Ko je podvalio crvenkapici

[despina]

Vehabije ce vjerovatno preuzeti IZ cim dodje do smjene generacije.
To bi trebalo svima biti jasno a ono sto me zanima kako bi ateisti trebali na to reagovati obzirom da se oni nece zadovoljiti samo preuzimanjem IZ. Mozda bi vec sada trebalo poceti sa prekidom svakih odnosa sa Saudijskom Arabijom.

kakve veza sada imaju ateisti sa islamskom zajednicom? zar treba ateista spašavati islamsku zajednicu od vehabija?
ne kontam šta hoćeš da kažeš

Ne kontas da se vehabije nece zadovoljiti samo preuzimanjem IZ? Vidjeces kako ce im apetit porasti

a ko je krivac tome? zašto se IZ nije na vrijeme ogradila od vehabijskog pokreta?

[oridjidji]

Poslije ovoga bi se moglo zapravo upitati: Ko je podvalio nama ili još bolje ko nas je prodao za petrodolare?

Učenje Muhammeda ibn Abdul Vehaba, nastalo je njegovim tumačenjem ibn Tejmijinih knjiga, jednog od vodećih učenjaka veoma konzervativnog hanbelijskog mezheba. Treba naglasiti da je Ibn Tejmije živio u veoma burnim vremenim za islamsko carstvo tj. kada su pojedini dijelovi islamskog carstva pali pod kontrolu Tatara, sto je imalo i uticaja na izdavanje pojedinih fetvi. Pošto je bio vrsni poznavalac Kur`ana i Sunneta, nerijetko je upadao u razmirice sa svojim neistomišljenicima, s ciljem da ispravi devijacije vjere nastale neznanjem doglednih učenjaka. Zbog fetve koju je napisao o zabrani posijecivanja mezara evlija, pritvoren je i umire u zatvoru, njegovi neprijatelji su tu fetvu preinačili kao u zabranu posiječivanja mezara poslanika Muhammeda s.a.v.s. sto je bio razlog njegovog zatvaranja.

Muhammed ibn Abdul Vehab je bio vjerski reformator, koji je dočekan kao i mnogi drugi vjerski učenjaci na nož zbog svoga učenja, koje nije bilo suprostavljeno Islamu, ali jesu prema devijacijama koje su nastale u samoj vjeri. Pravno on je bio nasljednjik hanbelijske pravne škole, jednog od 4 priznata mesheba u Sunnitskom Islamu. Sebe nazivaju selefijama, što u prevodu znači oni koji se vračanju korijenu. Sebe pored toga nazivaju nasljednicima Ehli Hadisa ili sljedbenicima poslanikove s.a.v.s. prakse. Nemože se za njih reći da ne slijede suštinu, ali se isto tako nemože reći da nekada previše pažnje pridaju formi. Svojim tumačenjima ne izlaze iz Islama. Deobandi su im najsličniji po svome učenju i seme smatraju sljedbenicima Ehli Hadisa.

Muhammed ibn Abdul Vehab rođen je u Nedždu tj. centralnom dijelu arabijskog poluostrva koji je zbog nepristupacnosti bio slobodni od osmanskog uticaja. Svoje znanje je sticao u Basri u Iraku, te u Meki i Medini. Svoje znanje je sticao ispred više muslimanskih učenjaka, najpoznatiji učenjak koji ga je podučavao bio je Al- Sindi, ugledni učenjak i glavni sudija u Medini. Međutim izvori se slažu da je svoje učenje oblikovao dok je živio u Basri.

Borio se protiv posijeta mezara evlija i davanja nadljudskih opisa njima, te izgradnji mauzoleja tj. turbeta, koja je bila raširena praksa među pojedinim sufijama. Također se borio i protiv pojedinih drugih devijacija a dio su sufijskog tumačenja Islama. Onda kada je otpor istih bio golem prema njemu do te mjere da su mu branili da podučava svoje tumačenje Islama, zato što je bilo u suprotnosti sa njihovim. Zbog toga je i napustio zajednicu i pošao Nedžd gdje je dobio podršku vladara regije Daryah tj. Muhammedom ibn Saudom. Davanje nadljudskih osobina umrlim i njihovim mezarima, bio je razlog da selefije poruše mauzoleje na mezarima i daju im izgled prema njihovom tumačenju Islama. Svoje odgovore za obilježavanja mezarluka i argument za rusenje maouzoleja vežu za hadis o obilježavanju mezara ne visočijim kamenom od 4 pedlja na sljedeći način, vidljiv na slici:


Smatraju da je zabranjeno zidanje i građenje na mezarima i da oni moraju biti najednostavnije obilježeni. Isto tako su zabranili javno djelovanje zavijama i tekijama. Ko želi da se upozna sa njegovim tumačenjem vjere nek pročita djelo Muhammeda ibn Abdul Vehaba koje se zove"Kitabul Tewhid" ili knjiga Tewhida.

link knjige:
http://www.dzemat-sabah.com/index.php?o ... &Itemid=27

Zbog njihovog poimanje vjere i tewhida tj. jednoće Božije, te nedovoljno sluha između njih i sufija, te drugih razmirica među muslimanima osmanskog carstva koje je tada bilo oslabilo i arapskih plemena, nastupio je period smutnje među muslimana i međusobnog rata među njima. Ubrzo je pod vodstvom dva Muhammeda podignuta prva saudijska drzava, koju je osmansko carstvo iako je bilo vidno oslabilo, uspijelo je uz pomoč egipatskog paše da sruši prvu saudijsku državu, zarobi vladara Al Sauda i pogubi ga u Istanbulu. Međutim učenje selefizma je preživjelo, kao i mnogi članovi porodice Al Sauda, te su vremenom opet obnovili saudijsku državnost koja se prekinula zbog prepirke oko trona. Pojedini članovi ove loze zatražili pomoč od Osmanlija i oborena je i druga državnost ove kraljevine. Pleme Rašid je zatražilo pomoč od Osmanlija pa je potom srušena i druga državnost saudijske kraljevine. Glavešine porodice Al Saud svoj su spas našli na kuvajtskom dvoru. Potom su po treći put ubivši vođu plemena Benu Rašid u Rijadu, te su se prevratom vratili na vlasti te se raširili po cijelom arabijskom poluostrvu mic po mic . treća državnost sačuvana je do danas.

Poslje se ovo učenje raširilo i po drugim arapskim zemljama. Vremenom su se počele dešavati i prvi razdori među selefijama u njihovom učenju. Njihovo učenje, kao i druga učenja pretrpila su mnogo izmjena te su izredane između umjerenosti i fanatizma.

[fatamorgana]

- Wikipedia

ja ti validnog izvora, vikipedija na kojoj svako more napisat svasta, al nema veze i to prolazi kad su veh0bije u pitanju

Pa postavi ti onda nešto validno, može i sa dna kace,

[svojnasvom]

Poslije ovoga bi se moglo zapravo upitati: Ko je podvalio nama ili još bolje ko nas je prodao za petrodolare?

Učenje Muhammeda ibn Abdul Vehaba, nastalo je njegovim tumačenjem ibn Tejmijinih knjiga, jednog od vodećih učenjaka veoma konzervativnog hanbelijskog mezheba. Treba naglasiti da je Ibn Tejmije živio u veoma burnim vremenim za islamsko carstvo tj. kada su pojedini dijelovi islamskog carstva pali pod kontrolu Tatara, sto je imalo i uticaja na izdavanje pojedinih fetvi. Pošto je bio vrsni poznavalac Kur`ana i Sunneta, nerijetko je upadao u razmirice sa svojim neistomišljenicima, s ciljem da ispravi devijacije vjere nastale neznanjem doglednih učenjaka. Zbog fetve koju je napisao o zabrani posijecivanja mezara evlija, pritvoren je i umire u zatvoru, njegovi neprijatelji su tu fetvu preinačili kao u zabranu posiječivanja mezara poslanika Muhammeda s.a.v.s. sto je bio razlog njegovog zatvaranja.
.

Ovako se selefijske ideje najbolje plasiraju. Ibn tejmije je izdavao fetve protiv muslimana. Ako treba podastrijet ću...
Cije je je bolan on devijacije ispravljao, jeli devijacije jednog Subkija hahaha. Ahbabu samo knjiga i samo knjiga, vjeruj mi, za Ibn Tejmiju ti nikad ne bi cuo da se nafta nije našla.

[dragonz]

dobar je Ibn Tejmije sa velikim ALI

[oridjidji]

Poslije ovoga bi se moglo zapravo upitati: Ko je podvalio nama ili još bolje ko nas je prodao za petrodolare?

Učenje Muhammeda ibn Abdul Vehaba, nastalo je njegovim tumačenjem ibn Tejmijinih knjiga, jednog od vodećih učenjaka veoma konzervativnog hanbelijskog mezheba. Treba naglasiti da je Ibn Tejmije živio u veoma burnim vremenim za islamsko carstvo tj. kada su pojedini dijelovi islamskog carstva pali pod kontrolu Tatara, sto je imalo i uticaja na izdavanje pojedinih fetvi. Pošto je bio vrsni poznavalac Kur`ana i Sunneta, nerijetko je upadao u razmirice sa svojim neistomišljenicima, s ciljem da ispravi devijacije vjere nastale neznanjem doglednih učenjaka. Zbog fetve koju je napisao o zabrani posijecivanja mezara evlija, pritvoren je i umire u zatvoru, njegovi neprijatelji su tu fetvu preinačili kao u zabranu posiječivanja mezara poslanika Muhammeda s.a.v.s. sto je bio razlog njegovog zatvaranja.
.

Ovako se selefijske ideje najbolje plasiraju. Ibn tejmije je izdavao fetve protiv muslimana. Ako treba podastrijet ću...
Cije je je bolan on devijacije ispravljao, jeli devijacije jednog Subkija hahaha. Ahbabu samo knjiga i samo knjiga, vjeruj mi, za Ibn Tejmiju ti nikad ne bi cuo da se nafta nije našla.

Ne furam taklid, tako da bez Ibn Tejmije ili bilo kojeg učenjaka mogu, ali bez Kur`ana i Sunneta Allahovog poslanika s.a.v.s. ne mogu. Ulema čini dobre stvari, ulema i griješi. Prema tome napadanje autoriteta ne smatram dobrom stvari i to me užasava. Vjerovatno nisi pročitao nijedno njegovo djelo, ali si u stanju da ga i dalje napadaš prema onome što su drugi reki o njemu, a da prethodno nisi pročitao ni one dobre stvari koje su izrečene od drugih autoriteta koji mu nisu bili suprostavljeni.

[svojnasvom]

U islamu se ništa ne fura nego uci. Krupne su to stvari da bi se furale. Ta prica o Kur'anu i sunnetu operisanom od islamske inteligencije, arapksog jezika, metodologije islamksog prava, mjerodavnih pravila tardžiha ( vaganja između argumenata ) je prića koju vehabije "prodaju" raznim slojevima našeg ali i arapskog društva. -

- korumpirana zvanicna ulema.

- jednostavnost i površina kojom pristupaju.

- ponekad zategnutost i krutost obicnog džamijskog vjerskog puka i ne znanje kako se odnositi prema drugom i drugacijem ( što je donekle prirodno za širi narodni puk) i mnogi drugi razlozi

-bili bi samo neki od razloga uspjeha njihove retorike kod šireg puka...

Ibn Tejmiju ne smatram autoritetom, mislim da postoji masa pametnijih autoriteta koje musliman može iscitavati tako da mu Ibn tejmije nikada ne zatreba. ( Znam da se ova prića ne sviđa našim izdavačima koji dobijaju fine pare i mnoge olakšice da knjige Ibn Tejmije i Ibn Kajjima dođu do šire javnosti, al Bože moj... )

Ibn tejmiju sam živio, duhovno razradio, možda ne sve njegovo procitao, ali se do svega njegovog može doci putem interneta u pdf formatu, s tim da masu toga imam i u kucnoj biblioteci.

Autoriteti koji su ga kritikovali, kritikovali su ga za jasne i razumljive stvari, tako da to nije neko mudro slovo, možda da imam neku stimulaciju detaljno bih ti položio racune.

A ovo taklid ne taklid, budi siguran da nikada nećeš biti u stanju da sam formiraš neku pravnu školu u fikhu od sebe, jer skoro da nema pitanja a po kojem ne postoje oprecni hadisi. Da bi davao prednost jednom hadisu nad drugim trebaju ti mnoge alatke, a za takvo nešto nije ti dovoljan ni doktorat iz islamskog prava. ovo ti govorim kao neko ko je studirao islamsku teologiju, tvoje je hoceš li mi vjerovati ili ne. E sad zašto i kako zahtjevalo bi dužu elaboraciju od nekoliko desetina stranica. Npr. u jednom hadisu kojeg bilježi Buharija stoji da ko dotakne svoj polni organ izgubio je abdest. U hadisu koji bilježi Muslim stoji da to ne kvari abdest. Kojem hadisu dati prednost? Naša hanefijska škola kaže da to ne kvari abdest. Zašto je to ona tako rekla zahtjeva dužu nalizu kao i masa drugih propisa, stoga obican musliman nužno slijedi jednu pravnu školu, makar i doktorirao islamsko pravo. Npr. vehabije se bore protiv onoga što se zove taklid i zagovaraju da musliman uzima hadise po svom nahođenju, ali i sami do u stopu slijede Ibn tejmijino i Ibn el Kajjimovo odvagivanje hadisa.

I jo jednom spominješ neke autoritete koji nisu bili suprotstavljeni ovo stožeru onoga što se danas naziva vehabizmom. Vidi, postoje samo autoriteti koji su pokušali na ohladiti atmosferu prema njemu, oni se nisu sa njim slagali. Svakako postoje i njegovi istomišljenici, ali to su mahom hanbelije antrmporfisti njegova kova. Ako želiš da iole osjetiš koliki je on autoritet za muslimane i u islamskim naucnim krugovima bio prije pronalska nafte i Saudijeske revolucije, pogledaj sav Osmanlijski period od neki 500 godina, da li ga je neko u usta stavljao ili se na njega pozivao. Pogledaj naše bosanske ucenjake Hasana Kafiju, Mustafu Ejubovića šejha Juju, bilo koga nema nigdje ni pomena Ibn Tejmije, osim allahumme možda kod nekog negdje u nekim fusnotama. predmet interesovanja bosanske uleme bila su pisanja Ibn Arebija, klasicna djela islamskog prava hanefijskog mezheba, komentari akaidskih djela kao Nesefevije poslanice u vjerovanju i sl. Ibn tejmiju je nafta oživjela.

Šejh Jusuf el Kardavi u svojoj knizi "Sjecanja" ovako kaže prisjecajuci se na prve dane svojih studija:

بدأت الدراسة بالكلية مع بداية العام الدراسي، وانتظمت صفوف الدراسة من أول يوم، وأقبلت على الدراسة بشغف وحرص وعزم، بعد أن سلمونا عددًا من الكتب، واشترينا عددًا منها، وكانت سُنَّة حميدة من الكلية أن تسلم الطلاب معظم الكتب المقررة، وكتبًا أخرى للمطالعة والاستزادة.

وكان من هذه الكتب الإضافية كتاب (زاد المعاد) للإمام ابن القيم (طبعة صبيح) وهي طبعة غير محققة، ولكنها أفادتني كثيرًا.

وكان هذا من التطور الذي حدث في عهد الإمام المراغي: أن تُقبل كتب ابن تيمية وابن القيم وتوزع على طلاب الأزهر، فقد كان الأزهر قبل ذلك يقاوم فكر هؤلاء، ويحشرهم في زمرة (المجسِّمين).

"Krenuo sam sa studijama sa pocetkom školske godine i pristupio nastavi od prvog dana. Sa velikom ljubavlju i entuzijazmom dao sam se na studiranje. Mi studenti kupili smo dio knjiga, a glavnio dio njih nam je po lijepom obicaju koji je vladao na Azharu predao fakultet. Dali su nam i neke druge knjige na citanje kao nadopunu. Od ovih dodatnih knjiga bile su i knjiga "ZADUL MEAD" od Ibn Kajjima ( izdanje izdavacke kuće Subejha ), bilo je to izdanje koje nije prošlo redakturu, ali mi je jako koristilo. Ovo je bila nova stvar na Azharu u vrijeme rektora Meragija: a to je da se knjige Ibn Tejmije i Ibn Kajjima dijele studentima. Učenjaci Azhara su prije toga žestoko se borili protiv ideja ovih i svrstavai ih u skupinu antrpomorfista." Muzzekkerat (Sjecanja ) šejha Jusufa el Kardavija.


E sad zašto je Azhar popustio ja znam, ali nemam vremena da ti objašnjajem, ali iz istih razloga iz kojih popušta IZ i iz kojih će "popušćati još i još", jer ne lomi se grana... - što je u neku ruku i shvatljivo.
Njoj dobro dođu bokseri kao prof. Hafizović koji skrenu na ovo temu i onda se oni laganice izvuku i dobri i sa ovima i sa onima, keš u džep, i hajmo dalje... te da nije "cafirskih" medija sa ovu stranu federacije njih haman niko ne bi imo barkati. ( Tako da insan treba i toga biti svjestan, e sad ostaju svaciji motivi za sebe baška i obaška ).

To da ćeš tu i tamo išćaćkati nekoga ko je o Ibn tejmiji "u nekom kontekstu" ( ne opcenito ) se lijepo izrazio ne sumnjam, ali ja dobro znam zbog cega su mu prigovarali oni koji su mu prigovarali.
Nije mi poznat tvoj nivo obrazovanja u vjeri, stoga ova debata može biti besmislena i šta god ja da ti prezentujem ti možeš kao "sofista" nastupiti. Ja nemam ništa protiv oprecnog mišljenja, ali argument treba suociti argumentom, a ja ne znam da li ti uopće razumijevaš ovu tematiku. Ukoliko ne poznaješ arapski ti si već na pocetku osakacen za ovaj oblik debate, jer si ogranicen na prevode a oni ti nikada neće dati punu sliku.

O Ibn tejmiji i školi kojoj on pripada donosim ti ovaj tekst u svom prevodu. Shvati kontekst i onda se možda izrodi racionalna debata ukoliko budem sa vremenom na raspolaganju.

Haševije eserije, sljedbenici hadisa


Sebe također nazivaju ehli sunnetom, ehlul hadisom i sljedbenicima esera/tradicije, dok ih neistomišljenici nazivajau haševijama i drže da su antrpomorfisti/mušebbihe i medžessime.

Činjenica je zapravo, da je teško govoriti o haševijama kao jednoj zasebnoj skupini, jer je riječ o nekolicini grupacija koje objedinjuje jedna ideja čija je najznačajnija karakteristika ekstremizam i bukvalno shvatanje tekstova.

Haševizam/Površni/Bukvalni je opće strujanje i način razmišljanja čiji zagovornici pozivaju primjeni hadisa i načela koji su poznati i rašireni, naročito onih izvora koji imaju mjesto i ulogu pouzdanih bez istraživanja ili kritike sadržaja ili lanca prenosilaca koji bilježi.

Neki o haševijama govore kao frakciji a ciljaju svaku skupinu koja sljedi istu metodologiju u aqaidu/vjerovanju. Ibn Rušd islamski filozof iz španije naprimjer veli: „Kada su u pitanju haševije oni kažu put spoznaje Boga je samo objava nikako racija. Odnosno da vjerovanje koje je ljudima stavljeno u obavezu dovoljno je da se smatra obaveznim samim prenošenjem vlasnika poslanice ( tj. Samom tvrdnjom poslanika da e on poslanik i da Bog postoji ), kao i vjerovanje u budući svijet, te druge stvari čiju tačnu bit razum ne bože odrediti. Nema sumnje da je ova frakcija zabludjela, jasno se nazire iz njenih stavova da ona nije shvatila suštinu onog što je želio Zakonodavac ( Allah ) koji je podastro put spoznaje do Njegovog postojanja ( razum ) svima... To je stoga što se da razumijeti iz više od jednog ajeta u Božjoj knjizi, da je Allah pozvao ljude da potvrde Njegovo postojanje upravo racionalnim argumentima koje je podastrao u svojoj Knjizi.
( Ibn Rušd Kešf an Menahidž el Eddille str. 134. )

Temeljni načini haševitskog promišljanja mogu se svrstati u sljedećih nekoliko tačaka:

1 ) Oslanjanje na sami tekst u shvatanju i prihvatanju Božjeg postojanja i vjere općenito, te odbacivanje razuma i razumskog načina argumentacije.

2 ) Pogrešno shvatanje ovih tekstova, koji i sami, kako to veli Ibn Rušd podstiču na korištenje razuma i sadrže u sebi razumsku argumentaciju u podupiranju vjerskih istina. Kur'anski ajeti nisu došli bez razumske argumentacije i dokazivanja.

