Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Ahmmed wrote:
Nije bilo potrebe za bilo kakvim pljuvanjem. Razgovarali smo otvoreno, na pristojan način. Riječ je o osobi koja od prvog dana, stvari naziva pravim imenom. Rat agresijom, a a zločin u Srebrenici genocidom.
Vidi, ako se on osjeća krivim za ono što su njegovi sunarodnici uradili u njegovo ime onda treba da se okrene protiv njih jer su oni uzrok njegove frustracije a ne majke i sestre koje žale za svojim ubijenim.
Mislim, odakle mu uopšte hrabrost da gleda na to na takav način i da to još otvoreno kaže bez obzira koliko bio realan.
Njegova priča bi se mogla pojednostaviti i glasila bi ovako "ok, znam da smo mi Srbi pobili vas muslimane ali ne morate nam to svaki dan nabijati na nos jer ako nam to toliko nabijate na nos mi ćemo biti frustrirani".
U toj njegovoj priči je izgleda najvažnija njegova frustracija.
Moj Ahmede, da je taj tvoj čedo takav kakvog ga opisuješ onda bi on ljubio cipele majkama Srebrenice i tražio oprost a ne bi mislio o sebi i svojim frustracijama.
Mene nerviraju dvije stvari. Jedno je da nema kolektivne krivice. Ok, nisu svi krivi ali VEĆINA jeste.
Nije Miloševića i Karadžića dovela neka manjina Srba na vlast nego su pobjeđivali na svakim izborima dok ih nije međunarodna zajednica skinula obojicu. Dakle, što se tiče Srba oni bi i dan danas glasali za njih pa i poslije Srebrenice i svega.
Druga stvar je floskula da su sve žrtve iste. Da, jesu iste ali ubiti 10 ljudi ili ubiti 1000 ljudi NIJE ISTO.
To stalno "realni" Srbi poturaju nama da, kao, ne treba o ciframa pričati jer su sve žrtve iste.
Ahmmed wrote:
Nije bilo potrebe za bilo kakvim pljuvanjem. Razgovarali smo otvoreno, na pristojan način. Riječ je o osobi koja od prvog dana, stvari naziva pravim imenom. Rat agresijom, a a zločin u Srebrenici genocidom.
Vidi, ako se on osjeća krivim za ono što su njegovi sunarodnici uradili u njegovo ime onda treba da se okrene protiv njih jer su oni uzrok njegove frustracije a ne majke i sestre koje žale za svojim ubijenim.
Mislim, odakle mu uopšte hrabrost da gleda na to na takav način i da to još otvoreno kaže bez obzira koliko bio realan.
Njegova priča bi se mogla pojednostaviti i glasila bi ovako "ok, znam da smo mi Srbi pobili vas muslimane ali ne morate nam to svaki dan nabijati na nos jer ako nam to toliko nabijate na nos mi ćemo biti frustrirani".
U toj njegovoj priči je izgleda najvažnija njegova frustracija.
Moj Ahmede, da je taj tvoj čedo takav kakvog ga opisuješ onda bi on ljubio cipele majkama Srebrenice i tražio oprost a ne bi mislio o sebi i svojim frustracijama.
Mene nerviraju dvije stvari. Jedno je da nema kolektivne krivice. Ok, nisu svi krivi ali VEĆINA jeste.
Nije Miloševića i Karadžića dovela neka manjina Srba na vlast nego su pobjeđivali na svakim izborima dok ih nije međunarodna zajednica skinula obojicu. Dakle, što se tiče Srba oni bi i dan danas glasali za njih pa i poslije Srebrenice i svega.
Druga stvar je floskula da su sve žrtve iste. Da, jesu iste ali ubiti 10 ljudi ili ubiti 1000 ljudi NIJE ISTO.
To stalno "realni" Srbi poturaju nama da, kao, ne treba o ciframa pričati jer su sve žrtve iste.
Ma, sarajlija, ja se i čudim jer je riječ o osobi, koja već godinama svojim sunarodnjacima " nabija na nos", genocid u Srebrenici. Iz Srbije je, ali je često u BiH, tako da ima uvid u razmišljanja svojih sunarodnjaka i ovdje i tamo. I nije sklon relativiziranju zločina. Nikada, ama baš nikada nije pomenuo nikakva "opravdanja" za genocid u Srebrenici, šta više....
