http://www.zlatan.net/
Mother Jurka, father Sefik, sister Sanella, half brothers Sapko and Alexander, half sisters Monika and Violetta
Car: Porsche Turbo, Ferrari 360, BMW X5
Koliko sam vidio na svojoj stranici nije spomenuo Bosnu, niti ista o porijeklu.
A raja koja ga zna - kaze da je raja, da prica tecno nas jezik, da je alegican na diskriminaciju prema strancima u Svedskoj koju dozivljava licno i dan danas, opcenito je internacionalan ali ima dio vremena i za nase i nase furke, nasu muziku, pricu o nasim problemima,....
U interview Bosanskoj Posti koja izlazi sedmicno i pokriva cijelu Skandinaviju je zvucao apsolutno bosanski, ali bez politike. Bio je proglasen sportistom godine od strane lista i dosao sasvim kulturno i ponosno u redakciju da uzme simbolocno nagradu lista Bosanska Posta. Tad je tek poceo igrati u Ajaksu i mogao je biti napuhan i ignorisati neku tamo simbolicnu nagradu nekog malog lista za kojeg malo ko zna. Mogao je i provuci nesto u fazonu :"Sad me gotivite a prije par godina me sutnuli ko zadnjeg papka".
Ipak je pokazao respekt prema korijenima, nije parao nosom nebo i zato ga cijenim.
A prije par godina se desio sljedece:
Jos dok je bio nepoznat je dosao u Sarajevo sa ocem Sefikom i ponudio se, tj. zamolio da dobije sansu kao talentovani fudbaler u mladoj reprezentaciji sa svojom personalnom listom, preporukama, listom golova i uspjeha, ....sa jednom modernom prezentacijom. Bio je glatko odbijen i ismijan od guzonja koji su skoro viceve pravili na racun nekog "Svede" sto je doso s neba pa u rebra nije sala da zaigra u omladinskoj reprezentaciji. Nisam siguran ko sve, ali mislim da sam cuo da se i to spominje u lisi grijeha Jusufa Pusine. Dakle - Zlaja je mogao zaigrati za nas, vjerovatno vise zahvaljujuci ocevom insistiranju, jer je bio isuvise mlad da bi se to moglo tumaciti kao patriotizam. Nazalost, njegov kontakt i upoznavanje sa bosanstvom je u startu dozivljeno kao hladan tus.
Zlaja je po prici prijatelja vise kosmopolita i internacionalan nego sto je Svedjanin ili Bosanac, ili nesto trece. Svojim ucescem u reprezentaciji Svedske je ostvario licni cilj, uletio u drustvo i visine koje vecina stranaca u Svedskoj moze samo sanjati. Prihvacen je od Svedjana kao njihov, slavan, ...... - za svakog stranca u Svedskoj, cak i druge generacije - nedostizna visina. Ima vremena za nase i nase furke samo zahvaljujuci prijateljima kako sa onim iz djetinjstva, tako i od bosanskih izbjeglica koje su preplavile Malme i sa kojima je cijelo vrijeme od pocetka.
Naravno - sva ova prica je mogla teci drugacije - sa nekom drugacijom postavkom u Bosni gdje sjede strucnjaci umjesto umjesto stranacki podobni - mozda smo mogli danas navijati za BiH u Portugalu. A falio nam je samo jedan gol u sarajevu protiv Danaca - i jos jedan golgeter.