Forum Klix.ba

Nekako s proljeća wrote: ↑17/05/2020 08:16

rajv0sa wrote: ↑16/05/2020 16:25 Da li neko zna priču o momku Ronald Vinko Lovrić? Imao je 18 godina, pripadnik HOS-a kao diverzant poginio na mujkića brdu u decembru 1992. Dobio zlatnog ljiljana posthumno.

Vidim da niko ne odgovara na pitanje, a susretao sam se sa imenom pokojnog Ronalda Lovrića u čituljama od 1992 pa dalje, date od raje, saboraca i familije u novinama obično kada je godišnjica i sl. Po respektu preživjeih vjerujem da je bio sarajevski lav. Ako naletim na nešto materijala u vezi njega javim se opet. Od pomoći može biti @HAVANA , po mom sjećanju se šunjao i ranjen u priči o Mujkića brdu, al' mrzi ga to iznova proživljavati.

Osamnaest godina, pupoljak čovječe.

Ronaldo (Vinko) Lovrić

1974. - 28.12.1992.

Čekamo da se javi onaj ljakse pa da ga popljuje što je nosio na rukavu ‘za dom spremni’ i prvo bijelo polje

Kao prvo,ovaj momak je bio patriota i bosanski hrvat-pokoj mu duši.Nije uvozna pogan ko što si ti bio.I pazi ko ti je ljakse...dabogda vam korona bila i sljedecih godina pa vam propale sezone.Pogan ustaška.

Nedobrovoljac wrote: ↑29/07/2020 00:06 https://imgbbb.com/image/YTHEVU

https://imgbbb.com/image/YTHfKR

https://imgbbb.com/image/YTHihJ

Ima li ovdje iko da je bio clan 1. Slavne?

Eh.. Zuc.. mnogo mi je uzeo...

SimkeA wrote: ↑06/03/2019 22:15

mishic wrote: Sa diskutantima koji smatraju da ih je neko bez razloga i potrebe "zalagao" na Žuči i drugdje, nebih polemisao jer su im drugi diskutanti već odgovorili da je alternativa klanje po stanovima i kućama ili "bijeljinski scenario".

Postovani, slazem se sa svime sto ste napisali. Kao neko ko je u to vrijeme ucio da hoda, naravno da nisam ucestvovao u ratu niti se tog perioda (srecom) sjecam. Medjutim, zeleci da naucim sto vise o tome sto se dogadjalo na ovim prostorima, puno sam citao, odgledao dokumentaraca, pratio razne teme na forumima i sl.
Nekako ne mogu da se otmem utisku da je veliki broj nasih ponajboljih ljudi poginuo upravo u toj pocetnoj fazi rata u ofanzivnim akcijama protiv mnogostruko bolje opremljenog neprijatelja. Da li je imalo ikakvog smisla? Cini mi se da su uspjesi u nekim akcijama zavaravali razne komandante pa su planirali akcije na nivou naucne fantastike. Naravbo, poslije bitaka je lako biti general, ali sta da su ljudi poput boraca poginulih u akciji na Trebevicu '92 zivi docekali '95?
Takvi ljudi su falili u kasnijim fazama rata kada je uspostavljana ravnoteza.

Ipak na kraju se svi sloze da je u historiji uvijek bilo ono sto je moralo biti.

Poštovani mladi gospodine, hvala lijepa na razumijevanju i hvala na ovako divnom postu koji me potakao da kažem još neku o Vašoj dobronamjernoj dilemi vezanoj za one n a j b o lj e među nama koji su među prvima pali

U pravu ste da su to baš oni n a j b o lj i među nama ali bez njih i njihove spremnosti da se žrtvuju ničega izuzev onoga što je agresor planirao nebi ni bilo. Često kao da se zaboravlja ono najfundamentalnije što i jeste dovelo do "čuda bosanskog otpora" je taj neopisivi disbalans u MTS-u (oprema i naoružanje). Da bi se uopšte moglo i smjelo i pomisliti na pružanje otpora tolikoj sili koja nam je zaprijetila moralo se prije toga odlučiti da umjesto bijeljinskog, prijedorskog i inih mjesta stradanja gdje smo kao ovce vođeni na klanje, ne pristajemo na to, uzimamo pušku i sa njom u ruci i ne misleći jesu li ispred nas mitraljezi, "sijaći smrti", topovi, prage, tenkovi i raketni sistemi idemo u smrt na taj dostojanstveniji način od onoga prvotno nam namijenjenog. Da nije bilo toga, da nije bilo te i takve odluke kod tih pojedinaca i grupa, otpora nebi ni bilo.

