HASAN NUHANOVIC,HEROJ ISTINE...istina o genocidu

[Banksy]

Nuhanoviću čestitke za volju, trud, rad, upornost i požrtvovanost.

Sta reci! Sa strepnjom iscekivala i pripremala se za ovaj dan. Jos uvijek ne mogu da vjerujem i cini mi se da mi treba vremena da shvatim da je Holandija ipak proglasena odgovornom. Ne znam da li placem od srece ili od tuge. Mislim na Hasana i njegovu usamljenu borbu u ovom procesu.
Svi oni koji su pratili ovaj proces- a koji bi trebao biti u interesu svih nas, znaju da je borba ovog covjeka bila vise nego usamljena. Cestitati Hasanu, ne znam koliko je prikladno jer nista nece vratiti njegove bliznje.
Ali Hasana treba spominjati svuda i svakako jer njegova volja i snaga za pravdom i istinom nije samo primjer vec i opomena na sve ono sto smo mogli uciniti a nismo. Hasan je danas izborio istinu i pravdu za cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Ko mu se i kako moze oduziti na tome? I ko moze shvatiti i zastati pred tezinom borbe ovog covjeka, a da ne zaplace i da se ne postidi? Hasane, hvala!

[rogoz]

Pokloni za smrada od smrada,dalje...dok se jos u Srebrenici i oko Srebrenice klalo Holandezi su u Zagrebu radili ovo;

[jadran]

Nuhanovici i Mustafici su dokaz d aje pravda dostizna, spora ali upornoscu dostizna....

[tbv]

Cestike Nuhanovic-u na njegovoj pobjedi za pravdu.

Uvijek sam govorio, i jos se uvijek drzim toga - koliko se borimo, toliko nam se vraca. A sad nek nasi politicari zanemare i ovi cinjinice, kao sto zanemaruju i sve druge koje su po pravnom osnovu na nasoj strani, i s kojim se pravnim putem moze dovesti u pitanje opstanak RS, nek nastave sa kompromisima sa fasistima dok heroje odbrane hapse i maltretiraju diljem svijeta, nek nastave sa izvinjenjima katilu, jer nas nisu dovoljno istrjebili i pobili zbog toga sto smo im odbranu pruzili, nek nastave sa svim slicnim izdajama i podvalama, ali nek znaju, da nece moci dokle oni zele!

[popajic]

Jos nije gotova Hasanova borba.
Igrom slucaja sam ga danas sreo na aerodromu. Umjereno zadovoljan i vrlo iscrpljen jer presuda jos uvijek nije konacna , posto ovi imaju pravo na zalbu vrhovnom sudu Holandije u roku od 3 mjeseca.
Koga su zmije ujedale i gustera se boji .

[rogoz]

Jos nije gotova Hasanova borba.
Igrom slucaja sam ga danas sreo na aerodromu. Umjereno zadovoljan i vrlo iscrpljen jer presuda jos uvijek nije konacna , posto ovi imaju pravo na zalbu vrhovnom sudu Holandije u roku od 3 mjeseca.
Koga su zmije ujedale i gustera se boji .

Pomno sam pratio reakcije i analiticare u Holandiji,sanse su NIHIL da Hasan sa ostalima izgubi ovaj proces.ON je POBJEDNIK,heroj!

ps
jednom si spomenuo nesto u stili da ima jos Hasana,ima,ima,mozda malo manjih al se nadje,sve u svoje vrijeme ...

[popajic]

Jos nije gotova Hasanova borba.
Igrom slucaja sam ga danas sreo na aerodromu. Umjereno zadovoljan i vrlo iscrpljen jer presuda jos uvijek nije konacna , posto ovi imaju pravo na zalbu vrhovnom sudu Holandije u roku od 3 mjeseca.
Koga su zmije ujedale i gustera se boji .

Pomno sam pratio reakcije i analiticare u Holandiji,sanse su NIHIL da Hasan sa ostalima izgubi ovaj proces.ON je POBJEDNIK,heroj!

ps
jednom si spomenuo nesto u stili da ima jos Hasana,ima,ima,mozda malo manjih al se nadje,sve u svoje vrijeme ...

I ja sam pratio.
Sto je najgore, citao sam i silne reakcije Holandjana na ovu presudu- katastrofa ziva od komentara. Diskutuju o necem o cemu pojma nemaju
A za Hasana samo
Hasana nema onoliko koliko bi ih trebalo biti. Neshvatljivo nedovoljno @rogoz, nedovoljno .....

