Vehabizam, porijeklo i posljedice

[Gojeni H]

Iz ovih brada kao da će sad nešto prhnuti (one dvije gore lijevo) ... vrlo neatraktivno.

Ne gotivim hipster look.

A divi desnog i sulje,pulovera i sakoa ima li zenu ovaj,sto ga pusti vakog vani.A pjevaju nesta beli,svi zinuli ko pes,po sumamaa i goramaaaaa

Ne znas ti sta je moda.

[kritichar]

evo nesto frisko sa FACETVa tek prekljuce postavljeno

obavezno za pogledati, da vidite kulturu govora i lijepo ponasanje ovih takozvanih vehabija, pogotovo emotivnost i privrzenost BiH, na kraju u suzama prica, pogledajte ovo i vise nista netrebate gledati o vehabijama

Vehabije? Ljudi s bradom... Mi nismo vehabije! A jeste li selefije?

bradonje, gluho bilo

[zvizdan]

evo nesto frisko sa FACETVa tek prekljuce postavljeno

obavezno za pogledati, da vidite kulturu govora i lijepo ponasanje ovih takozvanih vehabija, pogotovo emotivnost i privrzenost BiH, na kraju u suzama prica, pogledajte ovo i vise nista netrebate gledati o vehabijama

Vehabije? Ljudi s bradom... Mi nismo vehabije! A jeste li selefije?

bradonje, gluho bilo

Suza suzu goni... Kako je tek emotivne nastupe Hitler imao. I koliko je samo ljubavi i privrzenosti prema njemackoj drzavi i narodu iskazivao.

[kritichar]

Suza suzu goni... Kako je tek emotivne nastupe Hitler imao. I koliko je samo ljubavi i privrzenosti prema njemackoj drzavi i narodu iskazivao.

sjećaš se kao da je danas

Hitler nije dirao svoj narod

[Smrcak15]

evo nesto frisko sa FACETVa tek prekljuce postavljeno

obavezno za pogledati, da vidite kulturu govora i lijepo ponasanje ovih takozvanih vehabija, pogotovo emotivnost i privrzenost BiH, na kraju u suzama prica, pogledajte ovo i vise nista netrebate gledati o vehabijama

Vehabije? Ljudi s bradom... Mi nismo vehabije! A jeste li selefije?

bradonje, gluho bilo

Suza suzu goni... Kako je tek emotivne nastupe Hitler imao. I koliko je samo ljubavi i privrzenosti prema njemackoj drzavi i narodu iskazivao.

znaci sporedis Hitlera i ove ljude a jesi li pogledao video mozda da vidis sta ljudi pricaju? nisi siguran sam

a da jesi reci nam sta je to sporno sto kazu

[asurbanipal]

[asurbanipal]

a da jesi reci nam sta je to sporno sto kazu

Čim zinu - lažu...

Ćosićeva škola...

[zvizdan]

Suza suzu goni... Kako je tek emotivne nastupe Hitler imao. I koliko je samo ljubavi i privrzenosti prema njemackoj drzavi i narodu iskazivao.

sjećaš se kao da je danas

Hitler nije dirao svoj narod

Sta velis, Hitler nije dirao svoj narod? Ma jok, dje bi to Adolf radio. On ga je samo usrecio.

[Smrcak15]

a da jesi reci nam sta je to sporno sto kazu

Čim zinu - lažu...

Ćosićeva škola...

ja se druzim sa takvom sortom ljudi i valjda bi trebao znati dali lazu ili ne

a ja ga vala lagao kao sto oni lazu u kakvoj vi samo zabludi zivite da se zemlja zatrese

[Gojeni H]

a da jesi reci nam sta je to sporno sto kazu

Čim zinu - lažu...

Ćosićeva škola...

Dobro dosao nazad.

[Mašinac]

a da jesi reci nam sta je to sporno sto kazu

Čim zinu - lažu...

Ćosićeva škola...

Dobro dosao nazad.

Gdje ti je to "nazad" ?
Jel to dodrodošlica u "farmu"?

[Smrcak15]

evo nesto frisko sa FACETVa tek prekljuce postavljeno

obavezno za pogledati, da vidite kulturu govora i lijepo ponasanje ovih takozvanih vehabija, pogotovo emotivnost i privrzenost BiH, na kraju u suzama prica, pogledajte ovo i vise nista netrebate gledati o vehabijama

Vehabije? Ljudi s bradom... Mi nismo vehabije! A jeste li selefije?

bradonje, gluho bilo

Suza suzu goni... Kako je tek emotivne nastupe Hitler imao. I koliko je samo ljubavi i privrzenosti prema njemackoj drzavi i narodu iskazivao.

komentari na video ispod youtube klipa


Hamza Brkic för 2 dagar sedan
Ovi ljudi su ponos i budućnost ove zemlje! Svaki pametan Bošnjak može vidjeti njihovu iskrenost i ljubav prema ovo zemlji! respect (Y)

Jasmina Jusupovic för 2 dagar sedan
svaka vam čast ! toliko kulture i lijepog govora, odavno ne vidjeh i ne čuh !

