Forum Klix.ba

Prilikom jedne od niza rundi mirovnih pregovora voðenih u Ženevi tokom 1994, bosanski pregovaraèki tim našao se pred neuobièajenim zahtjevom. Naime, potpuni neznanac nazvao je hotel u kojem je delegacija bila smještena i zatražio da se sretne sa tadašnjim predsjednikom Predsjedništva RBiH Alijom Izetbegoviæem. Njegov zahtjev je bio utoliko èudniji što je uporno odbijao kazati kako se zove, ponavljajuæi da samo "želi nešto dati" Izetbegoviæu. Nakon nekoliko dana navaljivanja, udovoljeno mu je: u lobiju hotela je ugovoren sastanak. Osiguranje je bilo opreznije nego inaèe s obzirom na to da niko iz Izetbegoviæeve blizine nije znao ko je uopæe misteriozni gost. Tek što je sjeo s druge strane stola, posjetitelj je posegnuo rukom u unutrašnjost sakoa i izvukao - èek na šest miliona amerièkih dolara! I dalje ne otkrivajuæi svoj identitet, stranac, po svemu sudeæi Pakistanac ili Arapin, poslije petnaestak minuta napustio je hotel, ostavljajuæi zabezeknute èlanove izaslanstva.

Njegov identitet ne zna se ni danas, kao što se ne zna šta se zaista dogodilo s novcem. Bilo da je Izetbegoviæ novac poklonio ili prisvojio, što oèevici porièu, ovaj dar nigdje nije registriran. Ustvari, nema pisanog traga o tome gdje su završili brojni, možda hiljade darova koje su bosanski zvaniènici dobili u toku i poslije rata. Ne postoji registar u kojem bi bilo upisano koji je službenik, od koga, kada i šta dobio na dar. Da stvar bude još gora, Bosna i Hercegovina nema pravnog akta koji se odnosi na poklone primljene u državnoj službi. Nijednim pravnim propisom nije regulirano kakve poklone državni službenici smiju ili trebaju zadržati za sebe, a koje predati u riznicu! Poklone, èija vrijednost ide od simboliène do basnoslovne, po nepisanom pravilu su zadržavali za sebe.

Sve je bilo plaæeno "Ne mogu ništa reæi, jer mi nemamo uvid u to šta je ko dobijao. Niko nije imao uvida u to, jer nema propisa koji se odnosi na poklone", kaže Mirsad Bešiæ, dugogodišnji šef Protokola Predsjedništva BiH. Tokom rata, kada se zemlja istovremeno borila i za priznanje i za opstanak, ovdašnji politièari su mjesecima izbivali na najèešæe beskorisnim pregovorima ili vanjskopolitièkim turnejama. Redovito su se vraæali bogatiji nego što su otišli: nekad su na rukama blještali novi i skupi satovi, drugi put su pratioci nosili pakistanske ili perzijske æilime, dok su iz torbi virile slike i kristalne vaze, knjige u skupim povezima…
http://www.bhdani.com/arhiva/194/t19413.shtml

Vares City wrote:

udrch wrote:

Krushna mrva wrote:Bilo ko da sam "licno i personalno" Kad javno obznane gdje su pare ja cu smatrati da su meni dokazali. Samo mescini nije im ni u malom mozgu da treba bilo kome da objasne gdje odose pare

pare su uglavnom tamo za šta su i date, uz vjerovatno obaveznu proviziju na koju je svaki korumpirani balkanac navikao..
nije tebi do para, već ti je krivo što su ljudi onako srcem davali svojoj braći..
posebno ako je tačno da je to bilo 1995. godine, pa te sjećanja ponesu na Dudakovića i njegovu ofanzivu..možda je tim zlatom plaćen Sanski most, Ključ, Petrovac, Krupa..

Od ovakvih "donacija*(satovi,minjdjuse,prstenje )ne bi se mog'o ni dobar dorucak spremit' za Dudakove GAZIJE,...
Gdje su ostali troskovi samo za pripreme akcije ovakvog karaktera,..
Koliko god da je MILIONA kostala halal mu svaka markica.
Gdje su trskovi ostalih ratista,..???