Ja ne vjerujem u kolektivnu krivicu, ali vjerujem u kolektivnu odgovornost. Ako ni u čemu drugom, a ono u suočavanju sa posljedicama djela učinjenih u ime jedne zajednice.
Ne znam....Jednostavno, žao mi je što sam čuo neke stvari od njega. I imam želju nastaviti ovaj razgovor s njim.
Stojadin wrote:samo da pitam nesto, onako, bez razloga, samo me zanima
Jel taj tvoj poznanik "bosanski Srbin" il pravi Srbin?
Ko god za sebe tvrdi da je pravi Srbin ili pravi Italijan, ili pravi Mađar i za mene je pravi Iz Srbije je.
Rekao sam da me samo zanima onako
primjetio sam da Srbi iz Bosne ne priznaju genocid ni dan danas itd., zbog cega Bosnjaci markiraju sve Srbe ko "genocidase", iako dosta onih iz Srbije priznaju i normalni su.
pa eto, reko da vidim jel to fakat il je do mene
Ne znam....Jednostavno, žao mi je što sam čuo neke stvari od njega. I imam želju nastaviti ovaj razgovor s njim.
Ahmmed wrote:I imam želju nastaviti ovaj razgovor s njim.
Budi pazljiv i pazi da ga ne frustriras. te on!
ma, jednostavno, bude čovjeku žao, kad neki ljudi potpuno ispravnih stavova, kažu stvari koje te veoma iznenade. I dovedu u pitanje sve ranije rečeno.
Mada, razumijem tvoj komentar.
Svaki, ama bas svaki dan sa svojim prijateljima analiziramo proteklu agresiju na RBiH. Naravno u tim analizama Srebrenica zauzima posebno mjesto.
Medjutim, kada govorimo o genocidu, njega kao takvog koji se je desio ne treba ogranicavati samo na Srebrenicu. Genocid od strane cetnika se je desio na mnogo vecem dijelu RBiH. Srebrenica u ovom slucaju je karakteristicna zbog izvrsenja genocida nad dijelom bosnjackog i hrvatskog naroda u vrlo kratkom periodu od tri-cetiri dana.
Mada i taj period koji spominjem, od tri-cetiri dana, se odnosi samo na klasicnu egzekuciju, dok je sam genocid trajao mnogo duze, ako se uzme stvaranje sekundarnih i tercijarnih masovnih grobnica. A, ako cemo ruku na srce, genocid traje i danas, obzirom da cujemo od strane pocinitelja njegovo negiranje, sto je zavrsna faza genocida.
Sta zelim reci?! Genocid je pocinjen u jos mnogim dijelovima RBiH, ali njegovo izvrsenje je trajalo vremenski malo duze od genocida u Srebrenici. Uzmimo za primjer Prijedor. Na hiljade Bosnjaka je ubijeno, ali nije u roku tri-cetiri dana. Nazalost, bez obzira na vremensku odrednicu, desio se je genocid.
Ako je, za nekoga u 21. vijeku genocid nesto sto ga frustrira, on bi se trebao zapitati da li on uopce pripada ljudskom rodu?!?!?!
Izvrseni genocid je napravio neizrecivu patnju i bol, kako porodicama, tako i ostalim koji pripadaju bosnjackom narodu, te ga je stoga nemoguce zaboraviti, tako da spominjanje istog je normalna stvar.
Oni koje to frustrira, pozivam da se barem na trenutak stave u polozaj u kojem se mi nalazimo i neka onda kazu da li bi ih to frustriralo ili ne?!?!?!
I za kraj da dodam, da genocid koji se je desio u Srebrenici i mnogim drugim dijelovima RBiH desio bi se na jos druhih mjesta da se je za to pruzila prilika.
Da su mališani iz Srbije, starosti od 11 do 15 godina, u ruskim kampovima vežbali rukovanje oružjem i bacanje bombi, javnost u Srbiji saznala je tek dve godine nakon njihovog boravka na toj obuci. Do ovog otkrića došao je beogradski list "Danas" na neobičan način, uz pomoć dečjih literalnih radova u kojima su izneli utiske o dvonedeljnom boravku, sklapanju puške, gađanju, bacanju bombi i noževa i mačevanju.