Ilham Talic för 2 dagar sedan
Svaka cast na iskrenosti,mislim da ovo je jako dobra stvar za Bosnjake,za cijeli svijet,da konacno spoznaju pravu istinu,i da ne svrstavaju sve u jedan koš.

Nelson Mandela för 2 dagar sedan
Subhanallah!!! Nismo ni svijesni kakvim hajirli insanima nas je Allah swt pocastio ,nas, na Balkanu. Dodajmo jos tu dr. hfz. Kuduzovica, dr. Ljakica, hfz. Golosa, Ahmetovica, Pezica, Oruca i mnogi dorugi ostali, da nam ih Allah swt pozivi i da ih naslijede jos bolji od njih. Nekad sam i sam bio veliki protivnik tzv. "vehabija", da mi Allah oprosti, sprdao se snjima, ismijavao bracu muslimane zato sto malo izgledaju drugacije ili dizu ruke u namazu, nisam ih mogao smisliti a kamoli da progovirim s jednim od njih a istovremeno se normalno pozdravljao i pricao sa onima kojima islam i postivanje njegovih nacela nije bilo ni na kraj pameti. Znaci, nisam mogao smisliti brata muslimana jer ima bradu ili "drugacije klanja", a ovamo s osmijehom i postovanjem idem na alkoholicare, bludnike, lazove, preverante, one koji ne postoju svoje roditelje....Kako sam samo bio GLUP. Uistinu je ogromna nepravda kad nekog nazoves vehabijom samo zato sto je pustio bradu, obukao siru odjecu sa kracim nogavicama. Tako mi Allaha, dok slusam predavanja ovih hairli ljudi, imam osjecaj kao da nisu od nas, kao da nisu sa ovog svijeta. Kakav dojam ostavljaju, kako se ophode prema drugima, nacin na koji govore, umjerenost, skromnost, ni trunka oholosti, osmijeh, uvijek pozitivna spika. Ako ovi, nase daije, nisu Allahove evlije ja ne znam ko su onda. Moramo se se uzajamno postovati i pored toga sto se razilazimo u nekiliko pitanja sa drugim muslimanima na ovim prostorima i siriti univerzalnu poruku islama: mir. Nije mi jasno kome mogu smetati ljudi koji odvracaju od cinjenja nepravde prema drugima na bilo koji nacin, pocevsi od vlastitih roditelja, koji odvracaju od alkohola, droge, gubljenja vremena itd. I onda za takve kazemo da su "vehabije"? Oni su gromade od ljudi i stepeni morala i ponasanja koji su oni dosegli je karakteristika velikih ljudi. Kao sto kaze hafiz Mrkonjic da oprasta, halali svim onima koji su ga na bilo koji naci potvorili ili uvrijedili, napali.....ovi ljudi su veliki jer su iz ljubavi prema Allahu spremni oprostiti, a najveci je onaj koji oprosti i Allah ih je zbog toga uzdigao u odnosu na nas ostale. Nek je mir s vama i cuvajte se nepravde koju mozete uciniti drugome makar to bio i hladan namrgodjen pogled. Mir braco i sestre. <3

Faruk Mujezinovic för 2 dagar sedan
...ali ostali mediji ovo nece prenijeti na zalost.. akoBogda da jednog lijepog dana i Bosna bude ponosna na cestite sinove koji upravljaju njome a ne na danasnje politicare i spletkarose..


The King 1993 för 2 dagar sedan
eh aferim ovo na kraju me je potrefilo suze krenuse

Besir Maksutoski för 2 dagar sedan
Molim Allaha da i neizmjerno nagradi što su vako na ljep nacin dokazali Naciji Bošnjackoj kako se voli domovina. U ovoj prilici zelim se zahvaliti Senadu Hadzifejzivicu što je dao priliku braci Muslimana da pokazu istine o onima koi nazivaju "Vehabijama" i ako ovaj moj komentar dodje do Senada Hadzifejzovica, molim ga neka obrati malo više paznju ovoj tematici i neka uvede bar jednom mjesecno izlaganje od ovih Ljudi Brace Muslimana da imaju bar po 20 min, da kazu nešto u javnosti preko FACE TV. Hvala vam i sve najbolje.


Hacker Design för 2 dagar sedan (redigerad)
Svaka čast za ove intelektualce. Iskreno, emotivno i od srca su govorili. Vidi se da žele dobro Bosni i Hercegovini. Veliki plus za FACE TV i Senada Hadžifejzovića koji ih je ugostio i pružio im priliku da kažu ISTINU.

Damir Muslim för 2 dagar sedan
Pozitivno sam iznenađen. Jako kulturni i obrazovani ljudi.

Mirela 77 för 2 dagar sedan
Aferim, zaista ljepota ih slusat. Suze krenu na njihov iskren nijjet koji se toliko ocituje kroz njihov govor... A Senadu hvala, uvijek je bio profesionalan....

