Uh mene vazda u istu tačku bodu, pa se vazda pripremim na obloge. Nisu mi još sa lakta vadili, a sumnjam da bi i mogli. Ni tamo se ništa ne zeleni.Loulou wrote:I kod mene je slična stvar. Krv mi uvijek vade iz vene samo jedne ruke, jer na drugoj - još se nije našao ko je venu pronašaomadnessa wrote:Još jadna imam podobnu jednu jedinu venu, koja ni sama nije idealna, pa mi uvijek vade iz nje.I baš ta situacija kad sam u jednom danu morala 2 puta vaditi krv, onda su to radili sa stražnje strane ruke (kod lakta). Kakav je to šaroliki podljev poslije bio
Gdje su ti to radili pod anestezijom? Ja sam na jednoj temi o gastroskopiji pitala rade li igdje kod nas pod anestezijom i rekoše mi da ne. Imam jako ružno iskustvo s gastroskopijom u jednoj privatnoj sarajevskoj poliklinici gdje sam se osjećala doslovno kao govedo na traci za klanje,iako nisam niti razmažena niti nekooperativna pacijentica.madnessa wrote:A kad smo kod gastroskopije... Mene fura fobija od čišćenja ždrijela, pregleda grla i sl. Rodjena sam sa upalom trećeg krajnika, što nisam smjela operisati do svoje treće godine. Znala sam imati jako velikih problema sa disanjem i stalno su mi pročišćavali disajne puteve, a kao mala toga sam se jako plašila. Ove godine sam radila gastroskopiju i nakon 45min patnje sa mnom, trganja endoskopa, drhtanja od straha to sam uradila pod anestezijom
A radila sam u martu u Sanasi gastroskopiju. Doktorica je bila divna i čak se trudila više od 45min da mi uradi na standardni način. Smirivala me i hrabrila. Čak je imala i razumijevanja za to da mi je bilo puno dati 200KM za gastroskopiju pod anestezijom. Na kraju je zaključila da mi nema spasa i da mi jedino ova opcija ostaje, te da će me već sutra primiti ukoliko budem u prilici da platim (već tada je bilo kasno popodne, pa taj dan nije mogla). Kako sam imala novce tu (samo su bili "za svaki slučaj") odlučila sam se na anesteziju. Anesteziolog je bio divan, pokušavao me nasmijati i smiriti. Tresla sam se k'o prut (fobija je strašna stvar) i imao je probleme da mi da anesteziju. Kako nisam imala venu slobodnu (taj dan sam dvaput vadila krv i primila infuziju) uradio je to na šaci.
E ja sam ovako paničila kad sam radila gastroskopiju. Počela sam se tresti, vrištati i plakati. Imala sam osjećaj da mi se svijest čudi, a podsvijest paniči. Kao ono sama sebi govorim "daj ba ne brukaj se", a nastavljam da vrištim...Mannequin wrote:Kod mene ne pomaze da zatvorim oci, okrenem glavu.. Nije meni belaj ni igla niti vidjeti krv.. Mene izludjuje sama pomisao na onaj osjecaj kako igla probija kozu, to mi stvara nenormalnu paniku. Zadnji put sam vadila krv prije 4 god. za jetrene probe, a te muke.. Spuca me panika i nema sanse da se smirim i normalno pruzim ruku, mislim pruzim ja ali ruka sama se povuce skroooz uz menei sestra kad napokon uhvati priliku i izvadi mi krv, ja nista ni ne osjetim, ne boli, nisam ni sjesna da je gotovo, onda ona kaze de ti malo tu lezi i ja u plac rekoh nije jos gotovo, veli jeste ali da bi sprijecili vrtoglavicu bolje odmori
A svima, koji uspiju da prevladaju strah i na kraju završe nalaze se divim. Nisam uspjela uraditi gastroskopiju "pri zdravoj pameti" i ne vidim načina da to ikada uradim. Do otkrivanja ove fobije nisam shvatala ljude koji se boje vađenja krvi, zubara i sl. Nedajbože nikome!