Penicilin wrote:S.SC wrote: I "Praskozorje" nije nikakav nacistički ni četnički pokret, to što zagovaraju slavenstvo je druga stvar, ali se ne smije dovoditi u vezi sa četništvom. Naročito ne sa nacizmom (jer je to paradox teške vrste).
Šta iz "Praskozorja" kažu o svemu tome imate na njihovoj stranici:
http://praskozorje.weebly.com/
Ok. Hajde evo ja prihvatam da je Praskozorje potpuno naivna i dobronamjerna organizacija grupe mladih entuzijasta. Pozdravljam ovu kao i svaku inicijativu koja će skrenuti pažnju na našu srednjevjekovnu historiju i prihvatam da iza svega ovoga ne stoji ništa maliciozno. Međutim kad već diskutujemo o iznesenim stavovima evo još nekoliko komentara o samom konceptu koji se pokušavate komunicirati. Prvo o kakvom mi ovdje slavenstvu govorimo i zašto je toliko bitno distancirati se od osmanlija?
Bosanski muslimani nikada nisu odrekli slavenstva niti kršćanstvo doživljavaju kao neprijateljsko i strano. Naš slavenski jezik nikada nije doveden u pitanje, a naša kultura pored svih drugih uticaja i dalje je u osnovi i mnogim ključnim aspektima izrazito slavenska.
Muslimani se nikada nisu segregirali od kršćana u Bosni, ni kada su vladali, ni kada su bili izloženi kršćanskim agesijama, pa ni nakon ovog posljednjeg genocida. Problem je sa druge strane. Kod kršćana/hrišćana. Oni imaju problem sa nama, a ne mi sa njima. Naša slavenska braća nastoje u posljednjih dva vjeka da nas istrijebe sa lica zemlje i ne žele sa nama da žive. Kad god imaju priliku ruše naše džamije, protjeruju nas i kolju. U navedenom poduhvatu čišćenja muslimana sa Balkana zajednički učestvuju svi južnoslavenski narodi i večina njih je uspjela tokom 19. i 20. vijeka očistiti njihove zemlje od muslimana i uglavnom uništiti sve tragove njihovog prisustva.
Dakle šta vi sad u stvari predlažete? Da se mi malo više nafuramo na slavenstvo, na svoju kršćansku prošlost da počnemo javno iskazivati gađenje prema osmanskoj okupaciji i krenemo slaviti bitke u kojima smo naškodili osmanskoj vojsci? Ne bi li nas slavenska braća (koja inače nikada ne propuštaju šansu da nas pokolju) zapravo primila u svoj zagrljaj i oprostila nam grijeh napuštanja svetog krsta? Hmmm.. Mislim nije loša ideja kad bi znali da će uspjeti
Međutim šta je slijedeće? Da se prestanemo sunetiti u znak dobre volje? Sa druge strane koliko god istorijski Osmanlije bile odgovorne za rušenje bosanskog suvereniteta Turci su danas jedan od ključnih izvora bosanskog suvereniteta. Turska je značajno pomogla u dobivanju suvereniteta BiH i danas stoji kao strateška prepreka u svakom pokušaju njegovog rušenja. [
b]Dakle osmanlije su nam bili neprijatelji u 14. vijeku ali danas su nam saveznici prema tome koliko zaista ima smisla slaviti pobjede protiv njih? [/b]
I evo za kraj još jedna misao.
Bosna nikada nije bila dio kršćanskog svijeta u punom smislu. Evropa nikada nije prihvatila Bosnu u svoje okrilje. Tako je bilo tokom cijelog srednjeg vjeka, a tako je i danas. Bosna je poslala svoju vojsku, svoje sinove da brane Evropu kada je najveća svjetska sila tog vremena izašla na Kosovo polje i mi smo svoj dio posla odradili. Gdje je bila ta popišana evropa da brani Bosnu kad je sultan Fatih došao pod Bobovac? Bosanci nisu slučajno primili Islam i isto tako ga se neće ni odreći. Ni za slavenstvo ni za evropu. Mi smo ba ugrožena vrsta ovdje. Mi smo evropski indijanci koje bi oni kao pokazatelj njihove civilizacije trebali da poštuju i štite a ne da se mi beskonačno dodvoravamo njima.
Eto to je neko moje mišljenje..
MUSLIMANI I SLAVENSTVO
Kamo sreće da je tako. Mislim, naravno, to stoji. Ima muslimana koji su toga svjesni. No, problem jeste radikalna navala islamizma, koji danas radi na panarabizmu... Stvaranju univerzalne Islamske nacije... Slavenstvo je kod muslimana opstalo ovdje, vidimo to preko Ajvatovice, kišnih dova, Jurjeva i sl... No pitanje je do kada... Problem je kada čitamo neke Slavenske politologe i geopolitičare, koji Bošnjake zapravo i ne svrstavaju među Slavenske narode, već ih shvataju kao ostatak Osmanlija u Europi - zbog običaja, kulture i tradicije, koji su, istina, većinom preuzeti iz Turskog folklora. Izvorna Bošnjačka kultura i folklor zasnovana na Slavenstvu je zamjenjena tuđom, a njeguju je samo po Srednjoj Bosni. Ali kako je njeguju - negodući da je to Bošnjačko, već sa retorikom kako se radi o HRVATSKOJ običajnost!!!
Vidimo dakle kako nam se vraća - odbacujući svoje, uzimamo tuđe. A drugi uzimaju naše, prisvajaju ga kao svoje, kako bi opravdali svoje bolesne ideologije kroatiziranja i srbiziranja Bošnjaka i Bosne kao Hrvatske, tj. Srpske zemlje.