Dzenad Sarajlic för 1 dag sedan
ljudi moji suza suztu goni i ja ove ljude volim u ime Allaha
ponos Bošnjačkog naroda

[kritichar]

Dobar si video odabrao, fino čovjek objasni

[komsija123]

ma ja protjerali vehabije zajedno sa englezima tadasnjeg halifu i osmanlije iz Mekke i Medine. Nek su nasli saveznika u englezima a ne u halifi.

https://www.youtube.com/watch?v=DEt74ygWneU

[Kikibombona]

Suza suzu goni... Kako je tek emotivne nastupe Hitler imao. I koliko je samo ljubavi i privrzenosti prema njemackoj drzavi i narodu iskazivao.

Uh, i ovaj voli popljuvati, agresivno nastupiti... samo da vlast imaju, vidjeli bi... najebali bi svi zajedno... sije, sufije, ateisti, ovi-oni...

https://www.youtube.com/watch?v=qw4txcTcq24

Sufijski sejh je jazavac!

https://www.youtube.com/watch?v=Z9IseCVPhVQ

Sufijski lider svaki dan 40 puta opsuje vehabije i ko njega slijedi isto mora raditi!

[kritichar]

Za nezavisni Kurdistan!

[sahara1428]

Čuditi se vehabiji kako ne zna istorijske fakte svoje sekte

Muhammed ibn Abduwehhab NIKADA nije ušao u Mekku i Medinu, njegovu prvu saudijsku državu na području Nedžda su Osmanlije dokrajčile. Tek poslije će njegovi sljedbenici ući u područje Hidžaza.

Za javnost će uvijek biti ma jok nikada vehabije nisu rušile Osmanski hilafet, ma jok gdje bi to oni. Recite jasno i naučite svoje sljedbenike da su vehabije uvijek vjerovale da Osmanski hilafet nije hilafet već obična mušrička država koju treba srušiti.

Kod vehabija nije bilo islama niti muslimana za koji su oni znali NAKON 8 STOLJEĆA

Rekao je Abdurrahman ibn Hasan, unuk Muhammeda ibn Abdulwehhaba:

„I učenjaci od sljedbenika ispravnih prethodnika, imami, imaju korisna djela o objašnjenju tewhida(monoteizma), tewhidu-r-rububijjeta, tewhidu-l-uluhijjeta, tewhidu-l-esmai we-s-sifat, mnoga od njih su prisutna među ulemom muslimana i NE ZNAMO IKOGA POSLIJE OSMOG STOLJEĆA (hidžretskog) u stanju žestoke usamljenosti islama da je spominjao sa spoznajom ono na čemu je ehlu sunnet od vrsta tewhida ili se obazirao na njihove knjige NITI SU ZNALI ŠIRK KOJI ALLAH NEĆE OPROSTITI...“ (Ed-Dureru-s-senijje,12/22.)

[komsija123]

to je nazalost tako da nisu radili zajedno sa sunitima vec se borili i protiv njih.

[bogoljub]

https://www.youtube.com/watch?v=3jbrf_iKn9k

Sve je ovdje objašnjeno! u 10 min.

[Tabhana]

vehabije su najveće zlo u Bosni i Hercegovini, sve to treba odmah istrijebiti, evo im slike okupljanja u Bileći, što nije niko intervenirao???



Stop Vehabijama u Bej-ha.

[Tabhana]

Još par slika vehabija:







Lahko se poznaju, nosaju crno, imaju brade, ponekad i noževe u ustima. Djecu odgajaju na vehabijski način da je sve njihovo i da ostale treba pobiti.

Vehabijama nije mjesto u BiH!

[mousstapha]

HAMZA RIDŽAL: VEHABIZAM NEMA UPORIŠTE U ISLAMSKOJ POVIJESTI

Piše: Hamza RIDŽAL

Od kad je sultan Fatih osvojio Bosnu i Hercegovinu, islam se na ovim prostorima razumijevao i prakticirao u skladu s učenjem maturidijske škole u akaidu (vjerovanju, dogmi) i hanefijskog mezheba u fikhu (obredoslovlju, pravu). Tradicija sedimentirana u vremenskom rasponu dužem od pet stotina godina oblikovala je prepoznatljivu sliku ispovijedanja islamskog vjerovanja u Bosni i Hercegovini, pa se nerijetko čuje sintagma “bosanski islam”. Tariq Ramadan, jedan od vodećih islamskih mislilaca danas, objašnjava da je islam jedan i monolitan kada su u pitanju temeljna načela njegovog nauka, ali da su lokalne tradicije i običaji također važni u oblikovanju njegovih kulturoloških paradigmi, pa se može govoriti o egipatskom, iranskom, somalijskom ili bosanskom islamu.

