Forum Klix.ba

sto se tice izraza "Bozji Sin"...

Prvo, taj izraz u jevrejskom svijetu ima drugacije znacenje nego u helenistickom i rimskom svijetu. Danasnji krscani uzimaju znacenje iz paganskog helenskog svijeta, dok je Isus zivio medju jevrejima i pricao aramejski, te shodno tome imao i njihov svjetonazor i definicije pojmova. Jevreji su cisti monoteisti i njihova definicija rijeci "sin", kako sami kazu, nije blasfemna. Treba napomenuti da hebrejski jezik je jako siromasan i ima samo oko 500 korijena rijeci, te jedan pojam moze imati vise znacenja. Danas su jezici bogatiji i rijeci vise izdefinirane nego nekad.


Drugo, zaista u prevodima Evandjelja na svim jezicima pise izraz "Sin Bozji", ali pitanje koje danasnji kriticari Biblije postavljaju je zasto se koine grcka rijec "pais" samo prevodi kao "sin" kada se radi o Isusu, dok se na drugim mjestima NZavjeta prevodi kao "sluga".

inace po rjecniku, pais moze da ima znacenja: sin, sluga, momce koje radi za gazdu, a neki dodaju i znacenje ljubavnik (jer su Grci mahom bili homoseksualci i druge koji nisu to bili nazivali su primitivcima, a cesto su iskoristavali svoju poziciju gazde prema podredjenima, stoga ovo dodatno znacenje, ali kako jevreji to nisu bili onda se biblijski izraz mora tumaciti u jevrejskom duhu, te ovo znacenje otpada)

Meni je interesantno kako su nestali nazareni- judeokrscani, sekta u kojoj je bio Isus i svi apostoli i njihovi ucenici i potomci, prvo nestadose oni iz Rimskog Carstva gdje su proglaseni hereticima, ubijani su i proganjani, njihova Evandjelja su nestala. Jedino onaj pasos o prostitutki i kamenovanju je umetnut iz Nazarenskog evandjelja u Ivanovo. Dakle Isusa ubise rimski/ helenski pagani ciji su nasljednici uglavnom danasnji Grci i Italijani, zatim pobise i apostole i mnoge mucenike, da bi naknadno potomci tih istih Rimljana kao pokrsteni ubijali njihove potomke kao heretike.

Ali to nije sve, bilo je malo nazarena i u arapskom svijetu, gdje su se duze uspjeli odrzati, ali to je samo do islama. Mada je u pocetku postojao savez i nazivani su "ensari" sto je dobilo znacenje "prijatelji, saveznici" od naziva "nasara"- nazareni, kasnije ih je pobila i rastjerala muslimanska vojska kao nepodobne. Tako nestadose i izvan Rimskog Carstva kao da nikad postojali nisu.

Ne treba zaboraviti ni da su ih progonili i proklinjali i kamenovali i jevreji pogotovo nakon pada Jerusalima, prije svih ostalih, mada su se dotad skupa molili po sinagogama. Nazivaju ih minim i nocrim, (danas su nocrim krscani, jer su nazareni nestali), i danas postoje kletve protiv minim u svim dnevnim molitvama.

Sta li je to tako misticno oko nazarena, da su svi okrvavili ruke u teznji da nestanu...

schnappi wrote: Ali to nije sve, bilo je malo nazarena i u arapskom svijetu, gdje su se duze uspjeli odrzati, ali to je samo do islama. Mada je u pocetku postojao savez i nazivani su "ensari" sto je dobilo znacenje "prijatelji, saveznici" od naziva "nasara"- nazareni, kasnije ih je pobila i rastjerala muslimanska vojska kao nepodobne. Tako nestadose i izvan Rimskog Carstva kao da nikad postojali nisu.

Ne treba zaboraviti ni da su ih progonili i proklinjali i kamenovali i jevreji pogotovo nakon pada Jerusalima, prije svih ostalih, mada su se dotad skupa molili po sinagogama. Nazivaju ih minim i nocrim, (danas su nocrim krscani, jer su nazareni nestali), i danas postoje kletve protiv minim u svim dnevnim molitvama.

Sta li je to tako misticno oko nazarena, da su svi okrvavili ruke u teznji da nestanu...

Zanimljivo je ovo za nazarena, u Kur'anu se kaze da su najbliži vjernicima ono koji kažu da su nazareni (nasara), a medinjani su poznati kao ensarije, i oni su najviše pomagali Poslanika Muhameda, za razliku od mekelija Kurejsija koje je interesovala samo vlast.

schnappi wrote:sto se tice izraza "Bozji Sin"...

