Kikibombona wrote:RNG_25 wrote:
Šta je ljepota? Ko je lijep? "Neurednu bradetinu", sigurno, dio ljudi smatraju lijepom i privlačnom. A objektivnost po tom pitanju, kao i po pitanju bilo čega estetskog, je teško pojmiti i dokučiti.
A ljepotu Allaha bolje da ne komentarišem.
Postoji nesto sto nazivamo objektivna ljepota. Da toga nema, filozofi bi mogli dovediti u pitanje cinjenicu da su Pikasove slike ljepse od mojih.
Ako od hiljadu ljudi/zena dominantna vecina kaze da je obrijana ili uredno dotjerana kraca brada privlacnija od zapustene brade od 10cm i vise, onda je to neosporna cinjenica.
Upoznao sam toliko ljudi i zena i jos nikoga koje je istakao privlacnost duge brade. Ne kazem da takvih nema, ali su neosporno u manjini. Makar kod nas vlada misljenje da si 'djuturum' ako zapustis bradu, ako ti je lice neuredno.
Znam za estetički (filozofski) stav da postoji "objektivna" ljepota. Ali ja ga ne priznajem. Vezano za Pikasove slike, vratit ću se na njih za momenat. I ne sviđaju mi se Pikasove slike, niti ja u njima vidim ljepotu, samo da to za sada kažem.
Šta je "činjenica"? Da većini ljudi se sviđa "uredno dotjerana kraća brada"? Prvo, šta je "uredno"? Zašto je nešto "uredno"? Zašto to "uredno" je lijepo? Zašto to "uredno" je dobro? Šta je "kraća" brada? Koja dužina dlake objektivno se smatra "kraćom" bradom, a koja "dužom"? Je li može "uredno dotjerana duža brada" brada biti lijepa?
Drugo. Kvantitet ne podrazumijeva kvalitet. I da 99 % ljudi smatra ljepšom jednu od druge stvari, to ne znači da su *objektivno* u pravu tih 99 %. To samo znači da imaju slične misaone procese koji uzrokuju osjećaj ugode prilikom gledanja određene stvari. Ali, šta sa onih 1 %? Oni imaju drugačiju fiziološku, biohemijsku i... duhovnu strukturu bića. Ne mogu oni nikada reći da je nešto lijepo što njima istinski nije lijepo. Kao ni oni 99 %.
Slično sa Pikasovim djelima. Jasno da postoje "objektivne" tehnike crtanja, simetrije, razne stilske figure koji doprinose skladu ili neskladu boja, oblika i td., što većina umova vidi kao nešto lijepo. Ali većina umova nisu svi umovi. Ja ne vidim ljepotu u tim, za mene, ružnim oblicima nekih Pikasovih djela. Ipak, daleko od toga da ću ustvrditi da su njegova djela ružna, svjestan svoje ograničenosti, ali neću ni potvrditi njihovu ljepotu...
Usput, kad smo već kod anekdotalnih argumenata, sve više smatram da je manjina uvijek u pravu, a većina - u krivu. U vezi skoro svega.