3 ) Naginjanje bukvalnom shvatanju tekstova što vodi tešbihu i tedžsimu ( antrpomorfizmu ) Tj. pripisivanju atributa stvorenog Tvorcu, kao što su materijalni i tjelesni.

Treba naglasiti da što se tiče ovog zadnjeg temelja a to je shvatanje vjerskih tekstova u duhu tjelesnih i materijalnih pojmova, nije specifično samo za haševije ili one koji bukvalno shvataju određene ajete bez uzimanja onih ajeta koji upućuju na Božju transcedentnost ( bezoblicni nematerijalni Bitak ) kao ajet: „Ništa nije popu Njega, On sve vidi i sve Čuje.“ ( Šura 11. ajet ), nego se antrpomorfizam ( tešbih i tedžsim ) pojavio i u duhu nekih Kelamskih shvatanja pa čak i sufijskih.

Međutim izgleda da je haševitski duh plodno područje za nicanje antropomorfistickih ideja koje unakazuju vjerovanje u Boga, oslikavajući ga u svjetlu ljudskih materijalnih parametara. Ili kako to kažu islamski mutekellimi u svjetlu poređenja pojavnog sa onim što se ne vidi. Na ovu sponu između haševitskog načina razmišljanja i antrpomorfizma upravo upućuje jedan od velikih islamskih mutekellima kada kaže: „ Postojala je skupina jevrejskih, kršćanskih i medžusijskih sveštenika u prvoj generaciji islama, za vrijeme prve četvorice halifa koja je javno prrimila islam. Međutim to će biti kasnije razlogom propagiranja nekih starih ideja među ljudima koji su se sa njima "miješali" /družili a koji nisu bili odgojeni u duhu znanja, od beduina, površnih prenosilaca hadisa i njima sličnih. Ovi su primili ove ideje a da ih nisu bili ni svjesni, niti su shvatali težinu opisivanja Allaha u tim predajama svojstvima nalik ljudskim i stvorenjima.“ ( Vekil islamskog mešihata u osmanlijskom hilafetu Muhamed Zahid el Kevseri u predgovoru knjige od Ibn Asakira Tabjinu kezibil mufteri str. 10 ).

Bez obzira kako je došlo do prvih oblika antrpomorfizma u islamskoj sredini. Putem zavjere ili je plod iste te islamske sredine i lošeg poimanja tekstova, ipak haševizam i poistovjećivanje Božjih atributa sa atributim stvorenog/tešbih, uzelo je maha u muslimanskoj sredini. Tako je pravac dobio predstavnike među različitim skupinama. Ipak većina njih dolazi iz kruga muhaddisa ( prenosilaca hadisa ) koji sebe nazivaju još ehli sunnetom ili sljedbenicima hadisa i tradicije/esera.
Mnogi od njih kasnije pripadali su hanbelijskom mezhebu, iako su neki znalci autoriteti među njima pokušali osuditi ovakvo učenje. ( Npr. Ibn el Dževzi u svom djelu Daf'u šebehi tešbih str. 27. te Ibn Hazm ez Zahiri u svom djelu el Fisal fi el Milel wa Nihal str. 177. )

Postoje također haševije među nekim šijama koji su se pojavljivali u različitim periodima istorije. Oni ih ponekada svrstavaju među šije Ahkbarije. ( Vidi: Dr. Ali Sami En Neššar: Naša'tu fikr el felsefi fil islam. 1/602-603 str. Te Mufid: el evail el Maqalat str. 9. , es senhuti: tešbih wa tanzih risala khatiyya fi dar el ulum ).
Također postoje haševiti i među onima koji su se bavili komentarom Kur'ana kao što su Mukatil ibn Sulejman, Hudžejmi i drugi. ( Vidi: el Milel wa Nihal 1/139 ). Također i haševiti među sufijama poput Salimija i Hilmanija i drugih koji su bili pod njihovim utjecajem. ( Vidi Naš'atu fikr el felsefi 1/612 i 613, te el farqu baynal firaq od Bagdadija 245-250 ) .

Kao što su postojale skupine koje su u potpunosti gajile antrpomorfizam kao što su keramije koje se vjerovatno mogu svrstati u najjasnije zagovarače ove ideje među ehli sunnetom. ( Naš'atu el fikr el falsafi 1/612'616, al farqu bayna al firaq 202-214, Sehir Muhtar: Tadžsim, Muqaddima. )
Svi navedeni ne mogu se uvrstiti među haševije koji doslovno čitaju tekstove, tako da među njima ima pojedinaca i skupina koji su jako daleko otišli u interpretaciji/ta'wil i razumskoj argumentaciji/nuz'a aqliyya.

I pored činjenice da je većina ovih frakcija nestala kroz povijest iz ideološkog života muslimana, ipak duh haševizma i ideje koje uz sebe nosi kao antrpomorfizam, pojavljivale su se i pojavljuju sve do savremneih dana u nekim područjima muslimanskog svijeta. ( Vidi doktorsku disertaciju od Hasan Abdul Latif Šafi' : Nasiruddin Tusi str. 45, rukopis univerziteta London. )

Iz prethodno navedenog jasno se da naslutiti kako ova metodologija odudara od Kur'anskog duha i načina argumentacije koji se upravo samo na razum i poziva a zatim na tekst. Ovakva shvatanja predstavljaju ekstremizam i unose iskrivljen duh u dijalog sa vjerskim tekstovima, jer odbacuju razum u vjerskom razmišljanju.

Što se tiče izraza haševije, neki su rekli da to dolazi od „umetanja i ubacivanja“ jer su ove haševije umetale u islamsko učenje hadise koje Poslanik s.a.v.a. nije izrekao. ( El Mufid : Evailul Maqalat str 9. )

Postoje i druga povijesna tumačenja nastanka ovog termina. Neki ga pripisuju Hasanu el Basriju koji je bio jedan od velikana ta'biina ( druge generacije islama ) čiji se trud i rad ogledao u širenju znanja u Basri. Njegovim predavanjima prisustvovao je veliki broj uglednih i učenih ljudi. Jedne prilike došla je skupina ljudi sa nekim nesuvislim tvrdnjama, te je rekao: Smjestite ove u kraj/hašv kružoka /halke, pa su tako prozvani haševije. Drugi pak smatraju da je razlog nazivanja ovim imenom samo njihovo vjerovanje koje i danas ispoljavaju a koje se temelji na površnom shvatanju da Allah ima mjesto, tj. da je unutar svijeta/hašvel alemi. Odnosno iznad Arša, iznad nebesa, u materijalnom smislu, te da silazi svake noci na Zemaljsko nebo.( el Kevseri: Tebjimu kezibil mufteri str 5. )

Toliko o tome. Mnogi pak savremeni pisci na temu povijesti islamskih grupacija pisali su mnogo toga o ovoj pojavi kao i nekim njenim savremenim oblicima. Ono što želim da istaknem u konačnici jeste da neke od ovih grupacija startuju sa haševitskih polazišta, međutim daljnji tok kretanja istih zadobiva apologetske, skolastičke/kelamske segmente ili čak i neka sufijska obilježja. Ovo se najjasnije u prošlosti vidjelo na keramijskoj i salimijskoj frakciji. Međutim mi ćemo ovdje govoriti o centralnom pitanju haševizma. ( Uvod u islamsku skolastiku dr. Hasan Mahmud eš Šafi' str. 68-72. )

Haševitska vjerovanja u Božje atribute prenesene tradicijom (Sifat el Khabariyya)

Ova vjerovanja skraćeno navodi Abdul Kahir el Bagdadi u svojoj poznatoj knjizi el Farqu baynal firaq, te Šahrastani u djelu el Milal wa Nihal:

1 ) (...) A što se tiče mušebbiha el haševija, navodi El Eša'ri od Muhameda ibn Isa'a da je on prenio od Mudara, Kehmesa i Hadžimisa kako ovi zagovaraju da se njihov Gospodar može dotaći i rukovati, te vele: Iskreni muslimani grle se sa Njim na oba svijeta ukoliko uspiju dostići takav stupanj duhovnim spregama, trudom i i iskrenošću. Ka'bi prenosi od pojedinih kako tvrde da se On može vidjeti očima još na ovom svijetu, te da Ga oni posjećuju kao i On njih.

Davud el Havaribi je imao običaj reći: „Ne pitajte me da li ima spolni organ i bradu, a za sve ostalo možete.“ Neki su ustvrdili kako je njihovo božanstvo: Tijelo, ali ne poput drugih tijela, meso, ali ne poput drugih, krv ali ne kao ostala krv, te ostali atributi. Zatim kažu: Nije sličan ničemu od stvorenja, niti je Njemu što slično. Prenosi se od prethodnog i da je kazao: On je šupalj od vrha do prsa, popunjen u ostalom, guste i kovrđave kose.
Što se tiče pak nekih ajeta u kojima se spominje el Istiva', el vadžh/lice, jedejn/dvije ruke, el dženb/bok/strana, el madži'/dolazak, el itjan/dolazak, favkijje/Uzdignutost i slični izrazi, oni su ih protumačili osjetilno na temelju onoga što se razumije iz tih riječi kada se govori o tijelima i materiji.

Isto tako hadisi u kojima se spominje suret ( slika, lik ) kao što su riječi: „Adem je stvoren na sliku Milostivog.“ Te riječi: „Sve dok Silni ne stavi svoj qadem ( oni su ovo shvatili kao stope ) u vatru.“ Te hadis: „Srce vjernika je između dva prsta Milostivog.“ Zatim predaja: „Ademovu je glinu obrađivao Svojom Rukom četrdeset jutara.“ Zatim riječi: „I stavio je Svoju ruku na moje rame, da sam osjetio hladnoću Njegovih prstiju u prsima“ i sl.
Sve navedeno protumačili su u smislu koji je svojstven atributima tijela.

Uz to su još dodali u predaje raznorazne laži i pripisali ih Poslaniku s.a.v.a. . Večina tog materijala je zapravo preuzeta iz jevrejskih knjiga koje su bile u opticaju u ono vrijeme na istoku. Stoga jer je antrpomorfizam u njima jasno obilježje. Tako su kazali: „Njegove oi su se požalile, pa su Ga meleki posjetili.“ „Plakao je nad potom Nuhovog naroda, dok mu oči nisu prokrvarile.“ „Arš pod njim cili kao jahalica pod gvožđem.“ „Sa svake od strana arša ostalo je prostora ( od Njegove tjelesne mase ) koliko za četiri prsta. Bilježe da je Poslanik s.a.v.a. rekao:

لقيني ربي فصافحني ، و كافحني ، و وضع يده بين كتي ، حتى وجدت برد أنامله .

„Sreo me je moj Gospodar pa se sa mnom rukovao, potapšao me, i stavio ruku na moje rame da sam osjetio hladnoću Njegovih prstiju.“

Jednako tako u svom materijaliziranju jesu i njihove riječi koje se odnose na Kur'an: Da su harfovi/slova Kur'anska i glasovi i stranice ispisane oduvijek od ezela. ( Tj. Muslimani vjeruju kako je Kur'an Božji govor, ali harfovi nisu oduvijek kao ni glasovi, jer su nastali u određenom momentu o.p. ).

Ustvrdili su i još: Nezamisliv je govor koji nije od slova i riječi. U tu svrhu navode i neke predaje koje pripisuju Poslaniku s.a.v.a.: „Allah će na Sudnjem danu pozvati glasom će čuti oni drevni i kasniji narodi.“ Isto tak prenose predaje da je Musa a.s. slušao Božji govor koji je kao zveckanje lanaca. Te tvrde: Selef/prvi naraštaji su na konsenzusu da je Kur'an Božji govor koji nije stvoren. Ko kaže da je stvoren taj je nevjernik. Kur'an je pojam koji podrazumijeva samo ono što je među nama. Mi ga vidimo, čujemo, učimo i pišenmo ... ( el Milel ve Nihal od Šehrestanija 1/104, 105 str. )

Najznačajniji predstavnici selefija, haševija, eserija, njihovi pisci i baština

Knjige islamske baštine koje se bave frakcijama kao el mila wa nihal od Šehrestanija, el farqu baynal firaq od Bagdadija, i sl. navode nekolicinu imena starih ili prvih eserija kojima je spočitan antrpomorfizam ( tešbih i tedžsim ):

Stare ( ili prvi naraštaji/selef) haševije:

1 ) Mudar ibn Muhamed ibn Halid ibn Velid.

2) Ebu Muhamed ed Dabi' el Esdi el Kufi

3) Kehmes ibn el Hasan Ebu Abdullah el Basri 149 h.g.

4) Ahmed ibn Ata' el Hudžejmi el Basri

5) Davud el Havarizmi ( Onaj što je rekao: „Ne pitajte me da li ima polni organ i bradu a sve osim toga me pitajte.“ )

6 ) Mukatil ibn Sulejman. Mufesir ( tumač ) Kur'ana, preselio 150 h.g.

Haševije kasnijih naraštaja

1 ) Hafiz Ebu Asim Hašiš ibn Esrem ibn Esved Nesa'i ( 254. h.g. ), napisao je na temu antrpomorfizma i knjigu: Istikametu va raddu ala ehlil bid'a/ustrajnost na pravom putu i odgovor novotarima.

2 ) Ebu Hilman Dimišqi ( Od njega su se razgranale Hilmanije ).

3 ) Ebu Abdullah Muhammed ibn Kerram 255 h.g. ( osnivač keramija ).

4 ) Muhamed ibn el Hejsem

5) Ed Darimi. Osman ibn Seid es Sidži ( 282 h.g. ). Autor knjige „Naqd ala bišr el Merisi“ /Opovrgavanje stavova Bišra el Merisija. ( Bišr el Merisi je bio racionalista i interpretirao Kur'anske ajete, tj nije doslovno shvaćao ova pitanja kao navedeni. )
Ova knjiga koja je doživjela mnoga izdanja kod selefija i dan danas, ima tako eksplicitne izjave u antrpomorfizmu da se ne mogu nikako drugačije nego kao antrpomorfizam tumačiti.
Štampanje je započelo prije pedesetak godina Pakistanskim izdanjem koje je nosilo naslov: „Odgovor imama Darimija inadžiji Bišru el Merisiju“ a izdanje je priredio Hamid el Fiqi.
- da bi kasnije uslijedila druga izdanja.

6 ) Ebu Bekr ibn Ebi Asim: Ahmed ibn Ebi Amru ibn Asim Dahhak ibn Muhalled eš Šejbani 286 h.g.

7 ) Abdullah sin imama Ahmeda ibn Hanbela 213- 290 h.g. , autor knjige sunnet. Knjiga je prepuna tkz. hadisa koji jasno materijaliziraju Božju Bit.

8 ) Ibn Huzejme: Imam Ebu Bekr Muhamed ibn Ishaq ibn Huzejme es Sullemi en Nejsaburi eš Šaf'i ( sljedbenik Šafije u fiqhu ), haševija u aqaidu. 233-311 h.g.
Autor knjige tevhid i potvrđivanje atributa Gospodaru Uzvišenom. Savremene vehabije, selefije, štampale su knjigu više puta. Allama el kevseri vekil islamskog mešihata u osmanlijskom hilafetu ustvrdio je za ovu knjigu da bi preče bilo da se zove „Knjiga idolopoklonstva“ nego knjiga tevhida. Jer je prepuna apokrifnih predaja koje opisuju Allaha svojstvima tjelesnih bića.

9 ) Ebu Bekr el Khallal. Ahmed ibn Muhamed ibn Harun el Bagdadi el Hanbeli 311 h.g. na ovu temu napisao je knjigu Es Sunne.

10 ) Berbehari el Hanbeli: Ebu Muhamed el Hasan ibn Ali ibn Half el bagdai 233-329 h.g., oživio je haševitske ideje u svojoj knjizi „Šerhu kitabi sunne“. Od njega se bilježe i riječi: Da ko je na vrhu munare bliži je Allahu od onog ispod munare.“

11 ) Assal. Muhaddis Muhamed ibn Ahmed Ibrahim el Asbehani 269- 349 h.g. na temu Božjih atributa napisao je knjigu: „Sunne“

12 ) Taberani. Ebul Kasim Sulejman ibn Ahmed el Lakhmi et Taberani 260- 360 h.g. . Također na ovu temu napisao knjigu es Sunne.

13 ) Al Adžurri. Ebu Bekr Muhamed ibn Husejn el Adžuri (...36. h.g. ) . Na ovu temu napisao knjigu Eš Šeri'a koju su štampale selfije Egipta više puta a priredio Hamid el Fiqi.

14 ) Ebu Šejh; hafiz Abdullah ibn Muhamed ibn Dža'fer ibn Hibban el Asbahani 274-369 h.g. također autor knjige: Es Sunne.

15 ) Darekutni. Ebul Hasan Ali ibn Omer el Bagdadi eš Šafi' 306-385 h.g., autor je više knjiga na temu antrpomorfističkih predaja kao što su: Kitabu nuzul, kitabu sifat, i druge. Sve one su štampane u novije vrijeme od strane selefija, istomišljenika autorovih u razmišljanju i mešrebu.

16 ) Ibn Betta el Abkeri. Abdullah ibn Muhamed ibn Muhamed el Hamdan el Hanbeli. 304 -387 h.g. Autor knjige Šarhul ibana an usuli ahlu sunna wa dijana.“

17 ) hafiz Ibn Mende: Ebu Abdullah Muhamed ibn Ishaq ibn Muhamed ibn Jahja ibn Mende 310-395 h.g. . Autor knjige „redd alal džehmijje“ te knjige „el Iman“.

18 ) Ebu fadl Ebu Vahid ibn Abdul Aziz et Temimi el hanbeli (...410 h.g. ). Autor knjige „I'tiqad imam mubedždžel Ebi Abdillah Ahmed ibn Hanbel.“ Štampana u Kairu u izdanju Hamida el Fiqija.

19 ) el Lalika'i. Ebul Kasim Hibbetullah ibn el Husejn ibn Mensur et Taberi er Razi eš Šafi' 418 h.g. Autor knjige „arhu i'tiqad ehli sunne wal džama'a“ štampane u Mekki. Autor je i nekih drugih knjiga na istu temu. Akođer i knjiga: Šarhu sunne i mezahib ehli sunne.“

20 ) Ebu Muhamed ibn Abdullah Jusuf el Džuvejni otac Imami Haremejna ( ...438 h.g. ). Autor knjige: Risalatun fi istiwa'i wal fawqijjati wa mas'alatul harfi wa sawti wal Kur'anil madžid.“ Knjiga je štampana u sklopu zbira djela „Er resail el munirijje.“

21 ) Ebu Nasr es Sidži el Vaili el Bikri el muhaddis (...444 h.g. ). Autor knjige „l Ibane an usuli dijane.“

22 ) Ebu Osman es Sabuni ( 373-449 h.g. / 983- 1057 g.g. ) Autor knjige: „aqidetu selef wa ashabul hadis.“ Te knjige „zemmul kelam“ i „Faruq fi Sifat.

