Forum Klix.ba

Odjebat' roditelje radi neke budale koja te može već sutra prevarit' može samo majmun, toliko.

Krv> veze i vezice.

leet wrote:Odjebat' roditelje radi neke budale koja te može već sutra prevarit' može samo majmun, toliko.

Krv> veze i vezice.

Ljubav>krv.

Roditelji joj se ne bi trebali miješat u ovo.

Maloljetniče, slušaj starije.

kkić wrote:

whitelegend07 wrote:Kad odlučiš sve reći, riješiti to, uradi to odlučno. Nemoj da ti stari vidi da se bojiš, da si se uplašila. Neka vidi da znaš šta hoćeš, da znaš o čemu pričaš. Kad te vidi tako odlučnu, mislim da će i on malo ustuknuti. Jasno mu postavi sve, nek' vidi da stvari stoje tako i nikako drugačije. Ne ostavljaj mu prostor za alternative. Što bi rekli, postavi mu ultimatum.

I sretno.

Da, i baš zato ću i da se "pripremam", jer samim tim, aBd, kad budem imala neku podlogu moći ću sve to iznijeti na pravi način, tj. upravo na način koji si ti opisao u postu. Hvala ti, trebaće mi

Spucaće te babo štosom...ošta ti je to bona

leet wrote:Maloljetniče, slušaj starije.

Jok

Ne slušaj ove provokatore.

Nije sve crno bijelo. Ti ovo možeš vrlo jednostavno riješiti i tako da epilog bude sretna veza s tim momkom(taman da se i preziva Palikuća, ti si ga birala ), a i da i dalje budeš tajina kćerkica i da s njim budeš u iznimno dobrim odnosima. Samo trebaš tati, što suptilnije, razumije se, lijepim tonom i bez svađe, objasniti da si došla do stadija da imaš svoj život, da donosiš svoje odluke i razmišljaš svojom glavom. Možda i pogriješiš, ali Bože moj. On kao nije griješio? Svi smo.

Da bi naučio voziti bicikl, prvo moraš pošteno raskrvariti koljena i laktove padajući sa istog. Same with life.

moram pitati: a šta je problem sa odredjenim prezimenima? jesu to neke zavade u pitanju? ime bih mogla još i shvatiti da je problem, posebno ova novokomponovana.

@kkić

čini mi se da si na početku negdje spomenula prezime dečka, mislim da bi to trebala izbrisati, ako već nisi.

sheilak wrote:moram pitati: a šta je problem sa odredjenim prezimenima? jesu to neke zavade u pitanju? ime bih mogla još i shvatiti da je problem, posebno ova novokomponovana.

@kkić

čini mi se da si na početku negdje spomenula prezime dečka, mislim da bi to trebala izbrisati, ako već nisi.

Obrisala sam prezime, da, a uglavnom su u pitanju te priče o toj porodici, rekla-kazala, moja porodica nije u zavadi sa njegovom, tipa neke stvari iz prošlosti, odmah da se zna.

whitelegend07 wrote:Ne slušaj ove provokatore.

Nije sve crno bijelo. Ti ovo možeš vrlo jednostavno riješiti i tako da epilog bude sretna veza s tim momkom(taman da se i preziva Palikuća, ti si ga birala ), a i da i dalje budeš tajina kćerkica i da s njim budeš u iznimno dobrim odnosima. Samo trebaš tati, što suptilnije, razumije se, lijepim tonom i bez svađe, objasniti da si došla do stadija da imaš svoj život, da donosiš svoje odluke i razmišljaš svojom glavom. Možda i pogriješiš, ali Bože moj. On kao nije griješio? Svi smo.

Da bi naučio voziti bicikl, prvo moraš pošteno raskrvariti koljena i laktove padajući sa istog. Same with life.

Nikad ti neces skupit' hrabrosti da kazes Babi kakvo je stanje i zbivanje.

tendzera wrote:Nikad ti neces skupit' hrabrosti da kazes Babi kakvo je stanje i zbivanje.

