Forum Klix.ba

Malo karikirate. Generalizujete.
Ispada da niti jedan muškarac ne valja, da je svaki brak nesreća i da slobodu i sreću možemo postići samo sami.
To nije tačno!

Prvo, na osnovu par iskustava sa muškarcima ne možete zaključiti da ne postoje oni koji su dobri i koji, prije svega, znaju da vole.
Ako ste vi, svaki put, naletile na lošeg - zapitajte se koga to svojim stavom privlačite.

Nemoguće je da ne poznajete niti jedan sretan brak.
Ja ih znam puno više sretnih nego nesretnih. A s druge strane, ko ste vi da sudite tuđoj sreći?! To što neko pere, kuha i čisti (danonoćno) mužu vama možda izgleda kao loš brak a nekome je sreća - moja mama je najsretnija kada čitav dan kuha da bi porodica sve pojela za 2 sata. Ona se namučila, mi nismo ni pomogli da budem iskrena - ali je ona presretna.

I samoća. Daj budite iskreni prema sebi. Ko to ne voli imati nekoga da ga voli, da mu se može povjeriti, pojadati, nekoga ko će ga nasmijati kada je teško, nekoga ko će biti tu kada se svjetla nakon horor filma ugase, karikiram.
Imati nekoga s kim se možeš ispaliti negdje bilo kada, nekoga s kim ste u svemu ZAJEDNO - i dobrom i lošem.
Spomenučete prijatelje. Imam ih i ja. Ali prijatelj nije uvijek tu - ima i on svoj život i treba da ima.
Ostadoste sami kada svako svoja vrata zatvori i svako se svom životu i obavezama okrene.

kockica_kockica wrote:

6.april wrote:Niko ne spominje djecu.

Niko ne brani nikome da ima dijete ako nije u braku... Imati dijete nije iskljucivo pravo bracnih drugova... Danas svako moze imati dijete... ne zivimo u srednjem vijeku da je vanbracno dijete sramota...

Nije sramota, ali djecu trebaju odgajati dva ravnopravna partnera (al' opet šta ja znam, ja sam izgleda staromodan)

kockica_kockica wrote:predrasude

Ma nisu predrasude, peder 100%, nema sta drugo.

kockica_kockica wrote:Niko ne brani nikome da ima dijete ako nije u braku... Imati dijete nije iskljucivo pravo bracnih drugova... Danas svako moze imati dijete... ne zivimo u srednjem vijeku da je vanbracno dijete sramota...

A je tebi mozda svejedno, al` stavi se u poziciju malog Hame kad ga pitaju ciji je. A pitaju, jbg, tako to kod nas
vazda fercera...

otherside wrote:

wewa wrote:ne kuzim zasto uopce objasnjavate zasto i kako - kad bude otvoren identican topic za neozenjene muskarce u zreloj dobi, onda ce i ovaj imati smisla. samo je kod nas neudata zena pod mahanom, frustrirana i ogorcena, dok je neozenjen muskarac pozeljni samac, ugladjeni gospodin. mosh mislit.

vala da ti pravo kazem muskarac preko 40 godina, neozenjen...nesto tu nije u redu
jal' je peder jal' je shizika jal' je nesposoban
a sada...kidam nalijevo

ama, samo kod nas postoje takve kategorije - ozenjen/neozenjen, udata/djevojka/razvedena, pa svakome naljepnica na celu da se zna od koje je vrste... svaka prica je za sebe, svakome se zivot poslozio ili nije poslozio zbog necega. znam hrpu neudatih cura u tridesetima, pa i starijih, a nijednoj nista ne fali, naprotiv. valjda je samo u nekom trenutku zafalio djuvegija koji bi prisao, a koji bi bio adekvatan partner.

i inace mi se gadi to uprosjecivanje, normiranje zivota - ako do 25. ne zavrsis faks, ako se do 30. ne udas/ozenis i ne rodis dvoje djece od kojih je prvo musko, s ne manje od 3 a ne vise od 5 godina razlike u starosti djece, ako do 35. ne kupis stan, a bome i auto, sve na kredit, ako ne pijes u drustvu, ako ne slusas sta ti slusaju komsije - e onda si odmah nenormalan, izdvajas se i cestim te upitima i maltretiranjima treba dovesti na pravi put.

cindrlimindrli wrote:

kockica_kockica wrote:predrasude

Ma nisu predrasude, peder 100%, nema sta drugo.

kockica_kockica wrote:Niko ne brani nikome da ima dijete ako nije u braku... Imati dijete nije iskljucivo pravo bracnih drugova... Danas svako moze imati dijete... ne zivimo u srednjem vijeku da je vanbracno dijete sramota...

