Ako bi tražili odgovor na pitanje "
zašto su danas muslimani većinom na niskim stepenima hajvanske duše" , neko bi mogao reći "šta ti znaš šta je u ljudskim srcima?!" ,ali jednostavno ono što je na srcu pokazat će se na djelima.
Ako su djela puna sebičnosti, egoističnosti, nasilja ...pa to su sve simptomi bolesnog srca! Ono što je olakšavajuća okolnost narodu ,a otežavajuća ulemi(za šta će biti pitani) -
jeste da ljudi ne znaju kako se liječe i čiste srca ..
Po mojim saznanjima , koliko sam ja iz literature saznao, postoje dva glavna razloga tog neznanja , koji su povezani
i oni su zahiren i batinen- unutrašnji i vanjski, formalni i suštinski. Isto tako kroz istoriju islama stalno se prepliće , mogli bi reći čak i borba dva tipa učenjaka i učenja, učenjaci forme i učenjaci suštine. S tim da su ovi drugi češće gubili zato što da bi poznavao suštinu forme , moraš poznavati i formu pa se dakle batin učenjaci nikad nisu borili sa zahir ulemom sa ciljem da ih zatiru , već da ih postave na svoje mjesto , dočim je kod zahir uleme (učenjaka o formi) isključivost i želja za dominacijom stalno prisutna . Oni sebe nazivaju i "racionalistima" , pa su se često vrlo "racionalano" koristili i politikom vladara tj ulizivali bi im se i pisali fetve kojima su im se dodvoravali ,a ovi bi im zauzvrat davali mjesto u islamu , koje relano ne zaslužuju.
Vanjski splet tih istorijskih događaja koji su pratili razvoj islama , kako u svijetu tako i kod nas, a rekosmo da nas zanima naše podneblje su u takvom elementu dvojnosti stigli i do nas.Važno je naglasiti za daljne shvatanje priče da je narod uvjek bio uz batin ulemu , ulemu suštine koja se nije ulizivala vladajućim nego je bila njihova savjest. Tako smo se mi , odnosno naši predaci prije 500 godina susreli sa jednim iznimno tolerantnim i produhovljenim islamom , kakav on u suštini i jeste. Zašto je to tako bilo , nije teško odgonetnuti, jer kako smo rekli narod je volio tu produhovljenost i tolerantnost na suprot krute ortodoxije koja je često iza svojih religijskih plašteva skrivala krajnju pokvarenost i sklonost ka materijalizmu , što opet nije ništa čudno jer dunjaluk je sav od materijalnih formi . Dakle jedno privlači drugo...Međutim kad su turci seldžuci krenuli u expanziju , naravno da je lakše bilo pridobiti osvojeno stanovništvo sa tim batinskim pristupom u kojeg se lokalne tradicije i razni narodi komotno osjećaju i pronalaze .
Tako su obavezno uz vojsku uvjek slali i sufijske derviše koji su bili otjelovljenje te batinske duhovne uleme , odnosno sami vojnici su redom bili pripadnici nekih sufijskih redova. Pa je Isa-beg prvo u Sarajevu napravio tekiju kao duhovni stub grada kojeg je začeo ,a drevna svetišta naših predaka kao što je na Buni ili na Oglavku samo su prekvalifikovana u tekije. Isto tako drevni običaji su pronašli svoju islamsku komponentu unutar tog suštinskog viđenja islama koji forme običaja ne vidi kao herezu niti kao svetost , jer forma je samo sredstvo koje vodi svome porijeklu- suštini, a suština je uvjek Allah! Što naravno uopće ne znači da se forma ne poštuje već joj se samo daje mjesto koje joj po prirodi stvari i pripada, jer suština neke knjige je u onome što ona govori i znači dok je čitaš ,a nije svetost u koricama ili listovima...Recimo i dan danas se u tekijama slavi Đurđevdan ali kao spomen na hazreti Hidra (Zelenog) , koji je u Kur'anu simbol mudrosti te se transcendentno pojavljuje neograničen vremenom i prostorom , po tumačenju batin uleme - putem prirode!O tome je @asurbanipal imao jedan dobar text
Tako su prva stoljeća islama kod nas bila izuzetno povoljna da kažem i u vanjskom i unutrašnjem smislu. To je period Mehmeda Fatiha i period expanzije otomanske i duhovnog i materijalnog bogatstva. Međutim onda se okrenulo od expanzije ka kontrakciji (što isto ima svoje posebno mjesto u sufizmu) pa se turci povukoše ispod Beča i bosanska granica postadei granica carstva. Istovremeno sa kontrakcijom ona ulema vanjštine opet dolazi na svoje jer sad više nije bilo širenja i potrebe da se sa dvora popušta onoj duhovnoj ulemi , pa su oni kombinacijom ulizivanja dvoru i opanjkavanja o "heretičkim sklonostima" i prevelikoj slobodi da kritikuje vlast ove duhovne uleme , zadobili opet vladajući položaj . Paralelno s time počinju i progoni raznih derviških redova , ortodoxija želi "uvesti reda" ali zbog snažne masovne podrške naroda uzduž i poprijeko carstva ipak se odustaje od prvotne namjere potiranja i stavljaju se glavni derviški redovi pod kontrolu ortodoxa, a neki se potpuno gase kao što su hamzevije .