[rogoz]

Jos nije gotova Hasanova borba.
Igrom slucaja sam ga danas sreo na aerodromu. Umjereno zadovoljan i vrlo iscrpljen jer presuda jos uvijek nije konacna , posto ovi imaju pravo na zalbu vrhovnom sudu Holandije u roku od 3 mjeseca.
Koga su zmije ujedale i gustera se boji .

Pomno sam pratio reakcije i analiticare u Holandiji,sanse su NIHIL da Hasan sa ostalima izgubi ovaj proces.ON je POBJEDNIK,heroj!

ps
jednom si spomenuo nesto u stili da ima jos Hasana,ima,ima,mozda malo manjih al se nadje,sve u svoje vrijeme ...

I ja sam pratio.
Sto je najgore, citao sam i silne reakcije Holandjana na ovu presudu- katastrofa ziva od komentara. Diskutuju o necem o cemu pojma nemaju
A za Hasana samo
Hasana nema onoliko koliko bi ih trebalo biti. Neshvatljivo nedovoljno @rogoz, nedovoljno .....

Nedovoljno,slazem se...znam jos pet osobam, i moja malenkost koji tuzimo genocidnu tvorevinu...
Nadam se da ce ohrabriti ljude...
ps

...a tek problema i provokacija na poslu,izdrzao sam muski i na kraju umotam u celovan njihovu istoriju,znas ono kad su na livadi drzeci se za ruke kolektivno vrsili veliku nuzdu...

[Sasvim_Obican]

Pravno gledano - po poresudi Međunarodnog suda pravde od 2006. godine, kada je Srbija oglašena krivom jer nije spriječila genocid u Srebrenici i jer nije kaznila neposredne i posredne počinioce, žrtve srebreničkog genocida, a naročito porodice sedmorice mladića i dječaka likvidiranih od strane "Škorpiona", legalne formacije MUP-a Srbije, imaju puno pravo da, na osnovu ove presude, tuže državu Srbiju.

Ako je Holandija oglašena krivom zbog direktnog pomaganja u genocidu, izručivanja ovo troje ljudi, nema sumnje da bi nezavisan i nepristrasan sud u Strasbourgu i Srbiju proglasio krivom. Naravno, treba dosta vremena, dosta para i živaca, ali ako je ovaj čovjek sve to mogao sam, zašto institucije sistema, ili barem nevladine organizacije i fondacije ne bi stale iza tog projekta.

[Jara]

Hasane, svaka čast!

[Nele9]

Nuhanović ruši sve stereotipe o Bošnjacima kao politički nezrelim ljudima, koji nisu uporni u ostvarivanju zajedničkih ciljeva.

[faaka]

Čestitke Hasanu na uspjehu. To nije moglo doći bez ogromnog požrtvovanja i zalaganja.

Ja bih samo apelovao na sve ljude da na bilo koji način pomognu Hasanov rad i da svako od nas jedan dio svoga vremena, znanja, imetka, poznanstava stavi na njegovo raspolaganje. Njegova borba traje i trajat će dok je živ.

[cucamonga]

hasanu treba reci da pravi stranku da glasam za njega.

[dibidus]

Nismo mi jos dovoljno svjesni Hasanovog uspjeha i njegove vaznosti.

Meni licno ova njegova LICNA borba izaziva jos dublje postovanje jer on je sve ovo postigao SAM, bez "pomoci sistema" ili bolje receno, uprkos toj "pomoci".

On nije dopustio da se, poput Zena Srebrenice, sa njime manipulira i da se na njegovoj licnoj tragediji afirmisu kojekave vladine i nevladine bestije, te mnogi grlati pojedinci od kojih nikakve koristi ne vidjese ni Srebrenica ni srebrenicani.

Hasan se SISTEMSKI i PAMETNO posvetio svojoj LICNOJ borbi, ali njegov uspjeh nije nimalo lican. Vrijeme ce tek pokazati sta ovo znaci...

Bravo Hasane,
ako ovo sve treba okititi i nekim smajlijem, onda je to samo ovaj
a nikako onaj sto mase sa zastavom !

[USAblues]

Nismo mi jos dovoljno svjesni Hasanovog uspjeha i njegove vaznosti.