Razumijem frustracije onih ljudi kojih frustrira i sama pomisao na genocid. Njih svakako ima i u Srbiji, ali oni nisu reprezenti zvanicne srbijanske politike. Dok god Srbija ima ovakvu politiku spram Bih treba im umjesto pozdrava spominjati Srebrenicu. Srbi koji imaju frustracije sa pomenom Srebrenice nek ih lijece kod Vuka Jeremica i Tadica, to je unutarskprska stvar.
Da su mališani iz Srbije, starosti od 11 do 15 godina, u ruskim kampovima vežbali rukovanje oružjem i bacanje bombi, javnost u Srbiji saznala je tek dve godine nakon njihovog boravka na toj obuci. Do ovog otkrića došao je beogradski list "Danas" na neobičan način, uz pomoć dečjih literalnih radova u kojima su izneli utiske o dvonedeljnom boravku, sklapanju puške, gađanju, bacanju bombi i noževa i mačevanju.
SanskiBiser wrote:Oni bi da mi manje pricamo o genocidu u Srebrenici,
dok oni tamo prekopavaju Adu Ciganliju i traze ChiChu....
Vuk dlaku mijenja...
Hajd' što Čiču traže, al' što na Tari organizuju srpski dječiji ljetnji kamp, djece svih srpskih zemalja. Znači, i budućim generacijama spremaju zlo.
Pa u duhu visestoljetne SPC i velikosrpske cetnicke tradicije krvi i tla,(Pobi komsije,otmi im sve sto imaju,opljackaj ih i protjeraj)....Potom ide slavljenje tih zlocina,pranje pocinjenog zla uz guslanje,laganje i okrivljavanje zrtve koje su se po njima same medusobno poubijale,....
Sto se tice Ahmedovog poznanika i njegovih frustracija,Taj je dvolican i neprijeteljski raspolozen prema Bosnajcima i njemu samom,on zasigurno jedno prica drugo misli a trece radi,da je drugacije ne bi imali ovakve masovne dogadaje po genocidnom Ausvicu nakon svih dokaza,presuda.Velikosrpski genocidasi jedino razumiju jezik sile,.....
Ovim miitnzima i onim sto cine svih ovih godina nakon rata je upravo priprema za nove zlocine i pokolje koje ce naciniti ovi maladi velikosrpski fasisti sto velicaju genocid i genocidase.Dovoljno je zapitati se ko to osim onih zena u crnom u Srbiji ili unutar cijelog srpskog naroda se javno ogradi od zlocina koji je cinjen u njihovo ime http://www.zeneucrnom.org/ Dok se to ne desi snose kolektivnu odgovornost direktno ili indirektno,....
Jedni su zlo ideoloski osmislili, SANU stab,SPC je duhovno blagosiljala,drugi su projekat sprovodili i zla cinili,treci su pomagali ili ga nisu sprijecili.Jedan covjek je stradao braneci nevinog covjeka od cetnickog zla a to je trebinjac Srdana Aleksic,......
Srbi koji su bili odani i lojalni RBiH ili kao pripadnici ARBiH branili je od ove gamadi su sacuvali cast dijela srpskog naroda i stoga se ne moze i ne smije generalizovati cijeli srpski narod,.....Na zalost oni su bili jednocifren postotak odanih i lojalnih svojoj RBiH.....
Organizacija genocidasa na celu s predsjedavajucim Curguzom(Tariguzom) uz aminovanje SPC-a SDS fasisticko teroristickom strankom te posljeratnom SSNSD nasljednikom(negatorom) iste te velikosrpske zlocinacko genocidne ideologije,kao i drugih srpskih stranaka genocidnog Ausvica osim SGV i Srba u drugim probosanskim strankama.....
Genocidasi bi da im se priznaju rezultati velikosrpske ideologije krvi i tla u obliku velikosrpskog genocidnog Ausvica i da im se ne nabija na nos pocinjeno zlo jer je tvorevina stvarana upravo tim metodama da bi se pod velom zaborava i uspavljivanja zrtve sledeci genocid nad Bosnjacima lakse ponovio kao sto su ih cinili kroz generacije zadnjih 150 godina,......
