni ni jedan jedini ne bi riješili. Da su oci odustajali od suočavanja sa izazovima svoga vremena (kao što je izazov našeg vremena ekumenizam) zato što se to ponekim ostrašćenim fanaticima nije činilo prihvatljivim, ne samo što bi postupili nezrelo i neodgovorno, nego istorija Crkve ne bi ni postojala. Svaki njen novi korak bio bi onemogućen strahom od terora crkvenih ekstremista koji u svim vremenima kao korov pokušavaju da uguše plemenite biljke u crkvenoj bašti.

Ako ove uprkos njima ipak uspijevaju, to je zato što su oci Crkve povlačili hrabre i odlučne poteze a nisu se skrivali i bježali od onih kojima je jedinstvo Crkve Hristove toliko mrsko da ne štede truda da ga na svaki način spriječe.

Što se tiče nas čije eparhije zahvataju i prostore koji nisu tradicionalno pravoslavni, ali na kojima i pravoslavni žive kao manjina, nama je kristalno jasno da je dijalog sa nepravoslavnima ne samo poželjan, nego i nužan.

Da bi živjeli normalnim životom, pravoslavni i u sredinama u kojima su manjina moraju biti integrisani u društvo u kojem se nalaze, a da bi se ta integracija odvijala na dostojanstven način, paralelno sa njom mora se odvijati i dijalog crkava (npr. pravoslavne i katoličke) koji će, što više odmiče, i jednoj i drugoj strani pokazivati da među njima ima neuporedivo više sličnosti nego razlika i još manje suprotnosti i isključivosti, a time i manje razloga za netrpeljivost i neprijateljstvo.

Odustajanje od iskrenog i odgovornog dijaloga u takvim (a po mom mišljenju i u svim drugim) sredinama, značilo bi prepustiti sopstvene vjernike predrasudama onog drugog (ali i njihovim vjerskim fanaticima – jer od njih nijedna Crkva nažalost nije slobodna). A od tog drugog, kao manjinska zajednica, pravoslavni u tim sredinama na kraju krajeva egzistencijalno zavise.

Zato mi, kako iz teoloških uvjerenja, tako i iz pastirskog odgovornog staranja, nećemo odustati od trezvenog dijaloga sa katolicima i drugim hrišćanima u nadi da će nas na tom putu uvijek rukovoditi Božija milost i njegovo bezgranično čovjekoljublje koje sve ljude dobre volje podjednako grli i miluje.

***„Gledajmo se u oči“ – naslov je knjige vladike Grigorija (Durića) u izdanju Vukotić Media (priređivači Danijela Jelić I Milojko Božović). Knjiga je koncipirana tako što u prvom delu vladika Grigorije odgovara na brojna pitanja priređivača knjige dok su, u drugom delu autorski tekstovi i besede izgovorene u raznim prilikama samog vladike Grigorija. U dogovoru sa izdavačem Danas donosi dva odlomka iz ove knjige. Izbor I oprema teksta redakcijski. Knjiga se može poručiti na ekskluziv @vukoticmedia.rs ili telefonom 011/3348516, Hilandarska 32/3.

https://www.danas.rs/nedelja/nikada-nis ... eologijom/

[Haman2]

HADŽIHAFIZBEGOVIĆ, BEZ DLAKE NA JEZIKU: "Milorad Dodik najveći krivac, žao mi je što mu Dragan Čović u tome pomaže..."

Glumac Emir Hadžihafizbegović, direktor Kamernog teatra 55 i nedavno imenovani član Predsjedništva SDA, govorio je za N1 o svom umjetničkom angažmanu, aktuelnim projektima, ali i političkim pitanjima



Govoreći o političkom angažmanu, a nakon što je izabran u Predsjendištvo SDA, kazao je da se u proetklom periodu nije slagao sa nekim stvarima u stranci te zbog toga nije bio aktivno uključen.

"Nikad tu stranku nisam napustio, samo sam apstinirao devet godina iz razloga koji su osobne prirode. Nisam se slagao sa nekim stvarima i taj period od devet godina je bilo apstiniranje. Ovo nije neki veliki povratak obzirom da sam ja bio član Političkog savjeta rahmetli predsjednika Izetbegovića", kazao je Hadžihafizbegović.

Kako je naveo, dosta se toga promijenilo u proteklim godinama u SDA.

"Ja se nisam slagao sa padom kriterija i sa dolaskom vrlo opskurnih faca i likova na vrlo važna mjesta u državi BiH. U jednom trenutku polusvijet u SDA je došao na vrlo važna mjesta i ja sam od tog trenutka imao problem sa aktivnim učešćem unutar angažmana u SDA. Na vrlo važnim mjestima našli su se nestručni, nekompetentni ljudi koji ne bi mogli biti predsjednici kućnih savjeta, dobijali su vrlo važne pozicije. Sada se situacija uveliko promijenila, ja se zahvaljujem predsjedniku Izetbegoviću koji je predložio mene u Predsjedništvo. Zagovornik sam jedne stvari - legitimno je boriti se za vlast, praviti koalicije, unutar tih koalicja dijeliti resore, ali nije legitimno i tu počinje govotovo krivično djelo, ako na mjesta u institucijama, firmama, preduzećima, koja raspisuju konkurse, koje formiraju komisije, najaviti građanima FBiH i Kantona Sarajevo, da će to biti član tvoje stranke. To nije u redu. Šta ako se javi mnogo stručniji i kompetentniji od člana te stranke. Oboriti tog čovjeka je za mene krivično djelo", kazao je.

Ispričao je primjer iz perioda kada je bio ministar kulture u Vladi Kantona Srajevo i kad je SDA vladala Kantonom Sarajevo.

"Dino Mustafić je bio osnivač Naše stranke i četiri godine je bio direktor MESS-a. Bilo bi strašno pomjeriti Dinu Mustafića koji je sjajno radio svoj posao. Nermin Tulić je bio član SDP-a, nikada ga niko nije dirao u Pozorištu mladih, Omić je bio direktor SARTR-a, Strajo Krsmanović je bio direktor Colegium Artisticuma, nije mi palo na pamet da diram tog divnog čovjeka...", kazao je Hadžihafizbegović.

Poručio je da mu je dosta teze "neka je najgori, ali neka je naš".

"Neka je najbolji, ne mora biti naš. Tako se pravi država. Ja sam postao direktor Kamernog teatra 55 u vrijeme kada je Ministarstvo kulture vodio gospodin Rešidat, čovjek iz DF-a".

Govoreći o neformiranju vlasti na državnom nivou, smatra da je najveći krivac Milorad Dodik.

"Poručuje da ne želi nikakvu vrstu legitimnog dogovora koji štiti Ustav, koji štiti zakone u BiH. Praviti paralelizam i istu odgovornost za neformiranje vlasti pripisivati SDA-u, HDZ-u i SNSD-u je politički nekorektno. U ovu priču mogu da uključim i gospodu Radončića i Komšića koji su pokazali jednu ozbiljnu političku i državotvornu svijest i ja im na tome čestitam. Stali su iza onoga što je najbitnija i najvažnija stvar, a to je Ustav naše zemlje koji Milorad Dodik želi putem neformiranja vlasti da denuncira, sruši... Žao mi je što mu Čović u tome pomaže, ali cijela priča je zapravo na relaciji rušenja ustavnog poretka bh. društva od strane Milorada Dodika. I tako treba javnosti saopštiti", kazao je Hadžihafizbegović za N1.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/130 ... omaze.html

[Haman2]

BIVŠI SARAJLIJA NELE KARAJLIĆ: „Imamo dva SRPSKA Nobelovca, jedan je Ivo Andrić, a drugi je Peter Handke…“
U povodu izlaska najnovijeg romana, drugog dijela "Solunske 28" Nenad Janković, alias Nele Karajlić, govorio je za portal Espreso. Dijelove intervjua prenosimo u integralnoj verziji



Foto: ArhivFoto: ArhivFoto: RFE

Mnogi ljudi su me pitali, još kad je izašao prvi deo knjige "Solunska 28", da li Nele to piše o Sarajevu? Možeš li da objasniš kako si se odlučio da radnju ove knjige smestiš u jednu zgradu na beogradskom Dorćolu?

- Moje ime se po automatizmu veže za Sarajevo, jer je čitav moj rad prije rata bio vezan za taj grad. Neraskidiva veza Top liste nadrealista sa Sarajevom me je uvijek trpala u taj koš. Naravno, vremena su se promijenila, ja sam u međuvremenu doselio u Beograd, gdje sam od svojih rođaka saznao da sam ja jedan od vlasnika jedne stare kuće na Dorćolu koja je podignuta krajem 19. i početkom 20. vijeka, koju je ustvari podigao moj pradeda. Otišao sam da vidim tu kuću, ona je u katastrofalnom stanju iako stoji još uvijek na tom istom mjestu, pored toga što su se oko nje počele graditi razne velike zgrade. U toj kući nikad nisam zanoćio; moja majka i moj brat su jedno vrijeme živjeli u njoj. Obećao sam svojoj majci da ću napisati roman o toj kući i evo, ispunio sam obećanje, sad je već izašao i drugi dio tog romana. Za mene je to bila fascinantna inspiracija, da imate jednu kuću koja je preživjela sto godina najuzbudljivijeg dijela srpske istorije i istorije grada Beograda. Ona je bila oštećivana i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu, ovaj Treći ju je mimoišao, ali nove investicije neće. Tako da sam ja njoj ustvari posvetio ovu trilogiju, odnosno ljudima koji su proveli tih sto godina živeći u njoj.

Ljudi se neminovno pitaju postoji li neka nit koja spaja Neleta Karajlića, autora hitova Zabranjenog pušenja i Top liste nadrealista sa ovom knjigom, može li se naći neka spona?

