Forum Klix.ba

ljubav_aha wrote:

kusur wrote:sjecam se da sam negdje procitao da je prva stvar u stednji da se ustedi dovoljno da se moze hajmo reci preziviti 3 mjeseca od tih para....ako sta bude npr da izgubis posao itd

nakon toga, idu ostale vrste stednji za razlicite stvari

ako izgubis posao,drzava te hrani , ne dira se stednja

dobar vic,
drzava te hrani,..ne oslanjati se na drzavu po ovom pitanju.
Jeste tri mjeseca te dijeli od bankrota ko nije razmisljao ranije,...a danas cini mi se dobar dio pucanstva se nalazi vec u bankrotu bez obzira sto radi,..jer valja guzove parkirat ispred LCD od metra,.....kupit auto na kredu jer tako je i u komsije,... uzet kredit i otic na more jer pobogu tako svi rade.

prosto me zaboli za bilo koga ko se nadje u problemima sa kratkorocnim ili dugorocnim kreditima a da nije u pitanju kredit za stan ili ne daj Boze kakve bolesti.

Dok je samara bice i konja i kobila

ljubav_aha wrote:

kusur wrote:sjecam se da sam negdje procitao da je prva stvar u stednji da se ustedi dovoljno da se moze hajmo reci preziviti 3 mjeseca od tih para....ako sta bude npr da izgubis posao itd

nakon toga, idu ostale vrste stednji za razlicite stvari

ako izgubis posao,drzava te hrani , ne dira se stednja

mislis da ce meni BH drzava placati kiriju, racune, i hranu?

Tema je odlična!
Podržavam obje vrste štednje: ona dugoročna za starosti (ostavljanje na stranu) i ona day-to-day varijanta tipa dilema DP ili Merkator (mislim da je razlika i veća od 20% ).
Slažem se sa konstatacijom da potrošnja stimuliše ekonomski rast, zapošljavanje,... Međutim, čiji rast??? Sigurno ovih razvijenih zemalja koje proizvode i prodaju nama nerazvijenim i tako se dodatno bogate. To i jeste problem kapitalizma koji je nametnuo potrošačko društvo, tj. da troši iznad mogućnosti ali i potreba. . BiH je možda i o.k. a šta je sa onim sirotim (Somalija, Etiopija,...)? Dakle, kupujmo domaće (ako već trošimo)! Naravno uz uslov da je kvalitetno!

U posljednje vrijeme, otkako vjerski životni principi zauzimaju prioritet u mom životu (ne mislim samo na puko prakticiranje nego bukvalno na vjeru kao način života) tako shvatam da nematerijalne stvari, upravo čine dodatnu vrijednost u životu (npr. relacije sa rodbinom, prijateljima, zdravlje, više slobodnog vremena, djeca, te ostala sitna zadovoljstva...). Prije nije bilo tako, stalno me vuklo: daj novo i bolje auto, napucaj stan, skupa putovanja, radi više i više kako bi pokrio troškove...
Sada imam manje prohtjeve, manje radim, manje trošim, a sretniji sam puno (a može se nešto i uštediti ).
Eto, to je moje iskustvo sa promjenom životnog stila iz strašnog u umjerenog potrošaća.

sve zavisi kolika su primanja,koliki su rashodi,dugovi i sl

moje licno misljenje je da se moze na svemu ustedjeti i MORA!!!

ali bas na svemu

pocevsi od rezija (telefon) mobitel,preko hrane-ne mislm da se sad gladuje i da se kupuje brasno ulje sol,grah i secer ko sto seljoberi rade,ali jednoostavno se moze proracunato kupovati sa se hana ne bi bacala.

moze se ustedjeti na izlascima,ponekad preskociti 1-2 mjesecno ili kad izadjete ne mora se potrositi 50 KM po izlasku,popiti 2-3 pica i zdravo

moze se ustedjeti i na ljetovanju,npr ja sam ove godine ustedjeo 700 KM na ranom bookingu

garderoba- treba razumno kupovati.ja sam prije 4 mjeseca bacio 3 kofera bezveznih stvari.znate sta i te bezvezne stvari kostaju i za njih sam nekad dao pare...bolje bi bilo da su mi ostale

ja licno nisam stedljiv ali sam i veliki protivnik bespotrebnog bacanja novca

znaci sve u svemu stedjeti po malo svugdje i na svemu

znate ono markica po markica 101 markica

Sta je razumna stednja? 5, 10, 15, 20 % od mjesecnih primanja?

samo da se pribiljezim na temu, da pratim

DearJohn wrote:Sta je razumna stednja? 5, 10, 15, 20 % od mjesecnih primanja?