Pouka zauvijek Bosanjcima a radi se o pitanju bioloskog opstanka ili nestanka a to je da svaka kuca mora imati dugu cijev,minimalno jednu po muskoj glavi i dovoljno municije da se brani .Ne obicnu dugu cijv, preporucljivo snajper sa dobrom optikom,uz ceste izlete kao clanova lovackih drustava po bosasnkim planinama i uz vjezbanje upotrebe snajpera na divljaci a time rijesavati ugodno s korisnim jer znamo da je sve vise divljaci koja unistava seljacima usjeve poput divljih svinja i vukova koji im unakazise stada ovaca,......
Da smo bili naoruzani 1992 kao sada nikada nas genocidasi ne bi napali,jer je to najobicnija pljackarsko fasisticka fukara koja ratuje jedino protiv golorukih komsija s ciljem otimanje njihove imovine,teritorije,progona i ubistva drugih i drugacijih od njih kao ih je ucila i blagosiljala srpska pravoslavna crkva,.......
Last edited by Bosnolog on 24/07/2011 10:00, edited 4 times in total.
A da u duhu pomirenja prepravimo istoriju.evo recimo da se za sledecu obljetnicu genocida izda samo stura vijest danas se navrsava 18 godina od kako su pripadnici vojske Litvanije predvodjeni Arvidasom Sabonisom napravili tezak zlocin zgazivsi 3 macke u okolini Srebrenice,sam Arvidas Sabonis se optuzuje da je kriv jer se jedan djecak zagrcnuo od cokolade koju mu je ovaj poklonio
Eto svi sretni,tanane niti duse i prefinjeni osjecaji genocidasa zasticeni (mozda bi se Litvanci malo ljutili ali nema veze) pa sto neko zapisa mozemo svi kolektivno na summer camp Ada Ciganlija da trazimo Cica Drazu!
Ahmmed wrote:Razgovarao sam prije nekoliko dana, sa jednim dobrim poznanikom, Srbinom,o genocidu počinjenom nad Bošnjacima u Srebrenici. Riječ je o vrlo kvalitetnoj osobi koja stvari uvijek naziva pravim imenom i zbog toga me iznenadila jedna njegova konstatacija, koja otprilike,glasi ovako: " Bošnjaci bi morali, zbog budućnosti ove zemlje, manje govoriti o genocidu u Srebrenici. Ta priča sve više i više frustrira Srbe i frustrirat će ih u budućnosti. Morat ćete naći neki način, da Srbi tu priču ne doživljavaju kao stalno nabijanje na nos onoga što je u Srebrenici učinjeno.Mislim da je najbolje ne potencirati priču o genocidu, svesti je u istorijski okvir, bez stalnog, skoro svakodnevnog podsjećanja na to.Čak i meni, koji genocid priznajem, zbog kojeg se osjećam odgovornim, raste , sve više i više, nelagoda, dok o tome stalno čitam u novinama, gledam na TV, slušam u tramvaju, u komšiluku...."
Rekao sam mu da jedino jesam protiv dnevnopolitičke zlouporabe genocida u Srebrenici, ali da mi je potpuno neprihvatljivo njegovo promišljanje, u kontekstu srpske frustracije....kao i da se svih ovih godina pitam - jer tu frustraciju osjećam- zbog čega se ona ne usmjeri na one koji su genocid planirali i izveli, kao i na one koji ljubomorno čuvaju tekovine genocida počinjenog u Srebrenici, na one koji ga negiraju i na one koji ga opravdavaju.
Njegov odgovor je bio ovakav: " Vjerovatno bi Srbi, vremenom, to učinili, ukoliko bi Bošnjaci smanjili intenzitet priče o genocidu. "
Razgovor smo, vrlo brzo, okončali. I naš susret završili sa prilično gorčine. Barem sa moje strane.
Srebrenica i ostali zločini nisu bili rezultat hira nekog komandanta na terenu ili neodgovornog lokalnog političara, nego sastavni dio strategije koja je za cilj imala brisanje svega nesrpskog i stvaranje srpskih šuma, srpskih puteva, srpskog ovog, srpskog onog. Taj je projekat i danas živ kroz crkvu u dvorištu Fate Orlović, kroz obilježje, praznike i naziv četniteta i zato Srebrenica ima bitno mjesto u našem svakodnevnom životu. Da se napravilo otklon od ideja koje su dovele do Srebrenice, Srebrenicu bi se vjerovatno manje spominjalo, ali kako da zaraste rana čije se zacjeljenje stalno ometa ?