Koliko je islam inkluzivan spram različitih kulturnih podneblja govori i podatak da je imam Šafija, jedan od osnivača četiri velika mezheba, potpuno promijenio većinu svojih stavova kada je doselio iz Iraka u Egipat. U Egiptu je susreo drugačije geografsko-kulturne prilike te je revidirao većinu svojih mišljenja iz ove oblasti, ostavljajući nepromijenjenim svega dvadeset fetvi koje je ranije donio. Primjer imama Šafije, kojeg svi ehli-sunnijski učenjaci – pripadali njegovom mezhebu ili ne – smatraju nesumnjivim autoritetom u oblasti fikha, dovoljan je pokazatelj širine islamskog učenja. Blagodarna mogućnost islama da svoje sjeme posije u različitim klimatskim podnebljima, njegova inkluzivnost prema različitim kulturnim tradicijama, učinila ga je prisutnim na skoro svakom predjelu zemaljske kugle. Ipak, pojedini savremeni učenjaci koji su o islamu učili u Saudijskoj Arabiji insistiraju ne samo na monolitnoj interpretaciji kur'anskih poruka u oblasti vjerovanja (što samo po sebi negira mezhebe) već i na doslovnom kulturološkom podražavanju arapske kulture iz VII vijeka. Takve učenjake nazivamo vehabijama.

Osobe naklonjene vehabijskom učenju vole se nazivati selefijama, smatrajući termin “vehabija” pogrdnim. Naziv selefija označava vjernika koji nastoji živjeti na način na koji su živjele prve i najbolje generacije muslimana. Stoga je selefizam krajnji ideal i konačni cilj svakog čovjeka koji sebe smatra muslimanom i prakticira islamske propise. Ipak, vehabije nastoje ostvariti ekskluzivno pravo na ovaj naziv, ističući sebe kao najbolje među svim drugim muslimanima. Nema razloga da prihvatimo to svojatanje, a budući da je taj pokret djelo jednog čovjeka, Muhammeda b. Abdul-Vehhaba, razumno je i prikladno govoriti o vehabijama kao njegovim sljedbenicima. Prije nego se pozabavimo biografijom Abdul-Vehhaba, potrebno je naglasiti dvije važne činjenice koje u knjizi Vehabizam: kritički osvrt ističe Hamid Algar. Prvo, u izuzetno dugoj i bogatoj povijesti islamske misli vehabizam ne zauzima posebno važno mjesto. Intelektualno beznačajan, vehabijski pokret imao je sreću pojaviti se na Arabijskom poluotoku, u geografskom žarištu muslimanskog svijeta, što je utjecalo na njegovu percepciju u očima muslimana širom svijeta. Drugo, njegovi saudijski zaštitnici u XX stoljeću stekli su ogromno naftno bogatstvo koje su dijelom koristili za širenje vehabizma u svijetu. Bez ova dva čimbenika, primjećuje Algar, vehabizam je mogao lahko ostati u povijesti kao sporedno i kratkotrajno sektaško gibanje.

Iz pustoši Nedžda

Postoji mnoštvo izvora za rekonstruiranje biografije Muhammeda b. Abdul-Vehhaba i njegovog nauka. Među njima je Usman b. Abdullah b. Bišr, autor klasične saudijske hronike i djela ‘Unvan al-Madžd fi Tarih Nedžd, koji se smatra najpriznatijim hroničarem (historiografom) u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, a njegova djela predstavljaju zvaničnu interpretaciju historije ove zemlje. Možda je Abdul-Vehhabovu biografiju najbolje napisati na osnovu Bišrovog djela, jer on spada u red nekolicine autora kojeg vehabije poštuju. Bišr piše da je Abdul-Vehhab rođen 1703. godine u gradiću Al-Ujajna u Nedždu, istočnom dijelu onog što se danas naziva Kraljevina Saudijska Arabija. Nedžd nije imao značajnu ulogu u islamskoj tradiciji učenosti, a topografska pustoš ovog prostora odražavala se u njegovoj intelektualnoj povijesti. Štaviše, u hadisima Muhammeda, a.s., postoje nagovještaji da je Nedžd po stupnju Božijeg blagoslova u nepovoljnijem položaju od Sirije i Jemena te da će se u njemu pojaviti “poremećaji, nered i šejtansko pokoljenje”. U šest velikih hadiskih zbirki (Kutubu Sitte) zabilježeno je nekoliko vjerodostojnih predaja koje govore o tome.

Buharija, najpriznatiji sakupljač vjerodostojnih hadisa, zabilježio je i sljedeću predaju: “Ibn Omer prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ‘Allahu moj, podari bereket Šamu i Jemenu!’ Pa su rekli: ‘I Nedždu, o Božiji Poslaniče?’ Pa je rekao: ‘Allahu, daj bereket Šamu i Jemenu!’ Pa su rekli: ‘I Nedždu, o Poslaniče?’ Pa je rekao: ‘Allahu moj, podari bereket Šamu i Jemenu!’ Pa su rekli: ‘I Nedždu, o Božiji Poslaniče?’ Pa je rekao: ‘U Nedždu su zemljotresi i smutnje, a iz njega će se pojaviti šejtanski rog/šejtansko pokoljenje.'”