Prvo, taj izraz u jevrejskom svijetu ima drugacije znacenje nego u helenistickom i rimskom svijetu. Danasnji krscani uzimaju znacenje iz paganskog helenskog svijeta, dok je Isus zivio medju jevrejima i pricao aramejski, te shodno tome imao i njihov svjetonazor i definicije pojmova. Jevreji su cisti monoteisti i njihova definicija rijeci "sin", kako sami kazu, nije blasfemna. Treba napomenuti da hebrejski jezik je jako siromasan i ima samo oko 500 korijena rijeci, te jedan pojam moze imati vise znacenja. Danas su jezici bogatiji i rijeci vise izdefinirane nego nekad.


Drugo, zaista u prevodima Evandjelja na svim jezicima pise izraz "Sin Bozji", ali pitanje koje danasnji kriticari Biblije postavljaju je zasto se koine grcka rijec "pais" samo prevodi kao "sin" kada se radi o Isusu, dok se na drugim mjestima NZavjeta prevodi kao "sluga".

inace po rjecniku, pais moze da ima znacenja: sin, sluga, momce koje radi za gazdu, a neki dodaju i znacenje ljubavnik (jer su Grci mahom bili homoseksualci i druge koji nisu to bili nazivali su primitivcima, a cesto su iskoristavali svoju poziciju gazde prema podredjenima, stoga ovo dodatno znacenje, ali kako jevreji to nisu bili onda se biblijski izraz mora tumaciti u jevrejskom duhu, te ovo znacenje otpada)

Meni je interesantno kako su nestali nazareni- judeokrscani, sekta u kojoj je bio Isus i svi apostoli i njihovi ucenici i potomci, prvo nestadose oni iz Rimskog Carstva gdje su proglaseni hereticima, ubijani su i proganjani, njihova Evandjelja su nestala. Jedino onaj pasos o prostitutki i kamenovanju je umetnut iz Nazarenskog evandjelja u Ivanovo. Dakle Isusa ubise rimski/ helenski pagani ciji su nasljednici uglavnom danasnji Grci i Italijani, zatim pobise i apostole i mnoge mucenike, da bi naknadno potomci tih istih Rimljana kao pokrsteni ubijali njihove potomke kao heretike.

Ali to nije sve, bilo je malo nazarena i u arapskom svijetu, gdje su se duze uspjeli odrzati, ali to je samo do islama. Mada je u pocetku postojao savez i nazivani su "ensari" sto je dobilo znacenje "prijatelji, saveznici" od naziva "nasara"- nazareni, kasnije ih je pobila i rastjerala muslimanska vojska kao nepodobne. Tako nestadose i izvan Rimskog Carstva kao da nikad postojali nisu.

Ne treba zaboraviti ni da su ih progonili i proklinjali i kamenovali i jevreji pogotovo nakon pada Jerusalima, prije svih ostalih, mada su se dotad skupa molili po sinagogama. Nazivaju ih minim i nocrim, (danas su nocrim krscani, jer su nazareni nestali), i danas postoje kletve protiv minim u svim dnevnim molitvama.

Sta li je to tako misticno oko nazarena, da su svi okrvavili ruke u teznji da nestanu...

Nadrobi ti svašta.Prve kršćane nazvaše kršćanima već u Antiohiji (Djela Apostolska vidi) a neki su i posprdno zvali Nazareni ili Nazarećani jer su bili sljedbenici Isusa Nazarećanina i nikad nisu nestali i Evanđelja nisu nestala.Imamo ih i danas,u orginalu!

-nazareni i krscani NISU isto, mada dolazi do brkanja pojmova, na Zapadu svi su krscani, za druge svi su nazareni, ipak to su 2 razlicite sekte ili bolje 2 razlicite religije
-nazaren nije posprdan pojam za same "judeokrscane" koji sami sebe tako nazivaju, pojam je semitski, sljedbenici su semiti jevreji, Isus, svi apostoli i ucenici i njihovi potomci pripadaju nazarenima
-krscani su nejevreji, nastali u heleniziranom Antiohu i njihovi nasljednici nemaju nikakvih dodirnih tacaka sa nazarenstvom osim vjere u Isusa, nemaju kontinuitet od apostola, nemaju istu teologiju niti istu organizaciju, niti iste knjige, niti ista tumacenja knjiga, niti iste bogomolje
-danas imamo krscanska evandjelja, ali nemamo nazarenska koja su proglasena heretickim i unistena, kao sto su i oni unisteni, imamo samo oko 50 citata kojih nema kao takvih u NZ, nazareni nikada nisu prihvatili grcki NZ niti ijedno grcko evandjelje, imali su svoje pisano hebrejskim slovima i aramejskim jezikom za koje Jerome kaze da je to originalno evandjelje koje je pisao sam Matej ali toliko razlicito od grckog Mateja da se nije usudio uvrstiti ga u NZ
-jedino Jakovljevo pismo u NZ dolazi od nazarena i ispoljava njihovu teologiju, crkveni oci su se jedva odlucili da ga uvrste u Bibliju i od tada ima vise pokusaja da se ono izbaci iz nje npr. od strane M.Lutera jer ne izrazava standardnu krscansku misao
-i odnos prema SZ je razlicit, za nazarene je punovazeci, a za krcane prevazidjen, krscani koriste Septuagintu- grcki prevod i iz nje su citati u NZ, a nazareni hebrejsku bibliju