A je tebi mozda svejedno, al` stavi se u poziciju malog Hame kad ga pitaju ciji je. A pitaju, jbg, tako to kod nas
vazda fercera...

Nije problem ni to pitanje čiji je, problem je odrastanja tog evlada. Nije isto kad te podižu dva roditelja i kad to isto radi jedan.

Nije problem ni to pitanje čiji je, problem je odrastanja tog evlada. Nije isto kad te podižu dva roditelja i kad to isto radi jedan.[/quote]

mišljenja sam da je svako u suštini sam. svako zapravo sam proživljava ono što mu se događa, a dobro važe šta će i kome reći i dozirano dijeli doživljeno - pa i onima najbližima do čijeg nam je mišljenja i slike o nama zapravo najviše stalo. naravno ako je na dovoljnom nivou razvoja svijesti o sebi.

naijnteligentniji i najgenijalniji ljudi kroz historiju bili su sami (većinom zbog neshvaćenosti i neprihvaćenosti od strane okoline zbog svoje različitosti). mišljenja sam da ako odaberemo različitost (ili ona odabere nas), odabrali smo usamljenost.

naravno da je lijepo imati životnog druga, nekoga ko hoda pored tebe, ali to opet ne znači da ipak ne hodaš sam.

no na kraju, ovo je ipak samo lamentiranje neudate žene.

kockica_kockica wrote:Ne robujem nasem menatlitetu niti nasim podrazumjevanjima
Nisam se udala jer ne zelim
Ne zelim se udati jer vidim da 90% brakova ne funkcionira ( ne zelim muza koji ce me varati, koji ce biti pijanac, ne zelim muza koji ce sjediti kuci i cekati da dodjem ja s posla i biti njegova sluzavka, ne zelim osobu pored sebe koja ce mi kao golman i svako malo naci nesto novo za zabraniti, ne zelim smutljivca, leziljebovica, nasilnika, papka ili ne daj boze osobu sklonu ljubomori, koja ce me smarati pitanjima gdje sam, dokle sam, gdje cu, zasto, kako..) Ne bih se udala ni kada bi nasla "onog pravog" koji na prvu mozda jeste takav dok se ne dokaze suprotno - mozda bi pristala na zajednicki zivot bez papira, ali samo mozda

Jako sam sretna sto sam sama, jer moj nacin zivota je moja odluka a ne odluka neke druge osobe koja misli da brakom ima pravo raspolagati sa mnom, mojim zivotom, mojim vremenom, mojom imovinom na kraju krajeva... Imam prilike jako cesto vidjeti sve one gore nabrojane stvari koje zene trpe iz dana u dan i prave se da ne vide ono sto im je svakodnevno ispred ociju. Ja to ne zelim... Bolje mi je biti Sama i sretna nego u braku i do kraja zivota nesretna...

Vecina vas pise isto za muskarce :D,pa kakve to vi muskarce upoznajete?Sve neke "barabe" :S.Srecete li normalne osobe...pazljive,zanimljive,kulturne,plemenite ili su svi ovakvi ? :S Jesu li takvi kod nas rijetka "sorta"?

wewa wrote: ama, samo kod nas postoje takve kategorije - ozenjen/neozenjen, udata/djevojka/razvedena, pa svakome naljepnica na celu da se zna od koje je vrste... svaka prica je za sebe, svakome se zivot poslozio ili nije poslozio zbog necega. znam hrpu neudatih cura u tridesetima, pa i starijih, a nijednoj nista ne fali, naprotiv. valjda je samo u nekom trenutku zafalio djuvegija koji bi prisao, a koji bi bio adekvatan partner.

i inace mi se gadi to uprosjecivanje, normiranje zivota - ako do 25. ne zavrsis faks, ako se do 30. ne udas/ozenis i ne rodis dvoje djece od kojih je prvo musko, s ne manje od 3 a ne vise od 5 godina razlike u starosti djece, ako do 35. ne kupis stan, a bome i auto, sve na kredit, ako ne pijes u drustvu, ako ne slusas sta ti slusaju komsije - e onda si odmah nenormalan, izdvajas se i cestim te upitima i maltretiranjima treba dovesti na pravi put.

i to golfa peticu sto je malo preso, preko jarana iz njemacke,a usput kukas sto je skocio franak,pa ti se rata povecala

hadzinicasa wrote:mišljenja sam da je svako u suštini sam. svako zapravo sam proživljava ono što mu se događa, a dobro važe šta će i kome reći i dozirano dijeli doživljeno - pa i onima najbližima do čijeg nam je mišljenja i slike o nama zapravo najviše stalo. naravno ako je na dovoljnom nivou razvoja svijesti o sebi.

naijnteligentniji i najgenijalniji ljudi kroz historiju bili su sami (većinom zbog neshvaćenosti i neprihvaćenosti od strane okoline zbog svoje različitosti). mišljenja sam da ako odaberemo različitost (ili ona odabere nas), odabrali smo usamljenost.

naravno da je lijepo imati životnog druga, nekoga ko hoda pored tebe, ali to opet ne znači da ipak ne hodaš sam.

no na kraju, ovo je ipak samo lamentiranje neudate žene.

