Sefer Halilovic ili Rasim Delic

[SkyLimit]

Kod Juke mi se sviđa samo jedna stvar - od prvog trena kad ga je ugledao Sefer mu se nimalo nije dopadao.

[PM72]

Kod Juke mi se sviđa samo jedna stvar - od prvog trena kad ga je ugledao Sefer mu se nimalo nije dopadao.

Juka je spasio Alipašino,Vojničko i Olimpijsko naselje u Sarajevu.Bojali su ga se ko đavola.A sve što je uradio poslije je haram.Psihopata i kompleksaš.Znao sam ga lično - nikad nisi znao hoće li ti odgovoriti na pozdrav ili trznuti pištolj.

[PM72]

od 1940 do 1945 ginulo se za slobodu njemo, od 1991 do 1995 ginulo se za kurčevo zdravlje.

a gdje se ginulo 1940?

[insomnia78]

U sekovicima

[palermo]

Kod Juke mi se sviđa samo jedna stvar - od prvog trena kad ga je ugledao Sefer mu se nimalo nije dopadao.

Ništa ti se kod Juke ne može niti smije sviđati.

Ako ti se slučajno sviđa, onda života ti skini taj avatar.

P.S
ne pratim temu, samo uhvatih ovu priču o Juki

[SkyLimit]

Kod Juke mi se sviđa samo jedna stvar - od prvog trena kad ga je ugledao Sefer mu se nimalo nije dopadao.

Ništa ti se kod Juke ne može niti smije sviđati.

Ako ti se slučajno sviđa, onda života ti skini taj avatar.

P.S
ne pratim temu, samo uhvatih ovu priču o Juki

Slažem se.

Meni je neshvatljivo to lokalno razmišljanje tipa Juka heroj u Sarajevo zločinac u Mostaru. Ili kad Krajišnici kažu da su "Babini bili samo njihov problem i sami ga riješili".

[pirpa]

Kod Juke mi se sviđa samo jedna stvar - od prvog trena kad ga je ugledao Sefer mu se nimalo nije dopadao.

a sta to ti imas protiv Sefera ??

[PM72]

Ja sam živio u naselju koje bi sigurno palo u četničke ruke da nije bilo Juke i njegovih momaka.Istina koja nekom smeta ali ne treba lagati i izvrtati stvari.Meni i mojim komšijama je valjao.

[pirpa]

posteno...

[SkyLimit]

Kod Juke mi se sviđa samo jedna stvar - od prvog trena kad ga je ugledao Sefer mu se nimalo nije dopadao.

a sta to ti imas protiv Sefera ??

Za početak što jednostavno najednostavije rečeno laže, kao i sin mu. Konkretne primjere(situacija u Srebrenici pred proglašenje zaštićene zone 1993., veličina slobodne teritorije za njegovog vremena i poslije) sam već navodio na ovoj temi, šta i kako, ne bih da se ponavljam. Iz svega što je napisao on ili sin mu u svakoj drugoj rečenici su neistine.

Rasim Delić je napisao nekih desetak knjiga, svaka deblja od deblje, pročitao sam ih nekoliko, i niti jednom nisam primjetio da je nešto slagao.

To je za početak sasvim dovoljno da mi bude draži od njih dvojice.

[pirpa]

znas li ti kako je taj Rasim Delic dospio u redove ABiH

[PM72]

Ako nekom kažeš da je lažov moraš imati dokaze za to.U protivnom je to kleveta koja je zakonski kažnjiva.Misliš ako si pročitao desetak knjiga o ratu da znaš sve? Svi koji smo aktivno učestvovali u ratu ne znamo ni 10 % a ti ni stoti dio toga...

[palermo]

Ja sam živio u naselju koje bi sigurno palo u četničke ruke da nije bilo Juke i njegovih momaka.Istina koja nekom smeta ali ne treba lagati i izvrtati stvari.Meni i mojim komšijama je valjao.

