SDA JE BIRALA REISA, A SAD ĆE REIS BIRATI PREDSJEDNIKA Latić: Muslimanom koga ne zanima politika vladat će političar(i) koje(g) ne zanima islam
14.12.2017. u 13:53
KOLUMNA
Ugled samog reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovića nije na nivou vjerskog vođe iako je njegova uloga mnogo važnija od uloge bilo kojeg političkog lidera. Može li se to stanje promijeniti da bi se stvari postavile na oposum? Teško, ali bi svakako vrijedilo pokušati
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Ovih dana mi je stigla poruka od (anonimnog) prijatelja u kojoj me podsjeća na izreku turskog lidera Nedžmetina Erbakana u kojoj on tvrdi da će „muslimanom koga ne zanima politika, vladat' političar kojeg ne zanima islam.“ I moram priznati da mi je ovaj moto veoma simpatičan, dok nemam nikakve simpatije prema Erbakanu iako je ušao u povijest kao rodonačelnik islamskog populizma iz kojeg su nastale SDA i AK Partija, dvije vladajuće stranke u Turskoj i BiH.
Šokantna saznanja
Doki sam bio mlađi, lahko su me impresionirali islamistički lideri i pokreti, pa bi ih objeručke prigrlio, malo zbog mladalačke naivnosti, a više zbog čežnje za nadom u pokorenom islamskom svijetu.
Danas na sve procese u islamskom svijetu gledam sa dosta skepse i geslo kojim se rukovodim je da je važnije procijeniti nosioca ideje, lidera ili ideologa islamskog pokreta ili stranke od same ideje. Jer, muslimanima su vladali i još uvijek vladaju strani centri moći preko takozvanih islamističkih lidera i ideologa.
Možda je baš sad pravo vrijeme da se bar pred Bošnjake postave ovakva pitanja u trenutku velikog kovitlaca koji je zahvatio Bliski istok, pa i većinu zemalja islamskog svijeta. Svakako je u epicentru pojava mladog reformatora princa Muhammeda bin Salmana koji želi reformirati Saudijsku Arabiju. On tvrdi, na primjer, da je u Saudijskoj Arabiji bilo sve pogrešno postavljeno od 1979. godine. Po njemu je Sadudijska Arabija u tom periodu išla pogrešnim smjerom i primjenjivala ultrakonzervativnu, naravno, selefističku, dogmu. Na geopolitičkom planu u to vrijeme desila se islamska revolucija u Iranu, a potom i raspad Sovjetskog saveza kao bastiona bezbožničkih režima. Mladi saudijski reformator sigurno želi kazati da Saudijska Arabija nije adekvatno reagairala na ta dva događaja koja su uvjetovala tektonske promjene na geopolitičkom planu. Iran je, stoga, postao velesila na Bliskom istoku, a u muslimanskim zemljama koje su bile pod dominacijom Sovjetskog saveza izrodile su se militantne islamističke grupacije sa selefističkom dogmom koje su zbog toga tretirane kao produkt saudijskog ideopološkog i obavještajnog aparata.
Na takav način može se tretirati i utjecaj Saudijske Arabije na bosanske muslimane. Da li je, onda, ovo pravo vrijeme da se zapitamo da li je stotinjak bosanskih studenata koji su u tom periodu posvršavali fakultete u Saudijskoj Aarabiji bilo indoktrinirano saudijskom doktrinom utjecaja na postkomunistička društva? Jeste i neumitno će se ova pitanja postaviti pred nas. Jer među par hiljada selefističke uleme, profesora i imama, koliko ih je ovih dana smijenio princ Bin Salman, zasigurno se nalaze i profesori i mentori bosanskih daija.
Ali, po meni je još relevantnije da se bosanski muslimani upoznaju i educiraju o novim otkrićima iz historiografije koja su objavljena u vrijeme nastanka interneta, posebno nakon Arapskog proljeća. Većina tih senzacionalnih otkrića, iako u većini potpadaju pod teorije zavjere, mogu se tretirati kao šokantna saznanja u kojoj mjeri su islamskim procesima, pa tako i pokretima i političkim strankama, nakon rušenja Osmanskog carstva učestvovali strani centri moći. Već je postalo otrcano ukazivati da je Lawrence od Arabije stvarni ideolog vehabijskog pokreta. No, nedavno snimljeni film „Kraljica pustinje“ otkriva ulogu Dorothy Bell, engleske diplomatkinje na Bliskom istoku, u dovođenju dinastije Sauda na prijesto Saudijske Arabije. Film se završava pitanjem princa budućem kralju Bin Saudu: “Zašto ona voli kraljeve?“, na šta mu budući kralj odgovara: “Ona ne voli kraljeve, ona ih stvara!“
Ili da spomenem otrkiće da je objavljena pozivnica Šejh Muhmmedu Abduhu da prisustvuje kongresu Masona. Teoretičari zavjere tvrde da je ovaj rodonačelnik panislamizma bio pripadnik masonske lože „Orijent“ u Parisu. Ako se zna da su lideri Muslimanskog brastva masovno bili inspirirani učenjem Muhammeda Abduhua, te da su isto tako lideri Mladih muslimana u BiH njega uzimali kao svog ideološkog učitelja, onda ima mjesta pitanju ko, kako i u kojoj mjeri je utjecao na bosansko- hercegovački (politički) islam.