Hanbelije eserije sljedbenici hadisa

U suštini ove problematike postoje mnogi opravdani razlozi zbog čega treba podvući razliku između Ahmeda ibn Hannbela i mnogih kasnijih učenjaka koji će slijediti njegovu školu.
O ovim hanbelijama može se govoriti kao o zasebnoj grupaciji unutar kelamskih/aqaidskih škola. Razlog tome je rasprostranjenost bukvalizma i ekstremizma, te ponekad jasnog antrpomorfizma među mnogim sljedbenicima ove škole.
Te iako su neki među njima suprotstavili se ovom strujanju, ipak dio njih je ostao manjina unutar većine koje jasno stremila ideologiji tešbiha i tedžsima ( Tešbih poistovjećivanje Božjeg Bića ili nekih Njegovih atributa sa pojavnim materijalnim svijetom. Tedžsim vjerovanje u Božju tjelesnost u smislu da ima trodimenzionalnu veličinu kao materijalne pojave. )

Imam Ahmed bio je jedan od velikana selefa, koji su nastojali precizno i dosljedno da slijedi Kur'ansko-sunetsku metodologiju u prezentaciji vjerovanja, ali nije bio neprijatelj racionalizma, niti haševija. On iako smatra da je zadnja riječ po nekom vjerskom pitanju bilo iz aqaida ili fiqha, vjerodostojan tekst. On ipak nije bio bukvalan u svojim shvatanjima ovih izvora. Jednako tako nije pretendirao neke tekstove na mjesto drugih tekstova i od njih stvarao probleme o kojima nisu govorile prve generacije muslimana.
( Vidi Dar'u ta'rudil aql wa naql od Ibn Tejmije, priredio Muhamed Rešad Salim, izfanje 1972. str. 7/154-156. )

Širenje haševitsko tešbihijske ideologije među mnogim hanbelijama kao i suprotstavljanje jednog dijela hanbelija ovim idejama

Sljedbenici Ahmeda ibn Hanbela kada su u pitanju kelamske teme mogli bi se razvrstati u tri grupacije:

1) Skupina koja je naginjala više racionalizmu i veoma bliska u stavovima sa ešarijama i maturidijama, čak nekada i sa samim mu'tezilama. Najznačajniji njihov predstavnik bi bio Ibn Aqil, svestrani znalac, i predvodnik hanbelija svoga vremena u Bagdadu. Zatim Ebu Ja'la autor djela mu'temed i drugih knjiga, te poznat autoritet Ibn Dževzi el Bagdadi autor mnogih djela iz oblasti aqaida i istorije. ( Vidi Ibn Aqilovo djelo : El Funun 1/30, Ebu Ja'la: Mu'temed str. 35., 41-42, te Ibn Dževzi: Telbisu Iblis str. 135. )

Svi oni skrenuli su na sebe kritička pisanja kasnijih hanbelija, naročito Ibn Kudame i Ibn Tejmije. ( Vidi Ibn tejmije dar' te'arudi el aql wa naql 4/208, Ibn Kudame: Tahrimu nazar fi kutubi ehlil kelam štampano u Londonu 1962 str. 8 pa nadalje. )
Vjerovatno je Ibn Aqil među njima najjasniji u svom racionalnom duhu do mjere da su ga konzervativne hanbelije svrstale u van ehli sunnetske okvire, zbog njihove tvrdnje da je naginjao mu'tezilama. ( Prethodna dva izvora. )


2 ) Skupina koja je previše držala do bukvalnog shvatanja tekstova, daleko od bilo koje uloge razuma u aqaidu. Ova skupina potvrđuje Allahu mjesto i vjeruje kako je on u gornjoj materijalnoj sferi svijeta. Ovi su jako ekstremni po pitanju potvrđivanja Allahu mjesta i „iskušavanja ljudi pitanjem gdje Allah.“ Ovi jednako zadiru i u novonastale teme kelama kao pitanje glasa i harfa tvrdeči kako je i to dvoje vječnog oduvijek porijekla. Ovaj ekstremizam često ih je vodio u žestoke polemike sa drugim islamskim skupinama, a ti teološki obračuni bil bi ponekad i krvavi. Što se konstantno događalo kroz istoriju islama u Bagadadu, Damasku i Kairu, protiv šija, mu'tezila ili ešarija i maturidija, a nekada protiv svih zajedno. ( pogledaj Ibn Asakirevo djelo: Tebjinu kezibil mufteri str. 4. pa nadalje, te Bejeki: Esma' va sifat: predgovor, Izza ibn Abdu Selam: Idahul kelam str. 2-13. Kairsko izdanje. )

Ovakav metod često se kosio sa principima na temelju kojih je Ibn Hanbel tumačio tekstove, stoga je veliki broj islamskih učenjaka ehli sunneta iste nazivao tvrdokorne haševije ( Vidi Nesefijev Bahrul kelam str 5 kao i njegov predgovor. ), oni koji se skrivaju iza belkefe ( j. Riječi potvrđujemo npr Allahu dvije ruke, dva oka, potkoljenicu, ali bez kakvoče i tumačenja), antrpomorfisti, pa iako neki od njih nisu do kraja jasni u svojim antrpomorfističkim stavovima, ipak njihove riječi ili riječi većine njih na to upućuju, a ponekad su u tome i eksplicitne. ( Pogledaj Zehebi: Bejanu Zugulil ilmi ve talebi izdanje Damask 1928 str. 21-23 ).

Ovo ekstremno i antrpomorfističko strujanje jasno dominira hanbelijama do dana danšnjeg, sasvim suprotno od skupine spomenute na početku, koja je bila uvijek manjinska među hanbelijama

3) Postoji skupina kasnijih hanbelija koji su pokušali da zauzmu po njihovim shvatanjima srednji stav. U smislu da spoje tradiciju i razum tako što bi vanjsko značenje teksta na kraju bilo ipak presudno ili što bi se od njega startovalo, ali bez da se negira uloga razuma u oba slučaja, stim da je bukvalno shvatanje nekih tekstova kod njih ipak nadjačalo, bar kada su u pitanju Božanski atributi. Tako da je njihov govor mješavina, nekada se da zapaziti pokušaj udaljavanja od antromorfizma tako što ponavljaju riječi „bez kakvoće“ ili „bez pitanja kako.“

A nekada se u njihovom govoru da uočiti jasan tešbih i tedžsim. Glavni predstavnici ovog strujanja među hanbelijama bi bili: Ibn Kudame el Makdisi, a prije njega Ibn Zagun, zatim porodica Tejmije među kojima će kasnije se roditi poznati Ibn tejmije el Harrani, čiji će stavovi po pitanju Božanskih atributa i potvrde mjesta Allahu izazvati velike diskusije među sunitskom ulemom, da bi predvodnici četiri sunitske škole njegova vremena pokrenuli protiv njega postupak koji je stigao do sultana, te je uhapšen i zatvoren u tvrđavi u Damasku gdje je i ostao sve do svoje smrti. Njegove ideje će kasnije oživjeti reforamtorski pokret selefija iz Nedžda pod vodstvom Muhameda ibn Abdul vehaba ( 1115- 1206 h.g. ), koji će ostati poznati pod nazivom vehabije.

Najznačajnije karakteristike ekstremnih bukvalista hanbelijske škole hadisa

1) Ne dozvoljavaju interpretaciju/ta'vil Kur'anskih i hadiskih tekstova koji se tiču Božanskih atributa, niti dozvoljavaju drugačije shvatanje od doslovnog značenja, čisto jezičkog. Tako svi ajeti i hadisi iz kojih se može razumjeti da Allah ima neke organe ili neki atribut kao „božansko dolaženje“/el medži' ili spuštanje, srdžba ili smještanje na arš itd, tumače se obavezno po svom vanjskom značenju, te nije dozvoljeno nikako da se pribjegava metafori ili nekom drugom jezičkom riješenju koje nije bukvalno. Stoga vjeruju da je Allah dž.š tijelo i supstanca ( džism i dževher ) i da je sklon promjenama kao i stvoreni svijet. Tako mu potvrđuju mjesto i stranu svijeta ( na kojoj je ), lik i trodimenzionalnu bit ( dužinu, širinu, dubinu ). O ovome govori i sam hanbelija Ibn el Dževzi ( iz prve skupine koja svojim stavovima ne odudara od ešarija i maturidija ) : „Vanjske tekstove koji se tiču Božjeg bića protumačili su u duhu osjetilnih pojava i tako Allaha poistovjetili sa stvorenjima. A to je stoga što se nisu kretali među faqihima ( učenjacima islamskog fiqha ), gdje bi sigurno naučili da se manje jasni tekstovi tumače u duhu jasnih i eksplicitnih tekstova.“ ( Imam Abdu Rahman Ibn el Dževzi el Bagdadi el Hanbeli: Telbisu Iblis str. 1/142 ).

2) Obzirom da su ove tekstove shvatili u duhu osjetilnih percepcija, tako su ajete u kojima se spo minje npr „jedullah/Božja ruka ili oči ili bok/strana ili hadise poput: „Ljudska srca su između dva prsta od prstiju Milostivog.“ „Allah je Adema stvorio u svom liku“ protumačili u duhu osjetilnih pojmova, tijela i akcidenata. Tako da vjeruju kako božansko Biče ima stvarni oblik, lice, dva oka, usne, resicu u grlu, kutnjake, dvije ruke, prste, šaku, palac, kažiprst, prsa, butove, pojas bok ili stranu, dvije potkoljenice i dvoje noge... Te vele: „Nismo čuli da se spominje postojanje glave, te tvrde: „moguće Ga ( razumski ) dodirnuti a i da on dodirne, prostorno je udaljen ili blizak čovjeku, a neki su kazali i: Diše.
Suština je pak u tome da su Boga oslikali u dimenzijama i dijelovima. U tome su jako ekstremni. Do mjere da su rekli: Ko negira ova bukvalna značenja i tumači ih metaforično u prenesenom smislu taj niječe Božje atribute a samim tim postaje i nevjernik koji je izašao iz islama, jer poriče Božji govor i hadise Poslanika.
http://www.rijaset.ba/forum/viewtopic.php?f=19&t=335
( nije dovršeno )

[sandra01]

Nije Crvenkapici niko podvalio!!!
Koliko se ja sjecam ,ona je na kraju vuka zahebala

[svojnasvom]

Nije Crvenkapici niko podvalio!!!
Koliko se ja sjecam ,ona je na kraju vuka zahebala

more bit bidne

[fatamorgana]

svojnasvom, hvala na trudu, vrlo poučno,

[Kindzadza]

@svojnasvom,
daj ako ti nije tesko, u tri-cetiri kratke crte sumiraj sta znaci otprilike prvi post i sam naziv teme.

[oridjidji]

U islamu se ništa ne fura nego uci. Krupne su to stvari da bi se furale. Ta prica o Kur'anu i sunnetu operisanom od islamske inteligencije, arapksog jezika, metodologije islamksog prava, mjerodavnih pravila tardžiha ( vaganja između argumenata ) je prića koju vehabije "prodaju" raznim slojevima našeg ali i arapskog društva. -

- korumpirana zvanicna ulema.

- jednostavnost i površina kojom pristupaju.

- ponekad zategnutost i krutost obicnog džamijskog vjerskog puka i ne znanje kako se odnositi prema drugom i drugacijem ( što je donekle prirodno za širi narodni puk) i mnogi drugi razlozi

-bili bi samo neki od razloga uspjeha njihove retorike kod šireg puka...

Ibn Tejmiju ne smatram autoritetom, mislim da postoji masa pametnijih autoriteta koje musliman može iscitavati tako da mu Ibn tejmije nikada ne zatreba. ( Znam da se ova prića ne sviđa našim izdavačima koji dobijaju fine pare i mnoge olakšice da knjige Ibn Tejmije i Ibn Kajjima dođu do šire javnosti, al Bože moj... )

Ibn tejmiju sam živio, duhovno razradio, možda ne sve njegovo procitao, ali se do svega njegovog može doci putem interneta u pdf formatu, s tim da masu toga imam i u kucnoj biblioteci.

Autoriteti koji su ga kritikovali, kritikovali su ga za jasne i razumljive stvari, tako da to nije neko mudro slovo, možda da imam neku stimulaciju detaljno bih ti položio racune.

A ovo taklid ne taklid, budi siguran da nikada nećeš biti u stanju da sam formiraš neku pravnu školu u fikhu od sebe, jer skoro da nema pitanja a po kojem ne postoje oprecni hadisi. Da bi davao prednost jednom hadisu nad drugim trebaju ti mnoge alatke, a za takvo nešto nije ti dovoljan ni doktorat iz islamskog prava. ovo ti govorim kao neko ko je studirao islamsku teologiju, tvoje je hoceš li mi vjerovati ili ne. E sad zašto i kako zahtjevalo bi dužu elaboraciju od nekoliko desetina stranica. Npr. u jednom hadisu kojeg bilježi Buharija stoji da ko dotakne svoj polni organ izgubio je abdest. U hadisu koji bilježi Muslim stoji da to ne kvari abdest. Kojem hadisu dati prednost? Naša hanefijska škola kaže da to ne kvari abdest. Zašto je to ona tako rekla zahtjeva dužu nalizu kao i masa drugih propisa, stoga obican musliman nužno slijedi jednu pravnu školu, makar i doktorirao islamsko pravo. Npr. vehabije se bore protiv onoga što se zove taklid i zagovaraju da musliman uzima hadise po svom nahođenju, ali i sami do u stopu slijede Ibn tejmijino i Ibn el Kajjimovo odvagivanje hadisa.

I jo jednom spominješ neke autoritete koji nisu bili suprotstavljeni ovo stožeru onoga što se danas naziva vehabizmom. Vidi, postoje samo autoriteti koji su pokušali na ohladiti atmosferu prema njemu, oni se nisu sa njim slagali. Svakako postoje i njegovi istomišljenici, ali to su mahom hanbelije antrmporfisti njegova kova. Ako želiš da iole osjetiš koliki je on autoritet za muslimane i u islamskim naucnim krugovima bio prije pronalska nafte i Saudijeske revolucije, pogledaj sav Osmanlijski period od neki 500 godina, da li ga je neko u usta stavljao ili se na njega pozivao. Pogledaj naše bosanske ucenjake Hasana Kafiju, Mustafu Ejubovića šejha Juju, bilo koga nema nigdje ni pomena Ibn Tejmije, osim allahumme možda kod nekog negdje u nekim fusnotama. predmet interesovanja bosanske uleme bila su pisanja Ibn Arebija, klasicna djela islamskog prava hanefijskog mezheba, komentari akaidskih djela kao Nesefevije poslanice u vjerovanju i sl. Ibn tejmiju je nafta oživjela.

Šejh Jusuf el Kardavi u svojoj knizi "Sjecanja" ovako kaže prisjecajuci se na prve dane svojih studija:

بدأت الدراسة بالكلية مع بداية العام الدراسي، وانتظمت صفوف الدراسة من أول يوم، وأقبلت على الدراسة بشغف وحرص وعزم، بعد أن سلمونا عددًا من الكتب، واشترينا عددًا منها، وكانت سُنَّة حميدة من الكلية أن تسلم الطلاب معظم الكتب المقررة، وكتبًا أخرى للمطالعة والاستزادة.

وكان من هذه الكتب الإضافية كتاب (زاد المعاد) للإمام ابن القيم (طبعة صبيح) وهي طبعة غير محققة، ولكنها أفادتني كثيرًا.

وكان هذا من التطور الذي حدث في عهد الإمام المراغي: أن تُقبل كتب ابن تيمية وابن القيم وتوزع على طلاب الأزهر، فقد كان الأزهر قبل ذلك يقاوم فكر هؤلاء، ويحشرهم في زمرة (المجسِّمين).

"Krenuo sam sa studijama sa pocetkom školske godine i pristupio nastavi od prvog dana. Sa velikom ljubavlju i entuzijazmom dao sam se na studiranje. Mi studenti kupili smo dio knjiga, a glavnio dio njih nam je po lijepom obicaju koji je vladao na Azharu predao fakultet. Dali su nam i neke druge knjige na citanje kao nadopunu. Od ovih dodatnih knjiga bile su i knjiga "ZADUL MEAD" od Ibn Kajjima ( izdanje izdavacke kuće Subejha ), bilo je to izdanje koje nije prošlo redakturu, ali mi je jako koristilo. Ovo je bila nova stvar na Azharu u vrijeme rektora Meragija: a to je da se knjige Ibn Tejmije i Ibn Kajjima dijele studentima. Učenjaci Azhara su prije toga žestoko se borili protiv ideja ovih i svrstavai ih u skupinu antrpomorfista." Muzzekkerat (Sjecanja ) šejha Jusufa el Kardavija.


E sad zašto je Azhar popustio ja znam, ali nemam vremena da ti objašnjajem, ali iz istih razloga iz kojih popušta IZ i iz kojih će "popušćati još i još", jer ne lomi se grana... - što je u neku ruku i shvatljivo.
Njoj dobro dođu bokseri kao prof. Hafizović koji skrenu na ovo temu i onda se oni laganice izvuku i dobri i sa ovima i sa onima, keš u džep, i hajmo dalje... te da nije "cafirskih" medija sa ovu stranu federacije njih haman niko ne bi imo barkati. ( Tako da insan treba i toga biti svjestan, e sad ostaju svaciji motivi za sebe baška i obaška ).

To da ćeš tu i tamo išćaćkati nekoga ko je o Ibn tejmiji "u nekom kontekstu" ( ne opcenito ) se lijepo izrazio ne sumnjam, ali ja dobro znam zbog cega su mu prigovarali oni koji su mu prigovarali.
Nije mi poznat tvoj nivo obrazovanja u vjeri, stoga ova debata može biti besmislena i šta god ja da ti prezentujem ti možeš kao "sofista" nastupiti. Ja nemam ništa protiv oprecnog mišljenja, ali argument treba suociti argumentom, a ja ne znam da li ti uopće razumijevaš ovu tematiku. Ukoliko ne poznaješ arapski ti si već na pocetku osakacen za ovaj oblik debate, jer si ogranicen na prevode a oni ti nikada neće dati punu sliku.

O Ibn tejmiji i školi kojoj on pripada donosim ti ovaj tekst u svom prevodu. Shvati kontekst i onda se možda izrodi racionalna debata ukoliko budem sa vremenom na raspolaganju.

Haševije eserije, sljedbenici hadisa


Sebe također nazivaju ehli sunnetom, ehlul hadisom i sljedbenicima esera/tradicije, dok ih neistomišljenici nazivajau haševijama i drže da su antrpomorfisti/mušebbihe i medžessime.

Činjenica je zapravo, da je teško govoriti o haševijama kao jednoj zasebnoj skupini, jer je riječ o nekolicini grupacija koje objedinjuje jedna ideja čija je najznačajnija karakteristika ekstremizam i bukvalno shvatanje tekstova.

Haševizam/Površni/Bukvalni je opće strujanje i način razmišljanja čiji zagovornici pozivaju primjeni hadisa i načela koji su poznati i rašireni, naročito onih izvora koji imaju mjesto i ulogu pouzdanih bez istraživanja ili kritike sadržaja ili lanca prenosilaca koji bilježi.

Neki o haševijama govore kao frakciji a ciljaju svaku skupinu koja sljedi istu metodologiju u aqaidu/vjerovanju. Ibn Rušd islamski filozof iz španije naprimjer veli: „Kada su u pitanju haševije oni kažu put spoznaje Boga je samo objava nikako racija. Odnosno da vjerovanje koje je ljudima stavljeno u obavezu dovoljno je da se smatra obaveznim samim prenošenjem vlasnika poslanice ( tj. Samom tvrdnjom poslanika da e on poslanik i da Bog postoji ), kao i vjerovanje u budući svijet, te druge stvari čiju tačnu bit razum ne bože odrediti. Nema sumnje da je ova frakcija zabludjela, jasno se nazire iz njenih stavova da ona nije shvatila suštinu onog što je želio Zakonodavac ( Allah ) koji je podastro put spoznaje do Njegovog postojanja ( razum ) svima... To je stoga što se da razumijeti iz više od jednog ajeta u Božjoj knjizi, da je Allah pozvao ljude da potvrde Njegovo postojanje upravo racionalnim argumentima koje je podastrao u svojoj Knjizi.
( Ibn Rušd Kešf an Menahidž el Eddille str. 134. )

Temeljni načini haševitskog promišljanja mogu se svrstati u sljedećih nekoliko tačaka:

1 ) Oslanjanje na sami tekst u shvatanju i prihvatanju Božjeg postojanja i vjere općenito, te odbacivanje razuma i razumskog načina argumentacije.

2 ) Pogrešno shvatanje ovih tekstova, koji i sami, kako to veli Ibn Rušd podstiču na korištenje razuma i sadrže u sebi razumsku argumentaciju u podupiranju vjerskih istina. Kur'anski ajeti nisu došli bez razumske argumentacije i dokazivanja.

3 ) Naginjanje bukvalnom shvatanju tekstova što vodi tešbihu i tedžsimu ( antrpomorfizmu ) Tj. pripisivanju atributa stvorenog Tvorcu, kao što su materijalni i tjelesni.

Treba naglasiti da što se tiče ovog zadnjeg temelja a to je shvatanje vjerskih tekstova u duhu tjelesnih i materijalnih pojmova, nije specifično samo za haševije ili one koji bukvalno shvataju određene ajete bez uzimanja onih ajeta koji upućuju na Božju transcedentnost ( bezoblicni nematerijalni Bitak ) kao ajet: „Ništa nije popu Njega, On sve vidi i sve Čuje.“ ( Šura 11. ajet ), nego se antrpomorfizam ( tešbih i tedžsim ) pojavio i u duhu nekih Kelamskih shvatanja pa čak i sufijskih.

Međutim izgleda da je haševitski duh plodno područje za nicanje antropomorfistickih ideja koje unakazuju vjerovanje u Boga, oslikavajući ga u svjetlu ljudskih materijalnih parametara. Ili kako to kažu islamski mutekellimi u svjetlu poređenja pojavnog sa onim što se ne vidi. Na ovu sponu između haševitskog načina razmišljanja i antrpomorfizma upravo upućuje jedan od velikih islamskih mutekellima kada kaže: „ Postojala je skupina jevrejskih, kršćanskih i medžusijskih sveštenika u prvoj generaciji islama, za vrijeme prve četvorice halifa koja je javno prrimila islam. Međutim to će biti kasnije razlogom propagiranja nekih starih ideja među ljudima koji su se sa njima "miješali" /družili a koji nisu bili odgojeni u duhu znanja, od beduina, površnih prenosilaca hadisa i njima sličnih. Ovi su primili ove ideje a da ih nisu bili ni svjesni, niti su shvatali težinu opisivanja Allaha u tim predajama svojstvima nalik ljudskim i stvorenjima.“ ( Vekil islamskog mešihata u osmanlijskom hilafetu Muhamed Zahid el Kevseri u predgovoru knjige od Ibn Asakira Tabjinu kezibil mufteri str. 10 ).