Mi jednostavno nismo imali čime ratovati. Ako bi rekli da je agresor bio stotinu puta nadmoćniji i to je malo jer agresor je pored nadmoći u opremi i naoružanju teritoriju "poklopio" u miru, ukopao se, obezbijedio i utvrdio još kao JNA, odredio strateške pravce i ciljeve svoga djelovanja i time nas praktično pokorio.

Samo je taj ludi bosanski inat, ta spremnost da se puškom ide i na mitraljez i na pragu i na tenk ili da se uopšte ne misli šta je ispred, doveo do toga, kako jednom prilikom svojim borcima reče general Dudaković da je slijedeća popuna municijom i naoruženjem tamo kod četnika. Tako je počelo, tako je moralo biti i bez toga ni nas ni naše borbe nebi ni bilo.

Treba imati na umu da su naše jedinice kasnije, kada su došle do određene opreme i naoružanja, dnevno od agresora znale zaplijeniti više MTS-a nego što su tokom i pred tu akciju imale na raspolaganju kao brigade. Taj period u odnosu na onaj početni kada smo znali posjedati novoosvojenu liniju a da ni jedan borac u tom trenutku nema više od deset (10) metaka niti pak kompletna brigada ima ikakvu mogućnost da u doglednih dan ili dva uopšte nabavi municiju. Ovo o čemu govorim razumiju samo oni što su bili na prvoj liniji jer iza tih 5/6 do 10 metaka morala je postojati spremnost da se po cijenu života donese odluka da se ta linija posjedne i da se po cijenu života neće ni milimetra odstupiti.

I na Žuči je bilo dana kada je agresor ispaljivao više granata nego neše snage metaka ali i uprkos tome četnici nisu imali petlju da krenu nego su sa distance tukli svim i svačim. Zbog toga nama mora biti jasno da i ako cijena jeste visoka, mi smo morali da je platimo da bi došli u poziciju da se borimo. Na Vlašiću, Vozućoj i operacijama 5. korpusa kada su krenuli u ofanzivu od neprijatelja je oteto više opreme i naoružanja nego što su do tada imala kompletna tri korpusa. Ili ko se sjeti Gradačca i oklopnog voza jasno mu je da za dan brigada postane stotinu puta jača nego što je bila.

I inače meni je jako žao što nikada niko nije ni približno sabrao šta je to sve oteto od agresora i šta im je uništeno. Da postoje ti makar i približni takvi podaci vjerujte četnici bi se i danas za glavu hvatali. Ili da mi nismo ginuli i izginuli (civili i vojnici) u tolikom broju na početku agresije ili da je rat potrajao još 5/6 mjeseci, veliko je pitanje na kojoj strani bi bilo više žrtava. Zadnjih 5/6 mjeseci rata odnos poginulih vojnika bio je 1:10.

E da bi smo došli do toga nismo mogli taktizirati, da smo čuvali živote i nismo bili spremni ginuti nebi ni dočekali tu 1995. kao Armija RBiH.