- Sad si me zatekao. Mislim da je osnovna zajednička nit - ozbiljnost teme. Koliko god su Nadrealisti i Zabranjeno pušenje bili umotani u neku vrstu humora, mi smo pričali o ozbiljnim stvarima. Ono što je mnoge šokiralo kad sam napisao prvu knjigu je bilo - otkud ti sad ozbiljan?! A ja sam onda morao da svakoga podsjetim da smo mi kroz Nadrealiste i humor pričali o vrlo ozbiljnim stvarima. Kao i kroz pjesme Zabranjenog pušenja. "Zenica bluz" je najveselija pjesma Zabranjenog pušenja a tu se radi o ubistvu, hapšenju i ležanju u zatvoru.

Jedna moja prijateljica mi kaže da su neki njeni prijatelji, inače visokoobrazovani ljudi, pitali nju najozbiljnije: "Ko Neletu piše ove knjige?". I naravno, zajednička nit je humor, jer je humor utkan u život i ne možeš da ga izvadiš... To je kao da si ga stavio u neki sataraš, pa ne znaš da li je paprika ili paradajz, ali je ukus dobar.

Peter Handke je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Jesi li čitao nešto od njega i kako ti vidiš celu frku koja se podigla oko njega?

- Kad sam čuo da je Handke dobio Nobelovu nagradu pomislio sam da Andrić više nije jedini srpski pisac koji ju je dobio. Imamo dva naša Nobelovca, jedan je Ivo Andrić, a drugi je Peter Handke. Čitao sam neke njegove knjige i moram da priznam da je to, ono što kažu, teška literatura. Ali sam Handkea upoznavao ne samo kroz literaturu, već i kroz scenarije za filmove, gledao sam te filmove, kao i predstave, pratio sam i temeljno njegovo strastveno angažovanje - ne za srpski narod - nego za istinu! Ta cjelina koju je on napravio u mojoj glavi o sebi, potpuno me je omađijala. Mislim da je on danas jedna od tih nekoliko živih... Kako god se zovu - intelektualci, ljudi od riječi, koji hodaju ovom planetom. To što je on dobio Nobelovu nagradu znači da u tom komitetu još ima ljudi sa kičmom. Jer njegova politička strast ne bi trebala da bude nikakav problem za određivanje njegovog literarnog djela.

Po toj logici bi se trebali odreći Pabla Pikasa jer se zna da je imao kontakt sa Staljinom. Titu je radio etikete za vino koje je pio. Pošto je bio komunista treba, znači, da se negira rad najvećeg slikara 20. vijeka. Isto tako je i Charli Chaplin bio sumnjiv. Iako je tvrdio kad su ga ispitivali u Americi da nije, ali šta će drugo i reći. Ta frka koja se digla oko Handkea je još jedna politička igranka onih kojima je krivo što je on nagrađen jer su bili uvjereni da njihovi spinovi o srpskom narodu mogu da traje vječno. E, jebi ga, ne može. Moraju da dođu neki konkretni dokazi. Ono što je veličanstveno kod Handkea je što je stao na stranu principa. Duboko sam uvjeren da bi on to uradio i da su bili u pitanju neki drugi narodi, a ne Srbi. Da su oni nepravedno kažnjeni od strane 19 najjačih zemalja svijeta. Čak i da nije u pravu, to je veličanstveno. A jeste u pravu!

Danas se na tržištu čitaju i kupuju romani. Međutim, svedoci smo da sve popularniji postaju mladi pesnici poput Marka Tomaša. Kako ti vidiš taj povratak poezija u vreme dominacije Twittera i Facebooka?

- Ja sam napisao dramu o Nikoli Tesli u stihu koja traje sat i 45 minuta. Meni to nije neki problem. Divno je to što se poezija vraća. Ona je suštini uzvratila udarac kroz hip-hop. Poezija je starija ili mlađa sestra muzike. Pretpostavljam mlađa, jer je muzika nastala ranije. Onda je u 20 vijeku u popularnoj kulturi muzika tu svoju sestru malo otjerala od sebe. Da bi napisao nešto poetski kad sam ja bio klinac bilo je jako važno da staviš to pod neku muzičku podlogu. Onda smo mi dobijali te veličanstvene pjesnike na našem jeziku, pjesnike popularne kulture, kao što je Džoni Štulić, Balašević, Bora Đorđević...

Da su stavili te svoje stihove van muzičkog konteksta teško da bi ih neko sedamdesetih, osamdesetih godina na taj način primijetio. Hip-hop vraća udarac, poezija vraća udarac muzici kroz hip-hop, muzika je svedena isključivo na četvrtočetvrtinski ritam, što jednostavniji, što elementarniji, sa malim harmonijskim pomjeranjima, a najvažnije je da čujemo šta reper nama govori, a to je poezija. Tu se već poezija izvukla iz muzike. Možete da uzmete tekstove Ede Maajke ili Beogradskog sindikata, da ih stavite na papir i čitate, i da vam bude jako uzbudljivo čitanje bez obzira što tekst nije stavljen u određenu harmoniju. Sad je došlo novo vrijeme u kojem se pojavljuju poete na papiru. Prvo, poezija nikad ne može da umre. Koliko god napreduju Twitteri i tehnologija, poezija uvijek stoji kao kamen. Nijedna druga umjetnost ne može da prouzrokuje toliko uzbuđenje od toga šta čovjek može da napravi sa riječima, odnosno pravilno plasirana riječ. Ona je i najsmrtonosnija, ali i najplodonosnija. Tako da za mene povratak poezije nije veliko iznenađenje.

Održao si 25. maja koncert na Tašmajdanu, a u isto vreme imao si i jednu zanimljivu saradnju sa muzičarima novog vremena. kako ti vidiš svoje mesto na današnjoj muzičkoj sceni?

- Ja sam ludak, nikad ne idem putevima kojima bi svako normalan na mom mjestu krenuo. Više sam Bouvijeva škola, nego škola Rolling Stonesa. Kao i Bowie, uvijek tražim neki novi put; da vidim šta će se desiti ako budem koketirao sa ovim ili sa onim. I to me, na neki način, uzbuđuje. Rad sa auto-tune muzikom je za mene predstavljalo neko uzbudljivo putovanje u neke nepoznate daljine. Ja sam prvi put pravio pjesmu koja se ne pravi s gitarom nego sa kockicama. Bilo mi je zaista uzbudljivo i pesma se i zove "Ti to ne razumiješ". Govori upravo u tom mome odnosu koji sam imao sa Đansima, sa Maretom i Andrejem koji su zajedno sa mnom radili tu pjesmu.

Kao pripadnik stare garde ne smijem da budem zatvoren, moram da se otvorim prema novim formama, bez obzira da li su mi primamljive ili nisu. Ta nova forma koju oni rade - mislim na Đanse, na Jalu Brata, na Rastu - ima svoju dramaturgiju. Ona je svedena: više nema ni strofe, odma' se udara na refren, tekst mora da bude što kraći, što ubojitiji, mora da stoji na zidu tinejdžerki.

Tad postaje hit. S duge strane, veliki broj ljudi njih gleda. Naravno, ja to ne mogu da slušam. O tome ne treba ni da se priča, ali ne mogu da slušam ni Karlhajnc Štokhauzena i ne mogu da kažem da je loš. Ono što će verifikovati tu muziku, što verifikuje sve što ljudski rod napravi, je vrijeme. Ako oni za 30 godina budu napunili Taš svojom svirkom, znači da je to imalo neki kvalitet. Kao što smo mi sada napunili Taš 35 godina nakon prvog albuma.

Što samo govori da su to bezvremene pjesme i nove generacije ih prihvataju čak iako ne razumiju vrijeme i kontekst u kojem su te pesme nastajale?

- Jeste. Zato što imaju neku svježinu za koju ti ne znaš da li je ima u vrijeme kada ih snimaš. Poznato je da je Zabranjeno pušenje bilo bend koje je, naročito na prvoj ploči, imalo lošu produkcijski rezultat. Ako uzmete našu ploču i ploču Olivera Mandića mislićete da su snimane u različitim vijekovima. Ali tematika, miris, kao da kažem, neka sila koju te pjesme imaju su "udarile" i na nove generacije. Na Tašu je bilo publike koja nije rođena ni u vrijeme kada sam ja prestao da snimam, kamoli kad sam ja to svirao. Mnogi roditelji te publike nisu bili rođeni kad smo mi pravili te pjesme. Roditelji koji su doveli klince na Taš su rođeni '84, '85, a mi smo te pjesme pisali '82, '83.[/img]
Foto: ArhivFoto: ArhivFoto: RFE
Mnogi ljudi su me pitali, još kad je izašao prvi deo knjige "Solunska 28", da li Nele to piše o Sarajevu? Možeš li da objasniš kako si se odlučio da radnju ove knjige smestiš u jednu zgradu na beogradskom Dorćolu?

- Moje ime se po automatizmu veže za Sarajevo, jer je čitav moj rad prije rata bio vezan za taj grad. Neraskidiva veza Top liste nadrealista sa Sarajevom me je uvijek trpala u taj koš. Naravno, vremena su se promijenila, ja sam u međuvremenu doselio u Beograd, gdje sam od svojih rođaka saznao da sam ja jedan od vlasnika jedne stare kuće na Dorćolu koja je podignuta krajem 19. i početkom 20. vijeka, koju je ustvari podigao moj pradeda. Otišao sam da vidim tu kuću, ona je u katastrofalnom stanju iako stoji još uvijek na tom istom mjestu, pored toga što su se oko nje počele graditi razne velike zgrade. U toj kući nikad nisam zanoćio; moja majka i moj brat su jedno vrijeme živjeli u njoj. Obećao sam svojoj majci da ću napisati roman o toj kući i evo, ispunio sam obećanje, sad je već izašao i drugi dio tog romana. Za mene je to bila fascinantna inspiracija, da imate jednu kuću koja je preživjela sto godina najuzbudljivijeg dijela srpske istorije i istorije grada Beograda. Ona je bila oštećivana i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu, ovaj Treći ju je mimoišao, ali nove investicije neće. Tako da sam ja njoj ustvari posvetio ovu trilogiju, odnosno ljudima koji su proveli tih sto godina živeći u njoj.