Bez obzira kako je došlo do prvih oblika antrpomorfizma u islamskoj sredini. Putem zavjere ili je plod iste te islamske sredine i lošeg poimanja tekstova, ipak haševizam i poistovjećivanje Božjih atributa sa atributim stvorenog/tešbih, uzelo je maha u muslimanskoj sredini. Tako je pravac dobio predstavnike među različitim skupinama. Ipak većina njih dolazi iz kruga muhaddisa ( prenosilaca hadisa ) koji sebe nazivaju još ehli sunnetom ili sljedbenicima hadisa i tradicije/esera.
Mnogi od njih kasnije pripadali su hanbelijskom mezhebu, iako su neki znalci autoriteti među njima pokušali osuditi ovakvo učenje. ( Npr. Ibn el Dževzi u svom djelu Daf'u šebehi tešbih str. 27. te Ibn Hazm ez Zahiri u svom djelu el Fisal fi el Milel wa Nihal str. 177. )

Postoje također haševije među nekim šijama koji su se pojavljivali u različitim periodima istorije. Oni ih ponekada svrstavaju među šije Ahkbarije. ( Vidi: Dr. Ali Sami En Neššar: Naša'tu fikr el felsefi fil islam. 1/602-603 str. Te Mufid: el evail el Maqalat str. 9. , es senhuti: tešbih wa tanzih risala khatiyya fi dar el ulum ).
Također postoje haševiti i među onima koji su se bavili komentarom Kur'ana kao što su Mukatil ibn Sulejman, Hudžejmi i drugi. ( Vidi: el Milel wa Nihal 1/139 ). Također i haševiti među sufijama poput Salimija i Hilmanija i drugih koji su bili pod njihovim utjecajem. ( Vidi Naš'atu fikr el felsefi 1/612 i 613, te el farqu baynal firaq od Bagdadija 245-250 ) .

Kao što su postojale skupine koje su u potpunosti gajile antrpomorfizam kao što su keramije koje se vjerovatno mogu svrstati u najjasnije zagovarače ove ideje među ehli sunnetom. ( Naš'atu el fikr el falsafi 1/612'616, al farqu bayna al firaq 202-214, Sehir Muhtar: Tadžsim, Muqaddima. )
Svi navedeni ne mogu se uvrstiti među haševije koji doslovno čitaju tekstove, tako da među njima ima pojedinaca i skupina koji su jako daleko otišli u interpretaciji/ta'wil i razumskoj argumentaciji/nuz'a aqliyya.

I pored činjenice da je većina ovih frakcija nestala kroz povijest iz ideološkog života muslimana, ipak duh haševizma i ideje koje uz sebe nosi kao antrpomorfizam, pojavljivale su se i pojavljuju sve do savremneih dana u nekim područjima muslimanskog svijeta. ( Vidi doktorsku disertaciju od Hasan Abdul Latif Šafi' : Nasiruddin Tusi str. 45, rukopis univerziteta London. )

Iz prethodno navedenog jasno se da naslutiti kako ova metodologija odudara od Kur'anskog duha i načina argumentacije koji se upravo samo na razum i poziva a zatim na tekst. Ovakva shvatanja predstavljaju ekstremizam i unose iskrivljen duh u dijalog sa vjerskim tekstovima, jer odbacuju razum u vjerskom razmišljanju.

Što se tiče izraza haševije, neki su rekli da to dolazi od „umetanja i ubacivanja“ jer su ove haševije umetale u islamsko učenje hadise koje Poslanik s.a.v.a. nije izrekao. ( El Mufid : Evailul Maqalat str 9. )

Postoje i druga povijesna tumačenja nastanka ovog termina. Neki ga pripisuju Hasanu el Basriju koji je bio jedan od velikana ta'biina ( druge generacije islama ) čiji se trud i rad ogledao u širenju znanja u Basri. Njegovim predavanjima prisustvovao je veliki broj uglednih i učenih ljudi. Jedne prilike došla je skupina ljudi sa nekim nesuvislim tvrdnjama, te je rekao: Smjestite ove u kraj/hašv kružoka /halke, pa su tako prozvani haševije. Drugi pak smatraju da je razlog nazivanja ovim imenom samo njihovo vjerovanje koje i danas ispoljavaju a koje se temelji na površnom shvatanju da Allah ima mjesto, tj. da je unutar svijeta/hašvel alemi. Odnosno iznad Arša, iznad nebesa, u materijalnom smislu, te da silazi svake noci na Zemaljsko nebo.( el Kevseri: Tebjimu kezibil mufteri str 5. )

Toliko o tome. Mnogi pak savremeni pisci na temu povijesti islamskih grupacija pisali su mnogo toga o ovoj pojavi kao i nekim njenim savremenim oblicima. Ono što želim da istaknem u konačnici jeste da neke od ovih grupacija startuju sa haševitskih polazišta, međutim daljnji tok kretanja istih zadobiva apologetske, skolastičke/kelamske segmente ili čak i neka sufijska obilježja. Ovo se najjasnije u prošlosti vidjelo na keramijskoj i salimijskoj frakciji. Međutim mi ćemo ovdje govoriti o centralnom pitanju haševizma. ( Uvod u islamsku skolastiku dr. Hasan Mahmud eš Šafi' str. 68-72. )

Haševitska vjerovanja u Božje atribute prenesene tradicijom (Sifat el Khabariyya)

Ova vjerovanja skraćeno navodi Abdul Kahir el Bagdadi u svojoj poznatoj knjizi el Farqu baynal firaq, te Šahrastani u djelu el Milal wa Nihal:

1 ) (...) A što se tiče mušebbiha el haševija, navodi El Eša'ri od Muhameda ibn Isa'a da je on prenio od Mudara, Kehmesa i Hadžimisa kako ovi zagovaraju da se njihov Gospodar može dotaći i rukovati, te vele: Iskreni muslimani grle se sa Njim na oba svijeta ukoliko uspiju dostići takav stupanj duhovnim spregama, trudom i i iskrenošću. Ka'bi prenosi od pojedinih kako tvrde da se On može vidjeti očima još na ovom svijetu, te da Ga oni posjećuju kao i On njih.

Davud el Havaribi je imao običaj reći: „Ne pitajte me da li ima spolni organ i bradu, a za sve ostalo možete.“ Neki su ustvrdili kako je njihovo božanstvo: Tijelo, ali ne poput drugih tijela, meso, ali ne poput drugih, krv ali ne kao ostala krv, te ostali atributi. Zatim kažu: Nije sličan ničemu od stvorenja, niti je Njemu što slično. Prenosi se od prethodnog i da je kazao: On je šupalj od vrha do prsa, popunjen u ostalom, guste i kovrđave kose.
Što se tiče pak nekih ajeta u kojima se spominje el Istiva', el vadžh/lice, jedejn/dvije ruke, el dženb/bok/strana, el madži'/dolazak, el itjan/dolazak, favkijje/Uzdignutost i slični izrazi, oni su ih protumačili osjetilno na temelju onoga što se razumije iz tih riječi kada se govori o tijelima i materiji.

Isto tako hadisi u kojima se spominje suret ( slika, lik ) kao što su riječi: „Adem je stvoren na sliku Milostivog.“ Te riječi: „Sve dok Silni ne stavi svoj qadem ( oni su ovo shvatili kao stope ) u vatru.“ Te hadis: „Srce vjernika je između dva prsta Milostivog.“ Zatim predaja: „Ademovu je glinu obrađivao Svojom Rukom četrdeset jutara.“ Zatim riječi: „I stavio je Svoju ruku na moje rame, da sam osjetio hladnoću Njegovih prstiju u prsima“ i sl.
Sve navedeno protumačili su u smislu koji je svojstven atributima tijela.

Uz to su još dodali u predaje raznorazne laži i pripisali ih Poslaniku s.a.v.a. . Večina tog materijala je zapravo preuzeta iz jevrejskih knjiga koje su bile u opticaju u ono vrijeme na istoku. Stoga jer je antrpomorfizam u njima jasno obilježje. Tako su kazali: „Njegove oi su se požalile, pa su Ga meleki posjetili.“ „Plakao je nad potom Nuhovog naroda, dok mu oči nisu prokrvarile.“ „Arš pod njim cili kao jahalica pod gvožđem.“ „Sa svake od strana arša ostalo je prostora ( od Njegove tjelesne mase ) koliko za četiri prsta. Bilježe da je Poslanik s.a.v.a. rekao:

لقيني ربي فصافحني ، و كافحني ، و وضع يده بين كتي ، حتى وجدت برد أنامله .

„Sreo me je moj Gospodar pa se sa mnom rukovao, potapšao me, i stavio ruku na moje rame da sam osjetio hladnoću Njegovih prstiju.“

Jednako tako u svom materijaliziranju jesu i njihove riječi koje se odnose na Kur'an: Da su harfovi/slova Kur'anska i glasovi i stranice ispisane oduvijek od ezela. ( Tj. Muslimani vjeruju kako je Kur'an Božji govor, ali harfovi nisu oduvijek kao ni glasovi, jer su nastali u određenom momentu o.p. ).

Ustvrdili su i još: Nezamisliv je govor koji nije od slova i riječi. U tu svrhu navode i neke predaje koje pripisuju Poslaniku s.a.v.a.: „Allah će na Sudnjem danu pozvati glasom će čuti oni drevni i kasniji narodi.“ Isto tak prenose predaje da je Musa a.s. slušao Božji govor koji je kao zveckanje lanaca. Te tvrde: Selef/prvi naraštaji su na konsenzusu da je Kur'an Božji govor koji nije stvoren. Ko kaže da je stvoren taj je nevjernik. Kur'an je pojam koji podrazumijeva samo ono što je među nama. Mi ga vidimo, čujemo, učimo i pišenmo ... ( el Milel ve Nihal od Šehrestanija 1/104, 105 str. )

Najznačajniji predstavnici selefija, haševija, eserija, njihovi pisci i baština

Knjige islamske baštine koje se bave frakcijama kao el mila wa nihal od Šehrestanija, el farqu baynal firaq od Bagdadija, i sl. navode nekolicinu imena starih ili prvih eserija kojima je spočitan antrpomorfizam ( tešbih i tedžsim ):

Stare ( ili prvi naraštaji/selef) haševije:

1 ) Mudar ibn Muhamed ibn Halid ibn Velid.

2) Ebu Muhamed ed Dabi' el Esdi el Kufi

3) Kehmes ibn el Hasan Ebu Abdullah el Basri 149 h.g.

4) Ahmed ibn Ata' el Hudžejmi el Basri

5) Davud el Havarizmi ( Onaj što je rekao: „Ne pitajte me da li ima polni organ i bradu a sve osim toga me pitajte.“ )

6 ) Mukatil ibn Sulejman. Mufesir ( tumač ) Kur'ana, preselio 150 h.g.

Haševije kasnijih naraštaja

1 ) Hafiz Ebu Asim Hašiš ibn Esrem ibn Esved Nesa'i ( 254. h.g. ), napisao je na temu antrpomorfizma i knjigu: Istikametu va raddu ala ehlil bid'a/ustrajnost na pravom putu i odgovor novotarima.

2 ) Ebu Hilman Dimišqi ( Od njega su se razgranale Hilmanije ).

3 ) Ebu Abdullah Muhammed ibn Kerram 255 h.g. ( osnivač keramija ).

4 ) Muhamed ibn el Hejsem

5) Ed Darimi. Osman ibn Seid es Sidži ( 282 h.g. ). Autor knjige „Naqd ala bišr el Merisi“ /Opovrgavanje stavova Bišra el Merisija. ( Bišr el Merisi je bio racionalista i interpretirao Kur'anske ajete, tj nije doslovno shvaćao ova pitanja kao navedeni. )
Ova knjiga koja je doživjela mnoga izdanja kod selefija i dan danas, ima tako eksplicitne izjave u antrpomorfizmu da se ne mogu nikako drugačije nego kao antrpomorfizam tumačiti.
Štampanje je započelo prije pedesetak godina Pakistanskim izdanjem koje je nosilo naslov: „Odgovor imama Darimija inadžiji Bišru el Merisiju“ a izdanje je priredio Hamid el Fiqi.
- da bi kasnije uslijedila druga izdanja.

6 ) Ebu Bekr ibn Ebi Asim: Ahmed ibn Ebi Amru ibn Asim Dahhak ibn Muhalled eš Šejbani 286 h.g.

7 ) Abdullah sin imama Ahmeda ibn Hanbela 213- 290 h.g. , autor knjige sunnet. Knjiga je prepuna tkz. hadisa koji jasno materijaliziraju Božju Bit.

8 ) Ibn Huzejme: Imam Ebu Bekr Muhamed ibn Ishaq ibn Huzejme es Sullemi en Nejsaburi eš Šaf'i ( sljedbenik Šafije u fiqhu ), haševija u aqaidu. 233-311 h.g.
Autor knjige tevhid i potvrđivanje atributa Gospodaru Uzvišenom. Savremene vehabije, selefije, štampale su knjigu više puta. Allama el kevseri vekil islamskog mešihata u osmanlijskom hilafetu ustvrdio je za ovu knjigu da bi preče bilo da se zove „Knjiga idolopoklonstva“ nego knjiga tevhida. Jer je prepuna apokrifnih predaja koje opisuju Allaha svojstvima tjelesnih bića.

9 ) Ebu Bekr el Khallal. Ahmed ibn Muhamed ibn Harun el Bagdadi el Hanbeli 311 h.g. na ovu temu napisao je knjigu Es Sunne.

10 ) Berbehari el Hanbeli: Ebu Muhamed el Hasan ibn Ali ibn Half el bagdai 233-329 h.g., oživio je haševitske ideje u svojoj knjizi „Šerhu kitabi sunne“. Od njega se bilježe i riječi: Da ko je na vrhu munare bliži je Allahu od onog ispod munare.“

11 ) Assal. Muhaddis Muhamed ibn Ahmed Ibrahim el Asbehani 269- 349 h.g. na temu Božjih atributa napisao je knjigu: „Sunne“

12 ) Taberani. Ebul Kasim Sulejman ibn Ahmed el Lakhmi et Taberani 260- 360 h.g. . Također na ovu temu napisao knjigu es Sunne.

13 ) Al Adžurri. Ebu Bekr Muhamed ibn Husejn el Adžuri (...36. h.g. ) . Na ovu temu napisao knjigu Eš Šeri'a koju su štampale selfije Egipta više puta a priredio Hamid el Fiqi.

14 ) Ebu Šejh; hafiz Abdullah ibn Muhamed ibn Dža'fer ibn Hibban el Asbahani 274-369 h.g. također autor knjige: Es Sunne.

15 ) Darekutni. Ebul Hasan Ali ibn Omer el Bagdadi eš Šafi' 306-385 h.g., autor je više knjiga na temu antrpomorfističkih predaja kao što su: Kitabu nuzul, kitabu sifat, i druge. Sve one su štampane u novije vrijeme od strane selefija, istomišljenika autorovih u razmišljanju i mešrebu.

16 ) Ibn Betta el Abkeri. Abdullah ibn Muhamed ibn Muhamed el Hamdan el Hanbeli. 304 -387 h.g. Autor knjige Šarhul ibana an usuli ahlu sunna wa dijana.“

17 ) hafiz Ibn Mende: Ebu Abdullah Muhamed ibn Ishaq ibn Muhamed ibn Jahja ibn Mende 310-395 h.g. . Autor knjige „redd alal džehmijje“ te knjige „el Iman“.

18 ) Ebu fadl Ebu Vahid ibn Abdul Aziz et Temimi el hanbeli (...410 h.g. ). Autor knjige „I'tiqad imam mubedždžel Ebi Abdillah Ahmed ibn Hanbel.“ Štampana u Kairu u izdanju Hamida el Fiqija.

19 ) el Lalika'i. Ebul Kasim Hibbetullah ibn el Husejn ibn Mensur et Taberi er Razi eš Šafi' 418 h.g. Autor knjige „arhu i'tiqad ehli sunne wal džama'a“ štampane u Mekki. Autor je i nekih drugih knjiga na istu temu. Akođer i knjiga: Šarhu sunne i mezahib ehli sunne.“

20 ) Ebu Muhamed ibn Abdullah Jusuf el Džuvejni otac Imami Haremejna ( ...438 h.g. ). Autor knjige: Risalatun fi istiwa'i wal fawqijjati wa mas'alatul harfi wa sawti wal Kur'anil madžid.“ Knjiga je štampana u sklopu zbira djela „Er resail el munirijje.“

21 ) Ebu Nasr es Sidži el Vaili el Bikri el muhaddis (...444 h.g. ). Autor knjige „l Ibane an usuli dijane.“

22 ) Ebu Osman es Sabuni ( 373-449 h.g. / 983- 1057 g.g. ) Autor knjige: „aqidetu selef wa ashabul hadis.“ Te knjige „zemmul kelam“ i „Faruq fi Sifat.

Hanbelije eserije sljedbenici hadisa

U suštini ove problematike postoje mnogi opravdani razlozi zbog čega treba podvući razliku između Ahmeda ibn Hannbela i mnogih kasnijih učenjaka koji će slijediti njegovu školu.
O ovim hanbelijama može se govoriti kao o zasebnoj grupaciji unutar kelamskih/aqaidskih škola. Razlog tome je rasprostranjenost bukvalizma i ekstremizma, te ponekad jasnog antrpomorfizma među mnogim sljedbenicima ove škole.
Te iako su neki među njima suprotstavili se ovom strujanju, ipak dio njih je ostao manjina unutar većine koje jasno stremila ideologiji tešbiha i tedžsima ( Tešbih poistovjećivanje Božjeg Bića ili nekih Njegovih atributa sa pojavnim materijalnim svijetom. Tedžsim vjerovanje u Božju tjelesnost u smislu da ima trodimenzionalnu veličinu kao materijalne pojave. )

Imam Ahmed bio je jedan od velikana selefa, koji su nastojali precizno i dosljedno da slijedi Kur'ansko-sunetsku metodologiju u prezentaciji vjerovanja, ali nije bio neprijatelj racionalizma, niti haševija. On iako smatra da je zadnja riječ po nekom vjerskom pitanju bilo iz aqaida ili fiqha, vjerodostojan tekst. On ipak nije bio bukvalan u svojim shvatanjima ovih izvora. Jednako tako nije pretendirao neke tekstove na mjesto drugih tekstova i od njih stvarao probleme o kojima nisu govorile prve generacije muslimana.
( Vidi Dar'u ta'rudil aql wa naql od Ibn Tejmije, priredio Muhamed Rešad Salim, izfanje 1972. str. 7/154-156. )

Širenje haševitsko tešbihijske ideologije među mnogim hanbelijama kao i suprotstavljanje jednog dijela hanbelija ovim idejama

Sljedbenici Ahmeda ibn Hanbela kada su u pitanju kelamske teme mogli bi se razvrstati u tri grupacije:

1) Skupina koja je naginjala više racionalizmu i veoma bliska u stavovima sa ešarijama i maturidijama, čak nekada i sa samim mu'tezilama. Najznačajniji njihov predstavnik bi bio Ibn Aqil, svestrani znalac, i predvodnik hanbelija svoga vremena u Bagdadu. Zatim Ebu Ja'la autor djela mu'temed i drugih knjiga, te poznat autoritet Ibn Dževzi el Bagdadi autor mnogih djela iz oblasti aqaida i istorije. ( Vidi Ibn Aqilovo djelo : El Funun 1/30, Ebu Ja'la: Mu'temed str. 35., 41-42, te Ibn Dževzi: Telbisu Iblis str. 135. )

Svi oni skrenuli su na sebe kritička pisanja kasnijih hanbelija, naročito Ibn Kudame i Ibn Tejmije. ( Vidi Ibn tejmije dar' te'arudi el aql wa naql 4/208, Ibn Kudame: Tahrimu nazar fi kutubi ehlil kelam štampano u Londonu 1962 str. 8 pa nadalje. )
Vjerovatno je Ibn Aqil među njima najjasniji u svom racionalnom duhu do mjere da su ga konzervativne hanbelije svrstale u van ehli sunnetske okvire, zbog njihove tvrdnje da je naginjao mu'tezilama. ( Prethodna dva izvora. )


2 ) Skupina koja je previše držala do bukvalnog shvatanja tekstova, daleko od bilo koje uloge razuma u aqaidu. Ova skupina potvrđuje Allahu mjesto i vjeruje kako je on u gornjoj materijalnoj sferi svijeta. Ovi su jako ekstremni po pitanju potvrđivanja Allahu mjesta i „iskušavanja ljudi pitanjem gdje Allah.“ Ovi jednako zadiru i u novonastale teme kelama kao pitanje glasa i harfa tvrdeči kako je i to dvoje vječnog oduvijek porijekla. Ovaj ekstremizam često ih je vodio u žestoke polemike sa drugim islamskim skupinama, a ti teološki obračuni bil bi ponekad i krvavi. Što se konstantno događalo kroz istoriju islama u Bagadadu, Damasku i Kairu, protiv šija, mu'tezila ili ešarija i maturidija, a nekada protiv svih zajedno. ( pogledaj Ibn Asakirevo djelo: Tebjinu kezibil mufteri str. 4. pa nadalje, te Bejeki: Esma' va sifat: predgovor, Izza ibn Abdu Selam: Idahul kelam str. 2-13. Kairsko izdanje. )

Ovakav metod često se kosio sa principima na temelju kojih je Ibn Hanbel tumačio tekstove, stoga je veliki broj islamskih učenjaka ehli sunneta iste nazivao tvrdokorne haševije ( Vidi Nesefijev Bahrul kelam str 5 kao i njegov predgovor. ), oni koji se skrivaju iza belkefe ( j. Riječi potvrđujemo npr Allahu dvije ruke, dva oka, potkoljenicu, ali bez kakvoče i tumačenja), antrpomorfisti, pa iako neki od njih nisu do kraja jasni u svojim antrpomorfističkim stavovima, ipak njihove riječi ili riječi većine njih na to upućuju, a ponekad su u tome i eksplicitne. ( Pogledaj Zehebi: Bejanu Zugulil ilmi ve talebi izdanje Damask 1928 str. 21-23 ).