Sto se tice Kurana, moguce je da se pojam nasara koristi nekad u uzem smislu, odnoseci se na prave nazarene, a nekad u sirem smislu, odnoseci se i na krscane.

Ima i ova teorija.
https://www.youtube.com/watch?v=4UqG8w7ezUQ

schnappi wrote:-nazareni i krscani NISU isto, mada dolazi do brkanja pojmova, na Zapadu svi su krscani, za druge svi su nazareni, ipak to su 2 razlicite sekte ili bolje 2 razlicite religije
-nazaren nije posprdan pojam za same "judeokrscane" koji sami sebe tako nazivaju, pojam je semitski, sljedbenici su semiti jevreji, Isus, svi apostoli i ucenici i njihovi potomci pripadaju nazarenima
-krscani su nejevreji, nastali u heleniziranom Antiohu i njihovi nasljednici nemaju nikakvih dodirnih tacaka sa nazarenstvom osim vjere u Isusa, nemaju kontinuitet od apostola, nemaju istu teologiju niti istu organizaciju, niti iste knjige, niti ista tumacenja knjiga, niti iste bogomolje
-danas imamo krscanska evandjelja, ali nemamo nazarenska koja su proglasena heretickim i unistena, kao sto su i oni unisteni, imamo samo oko 50 citata kojih nema kao takvih u NZ, nazareni nikada nisu prihvatili grcki NZ niti ijedno grcko evandjelje, imali su svoje pisano hebrejskim slovima i aramejskim jezikom za koje Jerome kaze da je to originalno evandjelje koje je pisao sam Matej ali toliko razlicito od grckog Mateja da se nije usudio uvrstiti ga u NZ
-jedino Jakovljevo pismo u NZ dolazi od nazarena i ispoljava njihovu teologiju, crkveni oci su se jedva odlucili da ga uvrste u Bibliju i od tada ima vise pokusaja da se ono izbaci iz nje npr. od strane M.Lutera jer ne izrazava standardnu krscansku misao
-i odnos prema SZ je razlicit, za nazarene je punovazeci, a za krcane prevazidjen, krscani koriste Septuagintu- grcki prevod i iz nje su citati u NZ, a nazareni hebrejsku bibliju

Sto se tice Kurana, moguce je da se pojam nasara koristi nekad u uzem smislu, odnoseci se na prave nazarene, a nekad u sirem smislu, odnoseci se i na krscane.

Pitanje jedinstva kršćana staro je koliko i samo kršćanstvo. Napuštanje apostolskog (grč. apostolos – poslanik) vjerovanja, kriva naučavanja, teološka previranja, međusobni sukobi vjernika, podjele i raskoli, obilježili su historiju kršćanstva od samog početka.

Već nakon Isusove tragične smrti, među njegovim učenicima došlo je do prvih podjela. Tako se u okviru jerusalemske opštine formirala zasebna zajednica „helenista“ koji su propovijedali vjeru u Isusovo uskrsnuće i spasenje, po kojoj je, Isus Krist, dao svoj život za sve ljude, da bi se ljudi mogli iskupiti za svoje grijehe i spasiti od smrti. Ova zajednica se odvojila od židovske religije, a poslije je došlo do njihovog izgona iz Jerusalema. Helenisti su otišli u druga velika središta helenizovanog Istoka, gdje su širili svoja shvatanja. Posebno je bio važan razvitak helenista iz Antiohije, u kojoj su bivši pagani postali većinom u zajednici. Oni su Isusa izdizali na božanski nivo.
Antiohijski kršćani dali su značajan doprinos razvoju kristologije , pri čemu se istakao učenik Barnabe, Pavao iz Tarza, potomak romanizirane židovske porodice. Pavao je isprva bio žestok neprijatelj Isusovih sljedbenika. On je izvršio sinkretizam (spajanje, stapanje) helenističkih i orijentalnih shvatanja o spasenju s elementima judaizma i početnim oblicima ranoga kršćanstva. To je bio temelj Pavlovog učenja i djelatnosti koje je naišlo na otpor u Jerusalemu, među hebrejski orijentiranim Isusovim učenicima pod vodstvom „dvanaestorice“.