Zna ga Scepo zakuhat',..al' nema mu druge nego potonut' ko plivac poCETNIK

Prvi komandant Armije BiH, penzionirani general i predsjednik Bosanskohercegovacke patriotske stranke vrlo je precizan: Sarajevo je odbranjeno bez ijednog metka kupljenog od famoznih Izetbegovicevih 10 milijardi DM. Sa milijardama je raspolagao Izetbegovic osobno i vrlo uzak krug njemu odanih ahbaba, prijatelja i familije. Koliko su ih i kako potrosili, odnosno da li ih i danas trose, i gdje ih eventualno cuvaju, Halilovic ocekuje da sazna iz izvjestaja koji od lidera Stranke demokratske akcije trazi jos od 1993!
...
Sa jednim trgovcem smo bili dogovorili probnu isporuku naoruzanja i municije u vrijednosti od po dva miliona DM za okruzene gradove: Sarajevo, Gorazde, Bihac i Srebrenicu. Isplata je trebala biti po primitku sredstava, s tim sto je trebalo obezbijediti bankovne garancije. Kad sam Izetbegovica upoznao sa tim i trazio da se osiguraju bankovne garancije, samo je odmahnuo rukom i rekao: "To je dobra stvar, ali nema para." Naravno, i mi i trgovac smo bili razocarani. Embargo je, dakle, njima bio samo izgovor. Trgovac je imao namjeru oruzje isporuciti vazdusnim putem, padobranima, na dogovorena odredista. Ovo se kasnije ponovilo jos nekoliko puta i svaki put nije bilo para. Navedeni dogadjaj je trebao biti model koji bi obezbijedio kontinuitet snabdijevanja Armije RBiH, uz njeno direktno ucesce u tome. Citava Izetbegoviceva strategija se zasnivala na opravdanju pred narodom da se zbog embarga ne moze doci do oruzja, odnosno da se Republika BiH ne moze odbraniti od agresije i da se mora prihvatiti etnicka podjela RBiH - sto je zapravo i bio njegov konacni cilj.

http://www.bhdani.com/arhiva/119/inter.htm

Hajvan wrote:Zlatko Lagumđija,
Vlada RBiH 1992. - 1993. Potpredsjednik / Predsjednik

VjecitiStudent wrote:

Prilikom jedne od niza rundi mirovnih pregovora voðenih u Ženevi tokom 1994, bosanski pregovaraèki tim našao se pred neuobièajenim zahtjevom. Naime, potpuni neznanac nazvao je hotel u kojem je delegacija bila smještena i zatražio da se sretne sa tadašnjim predsjednikom Predsjedništva RBiH Alijom Izetbegoviæem. Njegov zahtjev je bio utoliko èudniji što je uporno odbijao kazati kako se zove, ponavljajuæi da samo "želi nešto dati" Izetbegoviæu. Nakon nekoliko dana navaljivanja, udovoljeno mu je: u lobiju hotela je ugovoren sastanak. Osiguranje je bilo opreznije nego inaèe s obzirom na to da niko iz Izetbegoviæeve blizine nije znao ko je uopæe misteriozni gost. Tek što je sjeo s druge strane stola, posjetitelj je posegnuo rukom u unutrašnjost sakoa i izvukao - èek na šest miliona amerièkih dolara! I dalje ne otkrivajuæi svoj identitet, stranac, po svemu sudeæi Pakistanac ili Arapin, poslije petnaestak minuta napustio je hotel, ostavljajuæi zabezeknute èlanove izaslanstva.

Njegov identitet ne zna se ni danas, kao što se ne zna šta se zaista dogodilo s novcem. Bilo da je Izetbegoviæ novac poklonio ili prisvojio, što oèevici porièu, ovaj dar nigdje nije registriran. Ustvari, nema pisanog traga o tome gdje su završili brojni, možda hiljade darova koje su bosanski zvaniènici dobili u toku i poslije rata. Ne postoji registar u kojem bi bilo upisano koji je službenik, od koga, kada i šta dobio na dar. Da stvar bude još gora, Bosna i Hercegovina nema pravnog akta koji se odnosi na poklone primljene u državnoj službi. Nijednim pravnim propisom nije regulirano kakve poklone državni službenici smiju ili trebaju zadržati za sebe, a koje predati u riznicu! Poklone, èija vrijednost ide od simboliène do basnoslovne, po nepisanom pravilu su zadržavali za sebe.

Sve je bilo plaæeno "Ne mogu ništa reæi, jer mi nemamo uvid u to šta je ko dobijao. Niko nije imao uvida u to, jer nema propisa koji se odnosi na poklone", kaže Mirsad Bešiæ, dugogodišnji šef Protokola Predsjedništva BiH. Tokom rata, kada se zemlja istovremeno borila i za priznanje i za opstanak, ovdašnji politièari su mjesecima izbivali na najèešæe beskorisnim pregovorima ili vanjskopolitièkim turnejama. Redovito su se vraæali bogatiji nego što su otišli: nekad su na rukama blještali novi i skupi satovi, drugi put su pratioci nosili pakistanske ili perzijske æilime, dok su iz torbi virile slike i kristalne vaze, knjige u skupim povezima…
http://www.bhdani.com/arhiva/194/t19413.shtml

gorgonzola wrote:

Hajvan wrote:Zlatko Lagumđija,
Vlada RBiH 1992. - 1993. Potpredsjednik / Predsjednik

Ta lova nije poslana tada jer se radilo o pomoci koja je proslijedjena poslije rata. Gdje je ta lova?