Vjeruj mi da hoću Čim ja budem imala nešto svoje, vrlo lako ću to uraditi.

valter033 wrote:

ZV Keli wrote:... ali nikad ne bih protiv familije u ovom slucaju roditelja radi djevojke..

Ali sa druge strane opet si svoja osoba pa bih i ja ipak dobro razmislio jer iako su me napravili,odgojili ja zivim svoj zivot,stoga imas podrsku.

WTF!? Danas si malo neodlucan, a mozda i nisi..

Vidis da se sprdam,procitao sam malo.
Iskreno ko ovo na internetu podijeli i zasluzio je da se sprda sa njim.

Ps jesi zeljeznicar pa si se nasao u mom odgovoru

Imala sam slican slucaj, s tim da je mama bila mnogo vise protiv od tate. Do te mjere da su upute bile tipa "predji na drugu stranu ulice kad ga sretnes". Iako nismo bili u vezi, cisto prijatelji, koji su postajali nesto vise od prijatelja. Medjutim, nakon godinu dana bilo mi je jasno da ga moji roditelji nikad nece prihvatiti, da ce se prije mene odreci itd. i momak je otputovao na drugi kontinent a ja sam ostala u ovoj nasoj glavnogradskoj kasabi. Nakon 2 godine sam se udala za drugog tipa kojeg nisam voljela kao onog i koji me nikad nije volio kao onaj prvi. Da li se kajem? Ne. Zasto? Jer znam da ne bih mogla i imala snage i hrabrosti boriti se protiv roditelja. Sve su mi dali, pruzili, uvijek bili tu uz mene i za mene, i jednostavno nisam mogla 20 i kusur godina odricanja, truda, rada okrenuti ledja i otici s nekim...Iako je to bio tip kakvog nikad prije ni poslije nisam upoznala, niti cu upoznati.

Taj prvi je sada moj virtuelni prijatelj koji mi pomaze kad imam probleme u braku, koji je tu uvijek i sretna sam sto ga imam bar na taj nacin kraj sebe. Iako je na drugom kontinentu, uspijemo se cuti s vremena na vrijeme, i zahvalna sam i na tome. Naravno, moji nikad nece saznati za to, kao sto ni odnos izmedju nas dvoje nikada nece izaci iz okvira prijateljskog, a kako stvari stoje ni virtuelnog odnosa.

Ali to je samo jedna prica u nizu.

Odluciti se za ljubav ili roditelje je UVIJEK individualno. Prijateljica je isla za srcem, za drugom vjerom, do mjere u kojoj su njeni od apriori protivnog stava dosli do odusevljenja tim tipom. Ona je trenutno na sedmom nebu, nisam je vidjela skoro mjesec dana

Neka treca prica kaze da je tip zbog svog namcorastog oca raskinuo s djevojkom svog zivota. Taj njegov otac je nakon toga prevario njegovu majku, razveo se i pobjegao na drugi kontinent, ostavivsi ih bez ikakvog habera kao da nikad nije ni postojao, ni on, ni oni. A momak je ostao bez djevojka koja se udala za drugog, a on je i dalje sam, s tim da ni oca nema vec godinama, oca zbog kojeg je ostavio djevojku...

Itd...

SLucaj je uvijek INDIVIDUALAN, i nijedni roditelji i nijedan partner kojeg roditelji ne odobravaju ne moze se podvesti pod definiciju vidjenog i prozivljenog. Zato sretno svima onima koji se nalaze u dilemi, a posebno onima koji se bore za ono u sta istinski vjeruju!

