leo_ wrote:ne mozemo mi pricati o porezu i sistemu kad imas desetine hiljada ljudi koji rade na pijacama. evo ti primjer:
Kupujes robu, placas u stranoj zemlji cijenu robe + PDV od recimo 17% (da je lakse racunati i jer ne znam koliki je porez u Madjarskoj, Turskoj, Italiji i gdje sve ne),
uvozis robu, placas carinu 5% i PDV opet od 17%, nemas pravo na povrat novca, jer nemas registrovano nista, tj. radis na promahi, a tvoja roba se uvozi na ime tudje firme. Prodajes robu, platis 17% drzavi (to je onih "TVOJIH" 17% za koje se ti boris), placas sebi platu, 17% poreza i na to.
Na vrijednost maice od recimo 10KM (5KM placena vani) racunaj + 1,70 + 2,30 + 1,70+ 1,70= 17,40KM ukupno. Racunaj troskove puta (karta, hotel, jelo, pice, vc-i - sve se placa) + tvoja zarada na svemu tome. Maica od 10KM na kraju dodje na 40KM realno. Ko ce kupiti tu maicu?
Ako grijesim (bilo bi mi drago da grijesim), neka me neko ispravi.
Nije, griješiš...
Kod nabavke roba u inostranstvu, prodavac odbija svoj pdv i fakturiše njenu vrijednost bez pdv. Kod carinjenja u BiH, za sve robe iz Srbije, Hrvatske, Moldavije, Crne Gore, Makedonije, Albanije (CEFTA), Turske i Irana, stopa carine je 0, a do maksimuma snižena i najvećim brojem je nema, za robe porijeklom iz držav EU. Uvoznik plaća samo pdv i manipulativne troškove u administraciji i transportu.
Prilikom stavljanja u promet te uvezene robe, na nabavnu cijenu proizvoda, prodavac obračunava i nameće još i manipulativne troškove, svoju maržu i na sve zajedno obračunava pdv, i formira konačnu cijenu.
Nakon prodaje, državi plaća pdv na razliku pdv vrijednosti, i na kraju obračunskog perioda porez na dobit. Od marže plaća plaće uposlenicima, režijske i druge troškove i naknade, itd. Ukoliko je sposoban trgovac i ostvari povoljan rabat, on mu može biti još jedan izvor prihoda.
Dakle, trgovac će sve troškove obračunati i unijeti ih u konačnu maloprodajnu cijenu, čime će ih zapravo otplatiti krajnji kupac. Trgovac ne može biti u gubitku, izuzev ako je nesposoban da napravi povoljan promet, ili ako su mu troškovi nerealno i nepotrebno visoki. Marže u trgovinama, posebno u "skupim" trgovinama za promet odjećom i obućom vrlo često dostiže od 40 do 100, 150 pa i 200% marže (posebno za "skupe" italijanske cipele)
I opet takvi trgovci nerado izdaju fiskalne račune, s namjerom izbjegavanja evidencije u prometu
Robe koje se prodaju na pijacama i sličnim prodajnim mjestima uglavnom su nabavljeni pod sumnjivim okolnostima, najčešće bez plaćene carine ili pdv, uz plaćenu nagradu pojedincima odgovornim za kontrolu roba u prometu preko granice.