10%

od crkavice koja se dobije oko prvog ustediti makar i 10 %. tesko al treba pokusati... ja cu da probam vec od ovog mjeseca...

ljubav_aha wrote:

kusur wrote:sjecam se da sam negdje procitao da je prva stvar u stednji da se ustedi dovoljno da se moze hajmo reci preziviti 3 mjeseca od tih para....ako sta bude npr da izgubis posao itd

nakon toga, idu ostale vrste stednji za razlicite stvari

ako izgubis posao,drzava te hrani , ne dira se stednja

U Bosni su ti mama i tata drzava, a drzava ti je maceha - ne hrani te.

ActionWoman wrote: U Bosni su ti mama i tata drzava, a drzava ti je maceha - ne hrani te.

Volim rečenice prepune logike

Ljudi, štedite živce, hebo pare ba.

sarajlija_ba wrote:

ActionWoman wrote: U Bosni su ti mama i tata drzava, a drzava ti je maceha - ne hrani te.

Volim rečenice prepune logike

Ljudi, štedite živce, hebo pare ba.

Ko tebe hrani?

ActionWoman wrote:

sarajlija_ba wrote:

ActionWoman wrote: U Bosni su ti mama i tata drzava, a drzava ti je maceha - ne hrani te.

Volim rečenice prepune logike

Ljudi, štedite živce, hebo pare ba.

Ko tebe hrani?

Mama, tata i maćeha...na smjenu

ja se znam često cjenkat po pijaci i tak to al vjeruj rijetko uspije, nije ovo Turska, još se i naljute, ko znaš li koliko je nabavna bla bla

Evo, imam ja, bez kredita i limita, plata oko milje, + troskovi poluprofesionalnog bavljenja jednim sportom, studij, stedio 2 godine, i kupio auto, istina ne pijem alkohol , niti ne pusim, kad bi se rijesili raznih kompleksa, puno bi bolje jednostavnije i ispunjenije zivjeli... ( koncept porodice, smireno,kesom, i bez snobizma)... uglavnom kuhamo, kad mozemo sebi, a gotova hrana ni u snu, znam koliko je steta, a mislim da je sem cevapa, sav fast food, trosak na nebulozu... upravo kao sto kaze forumasica, vecinom se to potrosi, na ''samo daj ovo, haj neka i ovoga''

ja koliko vidim ljudi na zapadu jaaaako stede, nece porucivati 3 pica, nego 1...stede vodu/struju/telefon... nase cure samo brbljaju i zivkaju, dok tamo brzinski se dogovore za 30 sec i to je to
nase cure zicaju od roditelja za garderobu / nakit/ sminku itd...dok je svabicama sramota sredjivat se kao neka starleta ako nisi zaradila i zasluzila nesto... cure se oblace skromnije, sportskije i kvalitetnije, time i manje ulazu u fancy stvarcice...
mob.ovdje svako mora imati sto noviji, dok tamo zaista ne mijenjaju i niko i ne gleda kakav imas...
tamo djeca rade preko raspusta, zele zaraditi za neko ljetovanje... slazu robu po magacinima, pomazu u starackim domovima, prodaju sladoled, peru aute, ciste, sade kod seljaka... dok ovdje toga i nema, a raja i nece...jer svi se vode nekom parolom "ja ucim, zato necu raditi, sve mi je to mizerno, meni roditelji DAJU i ja furam nivo " tako nikada nista ne ustede i ne zele ni raditi, a stednja je misaona imenica, a roditelji jadni daju i daju do zadnje marke
ovi malo stariji zele sve preko noci i zavaljuju se kreditima za stan/auto/putovanje ili neki prestiz... znam curu koja je digla kredit i placala putovanja i sebi i momku kojeg je tada ganjala...troslila podosta na garderobu i frizure...kasnije je taj ostavio, a ona 5 godina otplacivala taj kredit i trpila svasta na poslu iz straha da je ne otpuste najgore sto nije ni znala na sta je tacno tu lovu spiskala
dakle, ljudi se kao neki glupani povode za - na kartici i kupovinom i onoga sto ne mogu bas prisutiti, sve to da bi ih drustvo gledalo kao WAU
sve je to lazni sjaj i bijedan zivot, pazis/stedis na struju i grijanje, a zato imas lcd i super mob. na kojem nemas kredita, nemas vec masinu, ali imas auto na kredit za koji nemas goriva