To je situacija sa inteligentnim i genijalnim ljudima,a ako neko smatra da je inteligentan i genijalan samo zato sto je sam ;D-zao mi ga je

Sva sreca pa se svijet ne sastoji od ovo desetak forumasa.

otherside wrote:

kockica_kockica wrote:Ne robujem nasem menatlitetu niti nasim podrazumjevanjima
Nisam se udala jer ne zelim
Ne zelim se udati jer vidim da 90% brakova ne funkcionira ( ne zelim muza koji ce me varati, koji ce biti pijanac, ne zelim muza koji ce sjediti kuci i cekati da dodjem ja s posla i biti njegova sluzavka, ne zelim osobu pored sebe koja ce mi kao golman i svako malo naci nesto novo za zabraniti, ne zelim smutljivca, leziljebovica, nasilnika, papka ili ne daj boze osobu sklonu ljubomori, koja ce me smarati pitanjima gdje sam, dokle sam, gdje cu, zasto, kako..) Ne bih se udala ni kada bi nasla "onog pravog" koji na prvu mozda jeste takav dok se ne dokaze suprotno - mozda bi pristala na zajednicki zivot bez papira, ali samo mozda

Jako sam sretna sto sam sama, jer moj nacin zivota je moja odluka a ne odluka neke druge osobe koja misli da brakom ima pravo raspolagati sa mnom, mojim zivotom, mojim vremenom, mojom imovinom na kraju krajeva... Imam prilike jako cesto vidjeti sve one gore nabrojane stvari koje zene trpe iz dana u dan i prave se da ne vide ono sto im je svakodnevno ispred ociju. Ja to ne zelim... Bolje mi je biti Sama i sretna nego u braku i do kraja zivota nesretna...

neko ce reci da si egoista jer na prvu to tako izgleda...
ja necu, mislim da je nesto drugo u pitanju i postujem svaciji izbor pa tako i tvoj.
ali...ja sam u braku i imam divnog muza koji ne pripada nijednoj skupini koju si navela niti ce ikada pripadati, u to sam sigurna. divan je suprug i otac, cesto pomislim da je bolja osoba od mene
moj zivot je daleko ljepsi nego sto je bio prije njega mada sam i ranije mislila da imam sve sto zelim i bila potpuno zadovoljna, samostalna i materijalno neovisna.
i da...niko ne raspolaze tudjim zivotom niti to zeli ali oboje zelimo da nam zajednicki zivot bude bolji, kvalitetniji, ljepsi.
biti nesretan nije osjecaj rezervisan samo za brak. naprotiv...

ovo sam i ja htjela da napisem. mi nismo bica koja "zele" da zive sama. ja postujem da se ljudi ne zele udati za nekog samo da bi bili udani, ali to samo znaci da nisu nasli "onog pravog". ja nikad nisam zelila da se udam za nekog "s kim cu , eto moci zivjeti", nego samo za onog "bez kojeg ne mogu da zivim". takvog sam i nasla, i meni je savrsen. (naravno da niko nije savrsen, svi imamo mane, i naravno da se ne slazemo uvijek oko nekih sitnica, ali sve je to sitno u odnosu na one stvari koje su bitne i meni i njemu)

headbanger wrote:

plain vanilla wrote:joj dobre teme

Nisam se udala, jer se nisam htjela udati samo da bih bila udata..Da jesam, sad bih bila sretno ili nesretno razvedena..

Nije naisao niko s kim sam zeljela provesti zivot, buditi se svako jutro...neko ko bi me podnosio onakvu kakva jesam..a i ja njega..
Brak nije i ne smije biti cilj nego samo posljedica necega lijepoga...

Mozda ja previse idealiziram, ali nagledala sam se mnogo vise losih nego dobrih brakova, toliko nesrece..