Postoje mnogi četnički ili ustaški zločinci koji su nekome od Bošnjaka valjali.........ne vadi ih to....opet su zločinci

[pirpa]

ma neka ga, procitao je desetak knjiga i to svaka deblja od deblje

“radne beležnice” potpukovnika JNA Rasima Delića u kojoj je (ne)uredno ispisivao svoje aktivnosti na brdima oko Sarajeva u prvim danima agresije na Bosnu i Hercegovinu; iz ovog dokumenta, koji mu je ostao u kasarni nakon što su ga uhapsili pripadnici Armije BiH, vrlo je jednostavno ustanoviti koliki je udio u pripremama za odbranu od agresije imao ovaj patriota i koji posljednjih nedjelja štiteći “tekovine borbe” otkriva i javno proziva “izdajice” i “loše Bošnjake”

Dan pred početak napada na Sarajevo Rasim Delić je na Zlatištu i Mojmilu postavljao artiljeriju!

Rasim Delić - prvi oficir u istoriji koji je postao komandant vojske koja ga je zarobila O Šta se dogovaralo na sastancima vrha JNA u Sarajevu uoči početka napada na grad O Bošnjački oficiri, s izuzetkom Delića, bili sumnjivi srpskim oficirima JNA

[PM72]

Ja sam živio u naselju koje bi sigurno palo u četničke ruke da nije bilo Juke i njegovih momaka.Istina koja nekom smeta ali ne treba lagati i izvrtati stvari.Meni i mojim komšijama je valjao.

Postoje mnogi četnički ili ustaški zločinci koji su nekome od Bošnjaka valjali.........ne vadi ih to....opet su zločinci

Na Alipašinom,Vojničkom i Olimpijskom živjelo je više Bošnjaka nego u kompletnom Mostaru...

[palermo]

Na Alipašinom,Vojničkom i Olimpijskom živjelo je više Bošnjaka nego u kompletnom Mostaru...

Hićeš reći da Juke nije bilo ne bi više bilo ni Bošnjaka na Alipašinom, Vojničkom i Olimpijskom....

onda smo mi mostarci istinski heroji i čudo otpora, ostali, odbranili se, a zamisli imali i Juku protiv nas.....

Ne bih više o Juki, nastavite priču, ja samo slučajno naletio

[pirpa]

Postoje mnogi četnički ili ustaški zločinci koji su nekome od Bošnjaka valjali.........ne vadi ih to....opet su zločinci

slazem se... ali.... Juki se ne moze osporiti ogroman doprinos koji je dao za odbranu Sarajeva.sto ne znaci da ga to amnestira za zlocine koje je pocinio u Hercegovini-Mostaru.

[PM72]

Na Alipašinom,Vojničkom i Olimpijskom živjelo je više Bošnjaka nego u kompletnom Mostaru...

Hićeš reći da Juke nije bilo ne bi više bilo ni Bošnjaka na Alipašinom, Vojničkom i Olimpijskom....

onda smo mi mostarci istinski heroji i čudo otpora, ostali, odbranili se, a zamisli imali i Juku protiv nas.....

Ne bih više o Juki, nastavite priču, ja samo slučajno naletio

Da,hoću reći da nije bilo Juke i njegovih momaka ne bi bilo Bošnjaka na Alipašinom,Vojničko i Olimpijskom...bar ne do reintegracije.Sve bi četnici poklopili.A Juka je u Mostaru bio samo mala epizoda koja je trajala mjesec.Ako vam je on sa svojih 20 ljudi bio tas na vagi...

[palermo]

Da,hoću reći da nije bilo Juke i njegovih momaka ne bi bilo Bošnjaka na Alipašinom,Vojničko i Olimpijskom...bar ne do reintegracije.Sve bi četnici poklopili.A Juka je u Mostaru bio samo mala epizoda koja je trajala mjesec.Ako vam je on sa svojih 20 ljudi bio tas na vagi...

pa očito nije nama, jer smo se mi odbranili uprkos tome što smo ga imali protiv nas.

Izgleda da je bio tas na vagi kod vas jer više Bošnjaka nego što je u Mostaru se ne bi odbranilo da ne bi Juke i njegovih dvadeset ljudi. Nisam ja to rekao, nego ti.

O Jukinim podvizima raspitaj se kod familija onih 13 vojnika iz Vranice....

[SkyLimit]

Ako nekom kažeš da je lažov moraš imati dokaze za to.U protivnom je to kleveta koja je zakonski kažnjiva.Misliš ako si pročitao desetak knjiga o ratu da znaš sve? Svi koji smo aktivno učestvovali u ratu ne znamo ni 10 % a ti ni stoti dio toga...