hermina od pozorista wrote:Imala sam slican slucaj, s tim da je mama bila mnogo vise protiv od tate. Do te mjere da su upute bile tipa "predji na drugu stranu ulice kad ga sretnes". Iako nismo bili u vezi, cisto prijatelji, koji su postajali nesto vise od prijatelja. Medjutim, nakon godinu dana bilo mi je jasno da ga moji roditelji nikad nece prihvatiti, da ce se prije mene odreci itd. i momak je otputovao na drugi kontinent a ja sam ostala u ovoj nasoj glavnogradskoj kasabi. Nakon 2 godine sam se udala za drugog tipa kojeg nisam voljela kao onog i koji me nikad nije volio kao onaj prvi. Da li se kajem? Ne. Zasto? Jer znam da ne bih mogla i imala snage i hrabrosti boriti se protiv roditelja. Sve su mi dali, pruzili, uvijek bili tu uz mene i za mene, i jednostavno nisam mogla 20 i kusur godina odricanja, truda, rada okrenuti ledja i otici s nekim...Iako je to bio tip kakvog nikad prije ni poslije nisam upoznala, niti cu upoznati.

Taj prvi je sada moj virtuelni prijatelj koji mi pomaze kad imam probleme u braku, koji je tu uvijek i sretna sam sto ga imam bar na taj nacin kraj sebe. Iako je na drugom kontinentu, uspijemo se cuti s vremena na vrijeme, i zahvalna sam i na tome. Naravno, moji nikad nece saznati za to, kao sto ni odnos izmedju nas dvoje nikada nece izaci iz okvira prijateljskog, a kako stvari stoje ni virtuelnog odnosa.

Ali to je samo jedna prica u nizu.

Odluciti se za ljubav ili roditelje je UVIJEK individualno. Prijateljica je isla za srcem, za drugom vjerom, do mjere u kojoj su njeni od apriori protivnog stava dosli do odusevljenja tim tipom. Ona je trenutno na sedmom nebu, nisam je vidjela skoro mjesec dana

Neka treca prica kaze da je tip zbog svog namcorastog oca raskinuo s djevojkom svog zivota. Taj njegov otac je nakon toga prevario njegovu majku, razveo se i pobjegao na drugi kontinent, ostavivsi ih bez ikakvog habera kao da nikad nije ni postojao, ni on, ni oni. A momak je ostao bez djevojka koja se udala za drugog, a on je i dalje sam, s tim da ni oca nema vec godinama, oca zbog kojeg je ostavio djevojku...

Itd...

SLucaj je uvijek INDIVIDUALAN, i nijedni roditelji i nijedan partner kojeg roditelji ne odobravaju ne moze se podvesti pod definiciju vidjenog i prozivljenog. Zato sretno svima onima koji se nalaze u dilemi, a posebno onima koji se bore za ono u sta istinski vjeruju!

Hvala ti na ovako divnom postu

Mnogi roditelji u djeci vide vlasništvo, sredstvo za ispunjavanje nekih svojih neispunjenih želja, sredstvo za podizanje ugleda u društvu, i zbog toga se opiru ideji da dijete jednog dana treba postati čovjek koji će donositi vlastite odluke, sprečavaju ga ode iz "stada" kojem pripadaju njegovi roditelji, a govore kako im je sreća njihovog djeteta najvažnija.

Zbog toga je mnogim roditeljima prihvatljivo samo ono im neće narušiti ugled u selu, prihvatljivo im je da cijeli život njihovo dijete ostane vezano isključivo za njih, ne žele da njihovo dijete postane nezavisno, žele da upravljaju njegovim životom, spriječavaju ga da postane čovjek, jer ako to postane onda njime neće moći vladati, neće uspjeti da svoje dijete "zaštite" od "zla" od kojeg ga samo oni ( pošto su najpametniji i najsposobniji) mogu zaštiti.

A ima i roditelja koji iskreno i nesebično žele sreću svojoj djeci, žele da im pomognu da se osamostale, prestanu biti djeca i postanu ljudi, ljudi koji će odluke donositi samostalno.

Great Cornholio wrote:Mnogi roditelji u djeci vide vlasništvo, sredstvo za ispunjavanje nekih svojih neispunjenih želja, sredstvo za podizanje ugleda u društvu, i zbog toga se opiru ideji da dijete jednog dana treba postati čovjek koji će donositi vlastite odluke, sprečavaju ga ode iz "stada" kojem pripadaju njegovi roditelji, a govore kako im je sreća njihovog djeteta najvažnija.