Ljudi se neminovno pitaju postoji li neka nit koja spaja Neleta Karajlića, autora hitova Zabranjenog pušenja i Top liste nadrealista sa ovom knjigom, može li se naći neka spona?

- Sad si me zatekao. Mislim da je osnovna zajednička nit - ozbiljnost teme. Koliko god su Nadrealisti i Zabranjeno pušenje bili umotani u neku vrstu humora, mi smo pričali o ozbiljnim stvarima. Ono što je mnoge šokiralo kad sam napisao prvu knjigu je bilo - otkud ti sad ozbiljan?! A ja sam onda morao da svakoga podsjetim da smo mi kroz Nadrealiste i humor pričali o vrlo ozbiljnim stvarima. Kao i kroz pjesme Zabranjenog pušenja. "Zenica bluz" je najveselija pjesma Zabranjenog pušenja a tu se radi o ubistvu, hapšenju i ležanju u zatvoru.

Jedna moja prijateljica mi kaže da su neki njeni prijatelji, inače visokoobrazovani ljudi, pitali nju najozbiljnije: "Ko Neletu piše ove knjige?". I naravno, zajednička nit je humor, jer je humor utkan u život i ne možeš da ga izvadiš... To je kao da si ga stavio u neki sataraš, pa ne znaš da li je paprika ili paradajz, ali je ukus dobar.

Peter Handke je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Jesi li čitao nešto od njega i kako ti vidiš celu frku koja se podigla oko njega?

- Kad sam čuo da je Handke dobio Nobelovu nagradu pomislio sam da Andrić više nije jedini srpski pisac koji ju je dobio. Imamo dva naša Nobelovca, jedan je Ivo Andrić, a drugi je Peter Handke. Čitao sam neke njegove knjige i moram da priznam da je to, ono što kažu, teška literatura. Ali sam Handkea upoznavao ne samo kroz literaturu, već i kroz scenarije za filmove, gledao sam te filmove, kao i predstave, pratio sam i temeljno njegovo strastveno angažovanje - ne za srpski narod - nego za istinu! Ta cjelina koju je on napravio u mojoj glavi o sebi, potpuno me je omađijala. Mislim da je on danas jedna od tih nekoliko živih... Kako god se zovu - intelektualci, ljudi od riječi, koji hodaju ovom planetom. To što je on dobio Nobelovu nagradu znači da u tom komitetu još ima ljudi sa kičmom. Jer njegova politička strast ne bi trebala da bude nikakav problem za određivanje njegovog literarnog djela.

Po toj logici bi se trebali odreći Pabla Pikasa jer se zna da je imao kontakt sa Staljinom. Titu je radio etikete za vino koje je pio. Pošto je bio komunista treba, znači, da se negira rad najvećeg slikara 20. vijeka. Isto tako je i Charli Chaplin bio sumnjiv. Iako je tvrdio kad su ga ispitivali u Americi da nije, ali šta će drugo i reći. Ta frka koja se digla oko Handkea je još jedna politička igranka onih kojima je krivo što je on nagrađen jer su bili uvjereni da njihovi spinovi o srpskom narodu mogu da traje vječno. E, jebi ga, ne može. Moraju da dođu neki konkretni dokazi. Ono što je veličanstveno kod Handkea je što je stao na stranu principa. Duboko sam uvjeren da bi on to uradio i da su bili u pitanju neki drugi narodi, a ne Srbi. Da su oni nepravedno kažnjeni od strane 19 najjačih zemalja svijeta. Čak i da nije u pravu, to je veličanstveno. A jeste u pravu!

Danas se na tržištu čitaju i kupuju romani. Međutim, svedoci smo da sve popularniji postaju mladi pesnici poput Marka Tomaša. Kako ti vidiš taj povratak poezija u vreme dominacije Twittera i Facebooka?

- Ja sam napisao dramu o Nikoli Tesli u stihu koja traje sat i 45 minuta. Meni to nije neki problem. Divno je to što se poezija vraća. Ona je suštini uzvratila udarac kroz hip-hop. Poezija je starija ili mlađa sestra muzike. Pretpostavljam mlađa, jer je muzika nastala ranije. Onda je u 20 vijeku u popularnoj kulturi muzika tu svoju sestru malo otjerala od sebe. Da bi napisao nešto poetski kad sam ja bio klinac bilo je jako važno da staviš to pod neku muzičku podlogu. Onda smo mi dobijali te veličanstvene pjesnike na našem jeziku, pjesnike popularne kulture, kao što je Džoni Štulić, Balašević, Bora Đorđević...

Da su stavili te svoje stihove van muzičkog konteksta teško da bi ih neko sedamdesetih, osamdesetih godina na taj način primijetio. Hip-hop vraća udarac, poezija vraća udarac muzici kroz hip-hop, muzika je svedena isključivo na četvrtočetvrtinski ritam, što jednostavniji, što elementarniji, sa malim harmonijskim pomjeranjima, a najvažnije je da čujemo šta reper nama govori, a to je poezija. Tu se već poezija izvukla iz muzike. Možete da uzmete tekstove Ede Maajke ili Beogradskog sindikata, da ih stavite na papir i čitate, i da vam bude jako uzbudljivo čitanje bez obzira što tekst nije stavljen u određenu harmoniju. Sad je došlo novo vrijeme u kojem se pojavljuju poete na papiru. Prvo, poezija nikad ne može da umre. Koliko god napreduju Twitteri i tehnologija, poezija uvijek stoji kao kamen. Nijedna druga umjetnost ne može da prouzrokuje toliko uzbuđenje od toga šta čovjek može da napravi sa riječima, odnosno pravilno plasirana riječ. Ona je i najsmrtonosnija, ali i najplodonosnija. Tako da za mene povratak poezije nije veliko iznenađenje.

Održao si 25. maja koncert na Tašmajdanu, a u isto vreme imao si i jednu zanimljivu saradnju sa muzičarima novog vremena. kako ti vidiš svoje mesto na današnjoj muzičkoj sceni?

- Ja sam ludak, nikad ne idem putevima kojima bi svako normalan na mom mjestu krenuo. Više sam Bouvijeva škola, nego škola Rolling Stonesa. Kao i Bowie, uvijek tražim neki novi put; da vidim šta će se desiti ako budem koketirao sa ovim ili sa onim. I to me, na neki način, uzbuđuje. Rad sa auto-tune muzikom je za mene predstavljalo neko uzbudljivo putovanje u neke nepoznate daljine. Ja sam prvi put pravio pjesmu koja se ne pravi s gitarom nego sa kockicama. Bilo mi je zaista uzbudljivo i pesma se i zove "Ti to ne razumiješ". Govori upravo u tom mome odnosu koji sam imao sa Đansima, sa Maretom i Andrejem koji su zajedno sa mnom radili tu pjesmu.

Kao pripadnik stare garde ne smijem da budem zatvoren, moram da se otvorim prema novim formama, bez obzira da li su mi primamljive ili nisu. Ta nova forma koju oni rade - mislim na Đanse, na Jalu Brata, na Rastu - ima svoju dramaturgiju. Ona je svedena: više nema ni strofe, odma' se udara na refren, tekst mora da bude što kraći, što ubojitiji, mora da stoji na zidu tinejdžerki.

Tad postaje hit. S duge strane, veliki broj ljudi njih gleda. Naravno, ja to ne mogu da slušam. O tome ne treba ni da se priča, ali ne mogu da slušam ni Karlhajnc Štokhauzena i ne mogu da kažem da je loš. Ono što će verifikovati tu muziku, što verifikuje sve što ljudski rod napravi, je vrijeme. Ako oni za 30 godina budu napunili Taš svojom svirkom, znači da je to imalo neki kvalitet. Kao što smo mi sada napunili Taš 35 godina nakon prvog albuma.

Što samo govori da su to bezvremene pjesme i nove generacije ih prihvataju čak iako ne razumiju vrijeme i kontekst u kojem su te pesme nastajale?

- Jeste. Zato što imaju neku svježinu za koju ti ne znaš da li je ima u vrijeme kada ih snimaš. Poznato je da je Zabranjeno pušenje bilo bend koje je, naročito na prvoj ploči, imalo lošu produkcijski rezultat. Ako uzmete našu ploču i ploču Olivera Mandića mislićete da su snimane u različitim vijekovima. Ali tematika, miris, kao da kažem, neka sila koju te pjesme imaju su "udarile" i na nove generacije. Na Tašu je bilo publike koja nije rođena ni u vrijeme kada sam ja prestao da snimam, kamoli kad sam ja to svirao. Mnogi roditelji te publike nisu bili rođeni kad smo mi pravili te pjesme. Roditelji koji su doveli klince na Taš su rođeni '84, '85, a mi smo te pjesme pisali '82, '83.

[Haman2]

TUĐMANOV VJERNI PRATILAC MATE GRANIĆ: "Tražio sam dva dana za oslobađanje Banje Luke i Posavine i uništenje velikosrpske ideje"

Knjiga Mate Granića „Diplomatska oluja“, koju je Večernji list objavio u proljeće ove godine, uzburkala je hrvatsku političku javnost i izazvala veliko zanimanje stranih diplomata. „Nakon promocije u gotovo svakom kontaktu sa stranim ambasadorima i diplomatima jedno od glavnih pitanja bilo je kad će izići englesko izdanje knjige. To su me često pitali i brojni prijatelji i kolege iz inozemstva“, objašnjava najdugovječniji Tuđmanov ministar razlog zbog kojeg je njegova knjiga upravo prevedena na engleski jezik.