Također nakon perioda expanzije u kojem su , bar u odnosu na druga carstva , stanovnici otomanske imperije bili u povoljnom položaju , u kontrakciji dolazi do većih poreza i represalija . Naročito 18 i 19 vijek kojeg obilježavaju mnoge bune
muslimanskog stanovništva Bosne, koja su uvjek blisko povezana sa dervišima.
Navest će mo samo dva primjera jako poznata ,od Ilhamije našeg rh.a. i njegove kaside "
krivda pravdu zamela, turčin nejma amela" (amel-pravedno djelo)) koja slikovito opisuje upravo ovo o čemu govorim, a zbog koje je zaplatio glavom
Zatim poslijednja velika buna Husein kapetana ili zmaja od Bosne koji je za svoj pokret lično izun dobio od tadašnjeg sufijskog Sirri-babe Sikirića sa Oglavka su dakle direktno inspirisana od derviških redova koji su uvjek težili ka decentralizaciji vjere i ka patriotizmu ,a pojam "ummet" su uvjek shvatali na unutrašnju duhovnu vezu muslimana ,a ne na nužno političko ujedinjavanje, shodno kur'anskim principima "razasuli smo vas na narode i jezike "...
Da ne duljim više i da napravimo neku poentu . Kad su Turci otišli i predali nas Austrijancima ovi su , također naučeni na ortodoxiju katoličke crkve (koja podrazumjeva spregu sa vladajućom politikom) jednostavno osnovali neki islamski pandan tome i tako je nastala naša Islamska zajednica.
Međutim pragmatične austrijance nije interesovalo nikakvo pokrštavanje nego samo iskorištavanje ljudskih i rudarskih resursa za svoje ratove, pa je u toj nekoj svojevrsnoj autonomiji islama koji sad nije više bio čvrsto vezan uz Stambol , malo se okuražio pa smo malo kasnije u periodu dok nas nije poklopila srpsko-hrvatska kraljevina Jugoslavija, dobijali i napredne intelektualce i produhovljene naše bosanske vjerske vođe.
Jedan takav koji je nakon pritisaka Kraljevine SHS jednostavno radije odbio radije biti reis nego biti poltron i ulizica jeste naš Džemaludin ef. Čaušević , poslijednji reis sufija , koji je nakon svog povlačenja radio i završio prijevod Kur'ana na naš jezik .Prije toga nam je prijevod uradio Mićo Ljubibratić

jer je zahiren ulema nije za to imala sluha..
Čak ću u čast našeg Džeme rahmetli da postavim njegovu sliku
Dakle kad je otišao Džemaludin rahmetli ponovo su poltroni zajahali i tako od nekih "racionalnih" skretanaj ka nacizmu u 2.svj. ratu (koja su se kasnije pokazala vrlo neracionalna

) do okajavanja grijeha pred komunističkom vlašću tako što su ničim izazvani ztaražili od vladajućih da se sufizam totalno odstrani iz IZ i ne samo to nego da se sve tekije zatvore i svaka okupljanja tog tipa stave van zakona. Iako ovima ništa nije bilo jasno ipak u općoj klimi revolucije koja je stvarala "novi svijet" bez religija nije im bilo to mrsko ,a pogotovu jer su se sa vrha Iz-a sami ponudili.
Tako je bilo skoro dvije decenije ali ipak se krajem 70-ih uspjeva dobiti dozvola od vlasti za otvorenje tekija, međutim tesavuf /sufizam se držao podalje na odstojanju od zvaničnog "ulemanskog islama". Tako su generacije i generacije hodža potpuno operisani od duhovnosti i samo manji broj koji je bio u doticaju sa dervišima je bio malo zapahnut mirisom duhovnosti dok je ostalo sve bila ortodoxna robotizacija koja je u ambijentu tog vremena skoro dovela do izumiranja islama..Kaže se da je mevlud ostao spona naroda sa vjerom , mevlud kojega danas ortodoxne vehabije mrze iz dna duše...Tako je i početkom rata i dalje ostala dominacija ortodoxa koji su patriotski zanos Bošnjaka iskorisitli za svoju političku promociju i opet za jedno ruglo i prljanje čiste vjere islamske.
Cerić kojeg je doveo rahmetli Alija (što je već javni čin u kojem politika postavlja vjerskog lidera ) je živi i hodajući primjer ortodoxije kao i njegova desna ruka Zukorlić , koji smatraju dakle da je islam nerazdvojiv od politke i da je to u stvari jedno te isto...Nadamo se ako Bog da , da nas sad očekuje period expanzije duhovnog na našem prostoru kad će narod islamu , džamiji, tekiji prići kao izvoru duhovnosti ,a ne kao odskočnoj daci i kamuflaži za svoje prljave rabote hajvanske duše