I sretnija sam ovako, jer jos uvijek postoji sansa da jednog dana budem uistinu sretna,a u losem braku, tj braku zbog braka, gubis tu sansu.

hajd priznaj da bi se udala za prvog koji bi pitao, samo ti sad ofirno posto zbog gore napisanog

a sad malo ozbiljnije, ovo boldirano, predvidjam ti sretnu samacku buducnost,
kada ljudi skontaju da je zajednicki zivot kompromis i da moraju pogaziti neke svoje principe onda ce biti puno sretniji u braku

ja mislio sada ce zene opelsti i tracati kad nista

znam da zvuci nevjerovatno,ali pitali su me
kako i rekoh, da sam pristala sad bih bila razvedena....

naravno da je brak, kao i svaka veza, kompromis..i za uspjesan brak treba dvoje..za razvod je dovoljno jedno

Tvrdokorna mrlja wrote:

wewa wrote: ama, samo kod nas postoje takve kategorije - ozenjen/neozenjen, udata/djevojka/razvedena, pa svakome naljepnica na celu da se zna od koje je vrste... svaka prica je za sebe, svakome se zivot poslozio ili nije poslozio zbog necega. znam hrpu neudatih cura u tridesetima, pa i starijih, a nijednoj nista ne fali, naprotiv. valjda je samo u nekom trenutku zafalio djuvegija koji bi prisao, a koji bi bio adekvatan partner.

i inace mi se gadi to uprosjecivanje, normiranje zivota - ako do 25. ne zavrsis faks, ako se do 30. ne udas/ozenis i ne rodis dvoje djece od kojih je prvo musko, s ne manje od 3 a ne vise od 5 godina razlike u starosti djece, ako do 35. ne kupis stan, a bome i auto, sve na kredit, ako ne pijes u drustvu, ako ne slusas sta ti slusaju komsije - e onda si odmah nenormalan, izdvajas se i cestim te upitima i maltretiranjima treba dovesti na pravi put.

i to golfa peticu sto je malo preso, preko jarana iz njemacke,a usput kukas sto je skocio franak,pa ti se rata povecala

starec' nego da se kuzimo

ljetuje se, dakako, na makarskoj rivijeri.

harisaga wrote:

hadzinicasa wrote:mišljenja sam da je svako u suštini sam. svako zapravo sam proživljava ono što mu se događa, a dobro važe šta će i kome reći i dozirano dijeli doživljeno - pa i onima najbližima do čijeg nam je mišljenja i slike o nama zapravo najviše stalo. naravno ako je na dovoljnom nivou razvoja svijesti o sebi.

naijnteligentniji i najgenijalniji ljudi kroz historiju bili su sami (većinom zbog neshvaćenosti i neprihvaćenosti od strane okoline zbog svoje različitosti). mišljenja sam da ako odaberemo različitost (ili ona odabere nas), odabrali smo usamljenost.

naravno da je lijepo imati životnog druga, nekoga ko hoda pored tebe, ali to opet ne znači da ipak ne hodaš sam.

no na kraju, ovo je ipak samo lamentiranje neudate žene.

To je situacija sa inteligentnim i genijalnim ljudima,a ako neko smatra da je inteligentan i genijalan samo zato sto je sam ;D-zao mi ga je

ovo je takvo uprošćivanje rečenog, da je jednostavno bespredmetno odgovarati na ovakvu zamjenu teza

Zhurba wrote:

headbanger wrote:

plain vanilla wrote:joj dobre teme

Nisam se udala, jer se nisam htjela udati samo da bih bila udata..Da jesam, sad bih bila sretno ili nesretno razvedena..

Nije naisao niko s kim sam zeljela provesti zivot, buditi se svako jutro...neko ko bi me podnosio onakvu kakva jesam..a i ja njega..
Brak nije i ne smije biti cilj nego samo posljedica necega lijepoga...

Mozda ja previse idealiziram, ali nagledala sam se mnogo vise losih nego dobrih brakova, toliko nesrece..

I sretnija sam ovako, jer jos uvijek postoji sansa da jednog dana budem uistinu sretna,a u losem braku, tj braku zbog braka, gubis tu sansu.

hajd priznaj da bi se udala za prvog koji bi pitao, samo ti sad ofirno posto zbog gore napisanog

a sad malo ozbiljnije, ovo boldirano, predvidjam ti sretnu samacku buducnost,
kada ljudi skontaju da je zajednicki zivot kompromis i da moraju pogaziti neke svoje principe onda ce biti puno sretniji u braku

ja mislio sada ce zene opelsti i tracati kad nista

to kompromisi i sta ti ja znam pravila po kojim treba da se zivi....nidje veze....nema reprize...a poslije zaliti tad je tek kasno...ja sam samo navrnula na temu

