Forum Klix.ba

Uh što si mi puno rekao....

FortunaBela wrote:


Šta je sreća???? Da li je to zadovoljstvo pravcem kojim se kreće naš život? Da li je to mir u duši? Zadovoljstvo onim što jesmo?…
Ko živ je zadovoljan polomljenim kistom razbacanim bojama nedovršenim nijansama.....

Sreća je kad se lišiš svih želja.
Buda

A za tebe je sreća????

Kad se lišiš svih želja... želja...

Svi smo mi ipak ljudi....

Za početak se lišiš ambicija i odmah ti namah lakne...

Ledena površina jezera...kao da štiti vodu, od vanjskih nepogoda....desetine ribica kao nepokretne siluete....remete smiraj okoline....mirnoća i strast iščekivanja ...ulova...obeshrabruje me....

Kroz život strast mi je bila saputnica....ali mirnoću nikako da pronađem....nemir u meni....stvara radost, jednako kao i patnju....nemir donosi budne noći i burne dane....

Šta radim u ovom mrtvilu....to nije za mene....povučem udicu da je spremim....kad osjetim trzaj....povučem lagano prema sebi...te popustim malo....tako se radi neko mi reče.....onda iz rupe u ledu iščekivano....koprca se samo da nekažem kao riba na suhome....

Dohvatim rukom ljigav osjećaj....skinem udicu iz skrga....spustim je kroz otvor natrag u vodu....obazrem se oko sebe...koliko ih još uvijek iščekuju....bacim udicu krenem prema obali....

Ja volim moj nemir čekanje je za druge!....

Hm hm ..........

Da ti dam čašu vode....

U vrtu mojih zaborava....sjedim na klupi....pogledom tražim najljepši cvijet u mnoštvu....težak je odabir....kako odrediti ljepotu?...Da li je boja što me privlači...da li miris odlučuje....ili to nema važnosti....svaki pojedini cvijet, značenje je za sebe....ne u skladnosti svojih latica....nego u sjemenu kada je sađeno....svaka sjemenka iz duše određena...

Pogled mi privuče...crvena Orhideja..odudara od okoline....kao da joj je to nakana...ljepotom i gordošću nadmašuje svaki i jedini cvijet...U "ogledalu moje duše"...tako nazvah svoj vrt....podignem se priđem bliže....razmaknem rukom bijele ruže....koje društvo mu prave svojom bojom....ne usudim se taknuti nježnost latica...bojim se polomiti sklad ljepote....

Odmaknem se...bijele ruže povrate se u prvobitan položaj....kao da razumno štite taj iznimak među sobom....ne čudim se skladu nit ljepoti....u ogledalu moje duše, odraz cvijeća moja je prošlost....Crvena Orhiedja moja je sadašnjica i moja budučnost...

Kome boli stopljene u kišu suza, riječima da povjerim. Nikome. Patnje su od boga stvorene da nas iznova u stvarnost povrate....da kojim slučajem ne potražimo
poželjene želje..
Papiru druže stari što nezahvalnoj, njedra bijela širiš - bezuvjeno - da po tebi krvave rane pisanjem iscjeljujem.
Da li te samoća mojih zabluda bar nekad na razmišljanja
natjera.

Što bi mi rekao da riječi po potrebi imaš..da li možda i sada osjećaš ono što osjećam ja ili lakoća pisane riječi samo veću osamljenost u duši mi stvara.
U odsjaju suzama natopljenog papira vidim sebe, ali nisam to ja...nego sijena nečega...
što davno htjedoh zaboraviti...kad bi bilo snage..
Da patnju na dlanu nosim, možda bi dodirom po jutarnjoj rosi saprala tragove, koji mi zaborav nedaju. Da li bih mogla prema vjetru dlan ispružen da okrenem, bili vjetar na
trenutak bio moj prijatelj i svojom snagom odpuhnuo nemir..... Koga lažem, kad istinu........
znam.......

Ne želim otvoriti šaku čvrsto stisnutu, od bojazni ..kada je ponovo otvorim,tragovi
nestali potvrdit će samo jedno..ničega nije bilo - niti patnje niti bola - kao niti ljubavi
što sve sobom donosi i odnosi...kad bi bilo snage... ..

Fortuna, moze se sve to u jednoj pjesmici sazeti:


treba mi raaame tvojeee
da plaacem na njemuuuu

Ma ja sam ti komplikovana...
Parola što jednostavno, kad može komplikvano.....

FortunaBela wrote:Ma ja sam ti komplikovana...
Parola što jednostavno, kad može komplikvano.....

FortunaBela wrote:Ma ja sam ti komplikovana...
Parola što jednostavno, kad može komplikvano.....

volim to kod zena

A ja ne volim....

pa bas zato

Haj vala, nek ti bude....

Sutra

Kraj nije označen bolom u srcu niti patnjom u duši...nego našom odlukom...kada je trenutak odluke konačan...da li nam to sudbina navješta...ne...jer nama je od boga dato da odlučujemo...kojim putem nas želje nose...

Bez krila da poletim bez vjetra da me podigne...kraj razbijenog ogledala razmišljam...što vidjeh u njemu..vidjeh li sebe..ili nešto što željela sam vidjeti...čvrstom rukom sastavljam komade...lik u njima nije kao prije...

Da to mi sudbina poručuje ...zaboravi jučer, jer sutra je mnogo, mnogo ljepše....

Sjecam se onda kad sam bio dijete
da rekose mi kako se Zvijezde
danju rasprse i sakriju u
svoje nebeske kuce.

Odrastoh i shvatih da one uvjek su tu.
Mrtvo lebde u kosmickoj prasini.

Stoje, a mi
prolazimo i odlazimo....

Fortuna...pisi cesce....

FortunaBela hvala ti ! Uljepsala si moj u snatrenju proveden dan ili bolje reci dane...Lijepo je kada vidis da neko svoje ili tudje misli, zelje, strasti, bol i tugu, radost i srecu prenese na papir i barem na taj nacin ovjekovjeci ! U tvom pisanju za svakog po nesto se uspije pronaci! Hvala ti jos jednom...

Hvala Vama što čitate....

Bleck na ovom linku možeš pročitati malo više...http://www.poezijaonline.com/pul.asp?pisac=206

cesto posjecujem tu stranicu ...ali et..ne znadoh da te ima i tamo...

black wrote:cesto posjecujem tu stranicu ...ali et..ne znadoh da te ima i tamo...

Eto sad znaš.....pišeš li ti tamo možda....

... izvires iz sukoba, u njemu zivis, osjecas, dises, on te nosi i odnosi.
Snovi postaju dio tebe, ti postajes san svakodnevni, i u toj rjecitosti, brbljivosti sukoba, ti sukobljen sam sa sobom bivas....