svi ti planovi su mi ok. medjutim, otkako je Ramazan nam dosao, gledam svako vece na TVSA neke porodicne tegobe. nema se para, nemaju kucu, nemaju za hrane i svaka cast televiziji na trudu i zaista mi je zao tih ljudi i pomoci cu koliko mogu, ali skoro svi imaju po troje ili vishe djece, ona jedna cini mi se i osmero ili desetero. ne bih nikoga da ismijavam, ali jel' vi znate da je nekad bila akcija "djecom protiv siromastva" ili je do mene? nisam jos uvijek u tim vodama kad dijete dolazi na red, ali definitivno necu imati dijete sve dok ne budem siguran da mu mogu obezbjediti sve sto mu treba, a ako mi nestane to sto sam mu pokusao obezbjediti iz nekog razloga, definitivno mu necu pomoci tako sto cu napraviti jos dvoje ili vishe brace ili sestara. dokle idu razmisljanja ovih ljudi? jedno dijete preminulo od mraza, ovi snimaju reportazu, a ona opet trudna. do kad ce biti prica "sta ces, sudbina" i " 'pomoce' Bog, dace kaku nafaku "?
na kraju krajeva, da se vratimo na temu, jel' moze neko prehraniti u Bosni cetvero djece sa nekom nasom prosjecnom platom, koja je, brat bratu max 1400KM (ako rade oba roditelja) i o kakvoj stednji bi se moglo pricati tu?

ActionWoman wrote:

ljubav_aha wrote:

kusur wrote:sjecam se da sam negdje procitao da je prva stvar u stednji da se ustedi dovoljno da se moze hajmo reci preziviti 3 mjeseca od tih para....ako sta bude npr da izgubis posao itd

nakon toga, idu ostale vrste stednji za razlicite stvari

ako izgubis posao,drzava te hrani , ne dira se stednja

U Bosni su ti mama i tata drzava, a drzava ti je maceha - ne hrani te.

Država ti sa biroa daje 360 KM nekoliko mjeseci (zavisi od staža - pretežno 3 m'jeseca) al' to primanje nije redovno i ne dobiješ ga odmah već poslije 3 - 4 m'jeseca od gubitka posla. A šta u među vremenu ? Snalazi se sam ! Nažalost tako je u našoj BiH.

Sve pohvala na temi. Ima dosta zanimljivih odg. Sjedim na stolici i razmišljam o (ne)štednji svoje porodice . . . mislim da ćemo neke stvari promijenit'.

ja ustedim ali zato od 25 pa do kad bude plata nigdje ne idem iz kuce

Država ti sa biroa daje 360 KM nekoliko mjeseci (zavisi od staža - pretežno 3 m'jeseca) al' to primanje nije redovno i ne dobiješ ga odmah već poslije 3 - 4 m'jeseca od gubitka posla. A šta u među vremenu ? Snalazi se sam ! Nažalost tako je u našoj BiH.

Što "nažalost"? Tolika je prosječna plata običnog radnika u većini industrijskih firmi kod nas. Zašto bi neko ko ne radi ništa imao ista primanja kao neko ko radi 8-12 sati dnevno (i kome se odbija od zarade za iste te na birou)?

Pera Trta wrote:Što "nažalost"? Tolika je prosječna plata običnog radnika u većini industrijskih firmi kod nas. Zašto bi neko ko ne radi ništa imao ista primanja kao neko ko radi 8-12 sati dnevno (i kome se odbija od zarade za iste te na birou)?

Ne radi se o trajnoj pomoći onome ko nikako ne radi. Nego naknadi koja se prima ukoliko se bez svoje krivice ostane bez posla. Kao mogućnost gole egzistencije u procesu traženje novog posla.

A sta je sa svakodnevnom stednjom, kako zonglirate sa pretjeranim cijenama? Ca kupujete?
Neke stvari su neophodne, ali odbijam da mi ikada iko vise prodaje ciglu za 100KM. pa i ostale ''sitnice''.

Primjecuje se svekoliko prisustvo celulita i na muskarcima i na zenama u odnosu na rane devedesete i osamdesete. Ne znam sta bi tome mogao biti razlog Ali nije samo celulit u pitanju... tu je i potpuno odsustvo misica, bilo kakvog tonusa. Svi djeluju oTRomboljeno, pa i oni koji su vitki
Pogledajte po netu samo slike sa nekog beogradskog ''Vilsonovog'', djevojke na rolama izgledaju upravo onako kako bi trebalo, onako kako su svi ovdje izgledali prije rata.
Sada je svaki frizider pretovaren namazima, naREzima, sosevima, majonezama, kremastim sirevima, zamrznutim ovim i onim, te ostalim slicnim gadostima. A nekada davno osamdesetih, hamburgeri, pileci sendvici i litri kole, nisu na jelovniku bili cesti i svi su uglavnom isli pjeske.