Povezivanje ovog i sličnih hadisa s vehabizmom smion je postupak u koji se najbolje ne upuštati. Ipak, ovaj nas hadis upozorava da se prema svakom pokretu koji nastane u Nedždu mora odnositi s velikim oprezom. Rani vehabijski kritičari navode da su Abdul-Vehhabov otac i brat Sulejman u njemu još u ranom djetinjstvu prepoznali znakove krajnje misaone izopačenosti. Sigurno je samo da je Sulejman kasnije doista istupio protiv svog brata i napisao prvo opširno djelo u kojem se pobija vehabizam. Abdul-Vehhab je, kako navodi saudijski historičar Bišr, još u ranoj mladosti pokušavao ispraviti “sklonosti njegovih sugrađana mnogoboštvu, prije nego je došao do zaključka da su same riječi uzaludne”. Stoga je otišao na školovanje u Medinu, gdje je proveo četiri godine.

Ibn Tejmijje – šejh kadirijskog tarikata

U Medini se upoznaje s djelom Ibn Tejmijje (umro 1328. godine), doista značajne ličnosti u intelektualnoj povijesti islama. Zajedničke su im bile polemike u kojima se obrušavalo na kršćanstvo, devijacije u šiizmu i sufizmu, kao i polemike u kojima se raspravljalo s mutezilijama (racionalistima), što je svakako bilo bespotrebno trošenje snage, jer mutezilije odavno nisu postojale. Zbog zanimanja koje je Abdul-Vehhab pokazao za djelo Ibn Tejmijje, nerijetko se tvrdi kako vehabizam predstavlja zakašnjelu obnovu njegove baštine. Ipak, Ibn Tejmijje bio je daleko oprezniji mislilac od Abdul-Vehhaba. Ključna razlika između njih dvojice jeste u tome što Ibn Tejmijje, čija opsežna djela nisu pročitali ni njegovi žestoki zagovornici, nikada nije u potpunosti odbacivao sufizam, iako se oštro protivio nekim devijacijama u sufizmu s kojim se, poput imama Gazalija, obračunao u svojim djelima, jasno naglasivši razliku između ispravnog i iskrivljenog tesavvufa.

Štaviše, Ibn Tejmijje bio je primljen u kadirijski tarikat, o čemu svjedoče njegova djela (opširnije u djelu Ibn Taymiya: a Sufi of the Qadiriya Order Georga Makdisija). U svojim je knjigama stao u odbranu poznatih sufijskih šejhova, poput Džunejda el-Bagdadija, Ahmeda el-Rifa’ija i drugih, dok je za šejha Abdu-l-Kadira Gejlanija, osnivača prvog sufijskog tarikata, govorio: “Naš šejh” (“šejhuna”). Ovu činjenicu vehabije veoma vješto prikrivaju, a iz Ibn Tejmijjinih dijela izvlače samo one dijelove o sufizmu u kojima on kritizira neke njegove devijantne manifestacije. Za razliku od njega, Abdul-Vehhab se u potpunosti protivio tesavvufu, a ne nekim od njegovih očitovanja. Stoga je pogrešno percipirati Ibn Tejmijju kao duhovnog predvodnika vehabizma. “Vehabizam je u suštini pokret bez rodoslovlja; došao je niotkud, ne samo zato što se pojavio iz pustoši Nedžda, nego i zbog nedostatka prethodnog uporišta u islamskoj povijesti”, objašnjava Algar. Zanimljivo je da savremene vehabije u Bosni i Hercegovini uporište za svoje tvrdnje pronalaze u djelu jednog od rijetkih sufijskih šejhova koji se obračunao s devijacijama u tesavvufu svog vremena. Možda bi upravo njegovo djelo moglo poslužiti kao most za spajanje sukobljenih svjetonazora sufija i vehabija, ali bi vehabije prije toga morale početi čitati njegova djela. Naravno, Ibn Tejmijje nije jedini alim čije su djelo vehabije reinterpretirale u skladu s vlastitim svjetonazorom. U knjizi Vehabizam, najopasnija novotarija, protiv koje su vehabije napisale stotine tekstova, a koja predstavlja jednu od najboljih odbrana tradicionalnog islama u Bosni i Sandžaku, Sami Džeko piše:

– Poigravanje sa tekstovima, kako hadisa, tako i stavova učenjaka je jedno od njihovih oružja. Spremni su lažirati i izbrisati čitave pasuse, kako su učinili sa djelom El-Ezkar od imama Nevevija. Imam Nevevi, r.a., u spomenutom djelu posvećuje čitavo poglavlje posjeti kabura Božijeg Poslanika, a.s. U originalnoj verziji stoji: Faslun fi zijareti kabri Resulillah ve ezkaruha, međutim, u lažiranoj verziji koju je štampala Darul-Huda iz Rijada, drugo izdanje 1409./1988. godine, uz odobrenje Opšte uprave za štampanje mushafa i kontrolu štampe, na čelu sa Upravom za naučna istraživanja, fetve i misionarstvo pod kontrolom šejh Abdul Kadir Arnauta, čitav ovaj pasus je modifikovan i prepravljan pa je umjesto kabura stavljena riječ mesdžid, a zikrovi kod kabura su potpuno izbačeni. Ni izmišljanje knjiga i njihovo pripisivanje nekim imamima nije im strano. Često su u stanju da negiraju neke citate iz Buharijinog Sahiha koji im ne odgovaraju a u isto vrijeme uzimaju akidu iz knjiga koje su pripisane imamima senedom punim lažova, koji, po njima, ipak ne predstavljaju smetnju da se ta knjiga pripiše imamu – navodi Džeko.