Danguba wrote:.....
Posebna prica su ''legalne donacije'' MZ. O njima treba otvoriti posebnu temu jer ta ista MZ imala je i najvise koristi od istih.

Danguba wrote:Da se nije kralo, jeste. Sve to treba dokazati. Ako me sjecanje dobro sluzi rahmetli Alija je par puta pokusavao da pokrene pitanje donacija ali nije bilo volje vise od strane stranaca a to su iskoristili i domaci (umijesani) politicari.

@gorgonzola, znas li ti koliko je jedan dan rata kostao? Znate li vi koliko kosta ratovati. Jedan dan sa 250.000 vojnika kosta priblizno milon ako uzmemo da ce jesti 3 obroka plus kutija cigara(to smo dobijali kao sledovanje ali pri kraju rata kada je bilo). Znaci tri marke za tri obroka i marka za cigare(toliko su bile). Tu nije uracunat niti jedan ispaljeni metak a oni su i tada bili marka komad. Polovan tenk kostao je milion dolara, granate i do 12 hiljada...i t.d.

Nije da se nije kralo ali i troskovi su bili ogromni u zemlji koja je u ratu, koja nema drugih prihoda osim nekih donacija.

Posebna prica su ''legalne donacije'' MZ. O njima treba otvoriti posebnu temu jer ta ista MZ imala je i najvise koristi od istih.

505sCrtom wrote:kada se kaze alija na ovoj temi, ja mislim da je preciznije reci "alija" kao presonifikacija cijele te skupine lopova, koje je opet on ustolicio. pocev od njegovog sina (i familije), preko familija cengic, delimustafic... da ih ne nabrajam. ima ih dosta. a da su se dobro omastili u ratu, a posebno poslije rata, smijesno je i posumnjati u tako sto.

za vrijeme rata: donacije, sverc oruzija i humanitarne pomoci. slavna bh banka brace delimustafic koja je oprala milione.
poslije rata: donacije, gradjevinska mafija, privatizacija...

VjecitiStudent wrote:

Prilikom jedne od niza rundi mirovnih pregovora voðenih u Ženevi tokom 1994, bosanski pregovaraèki tim našao se pred neuobièajenim zahtjevom. Naime, potpuni neznanac nazvao je hotel u kojem je delegacija bila smještena i zatražio da se sretne sa tadašnjim predsjednikom Predsjedništva RBiH Alijom Izetbegoviæem. Njegov zahtjev je bio utoliko èudniji što je uporno odbijao kazati kako se zove, ponavljajuæi da samo "želi nešto dati" Izetbegoviæu. Nakon nekoliko dana navaljivanja, udovoljeno mu je: u lobiju hotela je ugovoren sastanak. Osiguranje je bilo opreznije nego inaèe s obzirom na to da niko iz Izetbegoviæeve blizine nije znao ko je uopæe misteriozni gost. Tek što je sjeo s druge strane stola, posjetitelj je posegnuo rukom u unutrašnjost sakoa i izvukao - èek na šest miliona amerièkih dolara! I dalje ne otkrivajuæi svoj identitet, stranac, po svemu sudeæi Pakistanac ili Arapin, poslije petnaestak minuta napustio je hotel, ostavljajuæi zabezeknute èlanove izaslanstva.

Njegov identitet ne zna se ni danas, kao što se ne zna šta se zaista dogodilo s novcem. Bilo da je Izetbegoviæ novac poklonio ili prisvojio, što oèevici porièu, ovaj dar nigdje nije registriran. Ustvari, nema pisanog traga o tome gdje su završili brojni, možda hiljade darova koje su bosanski zvaniènici dobili u toku i poslije rata. Ne postoji registar u kojem bi bilo upisano koji je službenik, od koga, kada i šta dobio na dar. Da stvar bude još gora, Bosna i Hercegovina nema pravnog akta koji se odnosi na poklone primljene u državnoj službi. Nijednim pravnim propisom nije regulirano kakve poklone državni službenici smiju ili trebaju zadržati za sebe, a koje predati u riznicu! Poklone, èija vrijednost ide od simboliène do basnoslovne, po nepisanom pravilu su zadržavali za sebe.