Zbog toga je mnogim roditeljima prihvatljivo samo ono im neće narušiti ugled u selu, prihvatljivo im je da cijeli život njihovo dijete ostane vezano isključivo za njih, ne žele da njihovo dijete postane nezavisno, žele da upravljaju njegovim životom, spriječavaju ga da postane čovjek, jer ako to postane onda njime neće moći vladati, neće uspjeti da svoje dijete "zaštite" od "zla" od kojeg ga samo oni ( pošto su najpametniji i najsposobniji) mogu zaštiti.

A ima i roditelja koji iskreno i nesebično žele sreću svojoj djeci, žele da im pomognu da se osamostale, prestanu biti djeca i postanu ljudi, ljudi koji će odluke donositi samostalno.

Da, ja mislim da moj stari pripada ovoj prvoj kategoriji, znam i sama, više puta sam čula, kada kaže: "Samo ja mogu biti u pravu u ovoj kući", "Meni niko ne može govoriti šta ću da radim" itd. itd. !

kkić wrote:
Da, ja mislim da moj stari pripada ovoj prvoj kategoriji, znam i sama, više puta sam čula, kada kaže: "Samo ja mogu biti u pravu u ovoj kući", "Meni niko ne može govoriti šta ću da radim" itd. itd. !

Mnogo h je takvih. Ne bih nikada, i nikome, savjetovao da se "odrekne" roditelja, ali treba doći "dan" kad će dijete postati čovjek, reći " Ok stari, ti mi jesi otac i bitno mi je da i ti budeš srećan, ali ne mogu ja vlastitu sreću žrtvovati radi tvoje sreće, a ti ako ne možeš prihvatiti moju sreću i izbor, poštovati moje pravo da sam odlučujem o svojoj sudbini, ja ti tu ne mogu pomoći".

Great Cornholio wrote:Mnogi roditelji u djeci vide vlasništvo, sredstvo za ispunjavanje nekih svojih neispunjenih želja, sredstvo za podizanje ugleda u društvu, i zbog toga se opiru ideji da dijete jednog dana treba postati čovjek koji će donositi vlastite odluke, sprečavaju ga ode iz "stada" kojem pripadaju njegovi roditelji, a govore kako im je sreća njihovog djeteta najvažnija.

Zbog toga je mnogim roditeljima prihvatljivo samo ono im neće narušiti ugled u selu, prihvatljivo im je da cijeli život njihovo dijete ostane vezano isključivo za njih, ne žele da njihovo dijete postane nezavisno, žele da upravljaju njegovim životom, spriječavaju ga da postane čovjek, jer ako to postane onda njime neće moći vladati, neće uspjeti da svoje dijete "zaštite" od "zla" od kojeg ga samo oni ( pošto su najpametniji i najsposobniji) mogu zaštiti.

A ima i roditelja koji iskreno i nesebično žele sreću svojoj djeci, žele da im pomognu da se osamostale, prestanu biti djeca i postanu ljudi, ljudi koji će odluke donositi samostalno.

E nek' vala i ti jednom kažeš nešto pametno, vidiš da možeš samo kad hoćeš ....

Great Cornholio wrote:

kkić wrote:
Da, ja mislim da moj stari pripada ovoj prvoj kategoriji, znam i sama, više puta sam čula, kada kaže: "Samo ja mogu biti u pravu u ovoj kući", "Meni niko ne može govoriti šta ću da radim" itd. itd. !

Mnogo h je takvih. Ne bih nikada, i nikome, savjetovao da se "odrekne" roditelja, ali treba doći "dan" kad će dijete postati čovjek, reći " Ok stari, ti mi jesi otac i bitno mi je da i ti budeš srećan, ali ne mogu ja vlastitu sreću žrtvovati radi tvoje sreće, a ti ako ne možeš prihvatiti moju sreću i izbor, poštovati moje pravo da sam odlučujem o svojoj sudbini, ja ti tu ne mogu pomoći".

kkić wrote:

leet wrote:Ubij mamu i babu.