Englesko izdanje vaše knjige („Diplomatic storm“) dopunjeno je zanimljivim predgovorom bivšeg američkog ambasadora u Hrvatskoj Petera Galbraitha, koji piše da je State Department bio protiv Šuškove i vaše ideje da Hrvatska vojska u novembru 1994. deblokira opkoljeni Bihać, ali i napominje – da je Washington dao zeleno svjetlo – da bi se Oluja dogodila tada, a ne u augustu 1995., te da ne bi bilo genocida u Srebrenici. Znači li to da Galbraith sada smatra da je SAD pogriješio i da bi se rat završio prije?

O tome sam detaljno pisao u knjizi. Šušak i ja dogovorili smo se 11. novembra 1994., na Posuškoj večeri, da predsjedniku predložimo probijanje koridora prema Bihaću širokog 20-30 km. Bihać je bio pod opsadom srpskih snaga te mu je prijetio pad. Bošnjačka strana svaki nas je dan molila da pomognemo. Pomogli smo helikopterskim letovima hrabrih pilota. O tome smo 12. novembra 1994. obavijestili i Galbraitha, čija je prva reakcija bila vrlo pozitivna jer je bila u duhu provedbe Washingtonskog sporazuma. Predsjednik Tuđman dobro je primio prijedlog, ali je bio oprezan. Kazao je da za to trebamo službeno mišljenje Washingtona i dodao: „Gojko i Mate, to ne bi stalo na koridoru, moramo biti spremni za rat na cijeloj liniji fronte i brzo osloboditi sva okupirana područja.“

Već sutradan Galbraith je donio „non paper“. SAD je savjetovao da ne idemo u operaciju, a da će pomoći da se problem riješi pregovorima. Predsjednik se na to nasmijao i kazao: „Vidite da sam bio u pravu. Uskoro ćemo biti potpuno spremni za brzo oslobađanje okupiranih područja ako pobunjeni Srbi ne prihvate mirnu reintegraciju. Nećemo dopustiti da se ovo stanje zamrzne.“ Galbraith mi je poslije više puta kazao da je SAD pogriješio.

Prije godinu dana Galbraith je u Večernjakovu specijalu „Tuđman“ izjavio da je Washington pogriješio što nije dopustio i ulazak hrvatskih snaga u Banju Luku. Stječe se dojam da bi danas zastupao drukčiju politiku prema ratovima 1990-ih?

Tačno, i o tome je Galbraith više puta javno govorio. Toga 14. oktobra 1994. bio sam na Korčuli u kampanji za parlamentarne izbore. Oko 13 sati nazvao me državni tajnik Warren Christopher i tražio da naše snage, koje su bile 20-ak km ispred Banje Luke, stanu. Grad je bio bez struje, s 50.000 izbjeglica, a srpske snage bile su u rasulu. Kazao sam mu da tu ovlast po Ustavu ima samo predsjednik Tuđman, što je on dobro znao, ali je znao i za moj odličan odnos s predsjednikom i utjecaj na donošenje važnijih vanjskopolitičkih odluka. Kazao sam prijatelju Christopheru da će to biti najlošija američka odluka o BiH i da je ovo šansa da se pobijedi velikosrpska ideja Slobodana Miloševića. Tražio sam dva dana za oslobađanje Banje Luke i Posavine. On je kazao da će, ako ne stanemo, biti uništen mirovni proces i da će se poremetiti odnosi unutar Kontaktne skupine, posebice s Rusijom, Velikom Britanijom i Francuskom, da će 350.000 izbjeglica doći u Srbiju i destabilizirati je te da ćemo dobiti gorega od Miloševića. Dodao je da će 100.000 srpskih izbjeglica doći u hrvatsko Podunavlje i da će ih braniti snagama NATO-a te da na mirnu reintegraciju možemo zaboraviti.

Razgovarali smo 45 minuta. Odmah sam nazvao predsjednika, koji me pozorno saslušao i kazao: „Upravo sam završio razgovor s Richardom Holbrookeom i obećao da ćemo stati, a on je meni obećao američko partnerstvo i pomoć oko mirne reintegracije.“ Zatim je dodao: „Mate, naša je vojska u BiH na temelju Splitske deklaracije, ali Amerikanci su naši glavni partneri i saveznici, a još cijela Hrvatska nije oslobođena.“ Bio sam tužan, ali sam razumio i podržao predsjednika. Poslije sam od Alije Izetbegovića doznao da su Amerikanci Bošnjacima prijetili bombardiranjem snaga Armije BiH.

Galbraith također piše da ste vas dvojica tih burnih 1990-ih bili „na istoj strani“. O čemu je riječ?

Bili smo u kontaktu gotovo svaki dan te se odlično razumjeli, posebice oko uspostave teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske, demokracije, ljudskih prava, velikosrpske agresije, kao i konstitutivnosti i suverenosti triju naroda u BiH.

Kakav je bio odnos između Tuđmana i Galbraitha? Kako je Tuđmana doživljavala Clintonova administracija?

Njihov odnos prolazio je razne faze. Predsjednik se nije slagao s nekim Galbraithovim potezima, posebno u fazi bolesti, ali je Galbraith poštovao predsjednika i njegovu ključnu ulogu u stvaranju moderne hrvatske države i u zaustavljanju rata u BiH. Clinton i njegova administracija smatrali su Tuđmana ključnim saveznikom u zaustavljanju rata i uspostavi mira u BiH, a to je dokazao i u daytonskim pregovorima, koji su završili razgovorom Tuđmana i Clintona. Isto tako, činjenica je da Amerikanci nisu vjerovali da će predsjednik Tuđman živjeti duže od šest mjeseci nakon otkrića teške maligne bolesti pa su i na Hrvatsku počeli gledati u posttuđmanovskoj perspektivi.

Desnim političkim krugovima zasmetalo je što ste u „Diplomatskoj oluji“ prenijeli Tuđmanov stav da bi hrvatska desnica izgubila rat i da nikad ne bi stvorila hrvatsku državu. Kako to objašnjavate?

Predsjednik Tuđman primarno je mislio na radikalnu hrvatsku desnicu izvan HDZ-a i NDH. Isto mišljenje imao je i uzoriti kardinal Kuharić. Predsjednik je HDZ smatrao stožernom hrvatskom strankom, a za socijaldemokrate bi često kazao: „Ova jadna i bijedna socijaldemokracija“, iako je neke socijaldemokrate cijenio i poštovao, posebice Zdravka Tomca. Ivicu Račana je respektirao. Ali o radikalnoj hrvatskoj desnici znao je kazati i ovo: „Mate, bez njih ne bismo dobili ovaj rat. Mnogi od njih bili su izuzetno hrabri, mnogi su i poginuli. Iskreno su željeli suverenu hrvatsku državu, ali je nikad ne bi stvorili jer oni ne razumiju ovaj svijet. Zato sam stvorio HDZ, stožernu državotvornu stranku, s kojom sam stvorio državu.“

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/130 ... ideje.html

[Haman2]

DRAGAN MEKTIĆ SVE PROVJERIO: "Biću uhapšen"

Državni ministar sigurnosti kaže kako je nakon diplome, prisluškivanja i selefija na red došla i donacija Evropske komisije kojom se on pokušava diskreditovati


Dragan Mektić (Foto: Arhiv)Foto: ArhivFoto: Arhiv

Hoće li Vas uhapsiti glavna tužiteljica BiH Gordana Tadić?

Imam sto posto provjerene informacije da se prije dva-tri dana o toj temi razgovaralo na sastanku kod Gordane Tadić. Zaključeno je da će Tužilaštvo BiH izdati naredbu da se ja lišim slobode i još nekoliko ljudi ovdje u sastavu Ministarstva.

Pogodna meta

​Sve vežu za jedan tender koji je počeo još 2013, dakle, dvije godine prije mog mandata. Implementacija tog projekta koji je finansirala, nadgledala, odnosno u njemu učestvovala Evropska komisija u BiH, bila je u poodmakloj fazi.

Kako se onda možete okriviti za nešto što je još donacija?

Tu ima koliko hoćete nelogičnih i neobjašnjivih stvari, ali je očigledno da se sve radi zbog mog višegodišnjeg odnosa i stava prema pravosudnim institucijama u BiH, a posebno prema Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, o kojem sam puno govorio i iza svake te riječi i dalje stojim, čak mislim da su još gori nego što sam isticao. Smislili su, tačnije, iskonstruisali situaciju koja je apsolutno odrađena uz poštivanje svih procedura. Pokušava se unijeti niz netačnih podataka i kvalifikacija da bi se na taj način osvetili meni, napravili od toga priču, spektakl, a lošu priču o sebi stavili u drugi plan. A to mišljenje o njima nemam samo ja već cijela bosanskohercegovačka javnost i sve međunarodne organizacije ovdje. Odabrali su mene možda kao najpogodniju metu da bi vodili tu priču.


Rekli ste pred novinarima da znate odakle vjetar puše. Odakle?

Ta priča je iskonstruisana u vrhu Tužilaštva BiH i oni su već od mene ranije, u nekoliko navrata, putem federalnog MUP-a, što je opet van svake logike jer nisu išli preko SIPA koja je nadležna za istrage u svim državnim institucijama, dakle, izabrali su neki put poprijeko, tražili podatke da bi sklopili lažnu optužbu. Zato ta priča nema nikakvog uporišta i osnova, i zato ne može, na kraju krajeva, imati nikakav sudski epilog. Priča je počela 2013, ja sam ovdje došao 2015. godine, nastavio taj posao i dovršio. Pošto se tu radi o evropskom novcu namijenjenom za kupovinu vatrogasne opreme, koju smo podijelili u deset opština Hercegovine, finalni izvještaj je nakon toga sačinila Delegacija Evropske komisije u BiH. Izvještaj je prezentovao stvarno stanje i ni jedna jedina marka nije problematična. Nakon toga je Evropska komisija odabrala jednu nezavisnu revizorsku kuću, mislim ovdje iz Sarajeva, koja je izvršila reviziju cjelokupnog projekta i konstatovala da je sve urađeno u skladu s procedurama i da nema nikakvih problema.