Meni licno ova njegova LICNA borba izaziva jos dublje postovanje jer on je sve ovo postigao SAM, bez "pomoci sistema" ili bolje receno, uprkos toj "pomoci".

On nije dopustio da se, poput Zena Srebrenice, sa njime manipulira i da se na njegovoj licnoj tragediji afirmisu kojekave vladine i nevladine bestije, te mnogi grlati pojedinci od kojih nikakve koristi ne vidjese ni Srebrenica ni srebrenicani.

Hasan se SISTEMSKI i PAMETNO posvetio svojoj LICNOJ borbi, ali njegov uspjeh nije nimalo lican. Vrijeme ce tek pokazati sta ovo znaci...

Bravo Hasane,
ako ovo sve treba okititi i nekim smajlijem, onda je to samo ovaj
a nikako onaj sto mase sa zastavom !

[Vares City]

Nismo mi jos dovoljno svjesni Hasanovog uspjeha i njegove vaznosti.

Meni licno ova njegova LICNA borba izaziva jos dublje postovanje jer on je sve ovo postigao SAM, bez "pomoci sistema" ili bolje receno, uprkos toj "pomoci".

On nije dopustio da se, poput Zena Srebrenice, sa njime manipulira i da se na njegovoj licnoj tragediji afirmisu kojekave vladine i nevladine bestije, te mnogi grlati pojedinci od kojih nikakve koristi ne vidjese ni Srebrenica ni srebrenicani.

Hasan se SISTEMSKI i PAMETNO posvetio svojoj LICNOJ borbi, ali njegov uspjeh nije nimalo lican. Vrijeme ce tek pokazati sta ovo znaci...

Bravo Hasane,
ako ovo sve treba okititi i nekim smajlijem, onda je to samo ovaj
a nikako onaj sto mase sa zastavom !

[Gray]

Pravno gledano - po poresudi Međunarodnog suda pravde od 2006. godine, kada je Srbija oglašena krivom jer nije spriječila genocid u Srebrenici i jer nije kaznila neposredne i posredne počinioce, žrtve srebreničkog genocida, a naročito porodice sedmorice mladića i dječaka likvidiranih od strane "Škorpiona", legalne formacije MUP-a Srbije, imaju puno pravo da, na osnovu ove presude, tuže državu Srbiju.

Ako je Holandija oglašena krivom zbog direktnog pomaganja u genocidu, izručivanja ovo troje ljudi, nema sumnje da bi nezavisan i nepristrasan sud u Strasbourgu i Srbiju proglasio krivom. Naravno, treba dosta vremena, dosta para i živaca, ali ako je ovaj čovjek sve to mogao sam, zašto institucije sistema, ili barem nevladine organizacije i fondacije ne bi stale iza tog projekta.

Evropski sud za ljudkska prava u Strazburu nema nadležnosti, zato što se sve desilo prije stupanja na snagu Konvencije, mi smo je ratifikovali čini mi se 2003. a Srbija 2004.

A i pored toga, ne može se doći direktno pred Sud u Strazburu, prvo se mora krenuti od nacionalog postupka, u ovom slučaju bi vjerovatno bilo nadležno Srbijansko pravosuđe, jer pravosuđe nijedne države nema nadležnost da odlučuje o odgovornosti druge države.

[nekoeko]

Hasan Nuhanović, prevodilac UN-a u zaštićenj zoni Srebrenice:

Tužit ću i Ratka Mladića!

Čovjek koji je nakon šesnaest godina pravne bitke prisilio holandski sud na presudu protiv Kraljevine Holandije fascinira dostojanstvom dok priča o svojoj tragediji i dramatičnom putu do nepostojeće pravde. Ekskluzivno za Dane Hasan Nuhanović opisuje svoju borbu koja ga je pretprošlog utorka pretvorila u vijest dana na cijeloj planeti. S izuzetkom BiH, koje, uostalom, nije bilo ni na margini Hasanove bitke za istinu o Srebrenici.

