neZnamIme wrote:
Skoro pa u vecini gore navedenog texta,se slazem da sad ne nabrajam s cim da,sa cime ne,mozda bi se svaka
recenica mogla posebno elaborirati.
Razmisljajuci o ljudima koji su u vlasti(obicni ljudi,kao mi-boli ih glava,djeca ih ne slusaju itd.-iste potrebe)
Na kakvim su oni sve iskusenjima i belajima:amerikanci traze ovo,rusi ono,EU nesto trece,NATO peto itd.
oraha puni dzepovi a baklave nigdje-pa vidi hoces li poslusati Inzka i ine zapadne mesetare! i ja ovo razumijem donekle.
Bosnjaci nikada nisu imali svoju drzavu(niti su se imali gdje nasloniti kao ostala dva naroda) i ne znaju se ponasati kao drzavotvoran narod(historijska prilika 92-95-)
zna se ko je bio na vlasti i koliko je uradzeno po tom pitanju do danas(nemamo SANU ali imamo vijece Bosnjackih intelektualaca na kojem i dan danas umjesto alu.bravarije stoji armatura.Sramota i za SDA i SDP i SBB i sve partije
sa bosnjackom vecinom.Pretpostavljam itimuse da znas sta hocu da kazem?
Drzava i sloboda se krvlju placaju mi smo ih zestoko platili-Drzave nema-slobode sve manje i manje...
Pa moramo i mi snositi dio krivice(posljedice) za to(15g.trpeci teror nepravednih vladara)mi smo ih IZABRALI....
Daj Boze da se ne oduzi
Intimuse evo ti konkretno pitanje ZA KOGA DA GLASAM i ZASTO? (radi toga sam i otvorio temu)
Svaka čast za post!
Nemam neke posebne komentare, tu su negdje i moja razmišljanja, razočarenja, jad, tuga i čemer...
Boldirao sam ono historijska prilika 92-95, tačno je, ali bih još nešto dodao. U toku rata i neposredno po završetku istog, mislio sam da se moglo puno više
vojno postići. Kasnije, sa novim saznanjima, shvatio sam da je s obzirom na "naklonost" prije svega Europskih sila, u vojnim smislu postignut možda i neki maximum. Dosta toga ukazuje da nam više od ovoga ne bi ni dozvolili.
I dok su jedni s puškom u ruci branili državu, čast, spašavali gole živote, oni najodgovorniji, oni kojima smo vjerovali, i čiji smo primjer trebali slijediti... oni su nas izdali! Izdali su nas tako što su postavili čvrste temelje nakaradnog društva i vrijednosti koje jedno društvo treba da ima, od nepotizma, bogaćenja podobnih - odabranih, formiraju se poluprivatne jedinice koje su "bolje" od ostalih, kadrovska politika se vodi po džamijama, rezervisane su buduće pozicije, firme, stanovi... i moglo bi još puno toga. Dakle, tada u ratu postavljeni su temelji, a narednih 5-6 (pa i više) godina taj trend i ta matrica ponašanja i razmišljanja postavili su pravilo.
A gdje je prosječan građanin i/ili demobilsani borac bio tada? Borio se sa saniranjem narušenog zdravlja, popravkom kuća, vraćanjem u normalu i siguran sam u to, čekao poziv za obnovu zemlje, fabrike, javne radove.
Ne treba zaboraviti činjenicu da je narod na ovim prostorima navikao na vođe i vladare i da se ta svijest nije mogla tek tako dekretom promijeniti.
How yes no!!
Još jedna moja zabluda, upravo iz tog poslijeratnog perioda je "da se pojedini baš najbolje ne snalaze" i da "pomalo naivno i nespretno" pokušavaju riješiti neka pitanja organizacije džave i društva. Ustvari ti "naivni" potezi su tako vješto smišljani i režirani za pravljenje dimne zavjese dok su karavani prolazili. O tim čuvenim izjavama ili još bolje ublehama bi se mogla jedna posebna tema otvoriti.
Pretpostavljam da nisam napisao ništa posebno novo o ovim "uspjesima" ratne i poratne vlasti, ali sam osjetio potrebu da podebljam činjenicu da je i nakon rata bila možda i veća šansa da se nešto korisno uradi za narod i državu.
I da pređem na suštinsko pitanje "za koga glasati"? Što reče neko, pitanje od milion dolara.
Najradije bih odgovorio ni za koga, ali znam da to neće ništa promijeniti i da je to vrsta oportunizma.
A, ako baš moram, onda za neku manju stranku sa još uvijek nekompromitovanim kadrom.
I opet bez velikih očekivanja.
A, kao moguća rješenja ove zavrzlame, cirkusa od države i jednog nakaradnog i ludog sistema vidim ili u hladnoj pragmatičnoj odluci, prije svega EU, gdje će biti konkretnih direktiva, zavrtanja ruku, smjenjivanja, isl. ili u nekoj revoluciji, što je ipak naučna fantastika u ovom trenutku.
, ali brate dragi na Ilidži imate šanse uzeti načelničko mjesto k'o i ja da postanem ministar. Nikakve.