Ko si ti da ponovno pišem što sam već pisao na ovoj temi, kao što sam i spomenuo na ovoj temi?

Evo ti najkraće moguće:

- Srebrenica se u velikoj ofanzivi VRS 1993. godine našla pred padom, izgubili su ogromnu teritoriju koju su držali i povukli se u sami grad

- Da bi se spriječio i pad samog grada, pristaje se da grad bude proglašen zaštićenom zonom UN - a, što se tada smatrao velikim diplomatskim uspjehom jer ponavljam, prema svim relevantnim ocjenama snage Armije RBiH su bile pred potpunim slomom na tom području

- Sefer poslije rata piše "otvoreno pismo" A. Izetbegoviću u kojem kaže da je "on odbranio" Srebrenicu 1993. godine a da je Alija nerazumno pristao da bude proglašena zaštićenom zonom.

Ako se Srebrenica prema svim relevantim izvorima nalazila pred padom 1993. i samo ju je proglašenje zaštićenom zonom spasilo, kako nazvati Sefera kad izađe u javnost sa tvrdnjom da je Srebrenica odbranjena 1993. godine(pa je još baš on odbranio) a onda Alija bez ikakvog razloga pristao da bude zaštićena zona?

Muljanje, petljanje, laži, poluistine, kontrukcije sačinjene od poluistina...potpis Halilovića starijeg i mlađeg, svoje maštarije mogu prodavati samo nepismeno - naivnom bosanskom puku.

General kojeg je Juka Prazina javno pred svima ponižavao u njegovom prisustvu a on nije smio ni pisnuti, i to piše u knjigama, vjerovatno izmišljeno. I onda se još i iznenadio i naljutio za sva vremena kad su procjenili da nije kapacitet za takvu funkciju.

[pirpa]

Ko si ti da ponovno pišem što sam već pisao na ovoj temi, kao što sam i spomenuo na ovoj temi?

Evo ti najkraće moguće:

- Srebrenica se u velikoj ofanzivi VRS 1993. godine našla pred padom, izgubili su ogromnu teritoriju koju su držali i povukli se u sami grad

- Da bi se spriječio i pad samog grada, pristaje se da grad bude proglašen zaštićenom zonom UN - a, što se tada smatrao velikim diplomatskim uspjehom jer ponavljam, prema svim relevantnim ocjenama snage Armije RBiH su bile pred potpunim slomom na tom području

- Sefer poslije rata piše "otvoreno pismo" A. Izetbegoviću u kojem kaže da je "on odbranio" Srebrenicu 1993. godine a da je Alija nerazumno pristao da bude proglašena zaštićenom zonom.

Ako se Srebrenica prema svim relevantim izvorima nalazila pred padom 1993. i samo ju je proglašenje zaštićenom zonom spasilo, kako nazvati Sefera kad izađe u javnost sa tvrdnjom da je Srebrenica odbranjena 1993. godine(pa je još baš on odbranio) a onda Alija bez ikakvog razloga pristao da bude zaštićena zona?

Muljanje, petljanje, laži, poluistine, kontrukcije sačinjene od poluistina...potpis Halilovića starijeg i mlađeg, svoje maštarije mogu prodavati samo nepismeno - naivnom bosanskom puku.

General kojeg je Juka Prazina javno pred svima ponižavao u njegovom prisustvu a on nije smio ni pisnuti, i to piše u knjigama, vjerovatno izmišljeno. I onda se još i iznenadio i naljutio za sva vremena kad su procjenili da nije kapacitet za takvu funkciju.

knjige ratnog zarobljenika su ti validna argumentacija

a kad vec spominjes Aliju i Srebrenicu pogledaj ovaj video...



nego da te priupitam, ko je poslao jedinice na Igman 93god. tokom ofanzive VRS.a...a ko je naredio povlacenje ljudstva i teskog nauruzanja u Pazaric sa Igmana tokom VRS ofanzive ...


spomenuo si da se Sefer bojao Juke... pa sto pobjeze Juka iz Sarajeva

[SkyLimit]

Žao mi je, isječke iz filmova stvorenim u svrhu velikosrpske politike i negacije genocida za razliku od tebe ne smatram relevantnim.