Ovo ekstremno i antrpomorfističko strujanje jasno dominira hanbelijama do dana danšnjeg, sasvim suprotno od skupine spomenute na početku, koja je bila uvijek manjinska među hanbelijama

3) Postoji skupina kasnijih hanbelija koji su pokušali da zauzmu po njihovim shvatanjima srednji stav. U smislu da spoje tradiciju i razum tako što bi vanjsko značenje teksta na kraju bilo ipak presudno ili što bi se od njega startovalo, ali bez da se negira uloga razuma u oba slučaja, stim da je bukvalno shvatanje nekih tekstova kod njih ipak nadjačalo, bar kada su u pitanju Božanski atributi. Tako da je njihov govor mješavina, nekada se da zapaziti pokušaj udaljavanja od antromorfizma tako što ponavljaju riječi „bez kakvoće“ ili „bez pitanja kako.“

A nekada se u njihovom govoru da uočiti jasan tešbih i tedžsim. Glavni predstavnici ovog strujanja među hanbelijama bi bili: Ibn Kudame el Makdisi, a prije njega Ibn Zagun, zatim porodica Tejmije među kojima će kasnije se roditi poznati Ibn tejmije el Harrani, čiji će stavovi po pitanju Božanskih atributa i potvrde mjesta Allahu izazvati velike diskusije među sunitskom ulemom, da bi predvodnici četiri sunitske škole njegova vremena pokrenuli protiv njega postupak koji je stigao do sultana, te je uhapšen i zatvoren u tvrđavi u Damasku gdje je i ostao sve do svoje smrti. Njegove ideje će kasnije oživjeti reforamtorski pokret selefija iz Nedžda pod vodstvom Muhameda ibn Abdul vehaba ( 1115- 1206 h.g. ), koji će ostati poznati pod nazivom vehabije.

Najznačajnije karakteristike ekstremnih bukvalista hanbelijske škole hadisa

1) Ne dozvoljavaju interpretaciju/ta'vil Kur'anskih i hadiskih tekstova koji se tiču Božanskih atributa, niti dozvoljavaju drugačije shvatanje od doslovnog značenja, čisto jezičkog. Tako svi ajeti i hadisi iz kojih se može razumjeti da Allah ima neke organe ili neki atribut kao „božansko dolaženje“/el medži' ili spuštanje, srdžba ili smještanje na arš itd, tumače se obavezno po svom vanjskom značenju, te nije dozvoljeno nikako da se pribjegava metafori ili nekom drugom jezičkom riješenju koje nije bukvalno. Stoga vjeruju da je Allah dž.š tijelo i supstanca ( džism i dževher ) i da je sklon promjenama kao i stvoreni svijet. Tako mu potvrđuju mjesto i stranu svijeta ( na kojoj je ), lik i trodimenzionalnu bit ( dužinu, širinu, dubinu ). O ovome govori i sam hanbelija Ibn el Dževzi ( iz prve skupine koja svojim stavovima ne odudara od ešarija i maturidija ) : „Vanjske tekstove koji se tiču Božjeg bića protumačili su u duhu osjetilnih pojava i tako Allaha poistovjetili sa stvorenjima. A to je stoga što se nisu kretali među faqihima ( učenjacima islamskog fiqha ), gdje bi sigurno naučili da se manje jasni tekstovi tumače u duhu jasnih i eksplicitnih tekstova.“ ( Imam Abdu Rahman Ibn el Dževzi el Bagdadi el Hanbeli: Telbisu Iblis str. 1/142 ).

2) Obzirom da su ove tekstove shvatili u duhu osjetilnih percepcija, tako su ajete u kojima se spo minje npr „jedullah/Božja ruka ili oči ili bok/strana ili hadise poput: „Ljudska srca su između dva prsta od prstiju Milostivog.“ „Allah je Adema stvorio u svom liku“ protumačili u duhu osjetilnih pojmova, tijela i akcidenata. Tako da vjeruju kako božansko Biče ima stvarni oblik, lice, dva oka, usne, resicu u grlu, kutnjake, dvije ruke, prste, šaku, palac, kažiprst, prsa, butove, pojas bok ili stranu, dvije potkoljenice i dvoje noge... Te vele: „Nismo čuli da se spominje postojanje glave, te tvrde: „moguće Ga ( razumski ) dodirnuti a i da on dodirne, prostorno je udaljen ili blizak čovjeku, a neki su kazali i: Diše.
Suština je pak u tome da su Boga oslikali u dimenzijama i dijelovima. U tome su jako ekstremni. Do mjere da su rekli: Ko negira ova bukvalna značenja i tumači ih metaforično u prenesenom smislu taj niječe Božje atribute a samim tim postaje i nevjernik koji je izašao iz islama, jer poriče Božji govor i hadise Poslanika.
http://www.rijaset.ba/forum/viewtopic.php?f=19&t=335
( nije dovršeno )

Pročitao sam tvoj post u dahu. I iz njega se da zaključiti da i unutar hanbelijske pravne škole ima razilaženja i podijela među mišljenjima o poimanju akide i samoga Boga i da među njima ima i onih koji su po svome nauku umjereni i oni koji su ekstremni. Zašto na isti način nebi postupao i o svim ostalim pravcima u Islamu i podrijedio ih istoj analizi? Kada pričamo o sljedbenicima svih pravnih škola , ne ulemi već o običnom puku, mnogi o akidi uopšte ne nauče od svojih autoriteta jer nisu dosljednji u njihovom sljeđenju i iste uopste ne slijede u njihovom poimanju akide jer Islam uće od svojih najbližih ili ga uće sami, tek neki svoju naobrazbu steknu pred nekim alimom, zato smatram veoma ružnim i lošim poistovječivanje njih sa ulemom čije poimanje Islama slijede jer mnogi ne preskoće ni osnovna saznanja o vjeri. Zato se učenjaci ne mogu poistovijetiti sa običnim pukom.

Uzećemo kao predmet posmatranja, jednog našeg prosječnog Bosanca koji pročita Ilmihal Bilala Hasanovića i na jedan priprost način nauči nešto o Islamu, često se ne dotićući onih gorljivih pitanja između muslimana i stvari koji se dotiću toga kako Bog izgleda i dali je Arš tri metra ili kilometar i dali je Allah vezan za njega ili ne. Oni smatraju da takvo što nisu u stanju da odagnaju i klone se toga jer je Allah s razlogom sakrio nevidljivi svijet od ljudi, o Allahu znaju samo ono što o Njemu u Kur`anu pročitaju, veličaju njegova imena i osobine. O tome dali ima ruke ili ne, opasno je i razmišljati, Allah nam je otkrio tek onoliko koliko mozemo i treba da znamo. Svako ko uzme hadisku zbirku i pročita hadise o Allahovim rukama, potkoljenici, licu, izgledu uopšte nemože da to pojmi, niti o tome da svoj sud, to je kušnja i za učene, a i za sve one koji o islamu imaju elementarno znanje ili nikakvo znanje. Da bi protumačio pojedini hadis moraš biti vrstan poznavalac hadisa, poznavati sve što se tog hadisa tiće, od lanca prenosilaca, pouzdanosti istih, dali seže ili ne seže do generacije koja ga prenosi tj. dali se na svome putu preko generacija prekida i gdje, dali ga podupire neki drugi hadis ili više njih, dali postoji sličan hadis i td, i opet pored svega ostaje pitanje kako se čovjek usudi razmišljati o gajbu tj. onome što je skriveno i donositi fetve na tu temu. To mogu samo istaknuti poznavaoci kur`ana i hadisa. Međutim i oni se mogu dovesti u zabludu razmišljajući o stvarima koje podpadaju u gajb jer znanje o tome nam je skriveno, te smo time odmah dovedeni u kušnju davajući svoje mišljenje o nečemu što nemožemo znati i pojmiti.

Alimi i ako pogriješe na svome putu, pa Allah je taj koji poznaje njihova srca, njihov nijjet, njihove nedoumice i probleme ka rasuđivanju i način na koji su došli do toga da o Allahu kažu što i ne mora biti tačno, na kraju Allah je taj koji prašta onima koji se iskreno kaju, pa nikada nemožemo znati dali je oprostio nekome od svih tih autoriteta koji su doveli nekoga u zabludu svojim tumačenjem i koji su na svome putu nauke pogriješili i dali su oni revidirali svoje učenje prije smrti i pokajali se...

Uzeću jedan ajet i dva prevoda istog ajeta, rijeć je o 64 ajetu sure el maida koji ćemo osmotriti:

Korkut prevod:

Jevreji govore: "Allahova ruka je stisnuta!" Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On udjeljuje koliko hoće! A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačaće kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje. Mi smo ubacili među njih neprijateljstvo i mržnju sve do Smaka svijeta. Kad god pokušaju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi. Oni nastoje na Zemlji smutnju praviti, a Allah ne voli smutljivce.(64)

Mlivo prevod:

I govore jevreji: "Ruka Allahova je vezana." Sapete neka su ruke njihove i prokleti neka su zbog onog šta govore. Naprotiv, ruke Njegove su raširene, opskrbljuje kako hoće. I sigurno će ono šta ti je objavljeno od Gospodara tvog povećati mnogima od njih pretjerivanje i nevjerovanje. A ubacili smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Dana kijameta. Kad god potpale vatru za rat, ugasi je Allah. I trude se na Zamlji fesadom; a Allah ne voli mufside.(64)

Vidiš u Kur`anu su spomenute Allahove ruke, vjerovati da ih ima figurativno je dozvoljeno, poistovjetiti ih sa nečim stvorenim nije, razmisljati o tome otvara put u zabludu, a donjeti svoj sud o tome je novotarija...

Muslimane pored Kur`ana i Sunneta može najbolje naučiti historija Islama. Dok se Islam širio arabijskim ostrvom gdje narod nije imao golemo filozofsko znanje, Islam se prenosio i tumačio na jednostavan način, kada se Islam raširio dijelovima gdje se nije govorio arapski jezik, došlo je do razvodnjavanja tumačenja i nastanak novih metodologija tumačenja, kako bi se slomila postojeća filozofska argumentacija osvojenih naroda i Islam prenjeo što lakše njima.

Jednu stvar ne treba zanemariti u tome svemu, a to je da je vjera sa smrču poslanika s.a.v.s. bila upotpunjena, ono što je preostalo muslimanima nakon toga je bilo slijeđenje. O tome nam je nešto više rekao imam Malik:

Ko uvede u Islamu novotariju koju on vidi lijepom, takav priziva da je Muhammed iznevjerio poslanicu jer Allah Uzvišeni kaže: 'Danas sam vam vašu vjeru usavršio, i blagodat prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjerom', pa ono što tada nije bilo od vjere, ne može biti danas vjerom.

Poslanik s.a.v.s. iza sebe je ostavio muslimane koji su se vremenom podijelili na sve ono što imamo danas. Danas obični puk sebe nemože svrstati u ešerije ili maturidije, pa čak i u selefije koje su porinute u bukvalizmu...

Islam je bijelo platno na kojem njegovi sljedbenici ostavljaju mrlje, rijetki su oni koji te mrlje otklanjaju i nastoje svojim govorom da ujedine muslimane, zauzimajući neutralan stav među svim suprostavljenima...

[svojnasvom]

Pročitao sam tvoj post u dahu. I iz njega se da zaključiti da i unutar hanbelijske pravne škole ima razilaženja i podijela među mišljenjima o poimanju akide i samoga Boga i da među njima ima i onih koji su po svome nauku umjereni i oni koji su ekstremni.

Tacno je postoje i njihove slobode su u tim zemljama jako ogranicene, knjigu jednog takvog hanbelije koji kritizira dosta toga u hanbelijskom naslijeđu sam preveo i ona će uskoro izaci, ali je ovaj čovjek dobio duge godine kucne izolacije i neke vrste pritvora, ostajanja bez posla itd., a prije toga je radio u ozbiljnim akademskim institucijama jedne od tih država.

Zašto na isti način nebi postupao i o svim ostalim pravcima u Islamu i podrijedio ih istoj analizi?

Sve treba podvrgnuti, ali je eskstremizam i nametanje najvidnije na ovima nažalost, oni će sa tobom bataliti prijateljstvo zbog jedne knjige, kritike i manje od toga.


Kada pričamo o sljedbenicima svih pravnih škola , ne ulemi već o običnom puku, mnogi o akidi uopšte ne nauče od svojih autoriteta jer nisu dosljednji u njihovom sljeđenju i iste uopste ne slijede u njihovom poimanju akide jer Islam uće od svojih najbližih ili ga uće sami,


Ove stvari iz akaida i ne uci šira narodna masa. Mi u džamiji u mejtefu kao djeca naucimo Božje atribute a jedan od njih je muhalefetul lil havadis/da Bogu nije ništa slićno, što znaći i da ne podlijeđe vremenu i prostoru. Onda proucimo par ilahija Gdje je brate tvoj Gospodar gdje je njegov dom okreni se dragi brate svuda stoji On. - To je ono što sada izvodi Zabranjeno pušenje. I tu je tacka. I tako i treba, ali ovi ljudi iskušaju ljude pitanjem: Gdje Allah. Te Hem što nisu u pravu, hem što su nametljivi, hem što su u stanju da te nevjernikom dok keks kažeš proglase.
Znam neki njihovi obrazovaniji služe se pismenijim metodama, ali zašto nama treba uvoditi neke nove islame ovakve vrste. Ovdje treba oživjeti samo postojeće. Nemam protiv da neko u svojoj intimi gaji neka druga shvatanja, kao npr. šije, ali njihova shvatanja nikada neće izaci iz okvira vjerskog i preci u socijalni i društveni problem, s druge strane ti se ljudi znaju razici u mišljenju sa tobom, ali uvijek će te ostati prijatelji ili u najmanju ruku reeakcija će biti drugacija. S ovima se raziđi samo po pitanju neke sitnice i sve se postavlja drugacije. Normalno i oni su da ne kažem "mutirali" postali sofisticiraniji, ali je to plitko, kad malo zagrebeš po površini odmah dolazi do izražaja nešta drugo. Ovakvo je barem moje iskustvo.

tek neki svoju naobrazbu steknu pred nekim alimom, zato smatram veoma ružnim i lošim poistovječivanje njih sa ulemom čije poimanje Islama slijede jer mnogi ne preskoće ni osnovna saznanja o vjeri. Zato se učenjaci ne mogu poistovijetiti sa običnim pukom.

Slažem se, ali tim mladim ljudima treba IZ da omogući druge i drugacije perspektive gledanja. S druge strane ako se kidaju rodbinske veze, ne nazivaju selami, s podozrenjem gledaju drugi, onda treba i te mlade sljedbenike kuditi.

Uzećemo kao predmet posmatranja, jednog našeg prosječnog Bosanca koji pročita Ilmihal Bilala Hasanovića i na jedan priprost način nauči nešto o Islamu, često se ne dotićući onih gorljivih pitanja između muslimana i stvari koji se dotiću toga kako Bog izgleda i dali je Arš tri metra ili kilometar i dali je Allah vezan za njega ili ne.

U Bilalovom Ilmihalu za odrasle jasno stoji da Uzvišeni Allah nema mjesta. Ako želiš navest ću ti i stranicu i broj.

Oni smatraju da takvo što nisu u stanju da odagnaju i klone se toga jer je Allah s razlogom sakrio nevidljivi svijet od ljudi, o Allahu znaju samo ono što o Njemu u Kur`anu pročitaju, veličaju njegova imena i osobine. O tome dali ima ruke ili ne, opasno je i razmišljati, Allah nam je otkrio tek onoliko koliko mozemo i treba da znamo. Svako ko uzme hadisku zbirku i pročita hadise o Allahovim rukama, potkoljenici, licu, izgledu uopšte nemože da to pojmi, niti o tome da svoj sud, to je kušnja i za učene,

Ovo nije nikakva kušnja jer u arapskom jeziku postoje mnogi oblici metafore stoga niti jedan komentator Kur'ana nije tako razumio ove ajete. Niti selefijski Taberi, niti Ibn Kesir, niti Zamahšeri, niti razi niti bilo ijedan relevantan komentator Kur'ana. Jednako važi i za hadise, tako ih nije shvatio niti Ibn Hadžer komentator Buharije, niti Nevevi Komentator Muslima, niti bilo ko osim Ibn Tejmije i šačice antrpomorfista koje je nafta izbacila u "žižu interesovanja". Pa čak i oni sami negdje priznaju postojanje metarore u tim i slićnim tekstovima, međutim problem nastaje kada se to plasira kao autenticni islam, kada se proglašavaju drugi muslimani zabludjelim, kada iz cijelog konteksta bukvalizma rodi se terorizam itd.


a i za sve one koji o islamu imaju elementarno znanje ili nikakvo znanje. Da bi protumačio pojedini hadis moraš biti vrstan poznavalac hadisa, poznavati sve što se tog hadisa tiće, od lanca prenosilaca, pouzdanosti istih, dali seže ili ne seže do generacije koja ga prenosi tj. dali se na svome putu preko generacija prekida i gdje, dali ga podupire neki drugi hadis ili više njih, dali postoji sličan hadis i td, i opet pored svega ostaje pitanje kako se čovjek usudi razmišljati o gajbu tj. onome što je skriveno i donositi fetve na tu temu. To mogu samo istaknuti poznavaoci kur`ana i hadisa.

Stoga ljude treba savjetovati da slijede samo istaknute prvake u hadisima kao što su Ibn Hadžer, Sujuti, Sehavi, dva hafiza Irakija itd. i da se kanu Ibn tejmije i njegove škole. To sjeckanje rijeci iz konteksta kao kod ajeta koji si naveo upravo kvari suštinu onog što se želi reci. Npr. ajeti: Jevreji kažu Božja ruka je stisnuta, ne obje njegove ruke su ispružene i On udjeljuje koliko hoće." su jedna prelijepa metafora za Božje darivanje, svako razuman prije nego padne pod indoktrinaciju razumijet će da je Allah sa ovim želio da kaže kako Njegovoj neizmjernoj dobroti nema kraja, a da niježelio da kaže kako On ima dvije ruke.

Međutim i oni se mogu dovesti u zabludu razmišljajući o stvarima koje podpadaju u gajb jer znanje o tome nam je skriveno, te smo time odmah dovedeni u kušnju davajući svoje mišljenje o nečemu što nemožemo znati i pojmiti.

Bog ima svoja nužna svojstva i čovjek je dužan da razmišlja o tome. Da li ga ima ili nema? Ako ga ima kakav bi trebao da bude? Jesu li tri ili jedan ili je jedan od tri suštine itd. Kur'an se u sve ove stvari zalazi raspravlja. On je dinamićna knjiga i nije hamajlija. Kur'an je knjiga rasprave. "O Nuhu ti sa nama rapravljao i mnogo si to cinio." "I sa sljedbenicima knjige raspravljajete na najljepši mogući način" "I sa njima raspravlja najbolje što je moguće" i masa toga.
Svakako sa svakim u skladu njegovog poimanja i obrazovanja. problem ovih je što oni ne vode raprave "dijalog". Kod njih je u pitanju "telkin". Telkin ti je ono kad hodža na kaburu mrtvacu kaže reci La ilahe illallah. E tako selefije, kod njih je sve jasno i odašiljać je u funkciji a prijemnik se obatalio.