S druge strane i kršćanstvo je, izvorno, strano Bošnjanima, isto kao i islam. Međutim, navale radikalnog islamizma, više muslimane guraju u okvir orjenta i panarabizma, a manje u europski okvir, tamo gdje pripadamo i odakle potičemo. Da se razumijemo, ni kršćanstvo nije europsko, već je istog porijekla kao i islamizam, tako da europsko ne treba biti jednako kršćansko u ovom smislu kad se o njemu govori.
MUSLIMANI I KRŠĆANI - KRŠĆANI I MUSLIMANI
Vjeruj mi, mnogi muslimani idu na odvajanje od braće kršćana i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini, iako se radi o jednom te istom narodu. Naročito nakon ovog sada rata.
Ljudi jednostavno ne shvataju da je politika kriva, a ne narod.
No, istini za volju, kroz historiju je bilo sličnih problema. Osmanska vlast je radila na tome da se svojom politikom štite muslimani (iako se ni oni nisu štitili kako treba), a najviše štete nanosi katoličkoj i pravoslavnoj raji. Tako, muslimani Slaveni - Bošnjaci, imali su donekle bolji položaj od katolika i pravoslavaca Slavena - Bošnjaka, a uz to je još Porta i poticala sukobe sa ostatkom Europe. Šta je jedan europljanin mogao misliti o nama nego da smo Turci. Zato je taj isti Europljanin podržavao i Hrvate i Srbe da ratuju protiv nas i tada niko nije mario za naše Slavenstvo - već je sve išlo prema religiji.
Isto tako, šta je Europa mogla misliti o nama za vrijeme srednjeg vijeka nego da nismo kršćani. I tako nas je i mrzila.
MUSLIMANI I (JUŽNI)SLAVENI
Ovdje, ponavljam, nije problem u narodu, nego u ideologiji, politici i prvenstveno - religiji.
Dijelom, problem je i do nas, ali tu mi nismo krivi, ili jesmo.. Odbacujemo naše, prihvatamo tuđe. Govorim o onome što čitam od velikih imena slavenske politike i geopolitike, npr. Dugina i sl....
Međutim - to ne čine oni kojima je stalo do Slavenstva i onoga što se naziva - Panslavenstvo. Panslaveni su svjesni porijekla naroda i, vjeruj mi, panslaveni ne gledaju na religiju koliko na porijeklo. I to, isitina, malo podsjeća na fašizam, ali i na komunizam u drugu ruku. Slobodno, provjeri neke panslavenske forume pa ćeš vidjeti da većina panslavena (zapravo svi osim dijela Srba koji panslavensto vide kao pansrbizam i sirenje pravoslavnja) kritikuju i Ratka Mladića i sve ono što se dešavalo nad Bošnjacima i Hrvatima u proteklom ratu, prvenstveno radi toga što su Srbi ubijali radi religije svoju braću.
BOŠNJANI I PANSLAVIZAM
Isto bih ti savjetovao i ovdje da malo prelistaš panslavenske forume i stranice. Iznenadit ćeš se kako panslavenizam odbacuje svaku religiju kao nebitnu, ne ističe je kao odrednicu - već odredinicu ističe Slavenstvo, sadržano u jeziku, imenima, običajima, kulturi... AKo nas iko gleda kao braću, ne radi ikakvog sopstvenog interesa, nego braću kao "krvnu" braću, ili bolje rečeno, kao osobe sličnog mentaliteta i načina života, shvatanja i sl. - onda su to Slavenski narodi. Samo, panslavisti su obično ateisti, ili rodovjernici (pagani), tako da na religiju ne gledaju kao bitnu. Međutim, s druge strane, religija (bar nas ovdje) itekako odvaja od toga što zaista jesmo... To opet ne znači da se radi protiv nje - naprotiv. Svak treba vjerovati u ono što on osjeća, ali pri tome ne dovoditi svoj identitet u pitanje. NIKADA!!!
BOŠNJANI I TURCI
Nakon Kemal- paše Ataturka, Turska politika po prvi put 2004. godine nastavlja sa teokratijom i počinje odstupati od Ataturkovih ideja. Naime, od Ataturka pa naovamo, Turska politika se svim silama nastojala izbaviti negativnih konotacija i konzevativizma koje je na nju navukao Sultanat. Turska je željela postati moderna, europska država bla bla bla.. Svima poznata priča. Kako počinje formiranje Europske Ekonomske Zajednice, kasnije i Europske Unije, Turska naravno, sljedeći takve ciljeve želi i postati dio EU. Međutim, njena nerazvijenost, ali i umnogome zaostali osmanslijski način života i percepcije svijeta, kao i islamski konzervativizam, nisu se uklapali u kršćansku Europu (koja je, upravo kršćanska nastala, gle čuda, na isti i sličan način kao što su i Turci postali muslimani). Turska politika je tako imala velike gubitke na svim poljima zbog favoriziranja ulaska u EU, te zarad toga postavljanja nekih standarda koji nisu bili pogodni za Tursku. Narod postaje nezadovoljan, te tako 2004. godine na izborima izabira AK Partiju - prvu proislamsku stranku od Ataturka naovamo. Njeni ciljevi su, ukratko - odstupanje od politike pridruživanja EU (jer vide da im ne ide), a umjesto toga, obnova Osmanskog utjecaja Turske na zemlje Balkana, koje je ona držala pod okupacijom. Da stvar bude još gora, tu se ne radi samo o ekonomskom i političkom, nego i u kulturnom utjecaju, a sve to dovodi do otuđenja Bošnjaka od europskog porijekla. Pa se onda čudimo što nam govore - MARŠ U TURSKU!!!
BOSNA I KRŠĆANSKI SVIJET
TAČNO! Niti će ikada biti.
Ali, ruku na srce, bliži joj je nego Orijentalni.
