Problem je sto je sindikat razjedinjen i što se na taj nacin izgubila snaga istog.Problem je sto clanstvo ne osjeca odgovornost i ne iskazuje solidarnost sa drugim i vecina ide po principu "šta me briga meni je za sada dobro".Prvi put kada se npr. radnici nekoliko firmi solidarišu u znak podrške sa radnicima jedne firme pa i oni krenu u štrajk sindikat i poslodavci ce vidjeti snagu istog.Ko treba to da organizuje neka se prepozna:
To je to, nepostojanje minimalnog zajedničkog konsenzusa. Ovdje postoji ono gnusno pravilo: Dok je meni dobro, šutim. Solidarnost je skoro zaboravljen pojam. Isto se može primjetiti i kod ostalih ugroženih kategorija. Danas protestvuju jedni, sutra drugi, prekosutra treći, a kada bi svi ti "poniženi i uvrijeđeni" skupili zajedničke snage i solidarisali se, okupili ogromnu ljudsku moć. Sve dok postoje partikularni interesi, teško šta će se učiniti.