Kad si već spomenuo Igman, evo kako je to zapravo bilo

EJUP GANIĆ "DELIĆ KAŽE AKO SE SEFER POJAVI ONI ĆE PRESTATTI DA BJEŽE I ON TO PRIZNAJE. SEFERE AKO NE ODEŠ NA IGMAN POPUŠILI SMO GA“

EJUP GANIĆ - SEFERU HALILOVIĆU " IGMAN SE BEZ TEBE NE MOŽE ODBRANITI. MORA TVOJ AUTORITET DA SE POJAVI. RASIM KAŽE AKO SE SEFER POJAVI ONI ĆE PRESTATTI DA BJEŽE I ON TO PRIZNAJE. AKO NE ODEŠ, POPUŠILI SMO GA“
RASIM DELIĆ: „POSTAVILI STE ME ZA KOMANDANTA MIMO MOJE VOLJE“

Moja majka rahmetli Mediha i njen rahmetli brat Edin poginuli su 7.7.1993.g. Pisao sam o tome ali i nastaviću jer je to moj dug prema njemoj i njihovoj jubavi nježnosti koje su mi je darovali.
Baš u to vrijeme na Igmanu su se vodile žestoke bitke što je bila javna stvar ali i što se moglo zaključiti iz razgovora i izvještaja koji su prodefilovali Glavnim štabom ARBiH u kojem sam se, nakon ubistva moje rahmetli majke i njenog brata, privremeno nastanio. Nakon Delićevog trapqvog preuzimanja čela ARBiH pali su, u četničke ruke Trnovo, Rogoj, Bjelašnica, slobodna teritorija Goražda...i došao je red i na Igman čijim bi se padom Sarajevo ostavilo u duplom okruženju.
Pisali su sa Igmana Zaim Backović „Zagi“, Zićro Suljević, Vahid Karavelić i dr. tražeći vojničku, stručnu i materijalnotehničku pomoć. Dok je Sarajevo, polako polako, upadalo u duplo okruženje, dok je četničkim snagama na Igmanu komandovao lično ratni zločinac Ratko Mladić, za to isto vrijeme situacija je, unutar opkoljenog Sarajeva, bila sljedeća: Alija Izetbegović biomje u Ženevi, Rasim Delić i Bakir Alispahić hisu smjeli, i pored naređenja Ejupa Ganića i Rusmira Mahmutćehajića, prvi izaći na Igman, a malo je bilo jedinica i komandanata brigada koji su smjeli promoliti nos na Igmanski vjetar.