polahko, nadoc ces i skontat ces da nema pravila, pravila se, kako da kazem, odreduju upozanvanjem te neke osobe sa kojom hoces da provedes zivot, ako udjes u brak ili zajednicki zivot sa nekim svojim pravilima nema nista od toga
zato i propadne toliko brakova
svako hoce neke svoje prinice pa nametne, nesta, tipa e nece ona meni zaprdjivat i tersat nista od toga,
koliko god ja zardjivao mora i ona nekad, mora i njeno nekad proci, ako to ljudi ne skontaju nema hajra, a ako je lmada mislila da cu ja sutit ko zaliven vara se, i ja samo covjek kao i ona, pa nekad se i popickarati ako treba, ne pircati 2 3 5 dana, nema braka u kojem cvatu ruze, ko kaze da je kod nejga super laze ko pas, taj ce se razvest u roku godinu dana

sve zavisi koliko je osoba zrela i sta si je ta osoba zacrtala u glavi

micki125 wrote:
najsimpa mi je kad sve brakove proglase nesretni, a one ko biva same i sretne.

ma hajte molim vas, pa bar navedite prave razloge: nisam našla pravog, nijedan me još nije zaprosio, ružnjikava sam, daska, nemam vremena, karijera i ti folovi.........

nisu svi brakovi nesretni, naravno da ima i dobrih, lijepih brakova..da u to ne vjerujem, udala bih se davno, ne bih idealizirala brak..
ali uci po svaku cijenu u brak sigurno nece donijeti srecu

samoca i usamljenost su dvije razlicite kategorije..usamljen mozes biti i u drustvu i u braku..

wewa wrote:

Tvrdokorna mrlja wrote:

wewa wrote: ama, samo kod nas postoje takve kategorije - ozenjen/neozenjen, udata/djevojka/razvedena, pa svakome naljepnica na celu da se zna od koje je vrste... svaka prica je za sebe, svakome se zivot poslozio ili nije poslozio zbog necega. znam hrpu neudatih cura u tridesetima, pa i starijih, a nijednoj nista ne fali, naprotiv. valjda je samo u nekom trenutku zafalio djuvegija koji bi prisao, a koji bi bio adekvatan partner.

i inace mi se gadi to uprosjecivanje, normiranje zivota - ako do 25. ne zavrsis faks, ako se do 30. ne udas/ozenis i ne rodis dvoje djece od kojih je prvo musko, s ne manje od 3 a ne vise od 5 godina razlike u starosti djece, ako do 35. ne kupis stan, a bome i auto, sve na kredit, ako ne pijes u drustvu, ako ne slusas sta ti slusaju komsije - e onda si odmah nenormalan, izdvajas se i cestim te upitima i maltretiranjima treba dovesti na pravi put.

i to golfa peticu sto je malo preso, preko jarana iz njemacke,a usput kukas sto je skocio franak,pa ti se rata povecala

starec' nego da se kuzimo

ljetuje se, dakako, na makarskoj rivijeri.

i da se samo apartmana na bjelasnici docepat ende,mozes rahat umrijet,totalno ostvaren

napunis 60 godina
sjedisa sama u kuci
gledas sapunice
po citav dan nemas s kim da progovoris
nemas djece
ne kuhati se nista jer si sama pa nemas kome sve da ti se i kuha
nemas nikoga da ti pomogne kada ustreba
niko te ne podnosi jer si uglavnom nađak baba
cijeli ti je svijet kriv sto se nisi udala
shvatis da si glupaca jer si u mladosti propustila sijaset mogucnosti za udaju
itd
itd
a to da je 90% brakova propast je cista laz i samo lazno opravdanje za to sto se nisi udala

Altsa wrote:napunis 60 godina
sjedisa sama u kuci
gledas sapunice
po citav dan nemas s kim da progovoris
nemas djece
ne kuhati se nista jer si sama pa nemas kome sve da ti se i kuha
nemas nikoga da ti pomogne kada ustreba
niko te ne podnosi jer si uglavnom nađak baba
cijeli ti je svijet kriv sto se nisi udala
shvatis da si glupaca jer si u mladosti propustila sijaset mogucnosti za udaju
itd
itd
a to da je 90% brakova propast je cista laz i samo lazno opravdanje za to sto se nisi udala

haj' reci da se za****!

6.april wrote:Malo karikirate. Generalizujete.
Ispada da niti jedan muškarac ne valja, da je svaki brak nesreća i da slobodu i sreću možemo postići samo sami.
To nije tačno!

Prvo, na osnovu par iskustava sa muškarcima ne možete zaključiti da ne postoje oni koji su dobri i koji, prije svega, znaju da vole.
Ako ste vi, svaki put, naletile na lošeg - zapitajte se koga to svojim stavom privlačite.