mishic wrote: ↑23/09/2018 00:43 Mnoge od diskusija na ovoj temi samo potvrđuju onu da je svakome njegovo breme najteže.
I da odmah budem jasan, ne spadam među one koji su bili na Žuči. Na diskusiju o ovoj temi potaklo me nešto sasvim drugo što ima veze sa ovom temom. No, o tome ću kasnije. Prije toga moram reći da me rat zatekao van BiH i da spadam među one koji su smatrali da su dužni doći i braniti svoju domovinu. I došao sam i u uniformi Armije R BiH proveo duže od četiri godine. Špartao sam BiH od G. Vakufa i Bugojna do Sarajeva i od Sarajeva do Doboja. Srednja Bosna mi je rodni kraj pa je i logično da tamo obučem uniformu. Poslije rata sam pročitao na desetine i desetine knjiga čija tema su raspad Jugoslavije i krvoprolića u njoj i to od autora koji su bili na različitim sukobljenim stranama kao i onih koje su pisali stranci o tim sukobima i krvoprolićima. Kroz ruke mi je prošlo i na hiljade izvornih dokumenata takođe od svih sukobljenih strana ali i onih čiji su autori stranci jer sam svjedočio u Hagu.
A neposredan povod da ponovo počnem sanjati rat, kao što sam to činio i dvije-tri godine neposredno poslije rata, je taj što sam ovih dana pročitao knjigu čija je centralna tema upravo Žuč. S toga me iznenađuje da niko i ne pominje to štivo a priča se o temi koja je centralna u toj knjizi. Ja imam jedan razlog da budem i subjektivan kada je u pitanju ta knjiga. On /taj razlog/ ovdje nije bitan. S njim ili bez njega ja smatram i tvrdim da je to najbolja knjiga koju sam pročitao na temu o žestini borbe, patnjama boraca, stasanju Armije R BiH i, što je veoma važno, svim propustima, slabostima, greškama, lutanjima i poteškoćama kroz koje se prolazilo tokom tog procesa. Iznad svega zadivljen sam hrabrošću i otvorenošću autora koji je smogao snage da svaku stvar nazove pravim imenom. Istina knjiga je "opterećena" i nekim drugim temama koje se ne tiču samo ove centralne teme /Žuči/ ali to ne umanjuje nego povećava njen značaj. Ni to što je ova knjiga subjektivno viđenje samog autora koji je učesnik tih događaja ne umanjuje njen značaj nego ga povećava i štivo čini autentičnim. Ubijeđen sam da će jednoga dana ovo štivo biti korišteno i za druge vidove prezentiranja događaja iz perioda devedesetih godina prošlog stoljeća. Isto tako mislim da će ova knjiga biti u udžbenićkoj literaturi vojnih škola.
S toga me zapravo i čudi da je niko u dosadašnjoj diskusiji i ne pominje.
Radi se o knjizi Ibrahima Derviševića "101 motorizovana Slavna Viteška brigada."
Sa diskutantima koji smatraju da ih je neko bez razloga i potrebe "zalagao" na Žuči i drugdje, nebih polemisao jer su im drugi diskutanti već odgovorili da je alternativa klanje po stanovima i kućama ili "bijeljinski scenario".
Volio bih da ako ima neko ko je pročitao ovo štivo, a i sam je učesnik nekih od tih opisanih događaja, da svoj sud o toj knjizi, njenoj autentičnosti pa i mojoj ocjeni te knjige.
U svakom slučaju, iako se već nekoliko noći budim sav u znoju / ne znam jeli to PTSP ili nije/ ne žalim što sam to pročitao i još jednom izražavam svoj respekt prema svakom pojedincu koji je učesnik bilo kojeg događaja na ovom, po žestini i dužini trajanja, naj žešćem ili jednom od naj žešćih frontova tokom agresije na R BiH.

Ima li još gdje kupiti Ibrine knjige? I ima li još neko da je pročitao?

Još u vrjeme kada si prvi put iznio komentar sam se htio javiti da te ispravim da nije riječ o 101 brigadi, a onda mi to bilo nekako bezveze da se samo zbog toga javim. Provjerih tada na olx-u tj bivšem pik-u i nađem Ibrahimovu knjigu o 1 slavnoj i viteškoj brigadi, prodavač je prodaje samo ''na ruke'' tj lično. Nisam je čitao a imam namjeru da je kupim i dopunim svoju biblioteku čim bude koja marka viška. Nije problem da tada kupim i jedan primjerak za tebe i pošaljem ti poštom ili predam kada budeš dolazio u Sarajevo. Put do knjige je na sljedećem linku: https://www.olx.ba/artikal/35092776/1-s ... ervisevic/

Sjećam se da je udarna vijest bila na svim medijima oslobađanje kote Žuč, predstavljeno je kao uspješna akcija Prvog korpusa, a kako vidim po komentarima očevidaca takva je i bila. gg boys.