Ima li kakve podudarnosti u tome da je Apelacioni sud u Den Haagu svoju odluku saopštio samo šest dana prije još jednog masovnog ukopa žrtava genocida u Srebrenici?
- Ne znam, ali za mene je novost da su me nakon saopštavanja presude u Haagu salijetali, kako ti kažeš, grozdovi novinara. Jer, nisam, ja uvijek imao ovakvu medijsku pažnju. Štaviše, moj predmet godinama je medijski ignorisan, kao da je o tome postojao neki konsenzus, neka politika…

Koliko godina traje Vaš obračun s holandskim pravosuđem?
- Osam godina. Sve ću vam ispričati, samo da vam završim ovo s podudarnošću i novinarima. U aprilu ove godine, na prvom i posljednjem saslušanju pred Apelacionim vijećem, u razmjeni argumenata između mene i države Holandije dobio sam šansu da u deset minuta na engleskom i ja kažem svoje. Tada je za 5. juli zakazano objavljivanje odluke. Kartu su mi rezervisali dan prije Mladićevog pojavljivanja u sudnici, kao, kad već dolazim, da i ja budem na pojavljivanju Mladića. Kada su me novinari vidjeli sa majkama Srebrenice, bilo je nas 15, 20, bile su i Žene u crnom, njih tri kao podrška iz Beograda, neki su me novinari pitali kako se osjećam tog dana nakon Mladićevog pojavljivanja, a ja im kažem da nisam tu zbog Mladića. Zbog čega onda, pitaju iz Al Jazeere, BBC-a, a ja im kažem zato što sam tužio Holandiju, sutra je presuda. Bio je to šok za većinu novinara i tek od toga trenutka, odnosno od narednog dana, pojavljuju se medijske ekipe povodom mog spora.

Kako ste doživjeli objavljivanje drugostepene presude?
- Ja mogu opisati taj trenutak, ali ne mogu govoriti o svojim osjećajima. Svi su me u Holandiji pitali za osjećaje, a ja sam im rekao da su holandske vlasti od početka pokušavale da me diskvalifikuju iz pravnog procesa zato što, kako su rekli, pričam sa previše emocija. Onda si ti automatski diskvalifikovan kao relevantan sugovornik. Kasnije sam u zvaničnom izvještaju holandskog, vladinog Instituta za istraživanje o događajima u Srebrenici opisan kao “Hasan Nuhanović, mladi nervozni čovjek”. Zamisli, izgubiš kompletnu porodicu, a oni za tebe napišu da si mladi nervozni čovjek! To je za mene uvreda. Onda sam ja njima rekao: “OK, gospodo, podvukao sam crtu i od danas idemo bez osjećaja.” Ne bih želio da sad ispadnem general poslije bitke, ali još prije osam godina sam im rekao da ću ih pobijediti činjenicama.

Kako je tekla ta pobjeda? Kako je sve počelo?
- Februara 1997. prvi put sam otišao u Holandiju. Tada sam imao sastanak s ministrom odbrane, Vorhoeve se zove, bio je to za vrijeme rata, a i tada, ’97. Pitam ga možete li Vi preuzeti inicijativu, ja dolazim u svoje, ali i u ime drugih ljudi, evo vam spisak od 239 imena koji su bili u Vašoj bazi, taj spisak je, nakon brojanja, potpisao Vaš major. Oni su taj spisak ljudi napravili i dali ga Srbima dan prije nego što će i njih predati. Taj sam spisak jedva iskopao, Holanđani su ga krili i tek nakon intervencije i silnih pritisaka Human Rights Watcha Holanđani ga “pronađu”. Tako ja ministru pružim spisak sa 239 imena muškaraca u dobi od 60 do 65 godina…

A članovi Vaše porodice, majka Nasiha, otac Ibro i brat Muhamed, jesu li i oni bili na tom spisku?
- Nisu, ali se znalo da su bili u bazi. Velim ministru, evo ti spisak, počni njime, Holandija je ove ljude dala Srbima u ruke, idi s ovim spiskom na Pale, tamo neka ti Plavšićka kaže šta je bilo s ovim ljudima, ako su mrtvi da znamo… A sve smo se nadali da ima neko živ.

Je li to početak pravne bitke s Holandijom?
- Ne, ja sam otišao da im dam informaciju, uz očajničku nadu da će oni učiniti nešto da se sazna šta je bilo s tim ljudima. Meni je njihova ambasadorka u Sarajevu, kod koje sam kasnijih godina više puta išao, rekla da je jednom bila kod Plavšićke i da joj je Plavšićka rekla da o tome ne zna ništa i da ništa ne može učiniti. Onda meni ambasadorka kaže: Hajde da mi sačekamo da se završi ova frka sa Plavšićkom, mi nju podržavamo, ona je umjerenija od.. Ne znam ko je tada bio na drugoj strani, Krajišnik, ili nego drugi, ne sjećam se više. Tako ambasadorka mene škartira. Onda sam išao u UN, trebao je biti angažovan Carl Bildt, ali UN mi je rekao da se oni ne bave traženjem nestalih osoba, iako je UN nastavio svoju misiju u BiH, Jacques Klein je bio tada šef, javi se Međunarodnom crvenom križu… Da ti skratim priču: Holandija ni u tom momentu ni narednih godina nikada ništa nije uradila po pitanju ljudi sa tog spiska!