Kada su 2.8.1993.g. Ejup Ganić, Rusmir Mahmutćehajić i Hadžo Efendić (kao rukovodstvo koje je mijenjalo Izetbegovića) donijeli usmenu naredbu da Rasim Delić i Bakir Alispahić izađu na Igman, izvedu svježe snage i zaustave opštu bježaniju što boraca što civila sa ovih krajeva, njih dvojica su, odjednom, shvatili da će gore morati izaći i da se gore ozbiljno gine. Delić koji je, bukvalno, iz logističkog centra Visoko prekomandovan u šefa Armije našao se u nebranom grožđu jer niti je imao iskustva niti autoriteta niti lične hrabrosti za jedan ovakav podvig. Poznavajući sam sebe sjeo je i, 3.8.1993.g.,napisao naređenje da Sefer Halilović izađe prvi na Igman i stabilizuje situaciju.
Naravno ne bi to bio nikakav problem da problem nismo predstavljali moja sestra Mirela i ja koji smo, netom prije, izgubili majku i dajidžu i bili u potpunom strahu od gubitka oca pa smo Delićevo naređenje shvatili kao slanje u sigurnu smrt. Nije Delića bilo briga za našu porodičnu tragediju, niti ga je bilo briga što smo skoro desetak glava članova uže i šire porodice dali za RBiH i da nas je još barem toliko u stroju.
Delić je pripadao potpunoj podrumaško-profiterskoj grupi ljudi koji su oglodali Republiku BiH. Do 8.6.1993.g bio je u Isturenom mjestu ŠVK i Logističkom centru Visoko. Oba svoja sina nagradio je oficirskim činovima i obojicu ih uzeo sebi u kabinet, daleko od fronta ali blizu svih privilegija kao što su stanovi, činovi i radna mjesta u oostratnom periodu. U TO RBiH je pristupio tek krajem aprila 1992.g. a kao potpukovnik srpske JNA čak je bio učesnik pregovora između sprske JNA i Zelenih beretki na Starom Gradu čega se u svojoj izjavi SDB-u BiH sjetio vojnik 10.bbr Avdibegović Faik. Suprugu i sina izvukao je iz okupiranog Doboja, kao i svoje lične stvari i namještaj, i to nakon što je agresija počela na RBiH. Ovakvu saradnju sa četnicima pravi borci ARBiH, što Delić nije bio, nikada nisu imali. Nadalje je u Logističkom centru Visoko i Isturenom mjestu ŠVK Visoko instalirao kabinet i satelitski telefon a opremu, oružje i municiju dijelio je skupa sa Hasanaom i Halidom Čengićem onako kako je njihova, mlinarska, pamet dobacivala što je, direktno, imalo odraza na propast operacije deblokade Sarajeva "Jug - '92" jer su krili oružje i municiju.
Neukusno debel za ratno vrijeme, gramziv i strašljiv u borbu nije smio iako je teritoriju gubio rapidno gotovo do veličine Crne Gore
No, vratimo se bitci za Igman. Ejup Ganić je nakon što su izdali Deliću i Alispahiću naređenje za izlazak na Igman, i nakon što su semnjih dvojica na licu jesta tom naređenju usprostaviki, nazvao Sefera Halilovića 2.8.1993. u 18h i 45min:
Sefer: Halo?
Ganić: E, zdravo Sefere.
Sefer: Zdravo profesore.
Ganić: Šta ima?
Sefer: Evo...
Ganić: Kažu da je gore jako loše?
Sefer: Ko je rek`o?
Ganić: Pa svi mi kažu, ima neke informacije od brda ovog, Trešnjevsko brdo, napreduju s te strane, odozdo sa Ilidže!
Sefer: Četnici napreduju sa te strane?!
Ganić: Ja! Druga stvar, pazi gore nema, sve su jedinice na prvoj liniji, nema nikakve rezerve i znaš, ovome Gušiću treba neko da naredi da dovede trupe. Ako ne odete večeras gore, onda smo ga popušili što kažu! Il` ću ja da idem u pičku materinu da se ne vraćam odozgo, valjda će mene slušati. Jel ti došao Rasim? Nije?
Sefer: Nema ga još!
Ganić: Dogovori se s njim. Nešto uradite il` neka ide on il` ti.
Sefer: Evo sad kad dođe pa ćemo se dogovoriti.
Ganić:`Ajde eto...
Sefer: Dobro.
Ganić: Ćao, prijatno.
Noć je protekla u uvjerenju, u duhu naređenja Ganića, Mahmutćehajića i Efendića, da će Delić i Alispahić zorom ići na Igman. Ali Delić nije smio. Alispahić također. Nije imao ko da naredi „ovome Gušiću“. Ujutro oko 8h Sefer je kurirom dobio naređenje koje je potpisao Delić i u kojem se određuje da Sefer izađe na Igman sa jedinicama i zaustavi četničko napredovanje, povrati komunikaciju sa slobodnom teritorijom i spriječi haos u našim redovima. Sefer je odmah pozvao Delića.
Sefer: Dobio sam ovo naređenje!
Delić: Dobro.
Sefer: Ali ono nije u duhu onog dogovora našeg.
Delić: Što?
Sefer: Pa ja mislim da je ovo što piše ovdje i šta smo dogovarali, da su to dva pojma! Uredu, ja ću naređenje izvršiti!
Delić: Stani. Pa čekaj. Šta je sad tu? Šta tu nije uredu? Uzmi još nekoga sa sobom, da može to da prekontroliše i ništa više. Vremenski ti ne ograničavam...
Sefer: Šta sa djecom Rasime? Da ih pobijem prije nego odem Rasime?
