Danas slabo ima romantika....sve mi se cini da svakim danom izumiremo....medjutim ja se ne dam, ni nikad necu...uvijek sam bila romanticna i ostacu za cijeli zivot....nisam sklona cvijecu i bombama...meni "romanticnost"predstavljaju sitnice u svakodnevnom zivotu...kad kroz pricu s voljenom osobom, shvatim da voli ovog ili onog pjesnika, pa ja sutra citav dan zovem atnikvarnice samo da nadjem tu zbirku pjesama....i budem presretna kad uspijem da nadjem jedan primjerak...i ugledam njegov osmijeh kad mu je dam, a nije proslo ni 24 sata, od kad je o tome pricao;)
Kad mi dodje na posao s kafom i cokoladom....jer zna da sam umorna...
Kad pomakne svoje radno vrijeme ( tj.mjenja se s kolegom ) da bi me odveo u kino jer se meni bas gleda taj film..
Jer me zna sacekati poslije posla za na par minuta da me vidi....
Jer me voli, jer ga volim...
Jer nam nista nije mrsko....
Jer smo uvijek nasmijani, bez obzira sto nam nekad nije do smijeha...
Jer cuvam svaka njegova pisma svih ovih godina....
Jer cuva sva moja pisma sve ove godine....
Jer smo prijatelji...
Uhhhhh ima toga jos punooooooooooooooo