Jeste li razgovarali sa ljudima iz federalnog MUP-a?

Vidite, oni dobijaju naredbe iz Tužilaštva BiH i ljudi postupaju po njima. Oni se svaki put kad dobiju naredbu obrate nama, mi damo dokumentaciju i nemamo nikakvu rezervu spram toga. Ja ću tu dokumentaciju objaviti na webu Ministarstva, neka je gleda ko hoće. Iako je revizorska kuća dala pozitivan izvještaj o projektu, sada se pokušavaju ubaciti razni “klipovi”, insinuacije u izvještaj. Na njihovu žalost, nemaju nikakav predmet. Sjećate se da su pokušavali s mojom diplomom, pa im to nije prošlo. Onda su pokušavali sa prisluškivanjem, sa raznim atentatima, pokušavali sa slučajem selefije, pa istraživali neka zapošljavanja ovdje. To je stalna presija, koja godinama traje.

Je li slučajnost to što je direktor hrvatske SOA ponovo pričao o aferi selefije i to u Bruxellesu, da bi se kroz nekoliko dana pojavila ova informacija vezana za Tužilaštvo BiH?

Nije, to je sve sinhronizovano, ništa nije slučajno. Direktor SOA ponovo je izjavio da je to izmišljeno. I to je pokušaj da se ja kriminalizujem i diskreditujem, pa da na kraju mogu reći: evo, vidite šta Dragan Mektić radi. Stojim iza svega što sam rekao i za SOA i za njihovo djelovanje ovdje. Bez obzira na sve što sam rekao i pritisak koji traje četiri godine, jer se stalno nešto u vezi sa mnom provjerava, uzimaju spisi, sad su krenuli na konstruisanje priče. Bitno je samo da sve to što sam govorio, po njihovom mišljenju, postane upitno.


Bratske partije

Ponavljam, neću pasti ni na kakve njihove pritiske, prijetnje, po cijenu bilo kakvih konstrukcija i izmišljanja. Iza svega stoji vrh Tužilaštva BiH, a samo im mogu poručiti da su grdno pogriješili u vezi sa ovim projektom, jer su pokušali napraviti aferu od procedure koju je vodila Delegacija Evropske komisije. Mi nismo trošili svoj novac, to je novac Evrope i sve je bilo podložno reviziji. Da ima bilo šta sporno, prije svih bi reagovala Evropska komisija i to ne bi dozvolila.

Ne bi se čekalo toliko dugo, već biste bili uhapšeni?

Oni četiri godine rove, rovare, izmišljaju, pozivan sam ne znam ni koliko puta u Tužilaštvo da dajem izjave. Kada sam reagovao na aferu SOA, odmah sutradan sam bio pozvan na saslušanje. Nema koga nisu saslušali u tom predmetu, da se probaju uhvatiti za bilo šta. Odgovorno tvrdim da ovo nije projekat u koji sam ja ušao, ja sam ga samo u saradnji sa Delegacijom doveo do kraja potpuno transparentno. Izvještaji revizora postoje. Oni opet sjede i vijećaju kako dohakati Draganu Mektiću i pokazati da Dragan Mektić nije u pravu, posebno Tužilaštvo BiH, a potpuno sam siguran da je korumpirano, kriminalizovano i da radi isključivo za jedan broj političkih partija u Bosni i Hercegovini.

A znamo i kojih?

Znamo, nema ko ne zna da su u pitanju dvije partije koje su se bratski uvezale, ovladale Tužilaštvom BiH i sad vrh Tužilaštva radi ono što se odluči u centralama tih političkih partija.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/131 ... apsen.html

[Haman2]

VLADIKA GRIGORIJE DEMOLIRAO PREDSJEDNIKA SRBIJE: „Vučiću, ko si ti? Svako jutro ću pred ogledalom reći da se ne slažem s tobom, TREBA BITI GLUP…“!?
Gosti najnovijeg izdanja Utiska nedelje bili su vladika Grigorije, urednik "Nedeljnika" Veljko Lalić i Vukašin Milićević, docent na Bogoslovskom fakultetu. Grigorije, svjetovno Mladen Durić, episkop dieseldorfski i cijele Njemačke u emisiji Olje Bećković na televiziji Nova S promovirao je i svoju knjigu "Gledajmo se u oči"


IlustracijaFoto: ArhivFoto: Tanjug

- Još uvijek vjerujem u gledanje u oči, naročito stojeći ispred neke ikone, tada sam posmatran. Baveći se teologijom, zaista saznajem da oči drugoga jesu ogledalo u kojem se ogledam i u tim očima stoje i oči drugoga sa velikim D. Ovo je istovjetno i sa riječima koje izgovaramo, zaista je važna svaka izgovorena riječ. Izgovorene riječi su samo ono što je u našem srcu, jezik je rizničar, a dobar čovjek iz riznice iznosi dobro, a zao iz riznice iznosi zlo. Mnogi primjećuju da i danas možemo i iz očiju vidjeti zlobu i mržnju. Svaka riječ izgrađuje i nas i onoga kome upućujemo, kao i što može da rani i ubije - kaže Grigorije..

A kada otvorimo oči...

- Ovo je posljedica našeg držanja očiju zatvorenih i našeg puštanja da se laž rascvjeta. Laž je samo početak, završetak je nasilje. Imamo onu "ko laže taj krade, ko krade taj ubija". Kad je počelo da se toliko laže i kad je prestalo da se govori "daj ne laži? Ili prestani da lažeš"? Shvatio sam da je to u isto vrijeme kada su trojica počeli da tuku jednog, kad više nije bilo ravnopravne borbe. I kad je počelo da se zbiva da čovjeka na zemlji šutiraju nogama. Taj na zemlji je prevaren, slagan. Ovo sada je posljedica i vrhunac tog našeg neodgovornog zatvaranja očiju, mi smo zatvorili oči da bismo pobjegli od odgovornosti. Mislim na ovu vlast... Ljudi vide da neko laže, čini nasilje, i vide da je situacija strašna. Evo primjera: Ja sam prošlog Uskrsa pozvan, bili su protesti, i ja sam podržao proteste. I odmah sam dobio "ti se stavljaš na stranu...". Ne, taj protest je nastao zato što je čovjek udaren štanglom u potiljak. I zato su morali protesti. A ljudi su vrlo brzo zaboravili što su na protestima. Ovo je neodgovorno ponašanje u samom početku, kad su lagali, što nismo rekli nemoj da lažeš. A protiv nasilja moramo na najmudriji mogući način i protestujući.

O ordenu Svetog Save koji je nedavno od SPC-a dobio Aleksandar Vučić, Grigorije je istakao:

- Javni susreti crkve i države nisu imali ništa suštinskog, sve je bila fasada. Vjenčanje, krunisanje, ordenje je postalo važnije od osam vijekova trajanja crkve. A to govori o jednoj strani: Mi smo došli u fazu kad niko ne smije biti različit, drugačiji, što je nešto sasvim suprotno svijetu. Svaki čovjek je različit i to ne smijemo potirati. Ko hoće da pokrije to svojom ličnošću on nas u stvari dijeli. Nemojte da unosimo podjele. Ne smiješ imati drugačije mišljenje? Kada su došli u maju Vučić i Dodik na sastanak on je pričao sve ono što svaki dan priča na televiziji. I onda neka mala primjedba potpuno sve isključuje iz kolovoza, voz ispada. Neko je rekao nešto što nije u saglasnosti sa nekim. Amfilohije kaže "imamo svoje mišljenje". I onda je uslijedio princip po kom ne smiješ biti drugačiji, a to je strašno opasno i sve nas stavlja "kao petorica su bila protiv mene"... Ko si ti, pa svako jutro ću da ustenem i pred ogledalom ću da kažem ne slažem se s tobom. Svako treba da kaže ujutru ja sam ja, hoću da budem čovjek, ličnost, a ne sluga, podanik. Ljudi, oslobodite se straha.

O gušenju slobode prava...

"Nemam strah, moramo da razgovaramo sa ljudima, da ih oslobađamo. Najvažnije je da budu slobodni i da gledaju jedan drugog, da se pazimo, a ne da se gazimo. I to treba da radi crkva. Sloboda nema nikakvu alternativu, moraš biti slobodan da bi bio čovjek."

- Ovdje nemamao samo rušenje autonomije jedne ličnosti, već i rušenje svakog zakona, pravila, ustava. Živimo u ustavnom haosu. Ustav SPC-a je prekršen bezbroj puta i to samo pod izgovorom: Moraš da slušaš, jer ako nisi pokoran sluga moram da te sklonim. Bezakonje na djelu je tu.

Vladika Maksim se našao skoro na tapetu SPC-a jer je protivnik sadašnje vlasti.

- Vladika Maksim je redovni profesor, govori pet jezika, sam kuva, sam živi, nema strasti, dvorove, palate, i kao rijetko ko izvršava sve obaveze. I odjednom je problem Maksim, mi smo problem jer hoćemo da budemo slobodni. I pozivamo na slobodu svake ličnosti. Ne tvrdeći da je naše mišljenje apsolutno tačno, samo tražimo razlčitost. Preliva se mentalitet, vode glavnu ulogu ljudi koji ne mogu da podnesu da mislimo drugačije - naglasio je Grigorije.

O knjizi "Gledajmo se u oči".

- Tekst da otvorimo oči sam napisao tri dana pred ubistvo Olivera Ivanovića. Tjeraju nas da držimo još zatvorene oči jer prolaze kamioni sa oružjem, cigaretama, drogom, nema granica, i to traje godinama. Dolazio je jednom Nebojša Čović kod mene, napao sam ih zbog šverca, dok se narod pati. Jovan Dučić je rekao "podliče se pazar svršiti u mraku", narod služi za potkusurivanje a on to ne želi. Oliver je htio pomirenje, da živi sa Albancima, pozivao je da otvorimo oči, da vodimo brigu o Albancima, i ubijen je s leđa. Ubijen je čovjek koji je imao ulogu lava koji štiti taj narod. Ubijen je da bi hijene pojele sve što može da se pojede.