Raspored wrote:Princip koji se pokazao prilično dobrim jeste sistem sedmičnih budžeta. Nakon što platim sve fiksne troškove ostatak podjelim na jednake sedmične dijelove umjesto da imam iznos za cijeli mjesec dana jer se on obično u početku više troši a onda pri kraju počne štednja.
Kada imam jednake sedmične budžete lakše kontrolišem troškove i moram priznati lakše je i uštediti pa prebaciti iznos iz jedne sedmice u drugu ili staviti u štednju za nešto veće.
Probao sam i moram priznati mnogo je bolje za vođenje ličnog budžeta. Ukoliko neko proba neka javi kako je prošlo.

leo_ wrote:svi ti planovi su mi ok. medjutim, otkako je Ramazan nam dosao, gledam svako vece na TVSA neke porodicne tegobe. nema se para, nemaju kucu, nemaju za hrane i svaka cast televiziji na trudu i zaista mi je zao tih ljudi i pomoci cu koliko mogu, ali skoro svi imaju po troje ili vishe djece, ona jedna cini mi se i osmero ili desetero. ne bih nikoga da ismijavam, ali jel' vi znate da je nekad bila akcija "djecom protiv siromastva" ili je do mene? nisam jos uvijek u tim vodama kad dijete dolazi na red, ali definitivno necu imati dijete sve dok ne budem siguran da mu mogu obezbjediti sve sto mu treba, a ako mi nestane to sto sam mu pokusao obezbjediti iz nekog razloga, definitivno mu necu pomoci tako sto cu napraviti jos dvoje ili vishe brace ili sestara. dokle idu razmisljanja ovih ljudi? jedno dijete preminulo od mraza, ovi snimaju reportazu, a ona opet trudna. do kad ce biti prica "sta ces, sudbina" i " 'pomoce' Bog, dace kaku nafaku "?
na kraju krajeva, da se vratimo na temu, jel' moze neko prehraniti u Bosni cetvero djece sa nekom nasom prosjecnom platom, koja je, brat bratu max 1400KM (ako rade oba roditelja) i o kakvoj stednji bi se moglo pricati tu?

Stvarno socijanlo ugrozene ljudi koje si gore pomenuo nemaju (direktne) veze za cijelom ovom pricom i nisu nama ostalima nikakvo opravdanje da nemamo razuman odnos prema novcu. sto se tice porodice sa cetvero djece i 1400 maraka mjesecno -nije stvar jel moze prenego MORA da prezivi od tih para, a da bi mogli moraju dobro da se potrude da sastave kraj s krajem i da ostavljaju malo para na stranu, ne naravno da bi stvarali neki kapital, nego da se ima npr ako crkne ves-masina da se ne dize nenamjenski kredit, jer je to pocetak kraja, jer... kad pocnu da vracaju taj kredit imace jedva da plate rezije i hranu i nece vise imati da ostavljaju ni malo na stranu, pa kad dodje vrijeme da djeci kupe sta ja znam ...cipele, morace opet da dignu kredit, a onda su do kraja u govnima i onda je samo pitanje vremena kada ce doci da im plijene stvari itd.
A ja znam poodosta familija sa mozda 500 -800 maraka mjesecno pa opet nema sanse da dijete ponese sendvic u skolu, oni na posao, kupuju se pite, pastetice, cevapi i sl, uzimaju krediti, ulijece u crveno itd.vjeruj mi dugo sam zivjela u jedno izrazito razijenoj i bogatoj zemlji i svakodnevica je da svi ljudi( i moji sefovi koji su zaradjivali po par hiljada (eura)mjesecno) nose isendvice (i to vrlo skromne) na posao, voze se javnim prevozom ili idu biciklom , a da ne kazem koliko na forumima slicnim ovom nasem imaju tema o budzetiranju, razmjenjuju iskustva kako da ustede i sl. A kakav je nas odnos prema stednji govori i broj postova na ovoj temi-samo 4 stranice . uporediti npr sa temom kada je neka cura htjela da se ubije jer nije dobila kredit od mikrokreditne organizacije ili kako se to vec zove, a koji joj je trebao da bi vracala vec postojeci i organizovala vjencanje (po onoj narodnoj kad je bal nek i hala gori) i kada su joj u tome svi zdusno "pomagali" brat bratu na jedno dvaest strana...

tema pratim
i pridonosim