Odnosno, Srebrenicu se ne spominje zbog "nabijanja na nos" nego zato što je zla ideologija još uvijek živa, Tvoj poznanik bi htio da se govori o lijepim stvarima, o filmskom festivalu, o Mostar Sevdah Reunionu, o ljepoti ženskog tijela i o dobroj hrani. Volio bih i ja. Ali na žalost ne možemo jer nam ne daju da Srebrenicu iz dnevnopolitičke dimenzije prepustimo prošlosti. Te ljude nije udario autobus niti se na njih obrušila lavina, oni su stradali kako bi se pokazalo da je to samo srpska teritorija.
Ahmmed wrote:Razgovarao sam prije nekoliko dana, sa jednim dobrim poznanikom, Srbinom,o genocidu počinjenom nad Bošnjacima u Srebrenici. Riječ je o vrlo kvalitetnoj osobi koja stvari uvijek naziva pravim imenom i zbog toga me iznenadila jedna njegova konstatacija, koja otprilike,glasi ovako: " Bošnjaci bi morali, zbog budućnosti ove zemlje, manje govoriti o genocidu u Srebrenici. Ta priča sve više i više frustrira Srbe i frustrirat će ih u budućnosti. Morat ćete naći neki način, da Srbi tu priču ne doživljavaju kao stalno nabijanje na nos onoga što je u Srebrenici učinjeno.Mislim da je najbolje ne potencirati priču o genocidu, svesti je u istorijski okvir, bez stalnog, skoro svakodnevnog podsjećanja na to.Čak i meni, koji genocid priznajem, zbog kojeg se osjećam odgovornim, raste , sve više i više, nelagoda, dok o tome stalno čitam u novinama, gledam na TV, slušam u tramvaju, u komšiluku...."
Rekao sam mu da jedino jesam protiv dnevnopolitičke zlouporabe genocida u Srebrenici, ali da mi je potpuno neprihvatljivo njegovo promišljanje, u kontekstu srpske frustracije....kao i da se svih ovih godina pitam - jer tu frustraciju osjećam- zbog čega se ona ne usmjeri na one koji su genocid planirali i izveli, kao i na one koji ljubomorno čuvaju tekovine genocida počinjenog u Srebrenici, na one koji ga negiraju i na one koji ga opravdavaju.
Njegov odgovor je bio ovakav: " Vjerovatno bi Srbi, vremenom, to učinili, ukoliko bi Bošnjaci smanjili intenzitet priče o genocidu. "
Razgovor smo, vrlo brzo, okončali. I naš susret završili sa prilično gorčine. Barem sa moje strane.
Srebrenica i ostali zločini nisu bili rezultat hira nekog komandanta na terenu ili neodgovornog lokalnog političara, nego sastavni dio strategije koja je za cilj imala brisanje svega nesrpskog i stvaranje srpskih šuma, srpskih puteva, srpskog ovog, srpskog onog. Taj je projekat i danas živ kroz crkvu u dvorištu Fate Orlović, kroz obilježje, praznike i naziv četniteta i zato Srebrenica ima bitno mjesto u našem svakodnevnom životu. Da se napravilo otklon od ideja koje su dovele do Srebrenice, Srebrenicu bi se vjerovatno manje spominjalo, ali kako da zaraste rana čije se zacjeljenje stalno ometa ?
Odnosno, Srebrenicu se ne spominje zbog "nabijanja na nos" nego zato što je zla ideologija još uvijek živa, Tvoj poznanik bi htio da se govori o lijepim stvarima, o filmskom festivalu, o Mostar Sevdah Reunionu, o ljepoti ženskog tijela i o dobroj hrani. Volio bih i ja. Ali na žalost ne možemo jer nam ne daju da Srebrenicu iz dnevnopolitičke dimenzije prepustimo prošlosti. Te ljude nije udario autobus niti se na njih obrušila lavina, oni su stradali kako bi se pokazalo da je to samo srpska teritorija.