Alimi i ako pogriješe na svome putu, pa Allah je taj koji poznaje njihova srca, njihov nijjet, njihove nedoumice i probleme ka rasuđivanju i način na koji su došli do toga da o Allahu kažu što i ne mora biti tačno, na kraju Allah je taj koji prašta onima koji se iskreno kaju, pa nikada nemožemo znati dali je oprostio nekome od svih tih autoriteta koji su doveli nekoga u zabludu svojim tumačenjem i koji su na svome putu nauke pogriješili i dali su oni revidirali svoje učenje prije smrti i pokajali se...

S ovim se slažem, ali nekada kada čitaš literaturu nekih kao Ibn Tejmije vidiš da to prelazi granice traganja i uzima formu huškanja. Vec sam ti govorio o ratovima na koje je huškao a i retorici njegovh ucenjaka danas.
Meni je drago da ti ovako razmišljaš, ali ja imam i životno iskustvo sa tim krugovima i kako to izgleda iz njih izaci ili jednako ne misliti. IZ svoj nerad na svakom planu prikriva ovim jednostavnim objašnjenjima koja jesu tacna iz neke nevine perspektive, ali u realnom životu oni ništa ne poduzimaju. Nakon što je otišao "ogavni" komunizam oni su se lijepo uhljebili i nekako najviše vole da glume "mudrog Lukmana" koji sa strane posmatra i onako kao mudrac odvaguje što bi rekli u preporodu "Samo naprijed naši tamburaši"- zbog ovoga i slićnog obićni vjerski puk im laje sve pod spisku čim im okrene leđa, u osnovi ih iz neke nužde uvažava i trpi, ali ih duboko u sebi ne voli.


Uzeću jedan ajet i dva prevoda istog ajeta, rijeć je o 64 ajetu sure el maida koji ćemo osmotriti:

Korkut prevod:

Jevreji govore: "Allahova ruka je stisnuta!" Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On udjeljuje koliko hoće! A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačaće kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje. Mi smo ubacili među njih neprijateljstvo i mržnju sve do Smaka svijeta. Kad god pokušaju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi. Oni nastoje na Zemlji smutnju praviti, a Allah ne voli smutljivce.(64)

Mlivo prevod:

I govore jevreji: "Ruka Allahova je vezana." Sapete neka su ruke njihove i prokleti neka su zbog onog šta govore. Naprotiv, ruke Njegove su raširene, opskrbljuje kako hoće. I sigurno će ono šta ti je objavljeno od Gospodara tvog povećati mnogima od njih pretjerivanje i nevjerovanje. A ubacili smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Dana kijameta. Kad god potpale vatru za rat, ugasi je Allah. I trude se na Zamlji fesadom; a Allah ne voli mufside.(64)

Vidiš u Kur`anu su spomenute Allahove ruke, vjerovati da ih ima figurativno je dozvoljeno, poistovjetiti ih sa nečim stvorenim nije, razmisljati o tome otvara put u zabludu, a donjeti svoj sud o tome je novotarija...

Iz ovih ajeta sve što treba razumijeti jeste da je Bog/Allah darežljiv, a da su ti Jevreji koji su tako rekli zapravo oni škrti. Ako meni ne vjeruješ a ti pitaj prof. Durakovića, on ti je barem kod nas neka faca u arapskoj lingvistici.

Muslimane pored Kur`ana i Sunneta može najbolje naučiti historija Islama. Dok se Islam širio arabijskim ostrvom gdje narod nije imao golemo filozofsko znanje, Islam se prenosio i tumačio na jednostavan način, kada se Islam raširio dijelovima gdje se nije govorio arapski jezik, došlo je do razvodnjavanja tumačenja i nastanak novih metodologija tumačenja, kako bi se slomila postojeća filozofska argumentacija osvojenih naroda i Islam prenjeo što lakše njima.

Da ne budeš bukvalan ne treba ti nikakva filozofija, dovoljan ti je i sami arapski jezik. Stoga najpoznatiji selefijski komentator Kur'ana iz prva 3 zlatna stoljeća islama Imam Taberi i nije bio antrpomorfist kao hanbelije. Stoga ga je hanbelijska masa zatvorila u kuću i ubila pod optužbom da je bezbožnik i rafidija ( šija ). Zatim ovo je jeftina vehabijska trica da je filozofija unazadila napredak islama i to je tema za koju bi se dalo raksusurivati, ali pojednostavljeno halife koje su voljele filozofiju mnogo su se ponosnije ponašale nego one koji nisu. Cuveni Mu'tesim koji je zaprijetio kolonom vojske od Bagdada do... za samu jednu zaroobljenu muslimansku bio je mu'tezila/racionalista i nikako nije volio hanbelijske bukvalce.

Jednu stvar ne treba zanemariti u tome svemu, a to je da je vjera sa smrču poslanika s.a.v.s. bila upotpunjena, ono što je preostalo muslimanima nakon toga je bilo slijeđenje. O tome nam je nešto više rekao imam Malik:

Ko uvede u Islamu novotariju koju on vidi lijepom, takav priziva da je Muhammed iznevjerio poslanicu jer Allah Uzvišeni kaže: 'Danas sam vam vašu vjeru usavršio, i blagodat prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjerom', pa ono što tada nije bilo od vjere, ne može biti danas vjerom.

Smrću Poslanika s.a.v.a. vjera je upotpunjena, a Kur'an i sunnet su dali šire naznake kako da se razvija islamsko pravo, odgoj tj. tesavvuf, filozofija- mudrost i racionalna argumentacija, te je muslimanski um u 1400 godina napredovao i stvarao, ukinuti to sve znacilo bi ostati bez icega. Ova vjera pa tako i vjerovanje i vjerozakon došli su za sva vremena, stoga su prve generacije udarile temelje, a na osnovu tih temelja nastale su pravne škole, filozofske škole, tesavufski pravci itd. Ja ne znam kako bi izgledala ta vjera koju bi covjek lišio muslimnskom intelektualnog promišljanja od 1400 godina, a to promišljanje ima status konzensuza svih muslimana, a konsenzus je kategoričan argumenta u islamskog pravu a sam je izveden iz Kur'ana i sunneta.

Poslanik s.a.v.s. iza sebe je ostavio muslimane koji su se vremenom podijelili na sve ono što imamo danas. Danas obični puk sebe nemože svrstati u ešerije ili maturidije, pa čak i u selefije koje su porinute u bukvalizmu...


Zašto onda obicnom puku nametat ove teme. Obzirom da su one nametnute, odgovornost dužnih u IZ je da se sa njima u koštac uhavti, moje je samo dobrovljno koliko imam volje i nergije.

Islam je bijelo platno na kojem njegovi sljedbenici ostavljaju mrlje, rijetki su oni koji te mrlje otklanjaju i nastoje svojim govorom da ujedine muslimane, zauzimajući neutralan stav među svim suprostavljenima...

Islam ima svoje discipline, usul fiqh, aqaid, hadis itd. Nemoguće je po pitanju svih ovih stvari imati isto mišljenje to zna i medreslija u prvoj godini. Imati oprecno mišljenje ne znaci ne biti jedinstven. A jedinstvo ovdje nije tema. Ja znam da oni koji se kriju iza jedinstva nemaju za polazište niti jedinstvo niti znanje u vecini slucajeva, jer sa tim ljudima ne možeš opušteno trazgovarati. Obicno tako dođu sa strane neke instrukcije "sad je vrijeme jedinstva" i oni pocnu o tome. Ja mogu biti jedinstven i sa bošnjakom ateistom po pitanju našeg bosanskog pitanja, ali da li to znaći da trebam zanemariti ideološke poglede na neke temeljne postavke o životu između mene i njega.

Da pojednostavim:

- Imamo vehabije teroriste

- Imamo one koji to nisu i ja i oni možemo fino razgovarati o svemu, a ostati braća, praksa je pokazala da nije baš tako.

- Imamo one koji u svemu samo gledaju da barnu IZ i isprovociraju je.

- Imamo IZ koja se uhljebila i glumi "lažnog mudraca."

itd.

[oridjidji]

Tacno je postoje i njihove slobode su u tim zemljama jako ogranicene, knjigu jednog takvog hanbelije koji kritizira dosta toga u hanbelijskom naslijeđu sam preveo i ona će uskoro izaci, ali je ovaj čovjek dobio duge godine kucne izolacije i neke vrste pritvora, ostajanja bez posla itd., a prije toga je radio u ozbiljnim akademskim institucijama jedne od tih država.

Sve treba podvrgnuti, ali je eskstremizam i nametanje najvidnije na ovima nažalost, oni će sa tobom bataliti prijateljstvo zbog jedne knjige, kritike i manje od toga.

Ove stvari iz akaida i ne uci šira narodna masa. Mi u džamiji u mejtefu kao djeca naucimo Božje atribute a jedan od njih je muhalefetul lil havadis/da Bogu nije ništa slićno, što znaći i da ne podlijeđe vremenu i prostoru. Onda proucimo par ilahija Gdje je brate tvoj Gospodar gdje je njegov dom okreni se dragi brate svuda stoji On. - To je ono što sada izvodi Zabranjeno pušenje. I tu je tacka. I tako i treba, ali ovi ljudi iskušaju ljude pitanjem: Gdje Allah. Te Hem što nisu u pravu, hem što su nametljivi, hem što su u stanju da te nevjernikom dok keks kažeš proglase.
Znam neki njihovi obrazovaniji služe se pismenijim metodama, ali zašto nama treba uvoditi neke nove islame ovakve vrste. Ovdje treba oživjeti samo postojeće. Nemam protiv da neko u svojoj intimi gaji neka druga shvatanja, kao npr. šije, ali njihova shvatanja nikada neće izaci iz okvira vjerskog i preci u socijalni i društveni problem, s druge strane ti se ljudi znaju razici u mišljenju sa tobom, ali uvijek će te ostati prijatelji ili u najmanju ruku reeakcija će biti drugacija. S ovima se raziđi samo po pitanju neke sitnice i sve se postavlja drugacije. Normalno i oni su da ne kažem "mutirali" postali sofisticiraniji, ali je to plitko, kad malo zagrebeš po površini odmah dolazi do izražaja nešta drugo. Ovakvo je barem moje iskustvo.

Slažem se, ali tim mladim ljudima treba IZ da omogući druge i drugacije perspektive gledanja. S druge strane ako se kidaju rodbinske veze, ne nazivaju selami, s podozrenjem gledaju drugi, onda treba i te mlade sljedbenike kuditi.

U Bilalovom Ilmihalu za odrasle jasno stoji da Uzvišeni Allah nema mjesta. Ako želiš navest ću ti i stranicu i broj.

Nije ni prvi ni zadnji kojem se to desilo... U arapskom svijetu, manjina je pod sapom vecine. Od Saudije, Sirije, Jemena, Bahreina i drugih, ulemin pravac odredjuje i npoliticki odnos prema manjini...

-----------------------------------------------------------------------------

Ekstremizam ili fanaticnost nije dobra ni u cemu, pa ni u vjeri. Brada i necije kratke tole nisu mjerilo necije zastranjenosti, zastranjenost se ogleda u tome sta govori i radi. Druzio sam se sa mnogim muslimanima oprecnih shvatanja sa mojim, kroz poznanstva sam upoznao razlitice profile ljudi u Islamu i mogu ti reci ekstremi se sami po sebi poznaju i najbolje ih se kloniti.

---------------------------------------------------------------------------

Problem je sto sreces ljude koji su nepopustljivi, u neku ruku fanaticni, pa sta god im kazes, dobijes odgovor tipa, "upravu si ti brate, ali Allah najbolje zna" pa nastavi po svom kao sto je i do sad ili "dobro je to sto kazes, ali nije to tako ". Na kraju se svodi na to da si kopao jalovu zemlju, ali hvala Bogu i s takvim se nekada treba razmjeniti koju dok je to unutar neke kulture lijepog govora, a ne rasprave. I ovakvi mogu biti i vehabije i sufije i sije i bilo kakav covjek s kojim pricas o nekoj tematici koju znas, a tice se ili ne tice islama.

Sve dok ljudi ne shvate da se iz svakog govora dosta moze nauciti o sebi, sagovorniku, nekim drugim saznanjima, te kako se prije svega vladati, od njihova govora bice samo puko razmetanje ili nametanje nista vise.

-----------------------------------------------------------------------------

Akaid ne uce siroke narodne mase, ali im nerijetko knjige te vrste padnu u ruku, sto olako pojedincima moze promjeniti misljenje o svome vjerovanju. Svakome muslimanu bih preporucio vrlo jednostavno djelo da cita i iscita, pa i nauci napamet, a koje hadisima sazima srz islamskoga vjerovanja, jesu 40 nevevijevih hadisa, koji na veoma prost nacin covjeka uce kakav bi musliman trebao biti, sta i na koji nacin vjerovari i raditi.

Svako ko pita o gajbu, a na to ne moze da dobije odgovor jer pita o necemu na sta Allah nije dao odgovore i s razlozima ih cini skrivenim, dovodi sebe u situaciju, da svojim promisljanjima, razmisljanjima, te donosenjem suda o tome i davanjem opisa sebe dovede u situaciju da pogrijesi i ucini nesto sto ga vremenom moze odvesti u nevjerovanje.

---------------------------------------------------------------------------

IZ je stala na stranu i posmatra probleme u svojoj bašči, kao kakav vatrogasac da malo zagasi ako sta pocne da gori.

-----------------------------------------------------------------------------

Znam u Talimul-Islamu. Veoma lijepo i korisno dijelo. Davno sam ga procitao i to kod sestre u gostima, jedan u njenom vlasnistvu. Posto sam bio djete tada, konto sam da joj ga mahnem jer mi se knjiga svidjela

Vjernike mogu zbuniti silni hadisi o Aršu i poimanju istoga. Citiracu jedno lijepo objasnjenje o tome kako trebamo posmatrati stvari o gajbu koje su s razlogom skrivene od ljudi. Pitanje i odgovor upucen nasoj ulemi:

Esselamu alejkum!
Moje pitanje glasi da li Allah 'sjedi' na Aršu (kako tvrde neki u islamu) ili Arš predstavlja sveobuhvatnost stvorenog? Volio bih da mi razjasnite ovu dilemu.
Hvala i Esselamu alejkum!

Odgovor
Sva ljudska tumačenja Arša i Allahovog zaposijedanja Arša su proizvoljna i bez dokaza. Budući da to spada u domen gajba, jedino Objava o tome može relevantno govoriti, a u njoj nemamo pojašnjenja suštine Arša, pa prema tome nema potrebe niti ikakve koristi o tome raspravljati, budući da nije moguće doći do bilo kakvog reultata potkrijepljenog argumentom Objave.

I sam smatram da je svaka rasprava o gajbu u neku ruku besmislena.

-----------------------------------------------------------------------------

...

[svojnasvom]

Tacno je postoje i njihove slobode su u tim zemljama jako ogranicene, knjigu jednog takvog hanbelije koji kritizira dosta toga u hanbelijskom naslijeđu sam preveo i ona će uskoro izaci, ali je ovaj čovjek dobio duge godine kucne izolacije i neke vrste pritvora, ostajanja bez posla itd., a prije toga je radio u ozbiljnim akademskim institucijama jedne od tih država.

Sve treba podvrgnuti, ali je eskstremizam i nametanje najvidnije na ovima nažalost, oni će sa tobom bataliti prijateljstvo zbog jedne knjige, kritike i manje od toga.

Ove stvari iz akaida i ne uci šira narodna masa. Mi u džamiji u mejtefu kao djeca naucimo Božje atribute a jedan od njih je muhalefetul lil havadis/da Bogu nije ništa slićno, što znaći i da ne podlijeđe vremenu i prostoru. Onda proucimo par ilahija Gdje je brate tvoj Gospodar gdje je njegov dom okreni se dragi brate svuda stoji On. - To je ono što sada izvodi Zabranjeno pušenje. I tu je tacka. I tako i treba, ali ovi ljudi iskušaju ljude pitanjem: Gdje Allah. Te Hem što nisu u pravu, hem što su nametljivi, hem što su u stanju da te nevjernikom dok keks kažeš proglase.
Znam neki njihovi obrazovaniji služe se pismenijim metodama, ali zašto nama treba uvoditi neke nove islame ovakve vrste. Ovdje treba oživjeti samo postojeće. Nemam protiv da neko u svojoj intimi gaji neka druga shvatanja, kao npr. šije, ali njihova shvatanja nikada neće izaci iz okvira vjerskog i preci u socijalni i društveni problem, s druge strane ti se ljudi znaju razici u mišljenju sa tobom, ali uvijek će te ostati prijatelji ili u najmanju ruku reeakcija će biti drugacija. S ovima se raziđi samo po pitanju neke sitnice i sve se postavlja drugacije. Normalno i oni su da ne kažem "mutirali" postali sofisticiraniji, ali je to plitko, kad malo zagrebeš po površini odmah dolazi do izražaja nešta drugo. Ovakvo je barem moje iskustvo.

Slažem se, ali tim mladim ljudima treba IZ da omogući druge i drugacije perspektive gledanja. S druge strane ako se kidaju rodbinske veze, ne nazivaju selami, s podozrenjem gledaju drugi, onda treba i te mlade sljedbenike kuditi.

U Bilalovom Ilmihalu za odrasle jasno stoji da Uzvišeni Allah nema mjesta. Ako želiš navest ću ti i stranicu i broj.

Nije ni prvi ni zadnji kojem se to desilo... U arapskom svijetu, manjina je pod sapom vecine. Od Saudije, Sirije, Jemena, Bahreina i drugih, ulemin pravac odredjuje i npoliticki odnos prema manjini...

-----------------------------------------------------------------------------

Ekstremizam ili fanaticnost nije dobra ni u cemu, pa ni u vjeri. Brada i necije kratke tole nisu mjerilo necije zastranjenosti, zastranjenost se ogleda u tome sta govori i radi. Druzio sam se sa mnogim muslimanima oprecnih shvatanja sa mojim, kroz poznanstva sam upoznao razlitice profile ljudi u Islamu i mogu ti reci ekstremi se sami po sebi poznaju i najbolje ih se kloniti.

---------------------------------------------------------------------------

Problem je sto sreces ljude koji su nepopustljivi, u neku ruku fanaticni, pa sta god im kazes, dobijes odgovor tipa, "upravu si ti brate, ali Allah najbolje zna" pa nastavi po svom kao sto je i do sad ili "dobro je to sto kazes, ali nije to tako ". Na kraju se svodi na to da si kopao jalovu zemlju, ali hvala Bogu i s takvim se nekada treba razmjeniti koju dok je to unutar neke kulture lijepog govora, a ne rasprave. I ovakvi mogu biti i vehabije i sufije i sije i bilo kakav covjek s kojim pricas o nekoj tematici koju znas, a tice se ili ne tice islama.

Sve dok ljudi ne shvate da se iz svakog govora dosta moze nauciti o sebi, sagovorniku, nekim drugim saznanjima, te kako se prije svega vladati, od njihova govora bice samo puko razmetanje ili nametanje nista vise.

-----------------------------------------------------------------------------

Akaid ne uce siroke narodne mase, ali im nerijetko knjige te vrste padnu u ruku, sto olako pojedincima moze promjeniti misljenje o svome vjerovanju. Svakome muslimanu bih preporucio vrlo jednostavno djelo da cita i iscita, pa i nauci napamet, a koje hadisima sazima srz islamskoga vjerovanja, jesu 40 nevevijevih hadisa, koji na veoma prost nacin covjeka uce kakav bi musliman trebao biti, sta i na koji nacin vjerovari i raditi.

Svako ko pita o gajbu, a na to ne moze da dobije odgovor jer pita o necemu na sta Allah nije dao odgovore i s razlozima ih cini skrivenim, dovodi sebe u situaciju, da svojim promisljanjima, razmisljanjima, te donosenjem suda o tome i davanjem opisa sebe dovede u situaciju da pogrijesi i ucini nesto sto ga vremenom moze odvesti u nevjerovanje.

---------------------------------------------------------------------------

IZ je stala na stranu i posmatra probleme u svojoj bašči, kao kakav vatrogasac da malo zagasi ako sta pocne da gori.