Nekako s proljeća wrote: ↑29/07/2020 07:51 Još u vrjeme kada si prvi put iznio komentar sam se htio javiti da te ispravim da nije riječ o 101 brigadi, a onda mi to bilo nekako bezveze da se samo zbog toga javim. Provjerih tada na olx-u tj bivšem pik-u i nađem Ibrahimovu knjigu o 1 slavnoj i viteškoj brigadi, prodavač je prodaje samo ''na ruke'' tj lično. Nisam je čitao a imam namjeru da je kupim i dopunim svoju biblioteku čim bude koja marka viška. Nije problem da tada kupim i jedan primjerak za tebe i pošaljem ti poštom ili predam kada budeš dolazio u Sarajevo. Put do knjige je na sljedećem linku: https://www.olx.ba/artikal/35092776/1-s ... ervisevic/

Poštovani,

Hvala lijepa! Ja imam knjigu i imao sam ih desetak ali sam ih podijelio prijateljima koji se inače bave agresijom i njenim posljedicama. Razmjenjivali smo međusobno tu korisnu literaturu i za mene i mnoge od tih mojih prijatelja ova knjiga spada u sam vrh korisnih štiva iz "prve ruke."
Ono zbog čega je meni posebno zanimljivo ovo štivo jeste ono što je očito gospodina Derviševića i skupo koštalo. Pisao je otvoreno, iskreno i bez uvijanja. Govorio o pozitivnim ali i negativnim i facama i događajima.

Meni je zanimljiva ocjena o ovoj knjizi iz ugla gledanja pripadnika ove brigade. Ja i večina prijatelja koji smo je čitali smo iz Srednje Bosne.
A gospodin Dervišević je praktično nestao sa javne i političke scene sa izlaskom ove knjige. Zanima me koje su to snage i koji krugovi koje je knjiga pogodila i ugrozila. U ljudske kvalitete gospodina Derviševića ni najmanje ne sumnjam. U politiku i političke stavove se ne želim uplitati.
Želim samo čuti kako je 1.(101.) Slavna Viteška brigada uistinu funkcionirala i kako ostali njeni borci vide njenu ulogu i ulogu ostalih aktera o kojima je gospodin Dervišević pisao?
Još jednom hvala puno i smatram da svi oni koji su akteri tih nekih događaja treba da zabilježe i publiciraju svoja sječanja kako bi konačno istina došla u prvi plan i na pravo mjesto.

Nedobrovoljac wrote: ↑29/07/2020 17:57

Veigar wrote: ↑29/07/2020 08:10 Sjećam se da je udarna vijest bila na svim medijima oslobađanje kote Žuč, predstavljeno je kao uspješna akcija Prvog korpusa, a kako vidim po komentarima očevidaca takva je i bila. gg boys.

Nije se radilo o jednoj akciji i osvajanju jedne kote. Akcijalo se neprekidno od juna 92. do avgusta 93. i nešto manje do početka 94.
Najpoznatije akcije ABiH su one iz juna i decembra 92.

Konačno si se vratio

Misliš na uspješno zauzimanje kote 877 (Orlić) u junu 1992-e i pokušaj zauzimanja kote 872 (Mujkića brdo / Ježevi) u decembru 1992-e.

Nedobrovoljac wrote: ↑29/07/2020 17:32 Na prvoj fotografiji se vidi najveći dio platoa Žuči. Slikano je sa kote 830, u sredini je Golo brdo a u nastavku kota 850 i iza nje Orlić.
Na Golom brdu su vidljivi trenšeji. Lijevo VRS a desno ABiH.
Zajebane slike!

treca slika... u dnu slike vrs, a ovi transeji ispod prema cesti abih (ovako od oka ni 50m udaljenosti)?

je li to i konacna linija do kraja rata bila?

Nedobrovoljac wrote: ↑29/07/2020 19:00

Seawolf wrote: ↑29/07/2020 18:38 Misliš na uspješno zauzimanje kote 877 (Orlić) u junu 1992-e i pokušaj zauzimanja kote 872 (Mujkića brdo / Ježevi) u decembru 1992-e.

Hvala pozdrav.

U junu je ABiH zauzela Orlic I 850. U decembru opet cijeli Orlić, 850, Golo brdo, 830 i stala kod Mujkića brda. Mislim da je kota 772. Nije sigurno 872.
To su dvije najpoznatije akcije ABiH.

Da, u pravu si. Mujkića brdo je kota 772. Krivo sam napisao.

Nedobrovoljac wrote: ↑29/07/2020 19:12 Ta linija se često koristi u pričama o Žuči, jer je udaljenost izmedju izvidjackih rovova bila 20-30m. Na slici se ne vidi jasno da su transeji na padinama pa nije postojao direktan vizuelni kontakt. Tu je linija ostala do kraja rata.
Prava istina je da ta linija i nije bila toliko strašna jer je nastala u ljeto 93, nakon ofanzive VRS i poslije je uslijedilo zatišje na ovom dijelu.
Najgore stanje je bilo kada je kota 830 bila u rukama ABiH a Mujkića Brdo VRS. Od decembra 92, do jula 93.