Skijaš wrote:
Srebrenica i ostali zločini nisu bili rezultat hira nekog komandanta na terenu ili neodgovornog lokalnog političara, nego sastavni dio strategije koja je za cilj imala brisanje svega nesrpskog i stvaranje srpskih šuma, srpskih puteva, srpskog ovog, srpskog onog. Taj je projekat i danas živ kroz crkvu u dvorištu Fate Orlović, kroz obilježje, praznike i naziv četniteta i zato Srebrenica ima bitno mjesto u našem svakodnevnom životu. Da se napravilo otklon od ideja koje su dovele do Srebrenice, Srebrenicu bi se vjerovatno manje spominjalo, ali kako da zaraste rana čije se zacjeljenje stalno ometa ?
Odnosno, Srebrenicu se ne spominje zbog "nabijanja na nos" nego zato što je zla ideologija još uvijek živa, Tvoj poznanik bi htio da se govori o lijepim stvarima, o filmskom festivalu, o Mostar Sevdah Reunionu, o ljepoti ženskog tijela i o dobroj hrani. Volio bih i ja. Ali na žalost ne možemo jer nam ne daju da Srebrenicu iz dnevnopolitičke dimenzije prepustimo prošlosti. Te ljude nije udario autobus niti se na njih obrušila lavina, oni su stradali kako bi se pokazalo da je to samo srpska teritorija.
Ahmmed wrote:Razgovarao sam prije nekoliko dana, sa jednim dobrim poznanikom, Srbinom,o genocidu počinjenom nad Bošnjacima u Srebrenici. Riječ je o vrlo kvalitetnoj osobi koja stvari uvijek naziva pravim imenom i zbog toga me iznenadila jedna njegova konstatacija, koja otprilike,glasi ovako: " Bošnjaci bi morali, zbog budućnosti ove zemlje, manje govoriti o genocidu u Srebrenici. Ta priča sve više i više frustrira Srbe i frustrirat će ih u budućnosti. Morat ćete naći neki način, da Srbi tu priču ne doživljavaju kao stalno nabijanje na nos onoga što je u Srebrenici učinjeno.Mislim da je najbolje ne potencirati priču o genocidu, svesti je u istorijski okvir, bez stalnog, skoro svakodnevnog podsjećanja na to.Čak i meni, koji genocid priznajem, zbog kojeg se osjećam odgovornim, raste , sve više i više, nelagoda, dok o tome stalno čitam u novinama, gledam na TV, slušam u tramvaju, u komšiluku...."
Rekao sam mu da jedino jesam protiv dnevnopolitičke zlouporabe genocida u Srebrenici, ali da mi je potpuno neprihvatljivo njegovo promišljanje, u kontekstu srpske frustracije....kao i da se svih ovih godina pitam - jer tu frustraciju osjećam- zbog čega se ona ne usmjeri na one koji su genocid planirali i izveli, kao i na one koji ljubomorno čuvaju tekovine genocida počinjenog u Srebrenici, na one koji ga negiraju i na one koji ga opravdavaju.
Njegov odgovor je bio ovakav: " Vjerovatno bi Srbi, vremenom, to učinili, ukoliko bi Bošnjaci smanjili intenzitet priče o genocidu. "
Razgovor smo, vrlo brzo, okončali. I naš susret završili sa prilično gorčine. Barem sa moje strane.
Srebrenica i ostali zločini nisu bili rezultat hira nekog komandanta na terenu ili neodgovornog lokalnog političara, nego sastavni dio strategije koja je za cilj imala brisanje svega nesrpskog i stvaranje srpskih šuma, srpskih puteva, srpskog ovog, srpskog onog. Taj je projekat i danas živ kroz crkvu u dvorištu Fate Orlović, kroz obilježje, praznike i naziv četniteta i zato Srebrenica ima bitno mjesto u našem svakodnevnom životu. Da se napravilo otklon od ideja koje su dovele do Srebrenice, Srebrenicu bi se vjerovatno manje spominjalo, ali kako da zaraste rana čije se zacjeljenje stalno ometa ?