-----------------------------------------------------------------------------

Znam u Talimul-Islamu. Veoma lijepo i korisno dijelo. Davno sam ga procitao i to kod sestre u gostima, jedan u njenom vlasnistvu. Posto sam bio djete tada, konto sam da joj ga mahnem jer mi se knjiga svidjela

Vjernike mogu zbuniti silni hadisi o Aršu i poimanju istoga. Citiracu jedno lijepo objasnjenje o tome kako trebamo posmatrati stvari o gajbu koje su s razlogom skrivene od ljudi. Pitanje i odgovor upucen nasoj ulemi:

Esselamu alejkum!
Moje pitanje glasi da li Allah 'sjedi' na Aršu (kako tvrde neki u islamu) ili Arš predstavlja sveobuhvatnost stvorenog? Volio bih da mi razjasnite ovu dilemu.
Hvala i Esselamu alejkum!

Odgovor
Sva ljudska tumačenja Arša i Allahovog zaposijedanja Arša su proizvoljna i bez dokaza. Budući da to spada u domen gajba, jedino Objava o tome može relevantno govoriti, a u njoj nemamo pojašnjenja suštine Arša, pa prema tome nema potrebe niti ikakve koristi o tome raspravljati, budući da nije moguće doći do bilo kakvog reultata potkrijepljenog argumentom Objave.

I sam smatram da je svaka rasprava o gajbu u neku ruku besmislena.

-----------------------------------------------------------------------------

...

Nisu to stvari o gajbu o kojima je zabranjeno raspravljati, jer je i Allah sam gajb pa o njemu raspravljamo na osnovu racinalnih postavki na koje i sam Kur'an poziva da se uzmu u obzir. Zar treba gajb prepustiti šarlatanima. Ako neko kaže da je Allah tijelo i da ima ruke, noge itd zar mu to treba prešutjeti. Ne treba. Tako je sa svim stvarima u vjeri.

Al otom potom...

[svojnasvom]

Ovo je antološki snimak

[oridjidji]

Tacno je postoje i njihove slobode su u tim zemljama jako ogranicene, knjigu jednog takvog hanbelije koji kritizira dosta toga u hanbelijskom naslijeđu sam preveo i ona će uskoro izaci, ali je ovaj čovjek dobio duge godine kucne izolacije i neke vrste pritvora, ostajanja bez posla itd., a prije toga je radio u ozbiljnim akademskim institucijama jedne od tih država.

Sve treba podvrgnuti, ali je eskstremizam i nametanje najvidnije na ovima nažalost, oni će sa tobom bataliti prijateljstvo zbog jedne knjige, kritike i manje od toga.

Ove stvari iz akaida i ne uci šira narodna masa. Mi u džamiji u mejtefu kao djeca naucimo Božje atribute a jedan od njih je muhalefetul lil havadis/da Bogu nije ništa slićno, što znaći i da ne podlijeđe vremenu i prostoru. Onda proucimo par ilahija Gdje je brate tvoj Gospodar gdje je njegov dom okreni se dragi brate svuda stoji On. - To je ono što sada izvodi Zabranjeno pušenje. I tu je tacka. I tako i treba, ali ovi ljudi iskušaju ljude pitanjem: Gdje Allah. Te Hem što nisu u pravu, hem što su nametljivi, hem što su u stanju da te nevjernikom dok keks kažeš proglase.
Znam neki njihovi obrazovaniji služe se pismenijim metodama, ali zašto nama treba uvoditi neke nove islame ovakve vrste. Ovdje treba oživjeti samo postojeće. Nemam protiv da neko u svojoj intimi gaji neka druga shvatanja, kao npr. šije, ali njihova shvatanja nikada neće izaci iz okvira vjerskog i preci u socijalni i društveni problem, s druge strane ti se ljudi znaju razici u mišljenju sa tobom, ali uvijek će te ostati prijatelji ili u najmanju ruku reeakcija će biti drugacija. S ovima se raziđi samo po pitanju neke sitnice i sve se postavlja drugacije. Normalno i oni su da ne kažem "mutirali" postali sofisticiraniji, ali je to plitko, kad malo zagrebeš po površini odmah dolazi do izražaja nešta drugo. Ovakvo je barem moje iskustvo.

Slažem se, ali tim mladim ljudima treba IZ da omogući druge i drugacije perspektive gledanja. S druge strane ako se kidaju rodbinske veze, ne nazivaju selami, s podozrenjem gledaju drugi, onda treba i te mlade sljedbenike kuditi.

U Bilalovom Ilmihalu za odrasle jasno stoji da Uzvišeni Allah nema mjesta. Ako želiš navest ću ti i stranicu i broj.

Nije ni prvi ni zadnji kojem se to desilo... U arapskom svijetu, manjina je pod sapom vecine. Od Saudije, Sirije, Jemena, Bahreina i drugih, ulemin pravac odredjuje i npoliticki odnos prema manjini...

-----------------------------------------------------------------------------

Ekstremizam ili fanaticnost nije dobra ni u cemu, pa ni u vjeri. Brada i necije kratke tole nisu mjerilo necije zastranjenosti, zastranjenost se ogleda u tome sta govori i radi. Druzio sam se sa mnogim muslimanima oprecnih shvatanja sa mojim, kroz poznanstva sam upoznao razlitice profile ljudi u Islamu i mogu ti reci ekstremi se sami po sebi poznaju i najbolje ih se kloniti.

---------------------------------------------------------------------------

Problem je sto sreces ljude koji su nepopustljivi, u neku ruku fanaticni, pa sta god im kazes, dobijes odgovor tipa, "upravu si ti brate, ali Allah najbolje zna" pa nastavi po svom kao sto je i do sad ili "dobro je to sto kazes, ali nije to tako ". Na kraju se svodi na to da si kopao jalovu zemlju, ali hvala Bogu i s takvim se nekada treba razmjeniti koju dok je to unutar neke kulture lijepog govora, a ne rasprave. I ovakvi mogu biti i vehabije i sufije i sije i bilo kakav covjek s kojim pricas o nekoj tematici koju znas, a tice se ili ne tice islama.

Sve dok ljudi ne shvate da se iz svakog govora dosta moze nauciti o sebi, sagovorniku, nekim drugim saznanjima, te kako se prije svega vladati, od njihova govora bice samo puko razmetanje ili nametanje nista vise.

-----------------------------------------------------------------------------

Akaid ne uce siroke narodne mase, ali im nerijetko knjige te vrste padnu u ruku, sto olako pojedincima moze promjeniti misljenje o svome vjerovanju. Svakome muslimanu bih preporucio vrlo jednostavno djelo da cita i iscita, pa i nauci napamet, a koje hadisima sazima srz islamskoga vjerovanja, jesu 40 nevevijevih hadisa, koji na veoma prost nacin covjeka uce kakav bi musliman trebao biti, sta i na koji nacin vjerovari i raditi.

Svako ko pita o gajbu, a na to ne moze da dobije odgovor jer pita o necemu na sta Allah nije dao odgovore i s razlozima ih cini skrivenim, dovodi sebe u situaciju, da svojim promisljanjima, razmisljanjima, te donosenjem suda o tome i davanjem opisa sebe dovede u situaciju da pogrijesi i ucini nesto sto ga vremenom moze odvesti u nevjerovanje.

---------------------------------------------------------------------------

IZ je stala na stranu i posmatra probleme u svojoj bašči, kao kakav vatrogasac da malo zagasi ako sta pocne da gori.

-----------------------------------------------------------------------------

Znam u Talimul-Islamu. Veoma lijepo i korisno dijelo. Davno sam ga procitao i to kod sestre u gostima, jedan u njenom vlasnistvu. Posto sam bio djete tada, konto sam da joj ga mahnem jer mi se knjiga svidjela

Vjernike mogu zbuniti silni hadisi o Aršu i poimanju istoga. Citiracu jedno lijepo objasnjenje o tome kako trebamo posmatrati stvari o gajbu koje su s razlogom skrivene od ljudi. Pitanje i odgovor upucen nasoj ulemi:

Esselamu alejkum!
Moje pitanje glasi da li Allah 'sjedi' na Aršu (kako tvrde neki u islamu) ili Arš predstavlja sveobuhvatnost stvorenog? Volio bih da mi razjasnite ovu dilemu.
Hvala i Esselamu alejkum!

Odgovor
Sva ljudska tumačenja Arša i Allahovog zaposijedanja Arša su proizvoljna i bez dokaza. Budući da to spada u domen gajba, jedino Objava o tome može relevantno govoriti, a u njoj nemamo pojašnjenja suštine Arša, pa prema tome nema potrebe niti ikakve koristi o tome raspravljati, budući da nije moguće doći do bilo kakvog reultata potkrijepljenog argumentom Objave.

I sam smatram da je svaka rasprava o gajbu u neku ruku besmislena.

-----------------------------------------------------------------------------

...

Nisu to stvari o gajbu o kojima je zabranjeno raspravljati, jer je i Allah sam gajb pa o njemu raspravljamo na osnovu racinalnih postavki na koje i sam Kur'an poziva da se uzmu u obzir. Zar treba gajb prepustiti šarlatanima. Ako neko kaže da je Allah tijelo i da ima ruke, noge itd zar mu to treba prešutjeti. Ne treba. Tako je sa svim stvarima u vjeri.

Al otom potom...

Mozda ti mene nerazumijes, puku takvo sto i nije pohvalno raditi (ono što je pokuđeno, na korak je od zabranjenog) tj. raspravljati o stvarima o kojima nemaju znanje, time nek se bavi ulema. Međutim i ulema treba da se pazi na tome putu jer vrlo lako se čovjek tu može okliznuti pa uraditi nešto što ga u konačnici može koštati njegove vjere.

A ovoga sam indijanca gledo i mislim da nije vrijedan ičije pažnje.

[zambaklija]

Ovo je antološki snimak

ajjj,majko,hahahah...jes da niš nekontam,pogledao sam još poneki snimak od ovog,ahahahaha na čemu je ovaj i ko je uopšte???

[oridjidji]

Ovo nije nikakva kušnja jer u arapskom jeziku postoje mnogi oblici metafore stoga niti jedan komentator Kur'ana nije tako razumio ove ajete. Niti selefijski Taberi, niti Ibn Kesir, niti Zamahšeri, niti razi niti bilo ijedan relevantan komentator Kur'ana. Jednako važi i za hadise, tako ih nije shvatio niti Ibn Hadžer komentator Buharije, niti Nevevi Komentator Muslima, niti bilo ko osim Ibn Tejmije i šačice antrpomorfista koje je nafta izbacila u "žižu interesovanja". Pa čak i oni sami negdje priznaju postojanje metarore u tim i slićnim tekstovima, međutim problem nastaje kada se to plasira kao autenticni islam, kada se proglašavaju drugi muslimani zabludjelim, kada iz cijelog konteksta bukvalizma rodi se terorizam itd.

Stoga ljude treba savjetovati da slijede samo istaknute prvake u hadisima kao što su Ibn Hadžer, Sujuti, Sehavi, dva hafiza Irakija itd. i da se kanu Ibn tejmije i njegove škole. To sjeckanje rijeci iz konteksta kao kod ajeta koji si naveo upravo kvari suštinu onog što se želi reci. Npr. ajeti: Jevreji kažu Božja ruka je stisnuta, ne obje njegove ruke su ispružene i On udjeljuje koliko hoće." su jedna prelijepa metafora za Božje darivanje, svako razuman prije nego padne pod indoktrinaciju razumijet će da je Allah sa ovim želio da kaže kako Njegovoj neizmjernoj dobroti nema kraja, a da niježelio da kaže kako On ima dvije ruke.

Bog ima svoja nužna svojstva i čovjek je dužan da razmišlja o tome. Da li ga ima ili nema? Ako ga ima kakav bi trebao da bude? Jesu li tri ili jedan ili je jedan od tri suštine itd. Kur'an se u sve ove stvari zalazi raspravlja. On je dinamićna knjiga i nije hamajlija. Kur'an je knjiga rasprave. "O Nuhu ti sa nama rapravljao i mnogo si to cinio." "I sa sljedbenicima knjige raspravljajete na najljepši mogući način" "I sa njima raspravlja najbolje što je moguće" i masa toga.
Svakako sa svakim u skladu njegovog poimanja i obrazovanja. problem ovih je što oni ne vode raprave "dijalog". Kod njih je u pitanju "telkin". Telkin ti je ono kad hodža na kaburu mrtvacu kaže reci La ilahe illallah. E tako selefije, kod njih je sve jasno i odašiljać je u funkciji a prijemnik se obatalio.

color=#FF0000]S ovim se slažem, ali nekada kada čitaš literaturu nekih kao Ibn Tejmije vidiš da to prelazi granice traganja i uzima formu huškanja. Vec sam ti govorio o ratovima na koje je huškao a i retorici njegovh ucenjaka danas.
Meni je drago da ti ovako razmišljaš, ali ja imam i životno iskustvo sa tim krugovima i kako to izgleda iz njih izaci ili jednako ne misliti. IZ svoj nerad na svakom planu prikriva ovim jednostavnim objašnjenjima koja jesu tacna iz neke nevine perspektive, ali u realnom životu oni ništa ne poduzimaju. Nakon što je otišao "ogavni" komunizam oni su se lijepo uhljebili i nekako najviše vole da glume "mudrog Lukmana" koji sa strane posmatra i onako kao mudrac odvaguje što bi rekli u preporodu "Samo naprijed naši tamburaši"- zbog ovoga i slićnog obićni vjerski puk im laje sve pod spisku čim im okrene leđa, u osnovi ih iz neke nužde uvažava i trpi, ali ih duboko u sebi ne voli. [/color]

Iz ovih ajeta sve što treba razumijeti jeste da je Bog/Allah darežljiv, a da su ti Jevreji koji su tako rekli zapravo oni škrti. Ako meni ne vjeruješ a ti pitaj prof. Durakovića, on ti je barem kod nas neka faca u arapskoj lingvistici.

Da ne budeš bukvalan ne treba ti nikakva filozofija, dovoljan ti je i sami arapski jezik. Stoga najpoznatiji selefijski komentator Kur'ana iz prva 3 zlatna stoljeća islama Imam Taberi i nije bio antrpomorfist kao hanbelije. Stoga ga je hanbelijska masa zatvorila u kuću i ubila pod optužbom da je bezbožnik i rafidija ( šija ). Zatim ovo je jeftina vehabijska trica da je filozofija unazadila napredak islama i to je tema za koju bi se dalo raksusurivati, ali pojednostavljeno halife koje su voljele filozofiju mnogo su se ponosnije ponašale nego one koji nisu. Cuveni Mu'tesim koji je zaprijetio kolonom vojske od Bagdada do... za samu jednu zaroobljenu muslimansku bio je mu'tezila/racionalista i nikako nije volio hanbelijske bukvalce.
[/color][/b]

Smrću Poslanika s.a.v.a. vjera je upotpunjena, a Kur'an i sunnet su dali šire naznake kako da se razvija islamsko pravo, odgoj tj. tesavvuf, filozofija- mudrost i racionalna argumentacija, te je muslimanski um u 1400 godina napredovao i stvarao, ukinuti to sve znacilo bi ostati bez icega. Ova vjera pa tako i vjerovanje i vjerozakon došli su za sva vremena, stoga su prve generacije udarile temelje, a na osnovu tih temelja nastale su pravne škole, filozofske škole, tesavufski pravci itd. Ja ne znam kako bi izgledala ta vjera koju bi covjek lišio muslimnskom intelektualnog promišljanja od 1400 godina, a to promišljanje ima status konzensuza svih muslimana, a konsenzus je kategoričan argumenta u islamskog pravu a sam je izveden iz Kur'ana i sunneta.

Poslanik s.a.v.s. iza sebe je ostavio muslimane koji su se vremenom podijelili na sve ono što imamo danas. Danas obični puk sebe nemože svrstati u ešerije ili maturidije, pa čak i u selefije koje su porinute u bukvalizmu...


Zašto onda obicnom puku nametat ove teme. Obzirom da su one nametnute, odgovornost dužnih u IZ je da se sa njima u koštac uhavti, moje je samo dobrovljno koliko imam volje i nergije.

Islam je bijelo platno na kojem njegovi sljedbenici ostavljaju mrlje, rijetki su oni koji te mrlje otklanjaju i nastoje svojim govorom da ujedine muslimane, zauzimajući neutralan stav među svim suprostavljenima...

Islam ima svoje discipline, usul fiqh, aqaid, hadis itd. Nemoguće je po pitanju svih ovih stvari imati isto mišljenje to zna i medreslija u prvoj godini. Imati oprecno mišljenje ne znaci ne biti jedinstven. A jedinstvo ovdje nije tema. Ja znam da oni koji se kriju iza jedinstva nemaju za polazište niti jedinstvo niti znanje u vecini slucajeva, jer sa tim ljudima ne možeš opušteno trazgovarati. Obicno tako dođu sa strane neke instrukcije "sad je vrijeme jedinstva" i oni pocnu o tome. Ja mogu biti jedinstven i sa bošnjakom ateistom po pitanju našeg bosanskog pitanja, ali da li to znaći da trebam zanemariti ideološke poglede na neke temeljne postavke o životu između mene i njega.

Da pojednostavim:

- Imamo vehabije teroriste

- Imamo one koji to nisu i ja i oni možemo fino razgovarati o svemu, a ostati braća, praksa je pokazala da nije baš tako.

- Imamo one koji u svemu samo gledaju da barnu IZ i isprovociraju je.

- Imamo IZ koja se uhljebila i glumi "lažnog mudraca."

itd.

Terorizam ima različito korijenje, ne samo u bukvalizmu. Treba spomenuti pod kakvim se okolnostima proizveo, ko ga je podsticao i na koji način su danas muslimani dobili epitet "terorista". Nevjerujem da je Tejmiji i toj šačici bio cilj da podstaknu sve ovo za šta svijet optužuje muslimane. Problem jeste kada se bukvalizam slijedi i propagira u bilo čemu, ali da je za sve loše u Islamu krivo njegovo učenje, nebih rekao. U jeziku postoje metafore i one mogu proizvesti nerazumjevanje i lošu interpretaciju. Evo tumacenja 64 ajeta sure El-Maide iz ibn Kesirovog tefsira:

Code: Select all

Uzvišeni Allah govori o jevrejima, neka je Allahovo neprekidno prokletstvo na njima do dana Proživljenja, kako su Ga okarakterisali da je škrt i siromašan, a da su oni bogati. Allah je uzvišen i vrlo visoko iznad onoga što oni govore! Oni figurativno škrtost izražavaju tako što kažu: "Allahova je ruka stisnuta!", tj. škrta, kao što su Njegove riječi, neka je Uzvišen:
  “Ne drži ruku svoju stisnutu." (17:29) Ovo su željeli jevreji, neka su na njima Allahova prokletstva. Ikrime kaže: "Ovo je objavljeno o jevreju koji se zvao Finhas, neka je Allahovo prokletstvo na njemu, i koji je rekao:
  “Allah je siromašan, a mi smo bogati!" (3:181), pa ga je udario Ebu-Bekr, Es-Siddik, r.a." Uzvišeni Allah odgovara im na ono što oni kažu, uzvraćajući im istim onim čime su Ga potvorili i što na Njega izmišljaju, pa kaže:
  "Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore!", i to im se i desilo, tako da oni imaju veliki udio u škrtosti, zavidnosti, kukavičluku i poniženju, kako kaže Uzvišeni: "...bit će poniženi..." (3:112) 
"Ne, obje su ruke Njegove pružene, On udjeljuje koliko hoće!", tj. On je neograničeni dobročinitelj i beskrajni darovatelj, Koji sve ima u Svojim haznama i svaka blagodat kod bilo kojeg Njegovog stvorenja samo je od Njega, isključivo, kako kaže Uzvišeni Allah: 
 "i daje vam od svega onoga što od Njega išćete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan." (14:34)  Mnogobrojni su ajeti koji govore o tome. Imam Ahmed ibn Hambel prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik ,s.a.v.s., rekao /127/: "Allahova desnica je puna i nju ne umanjuje obilno davanje nafake noću i danju. Vidite li da ono što je On darivao od stvaranja nebesa i Zemlje nije smanjilo ono što je u Njegovoj desnici. Njegov je prijesto na vodi, a u Njegovoj je drugoj ruci izobilje /fejd/, ili stezanje /kabd/. On uzvisuje i ponižava." Uzvišeni Allah kaže: "Udijeli (drugima) i Ja ću tebi udijeliti." Prenose ga i El-Buhari i Muslim. 
Riječi Uzvišenog:
"A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačat će kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje", tj. kako god ono što ti se objavljuje povećava vjernicima uvjerenost, praksu i znanje, tako nevjernicima,  zavidnim tebi i tvome ummetu, povećava zabludu, nevjerovanje i poricanje, kako kaže Uzvišeni Allah:
"Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima,  a nevjernicima on samo povećava propast." (17:82)
Allah Uzvišeni kaže:
"Mi smo ubacili među njih neprijateljstvo i mržnju sve do Smaka svijeta", znači da se njihova srca neće složiti, već će neprijateljstvo biti između njihovih frakcija, jer se oni neće moći ujediniti na Istini, a tebi se suprotstavljaju i tebe poriču.
Allah Uzvišeni kaže: "Kad god pokušaju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi", tj. kad god se dogovore o načinima kako da te obmanu i kad god utvrde načine borbe protiv tebe, Allah to onemogući i njihove spletke povrati na njih same, tako da ih pogodi njihova vlastita zavjera.
"Oni nastoje na Zemlji smutnju praviti, a Allah ne voli smutljivce", tj. njima je u naravi da na Zemlji smutnju prave, a Allah ne voli one čija je to osobina...