Delić: Pa dobro čekaj, jesi li planirao već da odeš večeras?
Sefer: Da, da odem i da se vratim večeras. Ne, ja ovo naređenje razumijem kao pokrivanje, kao ograđivanje i kao preduzimanje potrebnih mjera i tako dalje! Uredu, ja ću naređenje izvršiti i nema problema!
Delić: Ne znam, ne znam šta da ti kažem sad.
Sefer: Ništa Rasime! Ja sam trinaest dženaza ovdje imao u Sarajevu, najbližih svojih, najbližih! Znate vi to svi! I, dvije godine mi je glava u torbi Rasime! I, očigledno, očigledno treba još nekome i moja glava! Malo je to, nego treba još i moja glava!
Delić: Ma ne treba, čovječe, tvoja glava! Kome treba tvoja glava?
Sefer: Uredu. Samo do moje glave će biti, još puno će biti glava...
Sefer je Deliću zalupio slušalicu i potom pozvao Ganića. Ganić je već znao da Delić ne smije na Igman jer ga je o tome neko obavijestio.
Sefer: Šta ima profesore?
Ganić: Ma ništa...Čovjek kaže, znate ja sam naredio i ako vi kažete da ja budem treći ja ću biti treći, ako treba da budem drugi, ja ću da budem drugi. Vi ste mene ovdje postavili ne mojom voljom nego naređenjem i ja treba da izdajem naređenja. I, svi drugi kažu isto...
Sefer: Šta je sa djecom, šta kažu?
Ganić: A, eto, Rusmir kaže, evo ja ću mu primiti djecu. Ja kažem to ne može bez njega gore. Mora njegov autoritet da se pojavi i to mora da sredi. Rasim kaže ako se on pojavi oni će prestati da bježe i on to priznaje. To je to! Ne znam šta da ti kažem...
Sefer: Šta sa djecom...?
Ganić: Molim?
Sefer: Pa primit će mi Rusmir. Ali on (o meni je rječ. Op.a) neće od mene u tome je stvar u pičku materinu.
Ganić: Ne znam, veruj mi. Ne znam ništa. Uopšte ne znam šta da ti kažem. Ako možeš da odeš, da odeš dan jedan, dva da zaustaviš to, pa se vrati! Ne znam ni ja, makar se pojavi gore da kažu da si gore! Ne znam! Ne znam, ne mogu ti ništa privatno reći, jer onda čovjek...Oni smatraju da ti možeš gore učiniti puno! Tvoj autoritet je neosporan, to je to! Jer pazi, ako padne Igman bićemo zatvoreni ovde.
Sefer: Pa Igman je pao, nema tu govora više da li me razumiješ? U tom je stvar. Da li me razumiješ?
Ganić: Ma nije kažu pao...
Sefer: Ma kako nije pao...Hoteli su njihovi, u četničkim rukama.
Ganić: Veruj mi, odluči! Ovo je katastrofa. Ne znam šta da radimo!
Sefer: Je li on rekao tako. Veliko i Malo polje i hoteli su...
Ganić: Nije potvrdio, kaže da ne zna tačne informacije...
Sefer: Ma kako ne zna? Doš`o čovjek odozgo kad je sve to kazao i meni i njemu.
Ganić: Dobro, dobro Sefere. Imam ovde ovog čoveka, čut ćemo se. Tu sam ja celo vreme.
Sefer: Ja ne znam šta da radim stvarno. Onda pošaljite vojnu policiju nek me uhapsi i gotovo. Šta ja mogu, ja da ih pobijem, drugo ne znam šta da radim. Ne znam.
Ganić: Ništa... napiši mu informaciju i zdravo. Eto, jer pazi to je za dva tri dana relevantno, to će biti riješeno gore. Dan – dva,eto! Ako se mogne. Ako ne, gotovo je, ovo će sve da propadne. Onda ostajemo svi ovde, onda nema izlaza. Nećeš nikako izlaziti. Sve dok ne dođe neko da nas oslobodi. Pazi prekida se onda i kontakt sa slobodnom teritorijom.
Sefer: Ako nije već prekinut.
Ganić: Kažu da nije prekinut.
Sefer: On to kaže, mislim on priča, svira uz tamburu bez veze!
Ganić: Dobro.
Sefer: Dobro.
Ganić: `Ajde prijatno...
Uskoro je Sefer obezbjedio jedinice 9.mtbr, 10.bbr i Samostalnog bataljona i sa svojih nekoliko pratilaca krenuo pod okriljem noći put Igmana. Tunel je tek otvoren, prepun blata i vode, gotovo bez zraka i sa minimumom svjetlosti. Ovo što danas turisti obilaze jeste hotel sa 5 zvjezdica u odnosu na izled tunela augusta i septembra 1993.g. Šta je Sefer gore, na Igmanu, zatekao? Vahid Karevelić, tek postavljeni komandant 1.Korpusa ARBiH, nije znao gdje mu je prednji kraj. Tzv. "pokretna grupa ŠVK-a" bila je rasuto sijelo bez potpunihh informacija, bez moći da naređuju ibez autoriteta da organizuju odbranu i protivnapad. Jedinice 3.Korupsa ARBiH iz 17.Krajiške i 7.Muslimanske brigade danima su čekale, u Tarčinu, uvođenje u borbu i taman su krenule da se vrate kada je Sefer Halilović poslao po njih i uveo ih u direktnu borbu sa četnicima. Sefer se tada susreo sa njihovim vođom, čovjekom po imenu Alen.