Jesu li i Vas onemogućavali u Vašoj istrazi?
- Nisu oni mene onemogućavali, ali… Kaže meni ministar dali smo velike pare MKC-u, obrati se njima. A ja mu kažem da sam više puta bio s direktorom MKC-a u Beču, da mi je on ispričao da su išli na Pale i srpskom rukovodstvu odnosili listu nestalih osoba, a srpsko rukovodstvo im kaže da nema informacije o tim ljudima… Ja zamolim ministra da oni, Holanđani, odu kod Srba, da im ponude nešto da bi saznali šta je sa onih 239 ljudi, kakva je sudbina moje porodice. To je bio taj neki moj početak.

Šta su uradili Holanđani?
- Ništa. Pisali su neka pisma, koliko ja znam, ali ništa. Poslije toga ja u Holandiji upoznam ljude iz organizacije IKV, što, koliko ja znam, na našem jeziku znači Međucrkveni mirovni savez. Izuzetni ljudi, pogotovo dvojica među njima, Mient Jan Faber i Dion van den Berg.

Ima li u toj priči igdje Bosne i Hercegovine?
- Ma kakvi! U to vrijeme niko u BiH ne zna da ja idem u Holandiju, ne zna javnost, zna samo moja žena. Ja tada još nikoga nisam tužio, samo sam u ime nekoliko hiljada ljudi iz Srebrenice molio da se nešto sazna o nestalim članovima njihovih porodica. I moje porodice.

Vaša istraga je koštala mnogo novaca. Ko Vas je finansirao?
- Sve sam sam finansirao. Ali, nikad nisam platio avionsku kartu za Holandiju, imao sam sponzore, uglavnom ove koje sam već spomenuo, ali oni mi nisu plaćali smještaj, prevoz po Holandiji, to sam ja plaćao. Ja sam dosad u Holandiji bio sigurno jedno trideset, četrdeset puta. Vrlo bitno u svemu tome jeste to što sam ja sve ove godine radio ovdje u Sarajevu, kao prevodilac, i za putovanja u Holandiju, ali i drugdje, uvijek sam koristio godišnji odmor. Čovječe, ja nikad u životu nisam imao godišnji odmor!

Kad je došlo do odluke da pokrenete tužbu?
- Prvi holandski zvanični izvještaj o događajima u Srebrenici objavljen je u novembru ’95. Taj izvještaj Ministarstva odbrane Holandije je bitan, neke stvari je pojasnio, ali je mnoge prikrio. Devedeset devete UN objavljuje izvještaj u kome se ovo pitanje izručivanja izbjeglica iz baze Holandskog bataljona u ruke Srba uopšte ne spominje! A na 155 stranica UN-ovog izvještaja koji je s velikom pompom najavio Kofi Annan, situacija u Potočarima spominje se samo na pola stranice. Možeš li ti to zamisliti! A to je najvažniji detalj koji se tiče odgovornosti UN-a i Holandije i drugih zapadnih zemalja. A najveću odgovornost UN i Holandija snose za ono što se događalo u Potočarima, ŠTO ne znači da oni nisu odgovorni za pad enklave, šest dana srpskih napada, nedjelovanje NATO aviona i čekanje do zadnjeg momenta na poziv UN-a, dio te priče je i marš smrti, kad su ljudi ubijani u šumi…

Šta se događa nakon tih izvještaja?
- Nakon ova dva izvještaja Holandija 1977. angažuje svoj Državni institut za istraživanje rata, NIOD, koji narednih pet godina radi izvještaj i dovršava ga tek 2002. Tokom svih tih godina, kada sam odlazio u Holandiju i kad god sam imao šansu da u mojim zahtjevima prema Holandiji idem dalje, uvijek dobijam sljedeći odgovor: Čekaj izvještaj NIOD-a! Ja kažem ministru: evo vam podaci, pokrenite nešto, neku istragu, krivičnu odgovornost, šta ja znam, a on meni kaže da tražim pokretanje parlamentarne debate. Ama, kažem ja njemu, vi ste zapadna demokratska država, ja vama dajem dokumente i vi…

