Ne bi mi tesko proguglat o Hasanbegovicu. Ustasa s dna kace kako sam i pretpostavio
http://www.hdpz.t-com.hr/broj244/MirsadBaksic.htm
Poštovana gospođo Senka, uvaženi brate, gospodine Namik, rodbino, prijatelji i poštovatelji rahmetli Mirsada Bakšića, tužni zbore!
Imam čast oprostiti se od našega dragog Mirsada, u ime obitelji, ostalih udruga, društava i ustanova koje je utemeljio, vodio ili im pripadao kao istaknuti član. Opraštam se, dragi Mirzo, od Tebe i u ime Tvojih prijatelja, naše male družbe iz našega zagrebačkog džamijskog kuta u kojem bi se svaki puta petkom poslije džuma namaza ili nakon Bajrama spontano okupljali, u dubljoj vezi koju je osim pripadnosti uzvišenom Islamu i prijateljstva činila i zajednička hrvatska nacionalna misao, utemeljena na učenju oca domovine dr. Ante Starčevića.
Udruga dr. Safvet-beg Bašagić, Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Društvo prijateljstva Hrvatska - Bosna i Hercegovina, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Počasni bleiburški vod, sve ove časne ustanove u kojima je rahmetli Mirzo ostavio trag kao utemeljitelj, predsjednik ili član, svojim programom, djelovanjem, imenom i tradicijom zapravo same po sebi označavaju smisao i cilj njegova života i javnog rada.
Rahmetli Mirsad je pripadao onomu hrvatskom naraštaju koji je dječačkim očima vidio i doživio našu najveću nacionalnu tragediju i poraz iz 1945. Za njegov poratni naraštaj ulazak u javni život značio je odabir između priklanjanja jugo-komunizmu i njegovim lažnim i protuhrvatskim i protuislamskim vrjednotama, ulaskom u krug privilegirane kaste ili, s druge strane, ostajanja svojim, ali izvan kaste jugo-komunističkih pomazanika. Izdanak hercegovačkih muslimanskih koljenovića, sin Muhameda i Enise, muslimanskih Bakšića i begova Kršlaka, koji su stoljećima stajali na međi i udaru din-dušmana, dubrovački gospar i Zagrepčanin životom, nije ni u jednom trenutku dvojio.
Nije se poklonio i priklonio poput drugih koji su 1990. isplivali kao novorođeni preobraćenici, već je svoju časnu ljudsku i građansku egzistenciju ostvario u zagrebačkom odvjetništvu, tom utočištu i egzilu u kojem su se mogli skrasiti svi oni koji nisu vjerovali u vladajuće jugo-komunističke dogme. Kad je osvanula 1990., ta nulta godina naših velikih i često neostvarenih očekivanja, rahmetli Mirsad opet nije dvojio, već se našao među onima koji su predano pristupili obnovi, stvaranju i obrani hrvatske države koja je trebala biti utočište i svojim muslimanskim sinovima i kćerima, a koje je među prvima upozoravao na opasnost koja nam prijeti od našega zavjetnog prekodrinskog neprijatelja.
Događaji se nisu razvijali u smjeru koji su očekivali istinski hrvatski rodoljubi, a nesretnim razvitkom u Bosni i Hercegovini na kušnju je stavljena cjelokupna baština i predaja iz kojih je izrastao i rahmetli Mirsad Bakšić. Ipak, nije klonuo, često i neshvaćen, već je ustrajavao znajući, kao i mi njegovi prijatelji, da je i manjkava hrvatska država bolja i vrjednija od svake Jugoslavije, a da u bratskoj ljubavi i slozi između katolika i muslimana, Hrvata i Bošnjaka, i onda i sada, leži, bez obzira na izazove, jedino jamstvo njihova ostanka, napose u Bosni i Hercegovini.
Tome je ostao predan i u posljednjoj etapi svoga kulturno-nacionalnog rada kada je 2001. sa skupinom istaknutih zagrebačkih muslimanskih kulturnih i javnih radnika i njihovih katoličkih prijatelja utemeljio Udrugu Dr. Safvet-beg Bašagić. Kruna toga djelovanja je i njegova knjiga „Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i državi“ objavu koje su prije manje od godinu dana pomogli i njegovi bošnjački prijatelji odajući mu time barem naknadno priznanje za njegov javni rad.