Jedinice koje su došle iz Sarajeva i jedinice 3.Korpusa su, pod Seferovom komandom, u snažnom protuudaru oslobodile Trešnjevo brdo i putnu komunikaciju sa slobodnom teritorijom, odbacile su četničku ofanzivu i zaustavili je te su spriječili haos i bježaniju koji su nastali na ovom dijelu teritorije. Mladić se povukao. U svemu ovome učestvovali su i borci 4.mtbr. Kada je sve ovo uređeno Sefer se spremio na povratak u Sarajevo. U komandi odakle se polazi put tunela, nakon bitke, odjednom se pojavio Delić. Bez pardona Sefer mu je održao predavanje i rekao mu da treba da se stidi da dolazi nakon bitke i kiti se tuđim pobjedama. Zalupio je vrata i otišao. Delić je bio slika i prilika politike koja ga je dovela na čelo Armije kako on to reče "mimo njegove volje".
Kasnije, 1994.g., kada je Izetbegović zatražio od Delića izvještaj i u napiše šta je uradio za godinu dana koliko je na čelu ARBiH to Delićevo pisanje se svelo na gomilu laži, optužbi i trač partija usmjerenih protiv Seferu. Za godinu dana rata, pisao je Delić, čistio je ARBiH od Seferovih kadrova a stavka slobodna teritorija ostala je gotovo prazna.
Sefer je po povratku sa Igmana pozvao Ganića da ga obavijesti da je izvršio naređenje Predsjedništva RBiH tj. Trijumvirata u liku Ganića, Mahmutćehajića i Hadže Efendića:
Ganić: Halo?
Sefer: Kako ste profesore?
Ganić: E, Sefere, šta ima novo? Pazi molim te, ko drži ono Trešnjevsko brdo?
Sefer: Trešnjevo brdo sam ja razrješio i vratio se nazad... Ja sam Igman završio u prvoj etapi. Za dva dana idem da završim posao!
Ganić: Znači to su tvoji odradili ono gore?
Sefer: Naravno. Trešnjevo brdo sam ja odradio pa se vratio nazad!
Ganić: I, oni su sad samo na Golom brdu?
Sefer: Oni su na Golom brdu, a sa druge strane nema šansi da prođu da su im zubi od čelika! Komunikacija je slobodna, Igman je odbranjen...iii mirno spavaj!
Kasnije kada bolesnici i monstrumi oličenimu Fikretu Muslimoviću, Jusufu Jašareviću, Bakiru Alisoahiću, Nedžadu Ugljenu, Enveru Mujezinoviću i drugima budu isljeđivali Sefera radi afere "državni udar" koju su sami izmislili, pitat će Sefera zašto je „baš“ poveo „Ćelu Ramiza“, "Cacu“ i Solakovića sa sobom na Igman. Zanimljivo, istu tezu su ponavljali i tužioci Tribunala u Haagu iz čega se zapravo vidi da je optužnica protiv Sefera skuhana u Sarajevu. Uglavnom, Sefer je vratio svojim isljednicima: „I ja, i oni, otišli smo na Igman jer niko drugi nije smio...“
Pošto se ovdje fragmenti historije kradu, a čitava historija RBiH je političkim odlukama, projektima i lažima pretvorena u male kockice, puzzle, koje oni slažu kako im odgovara, zanimljivo je ispričati i sljedeće događaje. Kada su 1994.g. počeli pregovori o mirenju Izetbegovića i Sefera Halilovića, a te pregovore je koordinirao Ejup Ganić kao neka vrsta Unprofora, prilikom jednog razgovora Izetbegović - Halilović - Ganić zapodjenula se i tema bitke za Igman. Sefer je rekak Izetbegoviću o događajima na Igmanu jer je Izetbegović za to vrijeme pregovarao u Ženevi. Izetbegović ga je u čudu gledao i rekao mu: "Ja prvi sput sada čujem da si ti bio na Igmanu".
Pošto je bilo očito da su Ganić i Delić slagali Izetbegovića i rekli mu da je Sefer odbio izaći na Igman, u razgovor se upetljao Ganić: "A stvarno Sefere ko je prije izašao na Igman ti ili ja"
Tada je nastala svađa u Izetbegovićevom kabinetu jer je Sefer, ljut jer kradu i historiju a kamo li pare, ispričao sve kako se dogodilo. Da stvar bude još crnja i lažljivija Delić će u svom izvještaju, iz 1994.g., o tome šta je uradio za godinu dana na čelu ARBiH napisati da Sefer nije izašao na Igman i da je odbio naređenje. Bilo je to Delićevo laganje, laganje čovjeka kojeg su mrzili vojska i narod ali ga je zato volio Alija.
Bilo je to pisanje čovjeka koji je izgubio oko 15% teritorije RBiH ali je zato bio oslobodio velelijepnu vilu u sarajevskom naselju Breka. Bilo je to pisanje čovjeka čiji su borci bili sve mršaviji dok su on i režimski "generali" bivali sve deblji i bogatiji. Bilo je to pisanje čovjeka koji je karijeru okončao kao osuđeni ratni zločinac što je bio pečat na politiku koja ga je dovela na čelo ARBiH kako bi vojska bila mirna dok Republika BiH šapatom nestaje.
Danas se sjećanje na bitku za Igman obilježava institucionalno i redovno. Na svečanostima govore i kurta i murta, svi osim onih koji su Igman branili i odbranili. Vodeći ljudi BiH, Federacije i Kantona Sarajevo jurišaju boreći se protiv istine, proglašavaju je za laž, daju narodni novac za projekte kojima je osnovni moto "da nam laž poživi" jer je opstojnost ovih ljudi na vlasti onolikog vijeka koliko budu živjele i njihove laži.