Džihad protiv drugih muslimana

Abdul-Vehhab se iz Medine vratio u Hurajmilu, gdje je “nastavio osuđivati neznanje, širk i novotarije”, navodi Bišr. Tad je napisao i svoje prvo djelo Kitab al-Tavhid (Knjigu o Božijem jedinstvu). Unatoč tome što njen naslov obećava tumačenje tevhida, najvažnijeg od svih islamskih postulata, ova se knjižica sastoji isključivo od neobjašnjenih hadisa raspoređenih u 67 poglavlja. Stoga se i ne može nazvati djelom, nego zbirkom izabranih hadisa. Sva njegova djela veoma su slična ovom prvijencu. Grubo razbacani hadisi bez ikakvih bilješki ostavljaju dojam da je Abdul-Vehhab bio sakupljač hadisa, a ne reformator – kako ga nazivaju njegove pristaše. Ipak, taj je posao bio krajnje nepotreban, jer su znameniti sakupljači hadisa sakupili izreke Muhammeda, a.s., stotinama godina prije njegovog rođenja. Tako Abdul-Vehhabova djela ostavljaju dojam da je on i na pisanje gledao kao na jednu nedozvoljenu novotariju koja je stoljećima zamračivala muslimanski um. Očeva ga je smrt 1740. godine oslobodila svih zapreka u pokušajima da iskorijeni navodne pojave širka na Arabijskom poluotoku.

Nakon što je okupio nekoliko sljedbenika, vratio se u rodno mjesto gdje mu je vladar Al-Ujajne, Usman Ibn Muammer, pružio zaštitu. Čim je dobio zaštitu jednog vladara, Abdul-Vehhab je pokrenuo rušilački rat koji će ostati trajna karakteristika njegovog “reformizma”. Odmah je uništio turbe Zejda b. el-Hattaba, Poslanikovog, a.s., druga koji je poginuo u bici na Jemami boreći se protiv lažnog poslanika Musejleme el-Kezzaba. Nakon što je sa svojim pristašama kamenovao jednu preljubnicu, vladar Usman Ibn Muammer popustio je pritisku plemenskog poglavara te regije i protjerao Abdul-Vehhaba, koji se nastanjuje u Al-Dir'ijju i sklapa savez s Muhammedom b. Saudom. Ovaj se savez pokazao trajnim rezultirajući pojavom političkog entiteta koje se niz godina borio za prevlast na Saudijskom poluostrvu.

Upravo je Saud pružio podršku Abdul-Vehhabovom vođenju džihada (borbe na Božijem putu) protiv svih onih koji su odstupali od njegovog razumijevanja tevhida i islama, uz obećanje da će ratni plijen dijeliti na podjednake dijelove. Time je sve bilo spremno za ubilačke i pljačkaške pohode širom Arabije. Vehabijsko-saudijska država proglasila je 1746. godine službeno džihad protiv svih koji nisu dijelili njihovo shvaćanje tevhida, ubrajajući ih u nevjernike i okrivljujući ih za širk (mnogoboštvo) i otpadništvo, navodi saudijski hroničar Bišr. Znakovito je da, kad god se pojam “muslimani” spomene u Bišrovom djelu, misli se na vehabije. U petnaest godina nakon proglašenja džihada protiv drugih muslimana osvojena su velika područja Arabije: najveći dio Nedžda, plemena središnje Arabije, kao i dio Jemena. Nakon smrti Muhammeda b. Sauda 1766. godine, naslijedio ga je njegov sin ‘Abd al-‘Aziz, koji je još žustrije radio na promociji vehabizma. I u ovom se aspektu može primijetiti načelno odstupanje od temeljnih poruka islama. Naime, nakon preseljenja Muhammeda, a.s., muslimani su dogovorom birali njegovog nasljednika za kormilom islamske države. Murad Hoffman objašnjava da je odabir hazreti Ebu Bekra, r.a., a ne hazreti Alije, r.a., jasna poruka da islamska država ne smije biti monarhija – što je Kraljevina Saudijska Arabija danas – već parlamentarna republika.

Uprkos tome, u Saudijskoj Arabiji i danas se vlast nasljeđuje po uzoru na nemuslimanske kraljevine kakve su postojale u Evropi u vrijeme nastanka vehabijsko-saudijske koalicije. Upravo je veza sa zapadnim ideolozima znakovita. Britanski agent Hempher u svojim Memoarima, publiciranim na engleskom jeziku sredinom 19. stoljeća, otkriva ulogu vehabijsko-saudijske države potpomognute Velikom Britanijom u rušenju Osmanskog carstva. On piše kako je dobio instrukcije “da se drugima predstavi kao musliman” te da pomogne organizaciji reformističkog pokreta koji će potpuno protjerati Osmanlije s Arabijskog poluotoka. Međutim, tretiranje odnosa vehabizma s politikom kolonijalizma zapadnih sila zahtijevalo bi zaseban tekst, pa ćemo taj fenomen samo nagovijestiti.

