Joj baš mi je drago da kod nas ima još ljudi koji se zabavljaju šijući, pletući i tako to. Znam da ih ima po svijetu obzirom na mnoooooštvo blogova, al kod nas mi se čini slabo ako izuzmem nane koje heklaju milje i priglavke.
Kod mene je to postala prava ljubav. A sve je krenulo od podvrtanja pantolona, skraćivanja suknji i tako to, pa preko uništavanja odjeće koja mi se nije sviđala, a sve u želji da napravim nešto nosivo. Neki projekti su završavali sa pravim uspjehom, a neki u vreći za "sljedeću put" - ali ništa u kanti jer će mi "zatrebati za nešto". Par dobrih suknji, dvije haljine i neke siće..
Pa sam počela da pletem, plela svima šalove, neke torbice koje su bile nenosive i na kraju najveći uspjeh: dva nosiva đempera. Kad mi je dosadilo pletenje počela sam praviti nakit (to još radim), pa onda opet šivenje, pa pletenje, pa heklanje, pa pravljenje nekih dekorativnih stvari za kuće itd ...
Kuća mi je znala izgledati kao da je bomba pala, končića na sve strane, materijala, zalutalih igli po ćilimu, perlica koje se lijepe za tabane...ukućani se bunili i na kraju prestali - vidjeli nema fajde.
To mi onako dođe ko odmor, jer koliko god da sam umorna za "điđanje" (kako to zovu ovi moji) sam uvijek horna