Izgovorene riječi su samo ono što je u našem srcu, jezik je rizničar, a dobar čovjek iz riznice iznosi dobro, a zao iz riznice iznosi zlo. Mnogi primjećuju da i danas možemo i iz očiju videti zlobu i mržnju. Svaka riječ izgrađuje i nas i onoga kome upućujemo, kao i što može da rani i ubije

Rezultati izbora na Kosovu i 96 posto glasova za Vučića su imali poseban komentar Grigorija.

- Nisam slijep. Hvaliti se u 21. vijeku sa preko 90 odsto glasova je najblaže rečeno glupost i sramota. Tako ja razgovaram s onim koji mi kaže da otvorim oči. Kod mene u Ljubinju jedan kad je rekao drugom: "Na koji način ste došli do 96 odsto glasova", dobio je odgovor: "Nismo dobili, kupili smo". E, tu je kraj demokratije, i to više nema veze sa bilo čim. Treba biti glup pa se hvaliti tim rezultatom.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/131 ... _glup.html

[Haman2]

BASHAR AL-ASSAD ŠOKIRAO SVIJET: „El Baghadi je vjerovatno živ, Erdogan nije uspio da nas posvađa sa turskim narodom…“
Predsjednik Sirije Bashar al- Assad rijetko daje intervjue medijima, osobito od početka krize u toj zemlji, pa se svako njegovo obraćanje javnosti prati i anlizira sa posebnom pažnjom


IlustracijaFoto: Reuters

Takav je slučaj i sa intervjuom kojeg je Assad dao za dva lokalna medija u Siriji, "Al Sourea" i "al-Ikhabarya" u kojem je govorio o aktuelnim prilikama u svojoj zemlji, odnosima sa stranim silama, Amerikom, Rusijom, Turskom, suradnji a Kurdima, nedavnom ubistvu lidera ISILA-a Abu Bakra al-Baghadija.

Kada je riječ o likvidciji vođe ISIL-a od strane vojske SAD, sirijski predsjednik nije siguran da se ta operacija uopće desila ("nismo registrirali nikakakav ulazak aviona u naš zraćni prostor"), kao ni da je El-Bahgdadi ubijen. Assad pita zašto Amerikanci nisu prikazali u medijima leš ovog vođe terorista, kao što su prethodno prikazali likidacije, vješanja, hapšenja nekih drugih svojih neprijatelja, poput Muamera El Gaddafija, ili Sadamma Huseina i njegovih sinova.

LAKO JE STVORITI NOVOG EL-BAGHDADIJA
"Kao prvo, Baghdadi nije predstavljao ISIL. ISIL predstavlja jednu dokrinu, ekstremističku, vehabističku doktrinu, koja postoji više od dva stoljeća. Dok god je ta ideja živa ništa se neće promijeniti ni smrću Baghdadija, ni nestankom ISIL-a. Što se pak tiče Baghdadija kao pojedinca, opće je poznato da je on bio ameirčki zarobljenik u Iraku. Putili su ga kako bi odigrao svoju ulogu. Dakle, riječ je o čovjeku kojeg se može zamijeniti u svakom trenutku. Je li zasita ubijen? Možda je ubijen na jedan "običan" način, ranije? Je li moža otet? Skriven? Ili je sklonjen, pa mu je napravljena promjena lica? Samo Bog to zna. Američki političari djeluju po sličnom principu kao i Hollywood, oslanjajući se na maštu... Osobno vjerujem da je sve vezano za ovu operaciju samo trik. Baghdadi će biti ponovo stvoren, pod drugim imenom, sa drugim pojedincem, a možda se i cijeli ISIL iznova preobrati, sa drugim imenom, ali sa istom idejom i istom ulogom. Sve to vrijeme režiser će biti isti, SAD".

Bashar al Assad je govorio i o američkom predsjedniku Donaldu Trumpu i na prilično neobičan i orinalan način.

"Što se Trumpa tiče, vjerovatno će vam moja izjava zvučati čudno, ali ja tvrdim da je on najbolji američki predsjednik do sada. Ne zbog politike nego zbog transparentnosti. Svi američki predsjednici do sada vršili su razne zločine i svejedno bi dobivali Nobelove nagrade za mir dok su sebe predstavljali kao nekakvim zaštitnicima ljudskih prava, časnih i unikatnih američkih vrednota, ili pak zapadnjačkih vrednota općenito. Stvarnost je da se radi o skupini kriminalaca koji predstavljaju interese američkog lobija, odnosno velikih naftnih kompanija, kompanija za proizvodnju oružja, itd. To je suština američke politike od najkasnije Drugog svetskog rata do danas. Trump je transparentan on kaže kako želi oteti našu naftu. Što bismo mogli više poželjeti nego transparentnog protivnika?", upitao je sirijski lider.

ERDOGAN JE NAPRAVIO PUČ U VOJSCI, A NE OBRNUTO
Bashar el Assad je govorio i o nedavnom sporazumu između Rusije i Turske u vezi sa pograničnim pojasom Turske i Sirije i rekao da je "on privremen, nije trajan".

"Slično smo imali i u Idlibu. Nakon što politički pregovori sa Turskom nisu dali nikakve rezultate, mi smo krenuli sa oslobađanjem ovog prostora i još radimo na tome. Isto će biti u konačnici i sa sjeveroistokom Sirije. Moramo sve vrijeme imati na umu kako je Erdogan, od samog početka rata, htio stvoriti razdor između turskog i sirijskog naroda, pretvoriti nas u neprijatelje, a to bi se i dogodilo kad bi došlo do direktnog sukoba naših vojski. Na početku rata turska vojska je podupirala sirijsku vojsku najviše što je mogla, sve dok Erdogan nije izveo puč protiv vojske. Moramo nastaviti kao i ranije, moramo osigurati da Turska ne postane neprijateljska država. Neprijatelji su nam Erdogan i njegova grupa zbog poltike koju vode, ali većina političkih snaga u Turskoj su protiv Erdoganove poltike. Turska ne smije postati naš neprijatelj i u tome sada veliku važnost imaju naši zajendički prijatelji-Rusija i Iran", poručio je sirijski predsjednik u velikom intervjuu kojim je na sebe skrenuo pažnju svjetskih medija i političara.

(SB / Agencije)

[Haman2]

ESAD DURAKOVIĆ: ‘Europska unija zbog priljeva izbjeglica od BiH pravi ‘bure baruta”
04. 11. 2019. 9:50 Autor: Sandra Carić Herceg

Član Akademije nauka i umjetnosti bih upozorava na politiku EU-a koja dozvoljava dolazak tisuća imigranata islamske vjeroispovijesti u BiH te tako utječe na radikalizaciju Bošnjaka i pomaže odcjepljenju Republike Srpske i Hercegovine od matične države




Profesor Esad Duraković, arabist i stručnjak za orijentalne jezike, predavač na Odsjeku za orijentalne jezike i književnost Univerziteta u Sarajevu, član Akademije nauka i umjetnosti BiH te Arapske akademije znanosti u Damasku i dobitnik međunarodne nagrade Sharjah koju dodjeljuje UNESCO za poseban doprinos arapskoj kulturi, jedan je od uglednijih bosanskohercegovačkih intelektualaca. Analitičan i kritičan, sklon je britkoj, neuljepšanoj retorici koja secira aktualno stanje u Bosni i Hercegovini. Iako nije uključen u politiku, posljednjih godina je u bosanskohercegovačkoj javnosti otvoreno iznio niz kritika ne samo na račun političara i politike u vlastitoj državi, već je jednaki pristup imao i kada je riječ o predstavnicima hrvatske i srpske političke scene, ali i o neučinkovitoj i pasivnoj politici Europske unije prema događajima u Bosni. Istodobno optužuje i znanstvenike za šutnju i pasivnost u odnosu na brojne negativne pojave koje razaraju bosanskohercegovačku političku scenu i društvo. O svemu tome govorio je u razgovoru za Nacional.

NACIONAL: U medijima često ističete tvrdnju da hrvatski i srbijanski političari i danas nastavljaju agresorsku politiku prema BiH kakvu su 90-ih vodili Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. Iz kojih argumenata i njihovih postupaka izvlačite takav zaključak?

Dobro je poznato da su i Tuđman i Milošević vodili agresorsku politiku prema BiH s jasnom namjerom da podijele njezin teritorij. S velikom dozom gorčine vidim i prepoznajem da se vladajuće oligarhije Hrvatske i Srbije ni danas nisu odrekle svojih ratnih ciljeva. Oni to kontinuirano rade, naravno ne više oružjem, ali se ne ponašaju prijateljski prema BiH i djeluju izrazito destruktivno prema mojoj zemlji, a posebno preko svojih „izvođača radova“ – predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića i Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH iz redova srpskog naroda. I Čović i Dodik u stvarnosti su produžene ruke i instrumenti hrvatske i srpske politike, koje se nisu odrekle teritorijalnih pretenzija prema BiH. Na njima je najveća odgovornost što je politička situacija u BiH već punih 25 godina blokirana i zemlja ne ide ni naprijed ni natrag, a Hrvatska i Srbija čekaju odgovarajući međunarodni trenutak da svoje aspiracije i ostvare.

NACIONAL: Koji su konkretni argumenti koji, po vašem mišljenju, ukazuju na ekspanzionističku politiku Hrvatske i Srbije u BiH?