O kakvim se dokumentima radi?
- Riječ je o pedesetak autentičnih dokumenata. Ja im serviram sve to, kažem da uzmu izjave ljudi koji su bili u Potočarima i preživjeli, da ako treba pokrenu krivičnu istragu protiv komandanta, zamjenika i još nekih oficira jer oni su donijeli odluku. Međutim, strategija Holandije bila je da maratonskim pisanjem onog izvještaja rastegne stvar, da se događaji malo zaborave i slično. Konačno, izvještaj se objavljuje i ja odlazim u Holandiju, kod one organizacije. Bila je sa mnom Munira Subašić, Hajra Ćatić, pet, šest majki. Izvještaj zvanično objavljuje premijer Wim Kok, a direktor Instituta čita saopštenje za javnost. April je 2002. godine. U drugoj rečenici saopštenja piše da nakon pada Srebrenice 25.000 muškaraca, žena i djece ide ka bazi u Potočarima, a kolona od 15.000 muškaraca, od kojih je većina bila naoružana, kreće u brda da se probije u Tuzlu! Dakle, ubijeno je pola ljudi iz te kolone, a za njih se piše da su bili naoružani. Napravimo mi skandal, a oni nama kažu da je to bila štamparska greška i da će to izmijeniti. Ja im nikad nisam povjerovao. Tako su Holanđani odmah htjeli da se sebe skinu odgovornost, jer kako će njih 500, šta ja znam koliko ih je bilo, štititi 12.000 naoružanih Muslimana! To je bio njihov glavni trik.

Zbog tog izvještaja Vlada Holandije je podnijela ostavku, zar ne?
- Desetak dana kasnije čuo sam na vijestima da je Vlada podnijela ostavku jer je izvještaj NIOD-a bio skandalozan po Holandiju. Ama, koliko bi tek bio skandalozan da je bio objektivan, da je sadržavao ono zbog čega sam ja njih i teretio na sudu! Osim toga, Vlada daje ostavku samo petnaestak dana prije kraja svog mandata! I to je bio veliki trik premijera Koka.

Kakav je bio stav BiH o tome?
- Molim? Pazite, sve se ovo događa a da u BiH niko pojma o tome nema! Sve ovo smo gurali sami mi koji smo preživjeli Srebrenicu. U Holandiji je onaj izvještaj bio skandal, a ovdje tek trećerazredna vijest. Tako je bilo na početku i tek će kasnije neke stvari postati interesantne našim medijima. A ja opet u Holandiju, gdje mi kažu: šta sad hoćete, gospodine Nuhanoviću, Vlada je dala ostavku, a ja im kažem da ja nisam tražio ostavku, nego da Vlada istraži šta se dogodilo u Potočarima. Oni kažu da je ostavka visokomoralni čin, da je to moralna odgovornost, a ja njih pitam gdje je politička, gdje je pravna, krivična odgovornost…

Tada donosite odluku o pokretanju tužbe…
- Upravo tako. Zove me Faber i kaže ima jedna advokatica Liesbeth Zegveld, ima 34 godine, doktorirala međunarodno pravo u ratu, nudi da mene zastupa u tužbi protiv Holandije, ali u civilnoj parnici. Međutim, ja sam sve vrijeme bio zainteresovan za krivično gonjenje pojedinaca, ali me je Van Bizen – to je onaj advokat što ga je zajedno s Francisom Boyleom angažovao predsjednik Alija Izetbegović da zastupa BiH u tužbi protiv Srbije za genocid – ubijedio da je lakše pokrenuti i voditi civilnu nego krivičnu parnicu. Dakle, 2002. odem ja kod Van Bizena da se konsultujem kako formulisati odgovornost. Kaže meni on tako i tako, riječ je o odgovornost koja se u Holandiji zove tort, što je nešto kao grubi nemar, samo što u ovom slučaju taj grubi nemar podrazumijeva aktivnu odgovornost.

