Blistavu karijeru zapoceo je u Krivaji iz Zavidovica. Brat Sead odveo ga je 1978. na igraliste Krivaje, sto je bilo presudno u sportskom opredjeljenju Safeta Susica. U prvom timu Krivaje igrao je kada je imao 16 godina! Godine 1972 odlazi na Kosevo u juniorsku ekipu Sarajeva. U prvom timu Sarajeva debitovao je 3. avgusta 1973. godine na Kosevu protiv Crvene zvezde u Ljetnoj ligi sampiona. U dresu Sarajeva odigrao je 350 utakmica i postigao 250 golova. Za reprezentaciju Jugoslavije prvi put nastupio u Budimpesti 5. oktobra 1977. godine u susretu sa Madjarskom i postigao dva gola. U prvih deset reprezentativnih susreta, tri puta postigao po tri gola!! Za "A" reprezentaciju do kraja 1981. odigrao 20 utakmica. Godine 1979. proglasen je za najboljeg fudbalera Jugoslavije. Godine 1979. proglasen je i za sportistu Bosne i Hercegovine. U sezoni 1979/80. bio je najbolji strijelac u Prvoj ligi sa Kosticem iz Napretka. Godine 1981. dobio Sestoaprilsku nagradu grada Sarajeva.
REZISER NEZABORAVNIH POBJEDA
Takav reprezentativni pocetak niko u jugoslovenskom fudbalu nije imao! Safet Susic je na startu u dresu sa drzavnim grbom zasjenio sve majstore koji su se pojavili na nasim terenima! Debitovao je na cuvenom Nepu u Budimpesti, 5. oktobra 1977. godine. I tu, gdje su igrali nenadmasni madjarski majstori, Safet je postigao dva gola. Igrao je prvi put, ali je bio ubjedljiv kao da reprezentativni dres nosi godinama. Tada je doslo do simbolicne i spontane smjene u jugoslovenskoj reprezentaciji: Safet Susic je na briljantan nacin u reprezentativnom dresu zamijenio fudbalsku legendu Dragana Dzajica. Vec u sljedecem susretu nosio je Dzajin dres sa brojem 11 i postigao tri gola! Bila je to ona cuvena utakmica u Bukurestu! Jugoslovenska reprezentacija je dosla u glavni grad Rumunije sa zeljom da izbori pobjedu i priliku da u posljednjem susretu sa Spanijom izvadi vizu za Svjetsko prvenstvo u Argentini. Utakmica s Rumunima imala je dramatican tok. Bio je to susret kakav se vidja jednom u deset godina. Rumuni su vec u drugom minutu poveli sa 1:0 golom beka Vigua s polovine igralista?! ali to nije bio kraj, vec samo pocetak velike drame u kojo je glavni junak bio Safet Susic. Tri puta je savladao golmana Morarua. Prvi gol je postigao u 14. minutu poslije izvanredne akcije u kojo su ucestvovali Surjak i Zungul. Tri minuta kasnije Susic je pogodio stativu, lopta se odbila daleko u polje, na nju je natrcao Muzinic i postigao drugi gol za Jugoslaviju. Drama je dobila novi zaplet kada su Rumuni do kraja poluvremena postigli jos dva gola. Ni to nije bio kraj. Nastavak je donio novi preokret. Opet je na scenu stupi Susic, koji je postigao jos dva gola. Susret se zavrsio pobjedom Jugoslavije 6:4! Junak utakmice Safet Susic usao je u nasu fudbalsku historiju! Ostace zapisano da je u drugom svom reprezentativnom nastupu postigao svoj prvi het-trik, da je pruzio igru koja ga je uvrstila u najvece majstore sto ih je jugoslovenski fudbal imao. Poslije te pobjede Safet se nasao na rukama svih nasih igraca i brojnih navijaca koji su tog popodneva bili u Bukurestu. Safet je i poslije te briljantne igre ostao onaj tihi momak koga izvan fudbalskih terena ni po cemu ne mozete prepoznati. U svom fudbalskom spomenaru uvijek ce se rado vracati na ovaj susret. sjecace se da su u toj utakmici za Jugoslaviju igrali: Borota, Boljat, Muzinic, Trifunovic, Stojkovic, Hatunic, Zungul (Vukotic), Nikolic, (Zajec), Filipovic, Surjak i on - Safet SUSIC!