Odnosno, Srebrenicu se ne spominje zbog "nabijanja na nos" nego zato što je zla ideologija još uvijek živa, Tvoj poznanik bi htio da se govori o lijepim stvarima, o filmskom festivalu, o Mostar Sevdah Reunionu, o ljepoti ženskog tijela i o dobroj hrani. Volio bih i ja. Ali na žalost ne možemo jer nam ne daju da Srebrenicu iz dnevnopolitičke dimenzije prepustimo prošlosti. Te ljude nije udario autobus niti se na njih obrušila lavina, oni su stradali kako bi se pokazalo da je to samo srpska teritorija.
buksna wrote:slažem se potpuno s tim što ti je to reko... i meni ide na neku stvar stalno srebrenica ovo srebrenica ono, genocid... aj dobro eto, bio genocid, ajmo sad dalje, nije vrijeme stalo 1995.
Nije vrijeme stalo 1995-e i treba ici dalje , ALI ne moze se sve dok je ideologija zbog koje se i desila Srebrenica ( i ne samo Srebrenica) itekako ziva. TO nas koci !
UZROK je problem , a ne spominjanje njegove posljedice !
Ja osjećam svakodnevnu frustraciju zbog genocida,kod četnika je ne vidim! Ja sam bio u jedinici
koja je skupljena zbrda-zdola poslana da omogući prolaz preživjelima koji su iz Srebrenice spašavali živote
bježeći prema Tuzli!Otišli smo bez plana,samo da što prije odemo tamo,teren većina od nas nije poznavala,
jedni kažu da je to blizu Cerske i Konjević Polja,drugi su spominjali nekakva sela,više se i ne sjećam.
Svom snagom smo udarili na četničke jedinice koje su zatvarale i činile obruč (Ratko Mladić:"Pucaj u živo meso!"),
onako stihijski bez plana,razbili smo sve na svom putu ali i sami imali puno gubitaka,jer je najvažniji faktor
bio vrijeme.Sjećam se saborca koji se popeo na drvo i pucao iz M84 po četnicima koji su bježali sa pravca,u
jednom momentu želeći da promjeni poziciju,oružje je krenulo da mu ispadne iz ruku,uhvatio je "sijač" za cijev
koja je bila vrela,uz neljudski krik je zadržao oružje i nastavio da puca.Kasnije sam vidio njegove ruke.......
bile su kao ispečene,ali nije dozvolio da mu ispadne!!!!
Ono što mene frustrira svakodnevno,su misli koje čovjeka proganjaju....da li smo mogli brže,da li smo
mogli sa više strana udariti,da li je više ljudi iz Srebrenice moglo više biti spašeno,da li su ljudi iz komande
Korpusa trebali daleko brže ragovati(jedinice koje su došle,došle su sa ratišta prilično udaljenih od ovog mjesta),
i slične stvari.
Ne mogu ni da vam opišem osjećaj kada su nas ugledali ljudi iz Srebrenice......histerija uglavnom!
I sada ja trebam obratiti pažnju na srpske frusracije,smeta li im spominjanje ili nešto drugo?
SMIJEŠNO!
Last edited by prljavi Hare on 24/07/2011 13:39, edited 2 times in total.
Hvala vam za konstruktivnu diskusiju.Već dugo sam, na različite načine, uključen u priču o posljedicama genocida počinjenog u Srebrenici, kao i njegovim uzrocima, sretao sam se sa bezbroj ljudi koji su imali različite stavove o počinjenom, dolazio u vrlo konfliktne situacije, ne samo sa Srbima. Svoj odnos prema ljudima, iako izgleda pojednostavljeno, počeo sam graditi spram njihovog odnosa prema genocidu počinjenom u Srebrenici.
Volio bih, zapravo, da temu nastavimo općenito, kroz diskusiju o modalitetima kojim bi došlo do prihvatanja, priznavanja i suočavanja sa genocidom - kod Srba, ali i o modalitetima odnosa prema onima - a nisu Srbi-, koji u priči o genocidu vide "smaranje", "davljenje", "opčinjenost"," ostanak u prošlosti" - otprilike su me tako znali epitetirati pojedini Bošnjaci....