Sve je bilo plaæeno "Ne mogu ništa reæi, jer mi nemamo uvid u to šta je ko dobijao. Niko nije imao uvida u to, jer nema propisa koji se odnosi na poklone", kaže Mirsad Bešiæ, dugogodišnji šef Protokola Predsjedništva BiH. Tokom rata, kada se zemlja istovremeno borila i za priznanje i za opstanak, ovdašnji politièari su mjesecima izbivali na najèešæe beskorisnim pregovorima ili vanjskopolitièkim turnejama. Redovito su se vraæali bogatiji nego što su otišli: nekad su na rukama blještali novi i skupi satovi, drugi put su pratioci nosili pakistanske ili perzijske æilime, dok su iz torbi virile slike i kristalne vaze, knjige u skupim povezima…
http://www.bhdani.com/arhiva/194/t19413.shtml

Jesi li to ti dobijao tri obroka dnevno? Ja nisam. A ni cigare. Hranu sam sam nosio a i cigare kad se imalo kupovao.

udrch wrote:
ovo je udarac na odbranu zemlje..

Danguba wrote:Da se nije kralo, jeste. Sve to treba dokazati. Ako me sjecanje dobro sluzi rahmetli Alija je par puta pokusavao da pokrene pitanje donacija ali nije bilo volje vise od strane stranaca a to su iskoristili i domaci (umijesani) politicari.

@gorgonzola, znas li ti koliko je jedan dan rata kostao? Znate li vi koliko kosta ratovati. Jedan dan sa 250.000 vojnika kosta priblizno milon ako uzmemo da ce jesti 3 obroka plus kutija cigara(to smo dobijali kao sledovanje ali pri kraju rata kada je bilo). Znaci tri marke za tri obroka i marka za cigare(toliko su bile). Tu nije uracunat niti jedan ispaljeni metak a oni su i tada bili marka komad. Polovan tenk kostao je milion dolara, granate i do 12 hiljada...i t.d.

Nije da se nije kralo ali i troskovi su bili ogromni u zemlji koja je u ratu, koja nema drugih prihoda osim nekih donacija.

Posebna prica su ''legalne donacije'' MZ. O njima treba otvoriti posebnu temu jer ta ista MZ imala je i najvise koristi od istih.

gorgonzola wrote:Procitah vijest iz 1993 da su holandjani skupili oko 3000000 eura pomoci za bosnu. Pare su poslane a ko je tada bio na vlasti i gdje su te pare zavrsile. A da je samo holandija nego skoro i citava evropa je slala pare. A ovo nije kredit nego sto je narod sam od sebe donirao. Plus tome one kutije help bosnia koje su skupljali nasi ovdje.

gorgonzola wrote:Post Postao/la gorgonzola dana 06/06/2013 11:08

Hajvan je napisao/la:Zlatko Lagumđija,
Vlada RBiH 1992. - 1993. Potpredsjednik / Predsjednik



Ta lova nije poslana tada jer se radilo o pomoci koja je proslijedjena poslije rata. Gdje je ta lova?

gorgonzola wrote:Jesi li to ti dobijao tri obroka dnevno? Ja nisam. A ni cigare. Hranu sam sam nosio a i cigare kad se imalo kupovao. Ja od drzave za vrijeme rata ama bas nista nisam dobio. Sem certifikata na kraju rata. Tu pricu da je rat puno kostao, jest mladih zivota koji su ginuli dok su neki se bogatili. Sto pljackom donacija sto preprodajom robe za sumanute cifre. A sve je to alija dozvolio i imao koristi od toga.

cindrlimindrli wrote:

Jesi li to ti dobijao tri obroka dnevno? Ja nisam. A ni cigare. Hranu sam sam nosio a i cigare kad se imalo kupovao.

Ti rata vidio nisi sem na televizoru.

Comrad wrote:Sve te pare leze negdje i lagano se ubacuju u zemlju kroz 'investicije'.

Otkud Ganicu milioni za onaj univerzitet. Eto on ekonomski genije pa uspio od desetak studenata da plati engleske profesore i napravi zgradu od nekoliko miliona.

Svi ovi shiddi, bbi, itd ja to nikom nista ne vjerujem. Planski su pare cuvane i sad se peru. Fahro nema sta rec. Da nije bilo rata on bi bio sitni novinar, niko i nista. Sve je to u pet deka.

Sefer je rekao da je za odbranu koju je on planirao trebalo cca 160 miliona maraka, a u bih je uslo od 5 do 10 milijardi. Taj novac nije ulagan u oruzje, jer da jeste mi smo onda 94 trebali imati jato borbenih aviona, bruku artiljerije itd.

Nisu izetbegovici sve uzeli, ali nisu ni rqvnomjerno podijelili taj novac. Vidjeli smo poslije rata da su sitni kokosari odjednom postale gazde, to firme, restorani, kafici...otkud? Pa nije niko corav...ccc.

VjecitiStudent wrote: Tito je ovdje nasljednicima ostavio državu Republiku Bosnu i Hercegovinu koju su oni uspjeli potpuno sjebati i vratiti u 1941.

Krushna mrva wrote:Da se ne lazemo i za cerku pitanje je da li bi neko znao za nju da nije njegova. Cura je (valjda) ok, ali niko za nju ne bi znao