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ti si spomenuo niz dobrih poznavalaca hadisa iskljucivsi mnoge druge koji su iste skupljali. Da bi nesto odbacio ili prihvatio moras biti vrsni poznavalac hadisa i metodologije tumacenja istih, kao i nacina na koji su sakupljeni te nacina na koji se utvrdila njihova vjerodostojnost.

Allah dž.š. kaže da nićemu stvorenom nije slićan. Mi vjerujemo u to. Ono što buni mnoge muslimane jest masa hadisa koji govore o mnogo čemu od viđenja allahovog lica, njegove potkoljenice, njegovim rukama, ko allahu priđe pedalj, ovaj njemu priđe korak i td, ali svi ti silni hadisi se ne mogu odbaciti i reći oni nisu sahih ako su kao takvi navedeni u knjigama poznatih sakupljača hadisa. Nemogu se svi selektivno odbaciti kao da su apokrifni tj. lazni. Smatram da su oni su samo figura jedne metafore kojom se opisuju neku od 99 spomenutih Allahovih osobina. U nasem ajetu metafora otvorenih ruku opisuje Boziju darezljivost ili ime EI-Vehhab sto znaci "onaj koji mnogo poklanja".

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Svaki musliman treba da zna kojih 99 svojstava ima Allah i da razmislja o tome i to nije nista sto je strano Kur`anu i Hadisu. Svaki covjek treba da trazi svoj smisao i da razmislja kakav bi Bog trebao da bude, medjutim ako vec kazemo da nicemu stvorenom nije slican, to znaci da je za nas njegov izgled nepojmljiv, a o tome ne mozemo donositi svoj sud osim prema onome koliko i znamo.

Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Vječni! Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi! Njegov Prijesto obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!" (ajetul kursija, 255 ajet, el-bekare).

Kur`an je knjiga upute, ne rasprave. Rasprava iako se spominje u Kur`anu , nespominje se u onome kontekstu u kojem je spominjem, a to je da ljudi zbog nje zapjene, povise glas, posvadjaju se, potuku, prekinu rodbinske veze ili bilo koje druge. Da bi se u Islamu raspravljalo moras slijediti etiku Islama koja ima savrseno preciziranu kulturu dijaloga.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ibn Tejmije je svoju paznju ustrijemio prema Siijama i protiv njih je huskao. Cak i u porodicnoj biblioteci koju je stampao Saudijski komitetm u BIH-a imas knjigu o njegovoj fetvi protiv Siija. Sto se tice njegovog odnosa sa sufijama, nije tacno da je bio u zavadi sa svima i da je podsticao i huskao protiv njih. U Fethul Gajbu je posvetio 100 strana posvetio je komentarisuci Gejlanija. Svoje znanje je sticao od Kaderija ispred Sejh ibn Kudame. Mnogo toga se loseg reklo o njemu. Ibn Tejmije nije negirao Tesafuv, vec je smatrao da Tesafuv ne moze bez serijata, s toga je i bio u raskolu sa pojedinim sufijama, isto tako je kritikovao stavove pojedinih fakiha, sto ne znaci da je on bio protiv slijedjenja fikha. Mnogo toga ruznog se o njemu reklo iz usta onih kojima je on bio suprostavljen. Zasto je on komentarisao Gejlanija, zato sto je i on bio nasljednjih hanbelijske pravne skole, kao i mutesavif. On se borio protiv sufija koji su sirili panteizam tj. Boga poistovjecivali sa prirodom.

Evo nekih od optuzbi na njega i kako su sa ove stranice obrazlozili to:
http://www.dzemat-sabah.com/index.php?o ... &Itemid=58

Koliko vidis, nije sve tako crno, ali bogme nije ni bjelo.

Ja se vodim ovim, pa o Allahu kao svevišnjem biću nepolemišem:
"oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi! (dio ajetul kursije)"

IZ nije idealna, ali je neophodna. Ima vise decenijsku historiju u ovome narodu i obavlja svoj posao onako kako moze, ne kako umije. Medjutim smatram da je i ovakvo bolje, nego da je nema jer onda bi imali totalno rasulo i anarhiju u nasim dzematima.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Slazem se da bukvalizam nikome ne treba. Sjajnih primjera u nasoj proslosti ima i dovoljno dobrih da Ibn Tejmije, moze i ne mora da se uzme za primjer i obrazac ponasanja. Islam su unazadili njegovi neprijatelji. Procitaj djelo po imenu Memoari od Hempfera, bice ti jasno na koji nacin se kvarila vjera i na koji nacin su strane obavjestajne sluzbe jos u 19 st. unistavale ummet unoseci nova tumacenja vjere unutar njega. Ovi memoari se ne vezu samo za britansko-saudijske odnose koji su nastali nakon pomoci Britanije Saudijcima da obnove vlastitu drzavnost, nakon sto su je slomile Osmanlije i Egipcani. Isto tako i danas na slican nacin strane obavjestajne sluzbe razaraju muslimane iznutra i vjeruj mi da nema zemlje gdje oni nemaju prste. Pa i Hillary je nedavno priznala da je SAD stvorio Al Kaidu za vrijeme afganistansko-ruskog rata.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ako je vjera upotpunjena muslimanima nije preostalo nista drugo osim da takvo sto slijedi. Pravo,etika, filozofija, kao i racionalno rasudjivanje, slijedjenje dunjaluckih znanja tj nauka su vitalne stvari kojim se bave i muslimani i nemuslimani. Muslimani iako su imali svoju drzavu u Medini, a potom i na ostatku arabijskog poluostrva, nisu imali institucije kao druge civilizacije toga vremena, nisu imali razvijeno skolstvo, pravni sektor, zdravstvo i sve druge institucije koje cine jednu drzavu. S toga se sa osvajanjem novih teritorija, desio preporod medju muslimanima,jer su jos za zivota poslanika s.a.v.s. dobili savrsen obrazac o vrijednosti znanja i ucenja u Islamu, te slijedjenju istoga, a sa osvajanjem tih teritorija nakon njegove smrti upoznali su se sa novim nacinima upravljanja, istitucionaliziranjem drzave, te su uporedo s time dobili novi prostor za ucenje onih naucnih saznanja u kojima su bili manjkavi. Niko ne prica o promisljanju i zabrani istoga, kad bi smo to uradili i sami bi bili bukvalci, jer slijedjenje bez razumijevanja ne vodi dobrom. Kada sam spomenuo da je muslimanima preostalo slijedjenje vjere, nakon sto im je vjera upotpunjena, mislio sam time da kazem da nam pojedine novotarije koje nemaju utemeljenje u Islamu i kose se s Kur`anom i Sunnetom nisu bile potrebne. A njih nije da ih nema.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Islam ima svoje discipline, fikh akaid, hadis i hvala bogu pa je tako. Znamo svi mi sta pod ovom kapom nebeskom ima i jakih i slabih muslimana i dobih i losih i onih koji samo nose islamsko ime ili oni koji se smatraju muslimanima, a susta su suprotnost od islama. Bolje bi nam bilo da se bavimo nama, a ne drugima. Da podjemo od sebe i zapitamo se kakvi smo mi muslimani? Kakav je nas odnos prema Allahu, njegovoj knjizi, ibadetima, nauci, poslu... zivotu uopste? Da li je nas zivot u Islamu pokornosti ili nije? Da li smo prepusteni strastima, da li postujemo svoju bracu, od alima do obicnog puka? Da li ih po dobrom ili po losem spominjemo? Da li im mi sudimo za ono o cemu nemamo znanje jer Allahu pripada konacni sud o njima? Pitamo li se mi da li selamimo one koje ne znamo,a muslimani su koje sretnemo na putu do dzamije i u dzamiji ili da li dovoljno pomazemo onima s kojim svoju vjeru djelimo i td?

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Na kraju bih da napomen i to da si dobar dio posta gdje si obrazlagao o Hasevijama i Hanbelijama kopirao sa foruma na rijaset.ba .

Selamim te i svako dobro ti zelim!

[svojnasvom]

Mozda ti mene nerazumijes, puku takvo sto i nije pohvalno raditi (ono što je pokuđeno, na korak je od zabranjenog) tj. raspravljati o stvarima o kojima nemaju znanje, time nek se bavi ulema. Međutim i ulema treba da se pazi na tome putu jer vrlo lako se čovjek tu može okliznuti pa uraditi nešto što ga u konačnici može koštati njegove vjere.

A ovoga sam indijanca gledo i mislim da nije vrijedan ičije pažnje.

[/quote][/quote]

Razumijem te ahbabu, ali vjeruju mi da bilo koja ideja koja se plasira puku, a ona se plasira jer se ove knjige štampaju i prodaju na sajmovima, vremenom postane jako instalirana. Naše obicne nane i dede grozile su se na pomisli koje već polahko se instaliraju. Profesori ovakvih shvatanja već predaju akaid na islamskim fakultetima od Bihaća do Sandžaka. Primjera samo radi navest ću ti: Jordan kao sredina do prije nekih 30-tak godina kada govorimo o arapskoj ulici, masi i puku, sufijski je bila orijentisana. Njihovi stariji ljudi u vjerskim shvatanjima ne razlikuju se puno od naših ljudi. Mevludi, zikir , ilahije, pa i poimanja islmskog vjerovanja su identicna rijecima neke naše nane koja bi rekla: Ma'zallah šta kaže: da Allah ima dvije ruke, oći, da je na nebu itd. Današnja generacija mladih Jordanaca u širokim farmericama ( ne znam kako se to zove ) i nekim drugim subkultiurnim elemenetima, vehabijaksi razmišlja. Upravo iz ove i ovakve omladine regrutuju se borci na "tura buri". Vjerski vrh ili ono što se zove mešihat kod nas, a kod njih ministarstvo vakufa i vjerskih pitanja i dalje je tradicionalno: racionalnog usmjerenja, mezhebskog opredjeljenja, sufijskog nadahnuća. Ali kakve to veze ima kada su ovi ušli u mase i nametnuli se. Svakako da je politika tu dobar dio odradila. Obzirom da zemlja o kojoj govorim granici sa zemljama zaljeva. dopustili su zauzvrat nekih svojih interesa infiltracije tih ideja među puk i u džamije, a sami vrh upravljanja vjerskim životom ostavili ne barnutim. Na pomolu je kod nas slićna politika. Ja danas vidim da se ljudima namće sve i svašta i zašto im onda i to ne nametati. Dalje, jedno je džamijski puk, a jedno su obrazovani mladi ljudi koji znaju doci na forum i registorvati se. Oni posjeduju temeljne alatke da razmišljaju i da se zapitkuju. Evo vehabije su toliko toga štampale i stavile na internet iz islamskog vjerovanja. ta materija je dostupna svakom. Zbog cega npr. islamska zajednica prepušta drugima da se odredi po tim pitanjima koja su dostupna svakom? Nisam stanovišta da je ovo za selefijske ideje tvrda sredina kako neki misle. ja mislim da islamska zajednica izigrava lažnog mudraca i da je ona ta koja po obicaju kaska za vremenom. Retorika kojom mnoge njihove hutbe danas odišu vrlo je bliska vehabijskoj retorici iz 96. 97. i sl. Prije toga su im ovi ( W )prigovarali kako im retorika ne baca dalje od predratnih poimanja vjere.
Danas oni pak ponavljaju njihovu retoriku iz 96. .97. . Ne znam, ovo je neko moje viđenje.

[oridjidji]

Mozda ti mene nerazumijes, puku takvo sto i nije pohvalno raditi (ono što je pokuđeno, na korak je od zabranjenog) tj. raspravljati o stvarima o kojima nemaju znanje, time nek se bavi ulema. Međutim i ulema treba da se pazi na tome putu jer vrlo lako se čovjek tu može okliznuti pa uraditi nešto što ga u konačnici može koštati njegove vjere.

A ovoga sam indijanca gledo i mislim da nije vrijedan ičije pažnje.

Razumijem te ahbabu, ali vjeruju mi da bilo koja ideja koja se plasira puku, a ona se plasira jer se ove knjige štampaju i prodaju na sajmovima, vremenom postane jako instalirana. Naše obicne nane i dede grozile su se na pomisli koje već polahko se instaliraju. Profesori ovakvih shvatanja već predaju akaid na islamskim fakultetima od Bihaća do Sandžaka. Primjera samo radi navest ću ti: Jordan kao sredina do prije nekih 30-tak godina kada govorimo o arapskoj ulici, masi i puku, sufijski je bila orijentisana. Njihovi stariji ljudi u vjerskim shvatanjima ne razlikuju se puno od naših ljudi. Mevludi, zikir , ilahije, pa i poimanja islmskog vjerovanja su identicna rijecima neke naše nane koja bi rekla: Ma'zallah šta kaže: da Allah ima dvije ruke, oći, da je na nebu itd. Današnja generacija mladih Jordanaca u širokim farmericama ( ne znam kako se to zove ) i nekim drugim subkultiurnim elemenetima, vehabijaksi razmišlja. Upravo iz ove i ovakve omladine regrutuju se borci na "tura buri". Vjerski vrh ili ono što se zove mešihat kod nas, a kod njih ministarstvo vakufa i vjerskih pitanja i dalje je tradicionalno: racionalnog usmjerenja, mezhebskog opredjeljenja, sufijskog nadahnuća. Ali kakve to veze ima kada su ovi ušli u mase i nametnuli se. Svakako da je politika tu dobar dio odradila. Obzirom da zemlja o kojoj govorim granici sa zemljama zaljeva. dopustili su zauzvrat nekih svojih interesa infiltracije tih ideja među puk i u džamije, a sami vrh upravljanja vjerskim životom ostavili ne barnutim. Na pomolu je kod nas slićna politika. Ja danas vidim da se ljudima namće sve i svašta i zašto im onda i to ne nametati. Dalje, jedno je džamijski puk, a jedno su obrazovani mladi ljudi koji znaju doci na forum i registorvati se. Oni posjeduju temeljne alatke da razmišljaju i da se zapitkuju. Evo vehabije su toliko toga štampale i stavile na internet iz islamskog vjerovanja. ta materija je dostupna svakom. Zbog cega npr. islamska zajednica prepušta drugima da se odredi po tim pitanjima koja su dostupna svakom? Nisam stanovišta da je ovo za selefijske ideje tvrda sredina kako neki misle. ja mislim da islamska zajednica izigrava lažnog mudraca i da je ona ta koja po obicaju kaska za vremenom. Retorika kojom mnoge njihove hutbe danas odišu vrlo je bliska vehabijskoj retorici iz 96. 97. i sl. Prije toga su im ovi ( W )prigovarali kako im retorika ne baca dalje od predratnih poimanja vjere.
Danas oni pak ponavljaju njihovu retoriku iz 96. .97. . Ne znam, ovo je neko moje viđenje.

Muslimani trebaju raditi na sebi, konstantno. U Bosni ima i previše onih koji serviraju različita islamska učenja/pravce običnom puku, ali u našem mentalitetu nije baš da prihvatamo radikalna tumačenja ma koliko nečiji pristup bio agresivan. To se vidi i po broju onih koji se smatraju praktikantima nekog drugog pravca u Islamu u BIH-a.

IZ kaska u vremenu, ovo je prvi put da samostalno djeluje bez pritiska državnih struktura, u svojoj dugoj historiji uvijek su imali jaram na plećima i mislim da je bolje da glumi lažnog mudraca nego da ide u konfilkt sa radikalnim elementima, ako to i treba da radi, tome ne treba da bude poklonjen medijski prostor jer upravo time bi se podstaklo stvaranje paralelnih struktura koje bi bile suprotne IZ što bi u konačnici dovelo do afirmacije vehabijskog pokreta u BIH. Mislim da je najbolji način za dominaciju IZ, nametanje njihovih autoriteta znanjem u svim džematima organizujući konstantna predavanja na kojem bi i običan puk dobio priliku da se afirmiše u Islamu i gradi vlastiti džemat na način na koji su to radili i naši prethodnici. Danas džamije nisu naši univerziteti, mjesta skupljanja gdje se muslimani mogu okoristiti znanjem ili donjeti krucijalnu odluku o nečemu bitnom a tiće se same zajednice muslimana. Džamija je prije okupljala zajednicu muslimana po apsolutno svakom pitanju koje ih se doticalo, a danas je to samo mjesto gdje se molitva obavi i koje poslje toga ode pod ključ do drugog namaza.

[svojnasvom]

[quote="oridjidji"
Muslimani trebaju raditi na sebi, konstantno. U Bosni ima i previše onih koji serviraju različita islamska učenja/pravce običnom puku, ali u našem mentalitetu nije baš da prihvatamo radikalna tumačenja ma koliko nečiji pristup bio agresivan. To se vidi i po broju onih koji se smatraju praktikantima nekog drugog pravca u Islamu u BIH-a.

IZ kaska u vremenu, ovo je prvi put da samostalno djeluje bez pritiska državnih struktura, u svojoj dugoj historiji uvijek su imali jaram na plećima i mislim da je bolje da glumi lažnog mudraca nego da ide u konfilkt sa radikalnim elementima, ako to i treba da radi, tome ne treba da bude poklonjen medijski prostor jer upravo time bi se podstaklo stvaranje paralelnih struktura koje bi bile suprotne IZ što bi u konačnici dovelo do afirmacije vehabijskog pokreta u BIH. Mislim da je najbolji način za dominaciju IZ, nametanje njihovih autoriteta znanjem u svim džematima organizujući konstantna predavanja na kojem bi i običan puk dobio priliku da se afirmiše u Islamu i gradi vlastiti džemat na način na koji su to radili i naši prethodnici. Danas džamije nisu naši univerziteti, mjesta skupljanja gdje se muslimani mogu okoristiti znanjem ili donjeti krucijalnu odluku o nečemu bitnom a tiće se same zajednice muslimana. Džamija je prije okupljala zajednicu muslimana po apsolutno svakom pitanju koje ih se doticalo, a danas je to samo mjesto gdje se molitva obavi i koje poslje toga ode pod ključ do drugog namaza.[/quote]

Slažem se da u Bosni ima dosta toga, ali postoje skupine koje svoje stavove plasiraju u nekom znanstvenom duhu. Npr. šije, islamska zajednica i tu treba da se odredi, ne kao policajac nego kao neko ko ako ništa a ono znanstveno utemeljeno ulazi u debatu. Konstantno "štanca" studente i valjda je prece da ovi mladi ljudi završe kao kakvi takvi "znalci" nego kao pučki iscjeljitelji od zlih duhova. Zbog čega ne bi postojao neki sajt islamske zajednice gdje bi uposlila mlade ljude koji poznaju teologiju i arapski jezik, a koji se razracunavaju filozofski i svakako, kako sa ateizmom, tako i sa svim devijacijama u vjeri i društvu. Oni kao institucija su to u stanju. Oni imaju novac, oni ga mogu naci i donijeti, oni imaju ( odnosno mi ) imamo vakufe. Njima se plaća clanarina bez koje ti nema na onaj svijet... itd.

Ne bih se složio da je islamska zajednica imala jaram na plecima, jer je to retorika i epitet kojim joj u zadnje vrijeme laskaju selefije. Islamska zajednica kao i svaka zvanićna institucija islama danas pa i u prošlosti uvijek je išla pod ruku i u sprezi sa vladajućom vlašću. Tebi je sigurno poznato koju je podršku u njima imao mladomuslimasnki pokret. Svakako ne negiram teret i djelo ove institucije koji je ona podnijela, ali pobogu svi smo mi dio nje...malo je zasvojatana u zadnje vrijeme.
Sa ostalim što veliš bih se svesrdno složio

[svojnasvom]

Uzgred šale radi, neko se drznuo i pitao a šta je crvenkapica

Može biti ovakva



a može i vakva



Može i ovakva


a u krajnjem slućaju i ovakva



I onda se neko još drzne i kaže mi smo protiv crvenih

[NIN]

@svojnasvom, edituj sve svoje postove jer crveni font ne more!

[svojnasvom]

ok, to je iz razloga da se vidi šta je moje a šta tuđe, da sam znao stavljo bih drugu boju.