Ahmmed wrote:Volio bih, zapravo, da temu nastavimo općenito, kroz diskusiju o modalitetima kojim bi došlo do prihvatanja, priznavanja i suočavanja sa genocidom - kod Srba, ali i o modalitetima odnosa prema onima - a nisu Srbi-, koji u priči o genocidu vide "smaranje", "davljenje", "opčinjenost"," ostanak u prošlosti" - otprilike su me tako znali epitetirati pojedini Bošnjaci....
Nema modaliteta prijatelju, četnike treba razvaliti, temeljito i bez pardona. Svako onaj u Sarajevu ko traži od nas da se kao nešto dogovoramo sa Dodikom oko njegovih ultimatuma, podriva taj proces suočavanja. Svako ko očekuje da se Dodika, kao negatora genocida, prihvati kao realnog političara i pouzdanog sagovornika, osporava suočavanje sa Srebrenicom. Kada Hadžifejzović pred kamerama Dodika oralno zadovolji ili kada senilni Muhamed Filipović hvali Dodika, tada Hadžifejzović i Filipović koče proces suočavanja sa genocidom. Znači, prvo treba pobjediti Dodika i ostale četnike, kao što se u Njemačkoj pobjedilo naciste i tek onda možemo očekivati suočavanje. Kroz dijalog i konferenciju u hotelu na Jahorini to neće ići.
Ahmmed wrote:Volio bih, zapravo, da temu nastavimo općenito, kroz diskusiju o modalitetima kojim bi došlo do prihvatanja, priznavanja i suočavanja sa genocidom - kod Srba, ali i o modalitetima odnosa prema onima - a nisu Srbi-, koji u priči o genocidu vide "smaranje", "davljenje", "opčinjenost"," ostanak u prošlosti" - otprilike su me tako znali epitetirati pojedini Bošnjaci....
Nema modaliteta prijatelju, četnike treba razvaliti, temeljito i bez pardona. Svako onaj u Sarajevu ko traži od nas da se kao nešto dogovoramo sa Dodikom oko njegovih ultimatuma, podriva taj proces suočavanja. Svako ko očekuje da se Dodika, kao negatora genocida, prihvati kao realnog političara i pouzdanog sagovornika, osporava suočavanje sa Srebrenicom. Kada Hadžifejzović pred kamerama Dodika oralno zadovolji ili kada senilni Muhamed Filipović hvali Dodika, tada Hadžifejzović i Filipović koče proces suočavanja sa genocidom. Znači, prvo treba pobjediti Dodika i ostale četnike, kao što se u Njemačkoj pobjedilo naciste i tek onda možemo očekivati suočavanje. Kroz dijalog i konferenciju u hotelu na Jahorini to neće ići.
"i jedino oruzjem", ja bih dodao na ono boldirano. Drugog nacina nema.
Ahmmed wrote:Volio bih, zapravo, da temu nastavimo općenito, kroz diskusiju o modalitetima kojim bi došlo do prihvatanja, priznavanja i suočavanja sa genocidom - kod Srba, ali i o modalitetima odnosa prema onima - a nisu Srbi-, koji u priči o genocidu vide "smaranje", "davljenje", "opčinjenost"," ostanak u prošlosti" - otprilike su me tako znali epitetirati pojedini Bošnjaci....
Nema modaliteta prijatelju, četnike treba razvaliti, temeljito i bez pardona. Svako onaj u Sarajevu ko traži od nas da se kao nešto dogovoramo sa Dodikom oko njegovih ultimatuma, podriva taj proces suočavanja. Svako ko očekuje da se Dodika, kao negatora genocida, prihvati kao realnog političara i pouzdanog sagovornika, osporava suočavanje sa Srebrenicom. Kada Hadžifejzović pred kamerama Dodika oralno zadovolji ili kada senilni Muhamed Filipović hvali Dodika, tada Hadžifejzović i Filipović koče proces suočavanja sa genocidom. Znači, prvo treba pobjediti Dodika i ostale četnike, kao što se u Njemačkoj pobjedilo naciste i tek onda možemo očekivati suočavanje. Kroz dijalog i konferenciju u hotelu na Jahorini to neće ići.
"i jedino oruzjem", ja bih dodao na ono boldirano. Drugog nacina nema.
oni samo razumiju kad im se govori kroz puščane cijevi..a još bolje kroz topovske
velis frustrira ih 