Glavne karakteristike koje su obilježile kršćanstvo u antičkom periodu bili su progoni kršćana, začetak i razvoj crkvene organizacije i hijerarhije, širenje kršćanstva, ali i pojava heretičkih naučavanja i prve podjele unutar kršćanske zajednice.
Uprkos progonima koji su započeli još u I. vijeku za vrijeme cara Nerona, kršćanstvo se sve više širilo. Sa njegovim širenjem došlo je do izmjene socijalne strukture u kršćanskoj zajednici, u kojoj su većina bili siromašni i robovi, ali je u nju tokom II. vijeka počelo da ulazi sve više bogataša, robovlasnika i paganskih filozofa. Paralelno s tim procesom, mijenjali su se karakter i ideologija kršćanstva, ali i struktura i djelovanje kršćanske zajednice.

Nakon što je razvitak kršćanske zajednice bio zaustavljen rimskim osvajanjem Jerusalema, poslije ustanka (70. god.), težište kršćanstva je u cijelosti prešlo na područja izvan Palestine. Novi značajni centri kršćanstva postali su Antiohija, Aleksandrija i Rim. U novim centrima su se formirale crkvene opštine, a tokom II. vijeka uspostavljena je i hijerarhija, gdje su se za vodstvo opština birali ugledni članovi. Među njima, sve istaknutiju ulogu dobivali su episkopi ili biskupi koji su upravljali imovinom opštine. Oni su vršili vjerske obrede (krštenje, euharistiju , čitanje molitvi). Sveštenici su postali duhovno i administrativno vodstvo crkvenih opština koje su se međusobno povezivale. Održavali su se i mjesni sinodi (biskupska savjetovanja). Krajem II. vijeka porastao je značaj rimskog biskupa, pogotovo nakon što je rimski biskup Viktor cijelome sveštenstvu pod prijetnom kazni i ekskomunikacije nametnuo način slavljenja Uskrsa. Tako je Viktor istupao kao poglavar kršćanstva i prvi faktični papa.

Tokom prvih vijekova u historiji kršćanstva pojavio se čitav niz hereza (grč. hairesis – izbor) i raskola. Hereza, ili prema mišljenju kršćanskih apologeta „krivovjerje“, označavalo je mišljenje koje je u suprotnosti sa službenim naučavanjem neke vjerske zajednice. Za razliku od srednjeg vijeka, hereze u antičkom periodu nisu imale organizovanije oblike.
U judaističkim krugovima, koji se nisu mogli odvojiti od židovskog kulta, nastali su judaistički rascjepi, koji su se očitovali herezama ebionita, nazarenaca i elkesaita. Najveća opasnost u antičkom periodu za mladu kršćansku crkvu dolazila je od gnosticizma (gnosis – prava spoznaja). Gnosticizam je predstavljao sinkretizam mitoloških shvatanja, astrologije i dualizma sa kršćanskim učenjem. Pojavila su se i gnostička naučavanja poput manihejstva, koje je doživjelo nastavak u srednjem vijeku u pojavi katara, bogumila i bosanskih krstjana, montanstva, marcionstva, a početkom IV. vijeka kao produkt Dioklecijanovih progona nastao je u sjevernoj Africi donatizam.
Kao odgovor na napade od strane heretika, razvila se kršćanska apologija. U tim raspravama, u okviru crkve, pobijedila je srednja struja, što je potvrdilo sistem sredine.

.

lijepa u dusi wrote:.

Nisam niš razmel?

patriot_1 wrote:

lijepa u dusi wrote:.

Nisam niš razmel?

Samo da upratim temu jer mi je interesantna, da je ne moram svaki put traziti po pdfu

asurbanipal...