Nemoguće je da ne poznajete niti jedan sretan brak.
Ja ih znam puno više sretnih nego nesretnih. A s druge strane, ko ste vi da sudite tuđoj sreći?! To što neko pere, kuha i čisti (danonoćno) mužu vama možda izgleda kao loš brak a nekome je sreća - moja mama je najsretnija kada čitav dan kuha da bi porodica sve pojela za 2 sata. Ona se namučila, mi nismo ni pomogli da budem iskrena - ali je ona presretna.

I samoća. Daj budite iskreni prema sebi. Ko to ne voli imati nekoga da ga voli, da mu se može povjeriti, pojadati, nekoga ko će ga nasmijati kada je teško, nekoga ko će biti tu kada se svjetla nakon horor filma ugase, karikiram.
Imati nekoga s kim se možeš ispaliti negdje bilo kada, nekoga s kim ste u svemu ZAJEDNO - i dobrom i lošem.
Spomenučete prijatelje. Imam ih i ja. Ali prijatelj nije uvijek tu - ima i on svoj život i treba da ima.
Ostadoste sami kada svako svoja vrata zatvori i svako se svom životu i obavezama okrene.

Ja mislim da nisam navela da su svi muskarci losi niti da su dobri... I ovo je vrlo licna stvar sta je nekome lose a nekome dobro... Ja znam zene koje zive u braku sa osobom koja ih vara, mozda je ona sretna jer se on uvijek njoj vraca a nesretna kad je kod druge zene... Ja to ne znam to ona zna, ali znam da ja to nikad ne bih trpila...

Covjeku je tako malo potrebno da bude sretan i jos manje da bude nesretan... Sto mene cini sretnom mozda nekog drugog ne bi, i to sto tvoju mamu cini sretnom da kuha cijeli dan za vas je njena licna stvar... Da li to znaci da sad svi trebamo biti sretni da mozemo kuhati cijeli dan za svoju porodicu? Imas jako mnogo zenskih osoba koje kuhanje, pranje, cisenje ne dozivljavaju kao svoju srecu niti ih cini sretnim raditi te stvari.

Covjek je drustveno bice koje tezi tom nekom druzenju sa drugim covjekom... Nekoga s kim ste u svemu ZAJEDNO je ideal kojem svi tezimo... Ali ga jedan samo mali broj dobije jer za nekoga ovo "zajedno" je jednako "kako ja odlucim za tebe" a to se cesto desava... Potrebu da nekome pojadam se, ili da se ispalim negdje ne moram nuzno imati u partneru jer i to moze biti lose, kritiziranje tog jadanja ili postupaka od kojih proistice jadanje, ispaliti se negdje sa nekim ko je po prirodi ters i netolerantan je mucenje a ne ugoda jer imas osoba koje su sretne samo onda kada je osoba do nesretna itd itd...

Covjek moze biti u braku sa 5 djece i osjecati se sam... Broj ukucana u stanu ne mora nuzno osobu ciniti da se ne osjeca sama/sam.

Ja ni u jednom postu nisam spomenula prijatelje...

Tvrdokorna mrlja wrote:

wewa wrote:

Tvrdokorna mrlja wrote:
i to golfa peticu sto je malo preso, preko jarana iz njemacke,a usput kukas sto je skocio franak,pa ti se rata povecala

starec' nego da se kuzimo

ljetuje se, dakako, na makarskoj rivijeri.

i da se samo apartmana na bjelasnici docepat ende,mozes rahat umrijet,totalno ostvaren

e uz taj apartman ide i ljetovanje u sharm-el-sheikhu dje ces na jadran s buranijom djeca se pri tom ostavljaju teti cuvalici.

Altsa wrote:napunis 60 godina
sjedisa sama u kuci
gledas sapunice
po citav dan nemas s kim da progovoris
nemas djece
ne kuhati se nista jer si sama pa nemas kome sve da ti se i kuha
nemas nikoga da ti pomogne kada ustreba
niko te ne podnosi jer si uglavnom nađak baba
cijeli ti je svijet kriv sto se nisi udala
shvatis da si glupaca jer si u mladosti propustila sijaset mogucnosti za udaju
itd
itd
a to da je 90% brakova propast je cista laz i samo lazno opravdanje za to sto se nisi udala

napunis 60 godina
sjedis sama u kuci, dok cijenjeni djuvegija landra s rajom po planini, pije u kafani ili grli mladjahnu raspustenicu
gledas sapunice
po citav dan nemas s kim da progovoris jer ni djeca ne znaju nazvati mater
ne kuha ti se nista jer si cijeli zivot kuhala, a on uvijek nadje neki prigovor
itd itd

a moze i ovako
napunis 60 godina
sjedis sam u kuci
gledas politicke emisije
po citav dan nemas s kim da progovoris
ne kuha ti se nista jer ne znas nista skuhati, otkako je rahmetli mati preselila hranis se u javnoj kuhinji ako komsinica nesto ne unese
itd itd

scenarija je milion - najlakse je suditi drugima, bez da znamo zasto je njihov zivot takav bas sada.