Jedan od najkrupnijih dokaza da su Muslimanska braća bila kontrolirana od svjetskih centara moći je njihov jalov posao sa stanovišta ciljeva koje su proklamirali u svom djelovanju. Za pola stoljeća nisu uspjeli slomiti diktature u Egiptu, kao ni u bilo kojoj drugoj arapskoj državi. Iza njih su samo godine stradanja i patnje njihovih naivnih simpatizera i aktivista.
Ako se bosanski musliman na ovako kritičan način bude bavio islamom, te brinuo za sudbinu muslimana, sigurno njime neće vladati neko koga ne zanima islam. I obrnuto, ako se bosanski muslimani budu povodili za propagandom raznih islamističkih pokreta, pa i lidera, njima će vladati neko koga ne zanima islam niti njihova sudbina, a da toga nisu ni svjesni!
Pošto ne volim ostati nedorečen u sferama teorija da konkretno postavim problem pred Bošnjake.
Čak mislim da je ovo krucijalni problem za njih i on će biti isforsiran naredne izborne godine.
Bosanski muslimani su u konfuziji nakon odlaska njihovog nacionalnog vođe Alije Izetbegovića. On je bio tipičan izdanak proislamističkih lidera koji su se pojavili u zemljama sa islamskom populacijom nakon raspada Sovjetskog saveza, odnosno rušenja komunizma kao jedne globalne ideologije.
Bio je disident u komunizmu zbog svojih religijskih uvjerenja, pa se povezao i sa antikomunističkim organizacijama poput Mladih muslimana, koji su, u to više nema sumnje, nastali pod utjecajem Muslimanskog brastva iz Egipta.
Na svu sreću on se doživljava pobjednikom u islamskom svijetu i kao takav je veoma popularan. Tako da reisu-l-ulema dr Mustafa Cerić, kojeg je on izabrao, nije uživao ni blizu takvu popularnost. Isto tako, Cerić je smijenjen onog trenutka kad je otkazao poslušnost njegovoj vladajućoj stranci SDA. To je nedavno sam potvrdio kad je rekao da je napadnut od strane pojedinih lidera SDA. Čak je smatrao da iza takvih napada je stajao i sam Bakir Izetbegović , kad je podržao Harisa Silajdžića, a potom se bio politički približio Fahrudinu Radončiću.
Stranačka avet
Tako da je sadašnji reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović sigurno izabran po direktivama SDA, što najbolje ilustriraju činjenice da je Hasan Čengić izabran za predsjednika Sabora IZ-e, te da Sabor u natpolovičnoj većini čine funkcioneri SDA. Ako se tome doda i činjenica da je grupa intelektualaca koji su bili, ili još jesu funkcineri SDA, poptpuno ovladala službama Rijaseta IZ-e, onda je jasno da je reisu-l-ulema Kavazović samo fikus i da se politika Islamske zajednice, dirigira i kreira u Centrali SDA.
Zato, ugled samog reisu-l-ulem Kavazovića nije na nivou vjerskog vođe bosanskih muslimana. A njegova uloga i pozicija bi morala biti mnogo važnija od pozicije bilo kojeg političkog lidera. Može li se to stanje promijeniti da bi se stvari postavile na oposum? Teško, ali bi svakako vrijedilo pokušati.
I to reisu-l-ulema Kavazović može izvesti na sasvim jednostavan način – da se ne miješa u izbore i da džemati prestanu biti „mašina za glasanje.“ Ali, avaj, bez toga sigurno ne bi, na primjer, pobijedio kandidat za bošnjačkog člana u Predsjedništvu BiH kojeg kandidira SDA. Upravo su toga svjesni lideri SDA i zbog toga će učiniti sve da Islamsku zajednicu, pa i samog reisu-l-ulemu drže pod kontrolom. A ko bi, onda pobijedio i s kim bi reisu-l-ulema surađivao na pitanjima nacionalne politike? Naravno pobjednika takvih izbora već znaju lideri SDA i stoga protiv njega i vode najprljaviju kampanju tvrdeći kako ne može „sjediti u Alijinoj stolici“ jer ne ide u džamiju.“ Dakle, prepoznajete, to je bez sumnje Fahrudin Radončić! Da li bi on kao notorni sekularista mogao surađivati sa reisu-l-ulemom Kavazovićem? Naravno da bi, i moguće je da bi ga više uvažavao i poštovao njegovo mišljenje i da nikad ne bi donio odluku koja bi se kosila sa etičkim načelima vjere. Takav sekularizam, zapravo i treba Bošnjacima; da se za izradu i donošenje zakona moraju konsultirati vjerski autoriteti i da se oni ne smiju kositi sa duhom i etikom samog islama.
To bi bio normalan i prirodan odnos vjerskog i nacionalnog lidera. I to bi se i desilo na slijedećim izborima ukoliko bi se Islamska zajednica kutarisala stranačke aveti i prepustila da se stvari dešavaju po volji Božijoj