Znam kako glasi zvanicna crkvena povijest pisana od strane krscanskih teologa. Medjutim, pored mnogih istinitih detalja tu su upletene u pricu neistine da bi se nadoknadio nepostojeci kontinuitet sa prvim apostolima. U prvom stoljecu u Jerusalimu nije bilo nikakvih krscana, vec samo nazarena. Nakon Isusa su svi apostoli jednoglasno izabrali njegovog brata Jakova koji ostaje na celu nazarenske zajednice odnosno jerusalimske crkve preko 30 godina. Nazareni su se molili u sinagogama zajedno sa jevrejima i redovno su isli u hram. Sam Jakov je bio nazir, sto znaci da je osim 613 zapovijedi SZ izvrsavao i one nazirske. On je nosio samo lanenu odjecu, nije jeo meso, nije pio vino, nije rezao kosu, a ostajao bi u hramu moleci se toliko dugo da su mu koljena ogrubila. Vecina nazarena 70. godine bjezi u Pelu, a zatim nastanjuju Boreu i Basan.
Nikakvih heleniziranih krscana nije bilo u Jerusalimu sve do poslije revolta Bar Kohbe kada su istjerani svi jevreji skupa sa ostatkom nazarena, nakon toga Rimljani preimenuju grad u Aelia Capitolina i dozvoljavaju samo helenskim krscanima da se tu nasele i osnuju crkve, ali ne i nazarenima. Nikakvih dodirnih tacaka nema izmedju nazarena i krscana, od samog pocetka oni su razliciti. Novi Zavjet je isprican od strane krscana i uzima njihovu stranu, dok su nazareni predstavljeni negativno kao judeazerci, farizeji koji su prihvatili Krista, Jakovljeva strana kao suprotna Pavlovim pokrstenim bivsim paganima, slabici koji se boje jesti sve.

Sto se tice crkvenih otaca, mnogi su bili neinformisani, tako da sasvim nove religije svrstavaju u krscanske hereze. Tako oni manihejstvo i islam u pocetku tretiraju kao krscansku nastranost, a ne nove religije. Manihejstvo nema nikakve veze sa krscanstvom i njegovi sljedbenici sebe ne zovu krscanima. Njihov prorok je Mani, koji je priznao sve jevrejske proroke skupa sa Isusom, ali i Budu, Zoroastra, Brahmu itd. da bi pridobio mase ljudi iz svih religija. Sebe naziva pecatom poslanstva. Njegova religija se naslanja na zoroastizam, vrhovno bozanstvo mu je Ahura Mazda koji je cini mi se stvorio dobrog i loseg boga, sve isti nazivi i strogi zoroastrijski dualizam, nema ovo kontinuitet niti sa judaizmom niti sa krscanstvom. Fragmenti njegovih spisa i himni su nadjeni cini mi se cak kod Ujgura u Kini, to je bilo manihejsko "sveto pismo", a ne Biblija niti Novi zavjet. Dakle druga teologija, druge knjige, drugi prorok, druga religija.

Crkveni oci mnoge heretike cesto zovu manihejcima, bez obzira sto oni nemaju nista s tim. Manihejcima zovu bilo heretike, bilo dualiste, sto je neispravno definicijski. Svaka vjera ima dozu dualizma, bilo da vjeruje u dobro nasuprot zla, bilo da se radi o dobrom i losem bogu ili o dobrim i losim ili palim andjelima ili demonima, bilo da se radi o sinovima svjetla nasuprot sinova tame itd. Neispravno je sve ovo trpati u manihejsvo koje je zapravo najslicnije zoroastrizmu i hinduizmu.
Gnosticke sekte su dualisticke, ali nije uvijek isti dualizam i nisu sve iste. Glavna odlika je misticizam i spoznaja npr. samog sebe kroz religiju. Jevreji imaju misticizam u kabali i zoharu, muslimani u sufizmu, jedino krscanstvo nema ovog pravca. Doduse pojavili su se u Rusiji neki novi bogumili koji razvijaju misticnu formu duhovnosti. Bogumili nisu isto sto i manihejci. Bogumili imaju Novi zavjet, najvise vole Ivanovo evandjelje i imaju neke apokrife, tako da se mogu smatrati krscanskom sektom dok manihejci ne mogu.

Bosanska crkva koristi Novi zavjet a ne manihejske spise, glavna osoba njihove religije je Isus a ne Mani, sebe zovu krstjanima, stoga ne mogu biti manihejci, ali mogu biti neka druga vrsta heretika.

Tvoja teologija smrdi dalje nego što se vidi<<1

john marco allegro zna ko je bio isus

Glavna odlika je misticizam i spoznaja npr. samog sebe kroz religiju. Jevreji imaju misticizam u kabali i zoharu, muslimani u sufizmu, jedino krscanstvo nema ovog pravca.

ima pravac,zove se essinski pokret od kog je hriscanstvo nastalo,jedini problem je kidnapovanje religije.Citava mistika je oko uzimanja enteogena i igrama sa rijecima.Cilj je bio sakriti rituale od tadasnjih vlasti (jevreji i rimljani) i stavljanje atrubuta enteogena u svog ucitelja.To se zovu inkantacije.

