Bergman je bog, kratko i jasno... Ustvari, jedan od bogova, onih bogova koji su svojim umijecem, smjelim i cesto arogantnim pristupom jos cesce ostajali daleki i nedokucivi vecini (srecom!), a ipak stvorili toliko mnogo da, sto rece Harac, ima dovoljno i za parazite. I danas.
Moram da priznam da sam ponosan na svoju kolekciju, jer sam dugo skupljao naslove i na kraju uspio sve to dovesti u red, a da ne bude sfusherenih kopija, laznjaka i loseg kvaliteta, jer, kod ovakvih carobnjaka volim da je sve cisto i jasno, posto su ovo filmovi koji se skupljaju i cuvaju.
Ne znam, samo preletih temu pa ne vidjeh detaljno koje filmove najvise izdvajate, volite, i zasto, ali, na kraju krajeva, to nije ni bitno...
de gustibus, ovo, ono... i to zaista stoji.
Naravno, Persone, Jagode, Sedmi pecat, Scene iz braka, Jungfrukallan, pa Face to face (ne vidjeh da ste ga spominjali, ali ona scena, kada lik koji igra fantasticna Liv Ulman, u nastupu ludla, prolazi kroz nekoliko razlicitih karaktera, je savrsenstvo... ili sam pocetak bolesti i halucinacija, starica sa crnim okom itd...), sve su ovo odlicni filmovi, pa, osim nekih samo nama jasnih razloga, koje cesto cuvamo za sebe, nema ni potrebe praviti neke top liste.
E sad, kod ovakvih rezisera nesto sto me uvijek fasciniralo, bio je sam odabir glumaca te neka cudna crna magija kojom bi iz njih, poput vampira, iscrpili sav talenat, svu snagu i moc glume, sve ono sto nose u sebi i kao glumci i kao ljudi, ostavljajuci oziljke i na samom glumcu, a i na posmatracu, koji tesko moze ostati ravnodusan... Na primjer Bunjuel i igra sa Reyom ili Katrin Denev, pa Tarkovski i njegov dzoker Solonjicin, te mnoge druge dobitne kombinacije na relaciji reziser-glumac.... kod Bergmana, opet, meni neopisivo drage Liv Ulman, pa Bibi Anderson i Gunel Lindblom...
Ne bih da srozam sve na onu nasu stari "eeee, ko ovo ne bi guzio..."

, jer ovdje se zaista radi o, prije svega, istinskoj umjetnosti, onoj rafiniranoj, ali, jebote, pa 'em su prelijepe, 'em kada glume rane ostaju... (i to ona produhovljena ljepota, a ne k'o ove plasticne fukse bez karaktera, koje su preplavile danasnju kinematografiju)
Pa, mislim..... Jebote... Ono... 'na'?