Sitijevac2011 wrote:Razmišlja li iko o potomstvu, ili je to zastarjeli način razmišljanja? Ne kažem po svaku cijenu, Bože sačuvaj, ali ne škodi malo poraditi na sebi prvo čisto da se uvjerite da dajete svoj pozitivni maksimum.

Evo da ti ja dam odgovor. Ne, ne razmisljam o potomstvu. Niti kao jedinka, niti kao stanovnik ove planete na kojoj ce 30 godina biti 9 milijardi ljudi, a i od ovih sadasnjih 7 vecina nema sta jesti. Napustene djece na sve strane, sirocadi, djevojcica koje od 10.-e godine prodaju po ulicnim kuplerajima pohotnim starcima, ratujemo oko nafte, ratovacemo uskoro i oko vode i plodne zemlje i ko zna cega. Ne smatram covjecanstvo nekakvim plusem za ovaj svijet, smatram nas rakom na tijelu ove lijepe planete.

Treba da donesem dijete na svijet da ga neko salje u rat, od njega pravi prostitku, roba, da ga ili ju unesrece kao sto su unesretili nas, kao sto su unesrecna djeca po Ugandi, Somaliji, Kongu, Indiji, Bangladesu ...

Ne osjecam potrebu da se razmnozavam da bi nesto ostalo iza mene, ako sta napravim (u kreativnom smislu) pa ostane, dobro ostane, ako ne ostane, nikom nista, prevelik je ovaj svemir da bi moji geni nesto u njemu znacili.

Oko mene ima puno djece koju volim, sto u mojoj familiji, sto djece mojih prijatelja, tako da se ne smatram uskracenom za divne, male ljude. Mozda sam uskracena za to iskustvo smirenja i ispunjenja koje imaju ljudi koji imaju djecu i koji svoj zivot u tom smislu smatraju ostvarnim, ali za to iskustvo nikad nisam bila i necu biti spremna iz gorenavedenih razloga (i jos poneki). Divim se ljudima koji imaju hrabrosti donositi djecu na svijet, jer svijet zaista nije u nekom super-pozitivnom stanju. A na stranu sto im se divim sto imaju hrabrosti da se prihvate takve vrste odgovornosti. Ja je nemam.

Inace, bila sam udata, vise nisam (svojom odlukom) .... bila sam i u vezama raznih tipova ... hmmm, sve ima svoje prednosti i mane. Brak je prije svega timski rad, a ako u njemu nema djece, onda je teze praviti kompromise jer taj tim cine dvoje individualaca koji moraju uskladiti svoje ciljeve i zelje.

U svakom slucaju, mislim da su ljudi sretni kad imaju 's kim da se igraju', ali to ne znaci da se van braka ne moze postici nesto slicno.

Zena je jos uvijek ijako cesto definisana u bioloskom smislu kao majka i socijalnom kao 'supruga', pa se drustvo slabo s njom snalazi kad nije ni jedno ni drugo. Kao da ne moze biti zena, ako nije supruga i majka. Kao da nema smisao, ni pravo na smisao. Zapravo zene prednjace u takvim kateogorizacijama koje znaju biti vrlo zlobne, cak i okrutne u nekakvom osjecaju bioloske superiornosti u tom smislu. Ne znam odakle to potice. Moze biti iz nemogucnosti da se sebe definise kao osobu, a ne kao funkciju.

Ne razumijem ovo naduravanje tipa 'kome je bolje', generalno vidim na ovim temama ogromno odsustvo empatije i nakane da se 'sazna' i 'razgovara', a ne ubijedi drugoga u to da li je sretan, ili nesretan, sta mu treba da bude sretan, i ciji je izbor bolji ... i to je sve onako ... malo degutantno. Nije nikome ni bolje ni gore, niti je jedan obrazac za svakog covjeka.

Neki ljudi biraju samocu jer ne znaju, ne vole, ne zele zivjeti s drugima, ima i ta. Koja je to vrsta ovisnickog odnosa u kojem 'moras' biti s nekim da bi bio sretan? Ne moras. A mozda bi bio. Ko zna. Ni do koga od nas nije da sudi o tome.

Jednom sam razgovarala sa svojim najblizim prijateljicama na temu starenja. Pa smo se dogovorile da cemo u starosti napraviti malu komunu zena, prijateljica, jer mislimo da bi to bila apsolutna preferenca svih nas. U njoj, zanimljivo, nije bilo muzeva, nije bilo djece (koji su tu ovdje i sada). To je bio jako zanimljiv razgovor. U smislu da i prijateljstva mogu imati tezinu i vaznost kakva im se obicno ne poklanja. A sto si stariji i zreliji, to ti postaje sve jasnije.