Nocty wrote:john marco allegro zna ko je bio isus

Glavna odlika je misticizam i spoznaja npr. samog sebe kroz religiju. Jevreji imaju misticizam u kabali i zoharu, muslimani u sufizmu, jedino krscanstvo nema ovog pravca.

I te kako da ima i kršćanstvo mistički i spoznajni pravac, gnozu, ono što se u Islamu zove Irfan.

fatamorgana wrote:

Nocty wrote:john marco allegro zna ko je bio isus

Glavna odlika je misticizam i spoznaja npr. samog sebe kroz religiju. Jevreji imaju misticizam u kabali i zoharu, muslimani u sufizmu, jedino krscanstvo nema ovog pravca.

I te kako da ima i kršćanstvo mistički i spoznajni pravac, gnozu, ono što se u Islamu zove Irfan.

Gnosticizam nikad u Kršćanstvu nije prihvaćen kao nešto prihvatljivo,dapače,osuđen je kao hereza!

Nocty wrote:john marco allegro zna ko je bio isus

Glavna odlika je misticizam i spoznaja npr. samog sebe kroz religiju. Jevreji imaju misticizam u kabali i zoharu, muslimani u sufizmu, jedino krscanstvo nema ovog pravca.

ima pravac,zove se essinski pokret od kog je hriscanstvo nastalo,jedini problem je kidnapovanje religije.Citava mistika je oko uzimanja enteogena i igrama sa rijecima.Cilj je bio sakriti rituale od tadasnjih vlasti (jevreji i rimljani) i stavljanje atrubuta enteogena u svog ucitelja.To se zovu inkantacije.

Eseni nemaju veze sa izvornim kršćanstvom.To je Židovski religijski pokret!

patriot_1 wrote:

fatamorgana wrote:
I te kako da ima i kršćanstvo mistički i spoznajni pravac, gnozu, ono što se u Islamu zove Irfan.

Gnosticizam nikad u Kršćanstvu nije prihvaćen kao nešto prihvatljivo,dapače,osuđen je kao hereza!

Naravno, od Ireneja lionskog biskupa koji je sastavio Novi zavjet od 4 po njemu prihvatljiva evanđelja a ostale je progutao mrak uglavnom kao npr Tomino evanđelje sačuvano i na koptskom (no ono je avaj crkvenim dogmatima smrdilo na gnozu) i njih oko dvadesetak ostalih koji su tada bili u opticaju u prvim vjerskim zajednicama Male Azije.

Inače se kršćanstvo "proslavilo" na vijeke vijekova progonima neistomišljenika, ops, heretika!

Stvar doktrinarno dogmatskih izbora običnih smrtnika a ne nikakvo "Sveto Pismo".

fatamorgana wrote:

patriot_1 wrote:

fatamorgana wrote:
I te kako da ima i kršćanstvo mistički i spoznajni pravac, gnozu, ono što se u Islamu zove Irfan.

Gnosticizam nikad u Kršćanstvu nije prihvaćen kao nešto prihvatljivo,dapače,osuđen je kao hereza!

Naravno, od Ireneja lionskog biskupa koji je sastavio Novi zavjet od 4 po njemu prihvatljiva evanđelja a ostale je progutao mrak uglavnom kao npr Tomino evanđelje sačuvano i na koptskom (no ono je avaj crkvenim dogmatima smrdilo na gnozu) i njih oko dvadesetak ostalih koji su tada bili u opticaju u prvim vjerskim zajednicama Male Azije.

Inače se kršćanstvo "proslavilo" na vijeke vijekova progonima neistomišljenika, ops, heretika!

Stvar doktrinarno dogmatskih izbora običnih smrtnika a ne nikakvo "Sveto Pismo".

"Postojali su i neki testovi kojima su se određivale i razlikovale kanonske od nekanonskih knjiga. (1) Autorstvo: autor je morao biti apostol ili njegov suradnik. (To znači da knjige koje su nastale nakon smrti apostola nisu mogle biti prihvaćene u kanon.) (2) Pravovjernost, učenje se moralo slagati s učenjem apostola i ostalih kanonskih knjiga. (Npr. Kada je starješina Serapion čitao tzv. Petrovo evanđelje odmah je vidio da nije nadahnuto jer je sadržavalo krivu kristologiju.) (3) Prihvaćenost, kanonske knjige su se javno čitale i bile prihvaćene u crkvama. To ne znači da se u nekim crkvama nisu počele čitati pojedine nekanonske knjige. Međutim, to je bilo ili greškom ili se pravila jasna razlika između onih koje su korisne za čitanje i kanonskih.[3] "
https://sites.google.com/site/izvorivje ... og-zavjeta

patriot_1 wrote:

"Postojali su i neki testovi kojima su se određivale i razlikovale kanonske od nekanonskih knjiga. (1) Autorstvo: autor je morao biti apostol ili njegov suradnik. (To znači da knjige koje su nastale nakon smrti apostola nisu mogle biti prihvaćene u kanon.) (2) Pravovjernost, učenje se moralo slagati s učenjem apostola i ostalih kanonskih knjiga. (Npr. Kada je starješina Serapion čitao tzv. Petrovo evanđelje odmah je vidio da nije nadahnuto jer je sadržavalo krivu kristologiju.) (3) Prihvaćenost, kanonske knjige su se javno čitale i bile prihvaćene u crkvama. To ne znači da se u nekim crkvama nisu počele čitati pojedine nekanonske knjige. Međutim, to je bilo ili greškom ili se pravila jasna razlika između onih koje su korisne za čitanje i kanonskih.[3] "
https://sites.google.com/site/izvorivje ... og-zavjeta

Pa kad moderni biblisti smatraju da tzv. kanonska evanđelja nisu napisali apostoli ("Markovo" evanđelje se pojavilo prvo u periodu od 60 - 80 godina poslije Isusa) već da su njima pripisana šta onda uopšte reći?

Naravno niko ti neće reći ovo na katekizmu a slična situacija je i u Islamu, služi se svim sredstvima za očuvanje dogme, dogma dolazi na prvo mjesto, sve ostalo postaje sekundarno, i Bog i istorija i vjerodostojnost kao i duhovnost koja bi trebala biti destilat vjere i religije.

fatamorgana wrote:

patriot_1 wrote:

"Postojali su i neki testovi kojima su se određivale i razlikovale kanonske od nekanonskih knjiga. (1) Autorstvo: autor je morao biti apostol ili njegov suradnik. (To znači da knjige koje su nastale nakon smrti apostola nisu mogle biti prihvaćene u kanon.) (2) Pravovjernost, učenje se moralo slagati s učenjem apostola i ostalih kanonskih knjiga. (Npr. Kada je starješina Serapion čitao tzv. Petrovo evanđelje odmah je vidio da nije nadahnuto jer je sadržavalo krivu kristologiju.) (3) Prihvaćenost, kanonske knjige su se javno čitale i bile prihvaćene u crkvama. To ne znači da se u nekim crkvama nisu počele čitati pojedine nekanonske knjige. Međutim, to je bilo ili greškom ili se pravila jasna razlika između onih koje su korisne za čitanje i kanonskih.[3] "
https://sites.google.com/site/izvorivje ... og-zavjeta

Pa kad moderni biblisti smatraju da tzv. kanonska evanđelja nisu napisali apostoli ("Markovo" evanđelje se pojavilo prvo u periodu od 60 - 80 godina poslije Isusa) već da su njima pripisana šta onda uopšte reći?

Naravno niko ti neće reći ovo na katekizmu a slična situacija je i u Islamu, služi se svim sredstvima za očuvanje dogme, dogma dolazi na prvo mjesto, sve ostalo postaje sekundarno, i Bog i istorija i vjerodostojnost kao i duhovnost koja bi trebala biti destilat vjere i religije.

Koji moderni biblisti?
Naći ćeš jedno-dva i reći"moderni biblisti kažu",,,a zapravo velika većina što smatra drugčije,nikom ništa!

patriot_1 wrote:

fatamorgana wrote:

patriot_1 wrote:

"Postojali su i neki testovi kojima su se određivale i razlikovale kanonske od nekanonskih knjiga. (1) Autorstvo: autor je morao biti apostol ili njegov suradnik. (To znači da knjige koje su nastale nakon smrti apostola nisu mogle biti prihvaćene u kanon.) (2) Pravovjernost, učenje se moralo slagati s učenjem apostola i ostalih kanonskih knjiga. (Npr. Kada je starješina Serapion čitao tzv. Petrovo evanđelje odmah je vidio da nije nadahnuto jer je sadržavalo krivu kristologiju.) (3) Prihvaćenost, kanonske knjige su se javno čitale i bile prihvaćene u crkvama. To ne znači da se u nekim crkvama nisu počele čitati pojedine nekanonske knjige. Međutim, to je bilo ili greškom ili se pravila jasna razlika između onih koje su korisne za čitanje i kanonskih.[3] "
https://sites.google.com/site/izvorivje ... og-zavjeta

Pa kad moderni biblisti smatraju da tzv. kanonska evanđelja nisu napisali apostoli ("Markovo" evanđelje se pojavilo prvo u periodu od 60 - 80 godina poslije Isusa) već da su njima pripisana šta onda uopšte reći?

