Ah ljudi, sta vam je bolan, pa vi mene ozensite i cak mi djete od sest godina napraviste!! Jeste li uopce procitali sto sam napisao i sto je poenta svega???

Nema veze... pricao sam o burazevoj curici, o jednoj maloj, slatkoj djevojcici, o Neli, koja tjera svoj inat i ne zeli govoriti bosanski. Tvrdoglavo dijete, sta ces, takva smo sorta.

kod buraza se u kuci iskljucivo govori bosanski i svi ga tecno razumiju, burazova zena je bila uciteljica u ex yu i odgaja djecu i poducava ih objema kulturama podjednako a nas jezik uvijek napominje djeci; "morate znati." Ali mala Nela ne zeli ni beknut, sve razumije ali nece da komunicira na nasem jeziku, cak ponekad kaze : "that's bad language, I don't want to talk like that!"

Njihov sin ima skoro 15 godina, ovdje je dosao s tek godinu dana, nas jezik govori dobro, s malim akcentom, nista strasno, moze se lijepo sporazumjeti. Jako je dobar u skoli, ima crni pojas, trenira kosarku vec 2 godine, zlatno dijete. Oni dakako putuju, ne previse ali se krecu. U BiH idi rijetko, ali su vidjeli dosta drugih gradova i zemalja.
A za odgovore i cudjenje kako sam zaboravio nas jezik samo da dodam; opet je pogresno proutumaceno, pa kako bi napisao bilo sta na nasem jeziku ako sam zaboravio nas jezik

ma zlOtni ste. Da, ponekad zapinjem na nasem jeziku i ponekad mi je tesko prevesti nesto s engleskog na nas jezik i to je sasvim normalno barem u mojem slucaju. Ja sam ipak s 13 i kusur godina napustio BiH. Osmi razred i srednju sam isao u Sloveniju u skolu, zivio skoro 4 godine u Njemackoj, 14 ovdje, naravno da ce doci do efekta. Da, sanjam na engleskom ponekad

hahahah i to je normalno valjda. Neko je napisao kako to da u gradu koji broji preko 40.000 bosanaca covjek moze zaboraviti nas jezik i gubiti identitet? Mislim da je brojka preko 60.000 ako se ne varam. Grad s okolinom ima oko 3.5 milona stanovnika, sto je skoro ravno broju stanovnika BiH. Moji prijatelji su uglavnom ameri i stranci iz drugih zemalja i nekoliko finih ljudi iz BiH, tako da nas jezik dnevno koristim oko 5-10%. Ne idem na nasa mjesta, zapravo izbjegavam nasa mjesta osim Plato-a. Vi koji zivite u STL, sigurno poznajete Cafe Plato na Hampton Ave. Lijepo mjesto za vikend kafu. Osim Plato-a, druga me mjesta ne zanimaju, uvijek neka frka i guzva, mahalski tracevi, turbo-folk i Ceca. Jok! Hvala!
Volim svoju zemlju, volim i USA. Zapravo, volim ih podjednako. Da li me je strah asimilacije, jest. Opet sam ja na kraju bosanac, sirokih pogleda. Ne dozivljavam USA kao rezervnu domovinu, naprotiv, zemlja koja mi je sve dala se ne stavlja u rezervu, ona se voli, isto kao i zemlja iz koje sam potekao, iz koje su mi korjeni, i ona se voli i postuje. No ponekad zaista imam osjecaj da sam ni tamo ni ovdje, valjda je to normalno i sasvim ljudski osjecaj. Meni jeste.