Uspon vehabija – kraj povijesti

Nakon što je Abdul-Vehhab skupa s ‘Abd al-‘Azizom osvojio Rijad, jedno vrijeme radio je na učvršćivanju vlasti na novoosvojenim područjima, da bi koncem XVIII stoljeća odlučio napasti sveti prostor Hidžaza. Ipak, Abdul-Vehhab je umro 1791. godine, nedugo nakon što su počeli ‘Abd al-‘Azizovi oružani sukobi s vladarima Hidžaza. Prije konačnog zauzimanja Mekke, vehabije su 1802. godine napale Kerbelu, prema šiijskim autorima na dan 10. muharrema (prema Bišru, to se desilo u mjesecu zul-ka'de) i pritom sravnili sa zemljom turbe hazreti Husejna, Poslanikovog, a.s., unuka, pobili sve stanovnike koje su zatekli na tržnici, opljačkali njihove kuće i odnijeli sve što su našli u gradu, kako, ne skrivajući divljenje, navodi hroničar Bišr. Već 1803. godine osvojili su grad Taif, gdje su također napravili pokolj, zapalili sve knjige osim Kur'ana i srušili sve grobnice ashaba koje su u tom gradu pronašli. Rušenje grobnica, naročito turbeta (mauzoleja) podignutih na kaburovima znamenitih ličnosti iz historije islama, opravdavali su spašavanjem muslimana od navodnog širka (pripisivanja Bogu druga) kojeg čine obilazeći ta mezarja. Iste godine osvojena je i Mekka, a dvije godine kasnije i Medina.

Vehabije su u Mekki uništile rodne kuće Poslanika, a.s., Hatidže el-Kubre, hazreti Alije i hazreti Ebu Bekra es-Sid-dika, kao i grobnice i turbeta na povije-snom groblju Al-Ma’la, u kojem su bili ukopani brojni ashabi. U Medini je opljač-kano blago Poslanikove, a.s., džamije, ali se od pokušaja uništavanja kupole koja se uzdizala iznad Poslanikovog mezara odustalo, nakon što je nekolicinu najgorlji-vijih kojima je bila povjerena ta zadaća, voljom providnosti, zadesila smrt. Međutim, svi spomenici na groblju poznatom kao Dženntu-l-Baki’, u kojem su ukopa-ni najznamenitiji ashabi, bili su poruše-ni. Uspostavom vlasti na prostoru gotovo cijelog Arabijskog poluotoka, vehabije su uništile povijesne i kulturne tragove postojanja jedne grandiozne civilizacije, izbrisavši kulturno pamćenje povezano s počecima islamske civilizacije. Pritom su zabranili tespih, obilježavanje mevluda, posebno kroz recitiranje pjesništva, po-sjedovanje i pušenje duhana te ispijanje kahve. Iako su u par navrata bili protjera-ni iz Hidžaza, vehabije su iznova osvaja-le sveti teritorij, sve do XX stoljeća kada su konačno učvrstili svoju vlast i poubijali sve neistomišljenike. Algar navodi da su u konačnom osvajanju Arabijskog poluotoka vehabije ubile 400.000 neisto-mišljenika, a 350.000 osoba unakaženo je odsijecanjem udova. Proglašenje drugih muslimana nevjernicima ostala je kon-stanta njihovog djelovanja. Od spomena riječi turbe, tespih i mevlud i danas im se dižu dlake na bradi.

Dvije glave, jedan um

Činjenica je da su vehabije kao zajednica u Bosni i Hercegovini ekstremna manjina. Prema nekim procjenama, ima ih oko 5.000. Ipak, jedna tako mala zajednica itekako je vidljiva u javnom prostoru. Ne treba proći puno vremena pa da neki vehabija napravi novi incident, poreme-ti javni red i mir ili učini neko krivično djelo. Naravno, među njima postoje ljudi koji su iskreno prihvatili vjeru, ali od pogrešnih učitelja, i na njih se ne odnosi ova kvalifikacija. Nadati se da će takvi shvatiti pošasti vehabizma i krenuti putem istin-skih selefija, sljedbenika Muhammeda, a.s., i njegovih odanih ashaba. Posljednjih mjeseci u javnom prostoru oblikuje se mišljenje o dvjema grupama vehabija: dobrim i lošim.