Evo vam najsvježijeg primjera: ni punih godinu dana od općih izbora u BiH još uvijek nije formirana vlast jer Dodik i Čović stalno postavljaju nekakve uvjete, Čović otvoreno zahtijeva izmjene Ustava, odnosno izbornog zakona, i što je još zanimljivije i posebno šokantno, to rade u očitoj međusobnoj sprezi. Oni su politički partneri koji rade protiv interesa BiH jer ih udružuje zajednički politički interes – podjela BiH. I neke izjave predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović jednako su tako loše za odnose Hrvatske i BiH. Znate, doći u posjet BiH i onda izjaviti da su Bošnjaci zbog svoje navodne radikaliziranosti prijetnja Europi izjednačena s terorizmom, jednostavno je neprihvatljiv i opasan gaf.

‘Ovdašnji političari prešutno pristaju na europski plan pretvaranja BiH u veliki izbjeglički kamp. To što nam Europa šalje par milijuna eura da nahranimo izbjeglice i smjestimo ih u šatore, nije rješenje krize’

NACIONAL: Kako ste vi doživjeli izjavu Kolinde Grabar-Kitarović o navodnoj radikaliziranosti Bošnjaka? Koji je, prema vašem mišljenju, bio smisao te izjave i kako je ona protumačena u bosanskohercegovačkoj javnosti?

Sjetite se kako su majke Srebrenice prije nekoliko godina dočekale hrvatsku predsjednicu i proglasile je kraljicom Balkana. To je bio dobronamjeran čin s bošnjačke strane. No umjesto prihvaćanja dobrodošlice, Grabar-Kitarović Bošnjacima pripisuje radikalizam, a sve nas okarakterizirala je kao opasne teroriste. Meni je to neprihvatljivo i politički vrlo opasno. Hrvati i Bošnjaci nikada nisu bili neprijatelji, nisu to ni danas, ali i HDZ u Hrvatskoj i ista ta stranka u BiH silom guraju ta dva naroda u fazu aktivna neprijateljstva. I hrvatski i bosanski HDZ ne rade samo protiv BiH kao države, nego i protiv interesa Hrvata koji žive u BiH. Radikalizam je posljednjih godina prisutan u cijelom svijetu, jednako kao i islamofobija, a hrvatska predsjednica ima sklonost podilaženja aktualnim trendovima. To je karakteristika populizma. A populizam i vizionarstvo ne idu zajedno jer vizionarstvo političara cijelo društvo gura naprijed, dok ga populizam vuče unatrag. Podilazeći trendovima, Grabar-Kitarović zapravo osujećuje vlastiti politički autoritet i vizionarstvo i teško šteti vlastitom narodu. I umjesto da pomaže prevladati uzajamne netrpeljivosti i neprijateljstva, ona ih takvim destruktivnim izjavama potiče. Osim toga, predsjednica je još jednom podlegla brojnim ranijim pokušajima da se Bošnjaci predstave i prikažu isključivo kroz vjersku dimenziju islama, a ne kao ravnopravni politički i nacionalni subjekt. Ne želim kazati da među jednim dijelom Bošnjaka nema radikalizma. Ima ga, kao što ga ima i u svakom drugom narodu, no on nije generalna pojava. I ja sam uvjeren da će i hrvatski i srpski predsjednici u skoroj budućnosti upravo u toj tvrdnji o navodnom islamskom ekstremizmu Bošnjaka tražiti ključni argument za podjelu BiH.

NACIONAL: Znači li to da vi i dalje vjerujete da Hrvatska ima otvorene teritorijalne pretenzije prema BiH?

Apsolutno da. Takozvana Herceg-Bosna ni danas nije eutanazirana. Dapače, ona je i dalje vrlo aktivna i brojni je hrvatski političari svojim posjetama i izjavama i dalje drže na životu. Nije rijedak slučaj da hrvatski političari posjećuju područja Hercegovine, a da pritom zaobilaze Sarajevo i ne sastaju se sa službenim političkim predstavnicima BiH. Takvih je slučajeva bilo više i to je neprihvatljiva bahatost i arogancija u politici koja mnogo govori o stavu hrvatskih političara prema Hercegovini koju oni i dalje smatraju dijelom Hrvatske. Osobno bih volio da se odnosi između Hrvatske i BiH, pa onda i odnosi između Hrvata i Bošnjaka, ne samo verbaliziraju kao dobri, nego da takvi budu i u praksi jer smo jedni drugima previše važni. No bojim se da i u BiH i u Hrvatskoj postoji vrlo jaka sprega između religijskih i državnih struktura, a za posljedicu imamo aktualni kleronacionalizam koji religiju pretvara u ideologiju, sa svim opasnostima koje takve ideologije sa sobom nose. Najveća od tih opasnosti je nasilje prema drugima i drugačijima. Nažalost, u svojim upozoravanjima prilično sam usamljen, a najviše me boli što su pripadnici akademske zajednice u BiH prevelike kukavice i konformisti koji ne podižu glas protiv negativnih pojava u društvu.

NACIONAL: Osim političkog, postoji još jedan izvor sukoba između Hrvatske i BiH, a odnosi se na postupanje prema izbjeglicama koji preko BiH pokušavaju ući u EU. Hrvatska će početkom iduće godine preuzeti predsjedanje Europskom unijom, što znači da će taj problem posebno biti u fokusu interesa Hrvatske. Što očekujete od Hrvatske i vjerujete li da će ona na pravi način pristupiti problemu?

Taj problem jako šteti odnosima dviju zemalja i ide na ruku onima koji Bošnjake žele predstaviti kao radikalne. Ne sumnjam da će Hrvatska pitanje izbjeglica u šest mjeseci svojega predsjedanja Unijom rješavati jednako kako ga je rješavala i do sada. Kao članica EU-a Hrvatska svojim stavom prema izbjeglicama koji pristižu iz BiH provodi politiku Unije i štiti njezine interese, radeći prema nalozima i uputama Unije.

NACIONAL: Vrlo ste kritični prema Europskoj uniji kada je u pitanju izbjeglička kriza, kao i odnos država ne samo regije, nego i cijele Europe prema valu izbjeglica s Bliskog istoka i iz arapskih zemalja. Zašto i što vam u stavovima Europske unije najviše smeta?

Europska unija je danas, nažalost, izrazito dehumanizirana i birokratizirana, a neću pretjerati ako kažem i da je vrlo licemjerna. S druge strane, BiH je politički, ekonomski i pravno kaotična i neuređena država – a dobrim dijelom je takva upravo zbog poteza Europske unije – u koju pristižu na tisuće izbjeglica koje mi realno, zbog naše loše ekonomske i političke situacije, ne možemo prihvatiti. A to oni vrlo dobro znaju. Taj isti EU zatvorio je svoje granice ogradama, žicama i policijskim kordonima, ostavivši izbjeglice nama na brigu, a njegovi predstavnici redovito dolaze u BiH i drže nam predavanja o tome kako mi moramo pokazati empatiju, humanost i suosjećanje s patnjama izbjeglih i kako se prema njima trebamo ponašati, obećavajući nam pritom milijune na ime pomoći za njihovo zbrinjavanje. Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić u više je navrata izjavljivao da iz EU-a doista pristiže novac za smještaj i zbrinjavanje izbjeglica. Zar to nije licemjerno? Svi dosadašnji pokušaji raspoređivanja izbjeglica po članicama EU-a su propali, mnoge od tih zemalja usprotivile su se obvezi prihvata izbjeglica, a oni koji ulaze u BiH i ovdje ostaju dolaze upravo preko zemalja članica EU-a, odnosno preko Grčke i Bugarske. No ono što mene posebno šokira i što me natjeralo da zaključim da EU sve radi prema dobro isplaniranom projektu jest činjenica da je EU u isto vrijeme značajno liberalizirao izdavanje dozvola za boravak i rad državljana BiH u zemljama članicama Unije, iako mi nismo članica. Naši mladi, obrazovani stručnjaci u najboljoj reproduktivnoj dobi masovno odlaze živjeti i raditi u Europu koja ih rado prihvaća jer smo dio europskog korpusa, prihvatljive smo rase, vrijedni smo i lako se adaptiramo u novoj sredini, a ovdje ostaju oni koje Europa ne želi. Zar to nije licemjerno?

‘Ja sam arabist, i sam sam musliman, dobro poznajem tu kulturu i nitko mi ne može predbaciti da mrzim muslimane ili Arape. Neka dođu u BiH kao turisti, ali nemojte im prodavati zemlju i nekretnine’

NACIONAL: Logičan zaključak koji se iz toga izvlači jest da EU svjesno stvara izbjegličku enklavu na jugoistočnom rubu Europe, u državi koja zbog vlastitih problema nije u stanju pridošlicama osigurati ni ekonomsku ni socijalnu budućnost, kao ni stabilan život u budućnosti, a iz takvih uvjeta onda se rađa socijalni bunt i kreću neredi koji se lako prelijevaju preko državnih granica. Je li moguće da EU svjesno ugrožava vlastitu budućnost, stvarajući na ovim prostorima novo „bure baruta“?

Nažalost, to je samo dokaz nedostatka vizije europskih političara koji nisu u stanju razmišljati dugoročno i sveobuhvatno. Dolazak velikog broja izbjeglica islamske vjeroispovijesti neminovno će utjecati na onaj dio Bošnjaka koji već imaju radikalne stavove, a potencijalno će radikalizirati i neke druge slojeve stanovništva upravo putem religijskog utjecaja. Takav proces radikalizacije samo će dati argument više i Hrvatskoj i Srbiji za njihov plan odcjepljenja Republike Srpske i Hercegovine, a preostat će prostor koji ja nazivam „Bošnjakistan“, naseljen domaćim Bošnjacima, izbjeglicama i Arapima koji će se dodatno radikalizirati. I tada će se doista dogoditi „bure baruta“. A EU to ne vidi i to je njegov golemi problem. Ne vide to ni ovdašnji političari koji prešutno pristaju na taj europski plan pretvaranja BiH u veliki izbjeglički kamp. To što nam Europa šalje par milijuna eura da nahranimo izbjeglice i smjestimo ih u šatore nije rješenje izbjegličke krize, to je guranje problema pod tepih i pranje europske savjesti. U EU-u sjedi gomila bešćutnih birokrata bez vizije, etičnosti i morala, koji nisu u stanju vidjeti i prepoznati što se Europi sprema.