Naravno niko ti neće reći ovo na katekizmu a slična situacija je i u Islamu, služi se svim sredstvima za očuvanje dogme, dogma dolazi na prvo mjesto, sve ostalo postaje sekundarno, i Bog i istorija i vjerodostojnost kao i duhovnost koja bi trebala biti destilat vjere i religije.

Koji moderni biblisti?
Naći ćeš jedno-dva i reći"moderni biblisti kažu",,,a zapravo velika većina što smatra drugčije,nikom ništa!

Ne vjerujem da tebe to zapravo zanima, već sam ti bio naveo npr .Elaine Pagels, proferosoricu sa Princetone univerziteta, ona je jedan od najboljih poznavalaca ranog kršćanstva, ona piše da je Irenej, lionski biskup kompilator Novog Zavjeta, oko 180 g. poslije Isusa, to znači nije nikakvo "Sveto Pismo" već djelo jednog čovjeka.

Ja lično sam dosta vremena rovio po knjigama dok me zanimala tematika kršćanstva i posebno onog ranog pa ako te istinski zanima da proširiš pogled na istoriju ove religije zarovi i ti, bujrum!

Nećeš otići u pakao, ne brini!

="fatamorganaquote "

Ne vjerujem da tebe to zapravo zanima, već sam ti bio naveo npr .Elaine Pagels, proferosoricu sa Princetone univerziteta, ona je jedan od najboljih poznavalaca ranog kršćanstva, ona piše da je Irenej, lionski biskup kompilator Novog Zavjeta, oko 180 g. poslije Isusa, to znači nije nikakvo "Sveto Pismo" već djelo jednog čovjeka.

Ja lično sam dosta vremena rovio po knjigama dok me zanimala tematika kršćanstva i posebno onog ranog pa ako te istinski zanima da proširiš pogled na istoriju ove religije zarovi i ti, bujrum!

Nećeš otići u pakao, ne brini! [/quote]

Ti brini,,ti ćeš otići!
Dog nju gnostici veličaju ,jasno je otkud vjetar puše!
BTW što je ona jedini relevantan izvor?

patriot_1 wrote: Ti brini,,ti ćeš otići!
Dog nju gnostici veličaju ,jasno je otkud vjetar puše!
BTW što je ona jedini relevantan izvor?

Ti nisi od nje ništa pročitao a po svemu sudeći niti ćeš, tebe oni koji dovode u pitanju dogmatsko i jednodimenzionalno učenje crkvenog katekizma napravljeno po šemi "usvajaj i ne pitaj" a priori odbijaju jer ne da bi doveli banalnu dogmu katekizma u pitanje već bi doveli u pitanje tvoj naivni religijski fanatizam kojim zapravo braniš svoje uvjerenje - čitaj ego!

Prof. Pagels nigdje ne brani gnosticizam niti je protiv crkvene dogme, ona jednostavno nepristrasno kako joj i akademski i lični kredo nalaže proučava istoriju ranog kršćanstva i o tome piše u svojim knjigama.
Kao i mnogo drugih autora koji objavljuju knjige o istoriji kršćanstva koje su hvala bogu dostupne svima jer vremena inkvizicije su bar u kršćanstvu prošla.

Nije mi jasno otkud tvrdnja da nju "gnostici veličaju", koji gnostici?

A što se tiče pakla dogovorite se među vjernicima u koji ću, jedni kažu da ću u njihov, ti kažeš da ću u tvoj ....

Ima ona anegdota kad je neki papa u mračnom srednjem vijeku prodavao parcele u Raju bogatim, naivnim podanicima. Jedan domišljati trgovac Zidov je otišao kod pape i pitao ga posto je Pakao, da hoće da ga kupi. Papa mu reče da ne vrijedi skoro ništa, i da će mu prodati vrlo jeftino. Čak mu je dao i potvrdu da je vlasnik Pakla.
Nakon toga, trgovac je izdao proglas da je on vlasnik Pakla i da niko neće ići u Pakao.
Odjednom je cijena parcela u Raju pala, jer je to ostala jedina alternativa.
Kad je papa to vidio, požurio je do trgovca da mu proda nazad Pakao, jer mu je pokvario posao. Trgovac mu reče: " Moze, samo cijena Pakla je sad mnogo veća nego što sam ja tebi platio".