Semir Halilović

http://drzavnetajne.blogspot.ba/2013/05 ... sefer.html

Pravi filmski scenarijo: Otuđeni general kojeme je načinjena nepravda postaje posljednja nada očajnom državnom vrhu u trenucima dok pada Igman, uprkos otvorenoj antipatiji prema njima on ipak ne želi ostaviti naciju na cjedilu, na brzinu dolazi na lice mjesta, na autoritet organizuje vojsku i zaustavlja ofanzivu neprijatelja, a zatim ponovno odlazi.

Samo fali veliki završetak kako Sefer na konju jaše u suton.

[pirpa]

upravo je tako i bilo, kako je i napisano....to su potvrdili komandiri i ucesnici igmanske bitke...


nego imas li kakav jaci argument sem svog misljenja i knjige ratnog zarobljenika....

nego da te priupitam jos nesto, sto je Rasim bio poslat u Hercegovinu 93 god...

[stakasa]

Ja sam živio u naselju koje bi sigurno palo u četničke ruke da nije bilo Juke i njegovih momaka.Istina koja nekom smeta ali ne treba lagati i izvrtati stvari.Meni i mojim komšijama je valjao.

Haj priznaj da ga se i dan danas bojis... Ono da ce se pojavit odnekuda, da je vijest o pogibiji u Belgiji suplja. Ili da ce te neko od njegovih mongoloida upitat sta to pises po forumu? Haj ih bolan upitaj sta je bilo u Vranici, evo proso voz, neka podjele s rajom. Valja i njima mrjet

[Gojeni H]

Na Alipašinom,Vojničkom i Olimpijskom živjelo je više Bošnjaka nego u kompletnom Mostaru...

Hićeš reći da Juke nije bilo ne bi više bilo ni Bošnjaka na Alipašinom, Vojničkom i Olimpijskom....

onda smo mi mostarci istinski heroji i čudo otpora, ostali, odbranili se, a zamisli imali i Juku protiv nas.....

Ne bih više o Juki, nastavite priču, ja samo slučajno naletio

Ustvari, pardon ... nista nije smijesno.
Ispade da jeste herojcine.