Djelovati i ustrajavati s muslimanske strane na hrvatskim nacionalnim koncepcijama značilo je često biti neshvaćenim i preuzimati ulogu osamljenika, ponekad i ostraciranog iz vlastite zajednice. U isto vrijeme to je značilo biti neprihvaćenim ili zlorabljenim od onih koji su u muslimanskoj sastavnici hrvatske kulture i političko-nacionalne misli vidjeli samo nepotreban balast u ostvarenju nekih novih i na nekim drugim temeljima postavljenih ciljeva.
Rahmetli Mirsad Bakšić je svjedočio i javno djelovao u najboljoj vjeri i nijjetu, poticao nas mlađe te branio smisao svake hrvatske države, čast islama i muslimana od svih nasrtaja i udaraca, ne samo od tradicionalnih neprijatelja, već i od onih najbolnijih, s neočekivanih mjesta, od onih koji su se predstavljali i još uvijek predstavljaju zaštitnicima i čuvarima hrvatskoga nacionalnog interesa. Nije rezignirao, već je izvršio svoju islamsku dužnost i svoje nacionalno deržanstvo i onda kada je ustrajno podsjećao da su muslimani u ovoj zemlji, bez obzira na nacionalno određenje, ne tzv. 'lojalna manjina', što su uostalom sada i abolirani pobunjenici i odmetnici od hrvatske države, već sastavni dio zaslužne većine koja je svoju volju potvrdila i na referendumu za nezavisnost kao i sudjelovanjem u Domovinskom ratu, ne preko slučajnih pojedinaca vođenih osobnim odabirom, već kao cjelovita zajednica; uključujući i životima muslimanskih pripadnika Hrvatske vojske i iz Bosne i Hercegovine čiji je broj višestruko veći od udjela u ukupnom pučanstvu.
Zato je kao poruku i znak, u svakoj prigodi, a posebice u našoj džamiji za Bajram, s ponosom nosio odoru časnika Hrvatske vojske.
Dragi Mirzo, dragi prijatelju, hvala ti na svemu, baklju tvoje i naše ideje upalio je Otac Domovine dr. Ante Starčević, a njezina žeravica kojoj si i ti u ovom vremenu prinosio, s naše muslimanske strane, još uvijek tinja i žari, i uz Božju pomoć će se ponovno rasplamsati. Preselio si na ahiret, miran i spokojan znajući da nas ima još, naša grana ne će nestati, imamo potomstvo i djecu, odgajamo ih u islamskom i starčevićanskom duhu i ne ćemo izdati.
Dragi Mirzo, dragi prijatelju, neka ti Allah dželešanuhu oprosti grijehe i podari džennet, tamo te čeka tvoja Lejla.
Brigadir Hrvatske vojske Mirsad Bakšić, s nama je! Rahmetullahi alejhi.» (H. Z.)
Naravno gospodin Raspudic se smjeskao s odobravanjem na propagandu koju je ovaj prosipao.
) preurede kakav veći otok u kaznionicu.Da umjesto džamija i crkava prave fabrike i zapošljavaju narod,da više ne znam ko je načelnik opštine i šta radi opštinsko vijeće,da mi ne bude naslovna stranica u novinama to što se neka kurava iz suda proteže gologuza ili šta je rekao kriminalac Turković.Da vrate odmarališta pa da se SVA djeca osole u moru a ne samo privilegiranih.Da natjeraju nezaposlene i besposlene nazad u svoje kuće pa da čuvaju krave,ovce i koze a ne da klošare po Otoci i Markalama,da vrate šintore umjesto AV-MJAU,da nestane firauna sa svakog semafora,da prosjake trpaju u kombije i vraćaju kući a da im guzica prije toga osjeti gumenu palicu...pa makar nam opet uveli par-nepar,redukcije goriva,struje i da jedemo na tačkice.Bili bi sretniji i zadovoljniji a ovako smo pobjesnili od pasjaluka,sile i zavisti.Niko ni sa kim više ne komunicira,braća se mrze i samo gledamo kako ćemo više imati da onaj drugi bude zavidan.