Kad bih se bas morala izjasniti, meni su najdraze komune ili koncept zajdnice (sire familije). To mi je nekako najprirodniji i najljepsi oblik dijeljenja zivota (ako je uredjen po principima ravnopravnosti i individualne slobode).

Eto, moje misljenje.

kockica_kockica wrote:

6.april wrote:Malo karikirate. Generalizujete.
Ispada da niti jedan muškarac ne valja, da je svaki brak nesreća i da slobodu i sreću možemo postići samo sami.
To nije tačno!

Prvo, na osnovu par iskustava sa muškarcima ne možete zaključiti da ne postoje oni koji su dobri i koji, prije svega, znaju da vole.
Ako ste vi, svaki put, naletile na lošeg - zapitajte se koga to svojim stavom privlačite.

Nemoguće je da ne poznajete niti jedan sretan brak.
Ja ih znam puno više sretnih nego nesretnih. A s druge strane, ko ste vi da sudite tuđoj sreći?! To što neko pere, kuha i čisti (danonoćno) mužu vama možda izgleda kao loš brak a nekome je sreća - moja mama je najsretnija kada čitav dan kuha da bi porodica sve pojela za 2 sata. Ona se namučila, mi nismo ni pomogli da budem iskrena - ali je ona presretna.

I samoća. Daj budite iskreni prema sebi. Ko to ne voli imati nekoga da ga voli, da mu se može povjeriti, pojadati, nekoga ko će ga nasmijati kada je teško, nekoga ko će biti tu kada se svjetla nakon horor filma ugase, karikiram.
Imati nekoga s kim se možeš ispaliti negdje bilo kada, nekoga s kim ste u svemu ZAJEDNO - i dobrom i lošem.
Spomenučete prijatelje. Imam ih i ja. Ali prijatelj nije uvijek tu - ima i on svoj život i treba da ima.
Ostadoste sami kada svako svoja vrata zatvori i svako se svom životu i obavezama okrene.

Ja mislim da nisam navela da su svi muskarci losi niti da su dobri... I ovo je vrlo licna stvar sta je nekome lose a nekome dobro... Ja znam zene koje zive u braku sa osobom koja ih vara, mozda je ona sretna jer se on uvijek njoj vraca a nesretna kad je kod druge zene... Ja to ne znam to ona zna, ali znam da ja to nikad ne bih trpila...

Covjeku je tako malo potrebno da bude sretan i jos manje da bude nesretan... Sto mene cini sretnom mozda nekog drugog ne bi, i to sto tvoju mamu cini sretnom da kuha cijeli dan za vas je njena licna stvar... Da li to znaci da sad svi trebamo biti sretni da mozemo kuhati cijeli dan za svoju porodicu? Imas jako mnogo zenskih osoba koje kuhanje, pranje, cisenje ne dozivljavaju kao svoju srecu niti ih cini sretnim raditi te stvari.

Covjek je drustveno bice koje tezi tom nekom druzenju sa drugim covjekom... Nekoga s kim ste u svemu ZAJEDNO je ideal kojem svi tezimo... Ali ga jedan samo mali broj dobije jer za nekoga ovo "zajedno" je jednako "kako ja odlucim za tebe" a to se cesto desava... Potrebu da nekome pojadam se, ili da se ispalim negdje ne moram nuzno imati u partneru jer i to moze biti lose, kritiziranje tog jadanja ili postupaka od kojih proistice jadanje, ispaliti se negdje sa nekim ko je po prirodi ters i netolerantan je mucenje a ne ugoda jer imas osoba koje su sretne samo onda kada je osoba do nesretna itd itd...

Covjek moze biti u braku sa 5 djece i osjecati se sam... Broj ukucana u stanu ne mora nuzno osobu ciniti da se ne osjeca sama/sam.

Ja ni u jednom postu nisam spomenula prijatelje...

Moj post se upravo i odnosio da je sreća individualna stvar i da ne podliježe normama. Zato sam i navela primjer danonoćnog čišćenja i kuhanja.
Kroz temu se provuklo par postova gdje se iznosi vlastiti stav kao opšteprihvaćeni - što nije tačno i na što sam osjetila potrebu da reagujem.

jako zanimljiva tema, bar za nas koji zelimo razumjeti zene.

A mislim da je suvisno da se sad ovdje javljaju udane zene i hvale svoje brakove i opravdavaju svoj izbor (ili mozda samo splet okolnosti u kojima su se nasle) jer je tema posvecena neudanim zenama i njihovim pricama.