U krajnjem slučaju...

Sacekaj kad on bez fakulteta sjedio kuci a ti crncila cijeli dan, sjetit ces se ti babe

kkić wrote:

Ne žuri malena sa prihvatanjem prijedloga koje samo želiš da čuješ, a koji bi ti opravdali pogrešan korak. Reći ću ti jednu vrlo bitnu stvar u životu - ljubav je jebeno varljiva ... ljubav je osjećanje koje se rodi u nama u trenutku kad ti je ljubav potrebna, ne u trenutku kad upoznaš nekoga ko je vrijedan tog osjećanja. Najčešće to bude osoba koja samo djeluje dovoljno dobro na prvu ... na drugu vidiš da možda treba da budeš oprezan, a na kraju se pitaš šta ti je uopće bilo da je zavoliš. Ljubav je čudno čulno osjećanje koje nas začas navede na pogrešan korak. Jeste lijepo, opijajuće, i natjera te da uživaš u svojoj mizernoj patnji, učini te nesposobnim misliti i djelovati, i odvede u zablude i greške.
Pusti da vrijeme pokaže koliko i da li vrijedi rizikovati, imaš još uvijek vremena napretek da odlučiš.

Ramzess Veliki wrote:

kkić wrote:

Ne žuri malena sa prihvatanjem prijedloga koje samo želiš da čuješ, a koji bi ti opravdali pogrešan korak. Reći ću ti jednu vrlo bitnu stvar u životu - ljubav je jebeno varljiva ... ljubav je osjećanje koje se rodi u nama u trenutku kad ti je ljubav potrebna, ne u trenutku kad upoznaš nekoga ko je vrijedan tog osjećanja. Najčešće to bude osoba koja samo djeluje dovoljno dobro na prvu ... na drugu vidiš da možda treba da budeš oprezan, a na kraju se pitaš šta ti je uopće bilo da je zavoliš. Ljubav je čudno čulno osjećanje koje nas začas navede na pogrešan korak. Jeste lijepo, opijajuće, i natjera te da uživaš u svojoj mizernoj patnji, učini te nesposobnim misliti i djelovati, i odvede u zablude i greške.
Pusti da vrijeme pokaže koliko i da li vrijedi rizikovati, imaš još uvijek vremena napretek da odlučiš.

U svemu treba biti oprezan, i nastojim biti

Ramzess Veliki wrote:

kkić wrote:

Ne žuri malena sa prihvatanjem prijedloga koje samo želiš da čuješ, a koji bi ti opravdali pogrešan korak. Reći ću ti jednu vrlo bitnu stvar u životu - ljubav je jebeno varljiva ... ljubav je osjećanje koje se rodi u nama u trenutku kad ti je ljubav potrebna, ne u trenutku kad upoznaš nekoga ko je vrijedan tog osjećanja. Najčešće to bude osoba koja samo djeluje dovoljno dobro na prvu ... na drugu vidiš da možda treba da budeš oprezan, a na kraju se pitaš šta ti je uopće bilo da je zavoliš. Ljubav je čudno čulno osjećanje koje nas začas navede na pogrešan korak. Jeste lijepo, opijajuće, i natjera te da uživaš u svojoj mizernoj patnji, učini te nesposobnim misliti i djelovati, i odvede u zablude i greške.
Pusti da vrijeme pokaže koliko i da li vrijedi rizikovati, imaš još uvijek vremena napretek da odlučiš.

jeste li vise dobili to odobrenje

odes u najblizi mup trazis odobrenje ovjeris u opstini i kazes ocu ja sam u legalnoj vezi

respo wrote:jeste li vise dobili to odobrenje

odes u najblizi mup trazis odobrenje ovjeris u opstini i kazes ocu ja sam u legalnoj vezi

Ma samo polako