Druga prica o Susicu tece ovako: Dan je osvanuo vedar, nigdje oblacka da oko ugleda, sve je nagovjestavalo veliki spektakl. Maksimirski stadion u predvecerje 13. juna 1979. godine okupan snopovima reflektora blistao je kao srebrna ljepotica. Nasi reprezentativci dosli su na stadion sat i po prije pocetka velikog okrsaja. Vrijeme je sporo prolazilo. Susret je ipak poceo. Italijani su zaigrali sigurnije: poveli su sa 1:0! Dva puta se zanjihala i stativa naseg gola. Dah nam je zastajkivao pred naletima Azura! ...Minut je 28. Na scenu stupa velemajstor Safet Susic; sve oci uprte su u njega. I milioni gledalaca pored malih ekrana prate svaki njihov pokret. Sta ce uciniti? Loptu je dobio od Petrovica, Djentile i Konti jure ka njemu, Safet ostaje na nogama, iz teske pozicije milimetarski pogadja lijevi ugao. To je izjednacenje. Radost je velika na Maksimiru... Ponovo su se razvile nase zastave, opet se pjeva, svi su nekako drugi ljudi, radosti nigdje kraja! To je samo pocetak velike igre jednog velikog asa... Igrao je 36. minut. Na dvadesetak metara od gola Italijana srusen je Safet Susic. "Azuri" namjestaju zivi zid, dug je ceremonijal oko poravnanja. oko lopte su Petrovic, Sliskovic i Susic, nesto se dogovaraju. Ocekivali smo kombinaciju, ali sve je munjevito izvedeno: Sliskovic je kratko dodao loptu Susicu, koji jos jednom potvrdjuje izvanredan talenat, snaznim udarcem salje loptu pod precku. To je 2:1! Maksimir je ponovo na nogama, pjesma na tribinama, svi se grle... Semafor je ponovo upisivao Safetovo ime u 66. minutu, kada se Kontijeva mreza po treci put zatresla. Bila je to divna akcija sa lijeve strane: Petrovic je izvanredno proigrao Susica, koji je neodbranjivim udarcem pogodio gol Italijana. Cio stadion je skocio na noge, razvile su se ponovo nase zastave, zaorila se pjesma "Sajo, majstore"! I tako je bilo do kraja susreta...
...Cetvrti gol za Jugoslaviju postigao je Zajec poslije najljepse akcije jugoslovenskog tima. Duboka lopta ide prema drugoj stativi gola Italijana. Tamo je Susic u mrtvom uglu. Ali velemajstor nalazi rijesenje, glavom spusta u sredinu loptu Zajecu, koji u punom trku "cijepa" mrezu Italijana! To je vrhunac jedne lijepe predstave u kojoj je glavni junak bio Safet Susic. Jugoslavija: Stojanovic, Jovanovic, Muzinic, Zajec, Stojkovic, Krsticevic, Petrovic, Cukrov, Sliskovic, Janjanin i Susic! Septembarska noc na Marakani bila je ista kao ona junska na Maksimiru. Bila je lijepa, raspjevana, nezaboravna... Nasa reprezentacija poslije dugo vremena ponovo je podsjetila na stara dobra vremena, na nase stadione se vratio optimizam i vedrina. Za velike stadione i velike predstave potrebni su veliki majstori. Igra Safeta Susica te noci, 16. septembra 1979. godine bila je prava fudbalska simfonija. U naletima je srusio svjetske prvake Argentince i tri puta pogodio njihovu mrezu...
... Marakana je u 23. minutu podjestila na one juznoamericke fudbalske terene, a Safet na najvece juznoamericke majstore. Uzeo je loptu na centru, izveo je slalom od 50 metara, savladao sve prepreke i onda potezom velikog majstora savladao golmana Viljara! Bio je to prvi od tri bisera koje je te noci postigao nas Susic...
... Safet je opet olujan, ko da ga zaustavi? Minut je 54. Susic se na cudesan nacin oslobadja cetvorice protivnickih igraca, predriblovao je cak i golmana, a onda svom snagom raspalio po lopti koja je zatresla mrezu. Publika je ponovo na nogama, poraz svejtskog prvaka je neizbjezan. Selektor Menoti Safetu daje jos jednog pratioca, ali to je noc kad ga niko ne moze zaustaviti! Svi na tribinama osjecaju da on moze jos vise, bodre ga i traze da krene u novi slalom...
... Veliki podvig Safet Susic je ponovio u 70. minutu, kada je postigao svoj treci gol. U nezadrzivom slalomu obisao je sve prepreke, a onda lagano plasirao loptu u mrezu. Bio je to njegov treci het-trik u samo deset reprezentativnih nastupa!
Ne mogu da vjerujem. 