NACIONAL: Kako bosanskohercegovački politički vrh gleda na situaciju s izbjeglicama? Prepoznaju li ovdašnji političari plan EU-a o pretvaranju BiH u izbjegličku enklavu i nastoje li ga spriječiti?

U više navrata pokušavao sam upozoriti ovdašnju javnost na taj ozbiljan problem, no nitko ne želi slušati. Bojim se da bošnjački političari, barem po onome što ja znam iako se s njima ne družim i ne kontaktiram, nisu svjesni tog problema. Sadašnja politička nomenklatura u ovom trenutku je zabavljena raspoređivanjem fotelja i funkcija, zbog kojih već godinu dana nisu u stanju formirati vlast. O svemu ostalome, pa ni o problemu izbjeglica, nemaju ni vremena ni volje razmišljati.

NACIONAL: Brojne nevladine udruge za ljudska prava često optužuju hrvatsku policiju za grubost prema izbjeglicama, odnosno za protuzakonito i nasilno vraćanje izbjeglica preko granice natrag u BiH. Europska unija na te optužbe ostaje vrlo suzdržana i ne poduzima nikakve konkretne korake protiv Hrvatske niti je otvoreno kritizira. Dapače, Hrvatska je dobila potvrdu da uskoro ulazi u Schengensku zonu. Kako to komentirate?

Mogu razumjeti da svaka zemlja nastoji zaštititi svoje granice, ali smatram da način na koji to radi hrvatska policija nije prihvatljiv. Hrvatska policija izrazito je gruba i nasilna prema izbjeglicama, tome svjedočimo svakodnevno, a to je posebno zabrinjavajuće prisjetimo li se da će Hrvatska uskoro predsjedavati Europskom unijom. Točno je, EU ne prigovara hrvatskoj policiji tu grubost, gleda joj kroz prste, jer Hrvatska provodi ono što je EU zacrtao. Da nije tako ne bi EU mirno promatrao nasilje hrvatskih policajaca prema izbjeglicama.

‘Grabar-Kitarović Bošnjacima pripisuje radikalizam, a sve nas okarakterizirala je kao opasne teroriste. HDZ u Hrvatskoj i ista ta stranka u BiH silom guraju Hrvate i Bošnjake u fazu aktivna neprijateljstva’

NACIONAL: Još jedna vrlo simptomatična pojava natjerala vas je na razmišljanje o budućnosti svoje zemlje, a to je sve veći interes državljana arapskih zemalja i onih s Bliskog istoka za kupovinu nekretnina i doseljavanje u dijelove BiH s većinskim muslimanskim stanovništvom. Kako tumačite taj interes i u kojem će to smjeru, po vašem mišljenju, odvesti BiH?

Tijekom rata se u BiH formirala zajednica vehabija, izrazito konzervativnih muslimana, koja pokazuje tendenciju širenja. Postoji također prilično velika šijitska zajednica o kojoj se vrlo malo zna i koja živi vrlo povučeno. Uz sve to stiže nam i golemi val izbjeglica, a paralelno s njim i muslimani s Bliskog istoka i arapskih zemalja ubrzano kupuju zemlju i nekretnine. A sve se to događa u pravno, politički i ekonomski neuređenoj državi kakva je BiH. Imam opravdan strah da država neće moći kontrolirati taj val koji ubrzano nadire. Masovni dolazak doseljenika s Bliskog istoka razvijat će negativne trendove u BiH. Kad sam upozoravao na tu opasnu pojavu, često su mi znali spočitavati da dižem buku bez razloga i pritom su mi davali primjere bogatih Arapa koji su kupovali nekretnine i ulagali u Velikoj Britaniji pa tamo, kažu, nitko od toga nije pravio problem. No Veliku Britaniju i BiH nikako ne možete uspoređivati, jer je Britanija uređena država koju nikada neće ugroziti jedan Arapin investicijom u nekretnine. Oni to mogu apsorbirati. Mi ne možemo. Tim više što tu nije riječ o masovnom dolasku bogatih Arapa koji sa sobom donose kapital i žele investirati u velike projekte koji donose nova radna mjesta i zaradu. Takvih je stvarno vrlo malo. Većina tih doseljenika pripadnici su srednjeg sloja koji tu dolaze da bi se nastanili jer im se BiH sviđa i koji kupuju kuće, farme, čak i grade čitave kvartove i vlastita naselja. U neka od tih naselja ne smijete ni ući. U BiH se masovno osnivaju fiktivne tvrtke koje uopće ne posluju, već služe isključivo za kupovinu nekretnina i zemljišta i ja opravdano sumnjam da se u tim poslovima preprodaje nekretnina vrti golem novac koji nekome donosi vrtoglavu zaradu. Ja sam arabist, i sam sam musliman, dobro poznajem tu kulturu i nitko mi ne može predbaciti da mrzim muslimane ili Arape. Ovo o čemu govorim je objektivna opasnost na koju upozoravam godinama, a doživljavam samo prijetnje i proglašavaju me antisemitom. Nemam ništa protiv toga da Arapi i muslimani s Bliskog ili Dalekog istoka dolaze u BiH i borave tu kao turisti. Ali nemojte im prodavati zemlju i nekretnine.

NACIONAL: U BiH postoji zajednica šijita kao manjinska muslimanska vjerska zajednica. Dobro je poznato da vehabije pripadaju sunitskoj većini i da sukob među tim dvjema islamskim sljedbama traje stoljećima. Može li se iz te činjenice izvući zaključak da isti krvavi sukobi između šijita i sunita kakvima svjedočimo na Bliskom istoku, uskoro neće biti rijetkost i na tlu BiH?

To je posve realna opasnost. Trebate znati da su autohtoni bosanski muslimani u svojoj duši Europljani i kozmopoliti. Odlazak u džamiju stvar je vjerske opredijeljenosti, no to ne znači da su Bošnjaci nasilni ili radikalni. Posve suprotno. No negativan utjecaj došljaka i ubrzana promjena demografske slike države, mogu u kratkom roku promijeniti situaciju. Na gore.

[Haman2]

MILOJKO PANTIĆ URNISAO VUČIĆA: „Taj bivši Arkanov huligan niti šta zna, niti šta ume, ali se zato…“

Čuveni srbijanski sportski komentator Milojko Panić u intervjuu za portal Direktno govorio je o političkoj situaciju u zemlji s posebnim fokusom na predsjednika Srbije


IlustracijaScreenshotFoto: Tanjug

Kada pogledate sa komentatorske pozicije, šta vidite na političkom terenu u timu iz vlasti?

- Vidim predsednika, trenera i kapitena jednog parapolitičkog kluba koji se zove SNS, koji već osmu godinu osvaja sve što se može osvojiti u lažnom takmičenju zvanom Izbori u Srbiji. Taj čovek je u svom timu sve, od golmana do levog krila. I ne samo to. On kao rukovodilac tog lažnog takmičenja, bira i protivnike sa kojima će igrati a sa kojima neće. On je i glavni sudija u tim nameštenim utakmicama. Taj bivši Arkanov huligan iz one rupe na severu Zvezdinog stadiona, niti šta zna, niti šta ume, ali zato u sve se razume.

U posljednje vrijeme izbijaju afere oko članova vladajuće stranke - prodaja oružja, plagijat Siniše Malog i sl. Šta je uticalo na to da se narod oslobodi da govori? Imaju li protesti veze sa tim?

- Seriju najnovijih afera vodećih pripadnika parapolitičkog udruženja zvanog SNS najviše zasluga imaju strane obaveštajne službe pre svih američka. Kao što znate naš ministar policije, inače lažni doktorant, nedavno je putovao u Ameriku, gde mu je crno na belo, prezentovano sve o firmi preko koje njegov otac prodaje oružje Krušika islamskim teroristima u Siriji i Iraku. I pored toga međutim njegov mentor tvrdi da je afera izmišljena. Protestanti su zapravo čuvari vatre, koju će strane službe razbuktati kad otkriju afere direktno vezane za Vučića i bratiju. Kad će to biti ne znam ali znam da on na izborima neće i ne sme predati vlast.

Da li je borba protiv ove vlasti uzaludna?

- Pobuna protiv nakaradne vlasti je dužnost i obaveza svakog mislećeg bića, bez obzira na političku opredeljenost. To je pravilo još od Francuske buržoaske revolucije 1789. godine, kada je ukinut feudalizam i od kada je nastalo političko doba, sa ljudskim pravima i slobodama. Do tada je vlast bila nasledna i od Boga, od tada međutim, vlast se bira na izborima i zavisi od glasova građana. U Srbiji se međutim dogodilo ono o čemu je još Sokrat govorio. Doći će vreme, pričao je Sokrat, kada će kriminalci i lopovi poželeti da imaju moć i demokratija će im to omogućiti. A kada se kriminalci i lopovi dočepaju vlasti, nastaće diktatura gora od svake oligarske i monarhističke. Naši kriminalci i lopovi su zloupotrebom demokratije uzurpirali i okupirali kompletnu državu, sva ministarstva sile i prisile, i što je najvažnije, sve tokove novca. Srbija je iz jednopartijske ušla u višepartijsku diktaturu, s tom razlikom što je ovo lažni višepartizam jer se ispod plašta političke partije kriju državni razbojnici. Borba protiv državnih razbojnika ne može biti uzaludna, kad tad oni će doći bogu na istinu, kazao je Pantić.

Integralni intervju možete pročitati ovdje.

https://direktno.rs/politika/233943/dir ... stinu.html