Citam predhodne postove i kao da citam svoju situaciju

Znaci, stan iznad stanuje lik sa zenom i troje djece, djeca uzrasta 1, 6 i 8 godina ( mislim da je tako nesto, znam da ima jednog bebaca ). Oboje rade, pa preko dana djecu cuvaju, kakokad: 1. dadilja 2. njegov otac 3. njegova majka 4. njen otac ili 5. njena majka. Bez obzira ko ih cuva, situacija je ista. Ujutru, oko 6:30 je jutarnje budjenje: tabanjanje u punom trku iz jedne sobe u drugu, preko hodnika ( u pitanju je trosoban stan, tako da ima mjesta za trcanje ), skakanje sa kauca, vristanje dok trci iz sobe u sobu, urlanje, neartikulisani krikovi "iz punog grla"... Dodatak svemu, definitivno naj naj naj scena: prije cca 2 godine, lik je renovirao stan i izbio jedan pregradni zid, tako da je spojio dnevni boravak sa jednom manjoj sobom i tu djeci napravio
igraonicu. Igraonicu u pravom smislu te rijeci: postavio im je
kuglanu i
ljuljačku ( ne ona ljuljacka na kanapu ili lancu, vec one sa fiksiranim komadom cijevi. Ta kuglana radi 00-24, zavisi kako su raspolozeni, ljuljacka isto tako. Ljuljacka skripi svaki put kada se zanjise na njoj, onaj fenomenalni zvuk nepodmazanog metala. Kada pocne kuglanje, imas osjecaj da neka gromada ide prema tebi i samo cekas kad ce te "opaliti". Jos jedan lijepi detalj: unazad 1 godinu valjda je kreten gledao sa djecom neku emisiju o Indijancima i kaubojima, pa im je s vremena na vrijeme, merak igrati se kauboja i Indijanaca. On je
poglavica i on
prvi pusta krikove, a zajedno s njim i jedno dijete glumi Indijanca, dok su drugo dvoje kauboji. Pocne u kupatilu, pa pretrci preko hodnika do jedne sobe, tu se zadrzi 10-tak sekundi, onda opet trk preko hodnika u drugu sobu, a sve praceno urlikanjem i krikovima.
O kakvom skakanju je rijec, mislim da ce najbolje docarati cinjenica da su mi
3 plafonjere pale sa plafona! I da, sve plafonjere su bile dobro pricvrscene za plafon, da ne bude komentara da su bile labave

Jedna je tresnula negdje oko ponoci, taman legao da spavam, vec me hvatao onaj prvi san, kad samo cujem BUUMMM. Imam sta vidjeti, plafonjera u otisla mp3.
Isao liku na vrata, znam da je kuci ( cujem ih kako skacu, urlaju i slicno ), lik nece da otvori vrata, pokusavao 10-tak puta, nista, nece da otvori pa nece. Zvonio, lupao, galamio ispred vrata, nista. Zvao policiju barem 5-6 puta, kad sam dispeceru rekao da mi je otpala plafonjera, lik nije mogao da vjeruje. Patrole dolazile, sjedile kod mene u stanu i slusali sta se desava, odu mu na vrata, nece ni njima da otvori! Zvao povjerenika zgrade, zena otisla doticnom na vrata, otvorio ( za nepovjerovati ), kaze da
ja lazem, izmisljam, jer "njegova djeca nisu tu, uvijek su u kuci kod njegove majke". Ej, ispadoh lazov.
Na ulici, ako ga slucajno sretnem, cim me skonta, odmah, ali momentalno prelazi na drugu stranu ulice doslovno trcecim korakom, a peh kakav jesam, uvijek negdje zurim i nemam vremena da se zaletim za njim. U liftu ili u haustoru ga nisam sreo godinama, tako da mu ne mogu "spomenuti uzu i siru obitelj".
Kada skakanje, urlikanje i tako dalje postane totalno neizdrzivo, pocnem mu lupati po cijevima za grijanje. Znate sta lik uradi? On meni pocne lupati nazad po cijevima

Halo, on
MENI lupa! Ma, da mu ...
Ponekad pomogne ako pocnem da se dernjam iz petnih zila i da mu spominjem sve po spisku, ali to pomogne jednom u dvadeset slucajeva.
Sorry ako zvuci nepovezano, ali toliko stvari trebam napisati, a bojim se da sta ne zaboravim. I sad sam siguran da sam nesto zaboravio, mozda kasnije dopisem ako se neceg sjetim.
P.S. Komsijina kcerka je upravo postigla "STRIKE" u kuglanju, barem toliko vristi od srece.