Aha... znaci na ovoj slici sto su oznacio da su polozaji vrs sa kraja rata, tu je arbih izbila nakon osvajanja iz decembra 92, pa se povukla na ove donje polozaje nakon sto je to izgubljeno ?

Nedobrovoljac wrote: ↑01/08/2020 23:05

Nekako s proljeća wrote: ↑17/05/2020 08:16 Da li neko zna priču o momku Ronald Vinko Lovrić? Imao je 18 godina, pripadnik HOS-a kao diverzant poginio na mujkića brdu u decembru 1992. Dobio zlatnog ljiljana posthumno.

Od pomoći može biti @HAVANA , po mom sjećanju se šunjao i ranjen u priči o Mujkića brdu, al' mrzi ga to iznova proživljavati.

https://ibb.co/tm7BTF6
Na ovoj slici se vidi taj lokalitet. Desno u gornjem uglu kota 830 i lijevo od nje i dalekovoda je Mujkića brdo.
Ovo je bila najgora linija na Žuči za obe strane i sa najviše akcija i mnogo poginulih.
[/quote]

'ebote kao na dlanu.

@mishic
Hvala na komentaru. Meni je jasno da je morala biti placena tako visoka cijena. Medjutim ne mogu shvatiti 8.jun 92 i pokusaje proboja na Trebevicu kada imas 5/6 metaka i sl. kada su poginuli mnogi izvanredni momci koji su mogli odigrati kljucne uloge 94 ili pogotovo 95 tokom neuspjelog pokusaja deblokade Sarajeva.
Apsolutno smatram opravdanim otpor i dostojanstveno umiranje u borbi u odnosu na klanje, ali jurisati na neprijatelja daleko nadmocnijeg u nekoj ofanzivnoj akcije u ranoj fazi kad ni komandna struktura nije upostavljena, to ne razumijem. Ne osudjujem, ali i ne razumijem.
Na kraju ako su podaci o poginulim borcima validni, a mislim da su priblizno tscbi, 20.000 poginulih vojnika agresora u odnosu na 30.000 ARBiH je za njih pravi debakl uzimajuci u obzir nesrszmjer u naoruzanju koji je trajao do samog kraja rata.

To mogu razumjeti samo oni koji su bili u toj situaciji...u momentu kad oko tebe četnik sve kolje i ubija a sa distance gađa tvoju kuću i ubija ti roditelje,braću,sestre,familiju,jarane,komšije...klao bi ga zubima i nebitno je bilo što imaš jedan okvir metaka...ako sa tih 30 metaka smakneš samo jednog tebi je bilo toplo oko srca...

Kažem,to mogu shvatiti samo oni koji su bili u toj situaciji.Ko nije - bespredmetno je raspravljati.

Nedobrovoljac wrote: ↑07/08/2020 17:52

SimkeA wrote: ↑04/08/2020 22:03 Medjutim ne mogu shvatiti 8.jun 92 i pokusaje proboja na Trebevicu kada imas 5/6 metaka i sl. kada su poginuli mnogi izvanredni momci koji su mogli odigrati kljucne uloge 94 ili pogotovo 95 tokom neuspjelog pokusaja deblokade Sarajeva.

Mišljenja sam da je ABiH najbliza deblokadi grada bila 92. god, a posebno u decembru te godine, bar na dijelu ratišta koji pokriva ova tema. ABiH je praktično bila pred Vogošćom, i postojala je realna šansa odsjecanja Ilijaša. Već 95. godine nije bilo mogucnosti za neka znacajnija pomjeranja linija iz pravca grada.
Tokom deblokade 95. god samo je na kratko osvojen jedan rov na koti 830 i odmah vracen. Poslije nije ni bilo akcije u ovom dijelu Sa ratista.

Nismo mi bili sposobni za deblokadu ni ljeta 1995 a kamoli u zimu 1992.Nakon pada Otesa nismo bili nizasta a uspjeh na Žuči je bio zahvaljujuci terenu jer nije bio tenkoprohodan jer bi nas razbucali ko masnu krpu.
Mozda,kazem,mozda je koja jedinica mogla uci u dijelove Vogosce ali bi bili brzo vraceni uz ogromne gubitke.Do Visokog putujes 20 minuta i to dobrom cestom a u ratu je to bilo nedostizno.Nismo imali ni artiljerije ni granata ni metaka,ma nismo imali nista-ni čizama...kakva deblokada...

