ganibeg wrote:Ej dno, piši za Džambasa šta hoćeš, iz sveg se vidi da nisi bio borac u ratu. On je jedini Car koji je s nama išao na liniju a nije posmatrao s IPK šta se dešava u rovu i jedini je koji je s nama djelio svaku konzervu, vjeruj mi. Pitaj borca Halida Mešanovića ko ga je ranjenog nosio pod kišom metaka- upravo taj Car, dok su se drugi vozali u autima s pratijocima. A što je najveći fol, nikad nije bio u SDA, polomiše se svi da skontaju ko ga je tamo stavio, jer su ga ti isti iz SDA penzijonisali pošto nije radio politički već po struci. Možda ovi iz Haga, satro je stručnim radovima sve koji su optuženi, raspitaj se malo. Jedina je frka što je čovjek mirno živio u vikendici a sad će ga jebati takvi ko ti. Jarane, da si jedan dan bio s njim, piso bi drukčije.
Ne pišem ja ni za koga šta hoću, već samo komentarišem ono (i načine na koji su to uradili) što su oni napisali za sebe (o sebi).
Kada budem ja tema, onda možemo pričati o tome gdje sam bio i šta sam radio.
Znači li to (ovo što si napisao iznad) da oni ljudi koji su vrijeme proveli u bolnici, na radnom mjestu, kući sa porodicom, u školi, dijaspori, ili nisu se bili rodili,... nemaju pravo na mišljenje? Da trebaju našim životima da gospodare samo oni koji jesu bili negdje? Kakvi su to aršini?!?
Ako glavni strateg neke operacije učestvuje u akciji kao običan borac, da to je pohvalno. To je kao da direktor neke velike fabrike siđe u pogon i počne raditi na montažnoj traci. Da, simpatično je na momenat i može izazvati pozitivne reakcije, ali na duže staze to znači da ta fabrika nema budućnosti, jer joj je direktor poludio i umjesto da radi svoj posao, on obavlja tuđi dok njegov ostaje neobavljen. Nažalost rat nije bio igra. Tu su se gubile glave zbog tuđih propusta i neozbiljnosti.
Da budem malo sarkastičan. Ako bi to "biti sa njim dan" značilo zaista da bih "piso drukčije" (isto k'o penziJoner i ti koji si ga proveo sa njim), onda mi je drago što nisam.
Da se razumijemo, hetero sam.