Zaista, u Bosni i Hercegovini postoje dvije grupe vehabija. Jedna od njih dje-luje u nelegalnim mesdžidima mimo nadležnosti Islamske zajednice te jasno i nedvosmisleno tekfiri (potvara za nevjerstvo) sve druge koji sebe nazivaju muslimanima. Druga se grupa nastoji adaptirati u Islamsku zajednicu djelujući kroz zvanične džemate ove institucije. No čini se da su to i jedine razlike između ovih dviju grupa. I jedna i dru-ga grupa smatra da su tevhidi, mevludi, zajednički zikrovi, tekije i turbeta novo-tarije koje nemaju veze s islamskim uče-njem. Spomenute fenomene, svojstvene bosanskom islamu, nastoje prikazati kao nešto što se u Bosni pojavilo tek u posljednjih pedesetak godina. Tako govori Bilal Bosnić u hutbi o šiijama i sufijama koju je moguće pronaći na YouTubeu. U toj istoj hutbi Bosnić objašnjava kako je reis Džemaludin Čaušević 1963. godine obukao farmerke i tako uveo novotariju koju bosanska ulema i danas prakticira. Bosnić očito iznosi neistine, jer je Čaušević ovaj svijet napustio 25 godina prije nego je obukao sporne farmerke, tj. 1938. godine. Nije Bosnić jedini koji namjerno falsificira povijesne činjenice. Hafiz Adnan Mrkonjić, koji je nedavnim nastupom na televiziji FACE doprinio mišljenju o dobrim i lošim vehabijama, u razgovoru za Source.ba naveo je primjer svog sela, u kojem je 1968. godine prvi put održana sedmina i četeresnica za umrle osobe. Mrkonjić tvrdi da su Bošnjaci običaj učenja za umrle preuzeli od Srba, ističući da se vjera u Bosni nikada nije na taj način ispoljavala. Mrkonjić iz primjera svog sela zaključuje da je učenje Kur’ana pred dušu umrlih osoba novotarija nastala u posljednjih pedesetak godina, što naprosto nije tačno. Ta je tradicija stara koliko i islam na ovim prostorima. Postojali su i drugi slični običaji, poput devri-iskata kojeg opisuje Bašeskija u svom Ljetopisu, ali su odavno izumrli na ovim prostorima.

Druga zajednička karakteristika dvaju suprotstavljenih grupa vehabija jeste odnos prema njihovom duhovnom ocu, Muhammedu b. Abdul-Vehhabu. O zločincu koji je ugasio hiljade muslimanskih života, što potvrđuju i autori poput spomenutog Bišra, kojeg vehabije smatraju vjerodostojnim historičarem, oni imaju itekako pozitivno mišljenje. U nastavku donosimo citat iz intervjua hafiza Mrkonjića, kojeg je u februaru 2015. godine dao portalu Source.ba:

“Termin vehabija je uvreda koju su izmislili neprijatelji Muhammeda b. Ab-dul-Vehhaba, čovjeka koji je bio reformator u Saudijskoj Arabiji i koji je imao za cilj u svom životu da očisti Arabijski po-luotok od turbeta, kaburova, mauzoleja i kipova kojima su se obraćali Saudijci koji su bili zastranili i udaljili se od izvornog islama”, kazuje Mrkonjić. Potrebno se zapitati: da li bi hafiz Mrkonjić, ukoliko bude u mogućnosti, uradio isto ono što je uradio Abdul-Vehhab? Bi li porušio kulturnu historiju Bosne? Konačno, bi li sa svojim sljedbenicima dovršio posao kojeg nisu dovršili četnici tokom posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu? Dopustimo li širenje vehabijskih ideja, možemo zaboraviti na bezvremenu ljepotu bosanskih džamija, orijentalnu ornamentiku i levhe na njihovim zidovima, jer bi rastom vehabijske moći sve džamije mogle biti pretvorene u unificiranu gomilu betona odjevenu u bljedilo bolničke atmosfere. Dopustimo li širenje vehabijskih ideja, možemo očekivati da će turbeta naših velikana, poput Gazi Husrev-bega, biti sravnjena sa zemljom. Dopustimo li širenje vehabijskih ideja, možemo zaboraviti na istinske vrijednosti koje islam promovira.



Tekst preuzet iz magazina STAV, broj 46 uz odobrenje autora

[emmir1]

http://www.nezavisne.com/novosti/bih/Ve ... ave/352509


Stvari izrečene u ovom intervju su dovoljne da se govno uhapsi.
Debil bolesni

[Kikibombona]

Djecak lijep kao slika... Umjesto da ganja suknjice, on jadan ode u smrt...

Koja bolest, kakva uvrnuta ideologija... Da covjek ne povjeruje da covjek bas ovoliko moze biti glup!

https://drive.google.com/file/d/0BwLNPY ... NvbEU/view

[Point.]

Još par slika vehabija:







Lahko se poznaju, nosaju crno, imaju brade, ponekad i noževe u ustima. Djecu odgajaju na vehabijski način da je sve njihovo i da ostale treba pobiti.

Vehabijama nije mjesto u BiH!

Naravno da nije mjesto. To treba motikom otjerati u vrleti Nedzda. Dzaba ti pokusaj cinizma, kad tupan bradonja vehabija napadne tupana bradonju cetnika onda mozda i bude nesto od njih. Dok god budu neprijateljski nastrojeni prema Bosnjacima, napadali njigove kceri po ulicama, ubijajuci zlatne ljiljane ko u Bugojnu, pucali po ambasadama prijateljske zemlje, Bosnjaci ce ih dozivljavati ko i cetnike.