Nedobrovoljac wrote: ↑08/08/2020 06:54 To je tačno, samo sam rekao da je ABiH bila bliža deblokadi 92, nego 95 na ovoj liniji.
....

Mora se uzeti u obzir da je glavnina najkvalitetnijih snaga Prve slavne i Druge viteške brigade Armije RBiH, tokom druge polovine 1994-e i tokom cijele 1995-e godine bila angažovana i da je postizala značajne uspjehe na ratištima sa vanjske strane sarajevskog prstena, prije svega na bjelašničkom i treskavičkom ratištu.

Dobrim dijelom jesu bile angažovane na području Žuči i Sokolju, a u vezi angažovanja na području platou Treskavice i Bjelašnice iz 1994... :

Nedobrovoljac wrote: ↑08/08/2020 06:54
I išli su tenkovi po Žuči, zajebano ali išli.

Mislim da ti bolje znaš a mogu se i ja nakon provjere precizno dopuniti sa datumom i mjestom događaja, primjer upotrebe vašeg tenka u napadnoj akciji na jednu od kota pod našom kontrolom. Po sjećanju... zarobljenike iz Vogošće je VRS koristio da prokrče dio šume da bi tenk mogao proći do kote i to je bilo uspješno izvedeno. A onda se desila neplanirana situacija da je na klizavom trenu tenk skliznuo nizbrdo i tako je ta akcija završila neuspješno. Mislim da se za tu akciju veže upotreba zarobljenika kao tzv ''živi štit''. Na zaključanoj temi o ''deblokadi Sarajeva'' sam tu akciju dosta precizno opisao, ovo ispisah po sjećanju.

Nedobrovoljac wrote: ↑08/08/2020 08:21 Ne znam po imenima jedinica. Jesu li do tada te jedinice bile na Žući rasporedjene?
....

Glavninu borbi na Žuči o kojima se ovdje piše su iznijeli borci iz sastava Prve slavne brigade čija je glavna linija posjedanja bila od Kobilje Glave na istoku (gdje se spajala sa lijevim krilom 105. brigade) do Perivoja na zapadu.

Druga viteška brigada je posjedala linuju od Perivoja, preko Zabrđa, Rajlovca i Sokolja do spoja sa desnim krilom 102. brigade u rejonu Stupa.

Istovremeno su pripadnici te dvije brigade, kao i pripadnici svih ostalih jedinica Prvog korpusa išli na smjene na ratišta vanjskog sarajevskog prstena, pri čemu su pripadnici dvije navedene brigade išli najviše na bjelašničko i treskavičko ratište.

Na tim ratištima su neke od jedinica navedene dvije brigade učestvovale i u ofanzivnim akcijama koje su donijele značajne uspjehe i pomak linija u korist Armije RBiH.

Nedobrovoljac wrote: ↑08/08/2020 08:21 ....
Tačno je da se poslije ljeta 93, većina borbi vodila na vanjskom prstenu, ali na tom dijelu su bile jedinice iz zenickog i tuzlanskog korpusa, nisu iz grada.

Najveći dio borbi na vanjskom sarajevskom prstenu, kao i najznačajnije uspjehe u pomijeranju linija u korist Armije RBiH tokom 1994-e i 1995-e su izvojevali pripadnici jedinica Prvog korpusa, koje su istovremeno držale i položaje u Sarajevu unutar prstena, tako da ti ova informacija baš i nije O.K. Naravno bilo je i nekih jedinica iz sastava Drugog (Tuzla), Trećeg (Zenica), Četvrtog (Mostar) i Sedmog (Travnik) korpusa, ali to ne mijenja na činjenici da je glavnina borbi i uspjeha izvedena i izvojevana od strane jedinica Prvog korpusa.

Nedobrovoljac wrote: ↑08/08/2020 09:08 ....
Ja sam došao kada su pala Šljemena i kad su stradali ti momci iz mlade garde. Ali vidim i na ovom snimku su zarobljeni gardisti.
....

Šljemena (između ostalog) su u oktobru 1994-e, zauzeli pripadnici Prve slavne brigade sa Žuči, mislim da su bili borci diverzantskog odreda 2. ili 3. bataljona te brigade.