Skijaš wrote:- oživljavanjem onih zajednica koje već leže uz međugradske ceste ili su naslonjene na veća naseljena mjesta. Identificiraš 30 takvih sredina, svakoj odrediš mjesto iz FBiH koje će joj biti sponzor i onda imaš 30 projekata koji ne trebaju micromanagement iz Sarajeva nego idu paralelno kroz saradnju čelnih ljudi u tim mjesnim zajednicama i načelnika opština u FBiH. Evo Travnik može biti sponzor Konjević polju recimo. I svaki mjesec neki novi projekat, Travničani to neće osjetiti, a u Konjević polju će se polako stvarati preduslove za opstanak.
- formiranjem novih zajednica, za one od kojih se ne može očekivati povratak u šumu. Bošnjačko stanovništvo posjeduje zemljište na kojem bi se širom manjeg entiteta moglo začeti nova naselja, bliže postojećim mjestima ili uz međugradske ceste. Jednospratne kuće u nizu, uz sve priključke te uz alokaciju dva dunuma zemlje svakom od domaćinstava, jeste nešto zbog čega bi se neko vratio iz Texasa. Ovdje bi se takođe moglo naći eventualne sponzor-gradove, ali recimo van BiH, u nekim od muslimanskih zemalja. Istanbul bi sam mogao sponzorisati desetak ovakvih naselja.
Znači potreban je fokusiran nastup, generalna akcija pozivanja na povratak nije dovoljna.
Ovo je izuzetno dobar upis.
I prije rata je bilo dosta naselja koja su brzo gubila stanovnostvo. Neka radi politickih razloga kao npr Zepa koja je kaznjena od strane komunista i Srba. Naime to je jedino mjesto u Podrinju gdje cetnici i partizani nisu nikad mogli uci tokom WWII. Stanovnostvo se uspjelo odbraniti od njihovih nasrtaja i spasiti od pokolja. Tako da je 1945 u Zepi bilo 125000 st a 1991 samo 4500. Za vriijeme SFRJ nije bilo ulaganja i sistematski se radilo na raseljavanju tamosnjeg stanovnistva.
Na drugoj strani radila se forisirana urbanizacija radi stvaranja proletarijata pa su mnoga sela i naselja ostala bez infrastrukture sto je dovelo do izumiranja mnogih od njih.
No ostavimo proslost jer se to ne moze promjeniti.
Povratnike je trebalo grupirati u kurpnijim mjestima/ naseljima. Radilo se o novoformiranim ili onim znacajnijim koji su postojali 1991. Kao primjer mogu reci da obnovimo 300 kuca i to tako sto bi obnovili po 3 kuce u 100 sela. Zamislimo koliko treba da bi se u svaku kucu ponovo uvela struja, izgradio prohodan put(+odrzavanje) i sva ostala infrastruktura, prijevoz ucenika itd... Kakva je odrzivost sela u kojem ima samo par kuca? Nikakva.
Drugaciji postupak je izgraditi novo naselje od 300 kuca (gdje bi prostom racunicom imao preko 1.000st). Na samom startu imas prednost kada je izgradnja infrastrukture u pitanju. Jefitnije je izgraditi i odrzavati prohodan put u jedno nego u 100 naselja. Odrzivost takvog naselja je sasvim osigurana.
Nazalost u zadnjih 15 godina je koristen prvi nacin financiranja povratka. Tako npr. u mom naselju gdje je bilo preko 100 kuca/obitelji danas, 15 godina od kraja rata je obnovljeno samo 13 kuca. U 4 kuce jos uvjek nije uvedena struja iako su se ljudi vratili prije 8 godina. Dvoje starih osoba je umrlo pod srusenom plocom jer nisu uspjeli docekati neku pomoc u obnovi. Slicna situacija je u hiljade naselja sirom Bosne. Tako da je to sve mrtvo.
Povratak se samo moze desiti u krupnija etnicki homogena naselja. A to je dokaz i danas. Kopaci, Kozarac, Janja,Konjevic Polje, Sutjeska, Modri Lug, Jakes, Divic itd.
Medutim ja nisam za povratak pod bilo kojim uslovima. To je kontraproduktivno. Slati ljude medu i pod cetnicku vlast a da im se pri tom ne pruza nikakva pomoc je ludost i jedan od vidova izdaje. Blizu 200 povratnika je ubijeno a da nikad niko nije odgovarao za to. U Banja Luci su ubili rahmetli Murata Badica pred kamerama a da nikad niko nije odgovarao za to. Bosnjaka nema 100 miliona i svaka osoba je od izuzetne vaznosti. Ne treba ljude gurati da se vracaju pod bilo kakvim uslovima. To je samounistenje. Zemlju i tako i tako niko ne moze odnijeti. Ne moze niko uzeti Doboj na leda i odnijeti u Srbiju. On je tu gdje je i bio.