Kada ste upoznali Liesbeth Zegvald?
- Te 2002, kada je prvi i jedini put došla u BiH. Kaže ona da hoće mene da zastupa, ali predlaže još jedan broj porodica pa da na osnovu tog reprezentativnog uzorka uspostavimo presedan i tako otvorimo vrata za tužbe ostalih. Onda ja ovdje organizujem sastanak sa udruženjima majki Srebrenice, kažem Muniri Subašić i ostalima… Ali to je druga priča.

Tu nastaje neslaganje…?
- Ne mogu da kažem da je riječ o neslaganju. Prije bih rekao da nije došlo do dogovora između pragmatične Liesbeth Zegvald i udruženja. Odlučio sam da idem dalje i u tom trenutku sam ostao potpuno sam. Kasnije mi se pridružuje porodica Mustafić, oni žive u Holandiji od ’95, njima je bilo lakše jer nisu morali putovati. Advokatica ih prihvata jer je i njihov slučaj bio jak, Rizo Mustafić je radio u holandskom bataljonu kao uposlenik. Tako 2003. mi počinjemo s procedurom. Prvostepeni sud proglašava se nenadležnim, žalimo se višem sudu, ovaj vraća postupak prvostepenom i nalaže mu da bude nadležan. Tada, 2003. na četvrtu godinu mi rješavamo prvu veliku prepreku, a u junu 2005. počinju saslušanja.

Kakva?
- Saslušani su tada komandant holandskog bataljona, njegov zamjenik major Franken, inače najodgovorniji čovjek za moju porodicu, jedan poručnik, pretpostavljeni Rize Mustafića, koji ga je istjerao, zatim tada već bivši ministar odbrane Holandije, načelnik Štaba Holandske vojske iz jula 1995. i general Nikolaj, koji je u vrijeme pada Srebrenice bio u Sarajevu i u odsustvu komandanta UNPROFOR-a generala Ruperta Smitha, koji se za sve vrijeme pada Srebrenice odmarao na Korčuli, bio veza sa Holanđanima. Kada je Srebrenica pala i ljudi već pobijeni, Smith se pojavljuje 15. jula i to u Beogradu kod Karadžića i Mladića, zajedno sa Bildtom, Akashijem, Stoltenbergom…

Ko snosi troškove junskog saslušanja?
- Ja kao tužitelj. Bila je to vrlo mučna situacija. Oni se pojavljuju kao svjedoci, a u stvari su odgovorni. Ustajem ja i sa metar udaljenosti postavljam pitanje majoru Frankenu da li je prije deset godina, 13. jula 1995. naredio da bošnjačke izbjeglice izađu iz baze? Kaže nisam. To je šokiralo i sudiju, Holanđanina, koji majora upita kako su onda ti ljudi izašli iz baze? Ustali su i izašli, doslovno je odgovorio major Franken.

Tada ste i izgubili spor?
- Ma kakvi. Bilo je to u junu 2005, a tek septembra 2008. godine donesena je prvostepena odluka. Želio bih ovo da napišeš: moja advokatica je iz jedne od vodećih pravnih tvrtki u Holandiji, ali da bi dobio spor nije dovoljno imati takvu zastupnicu i sponzore da je plate. Ti si taj koji prikuplja podatke i gradi slučaj.

Ko je platio Liesbeth Zegvald?
- Naravno da nisam ja, odakle mi novac! Liesbeth je uspjela da iskoristi holandske zakone i da mi osigura besplatnu pravnu pomoć. Tako je ona imala platu. Ja sam nekoliko puta plaćao neke troškove i pazi sad ovo: Nakon onog saslušanja juna 2005. godine pita sudija komandanta holandskog bataljona Karremansa, koji je kupio kuću u Španiji i tamo živi, da li traži neke troškove? Karremans kaže da je imao troškove avionske karte, hotel u Haagu i voz. Dolazim ja u Sarajevo i nakon par dana na moju kućnu adresu dolazi račun od hiljadu i pet stotina eura i oko hiljadu eura sudskih troškova…

Plaćali ste troškove krivcima za smrt svojih roditelja i brata?
- Taman tako. Ruku nasrce, ove troškove su platili moji sponzori iz Holandije, ali sud je račune poslao meni. Sad dolazi prvostepena presuda, najvažniji dio priče. Država Holandija napiše na trideset i nešto strana da ja, Hasan Nuhanović, preuveličavam činjenice, da vadim činjenice iz konteksta i, bukvalno, da Holandski bataljon UNPROFOR-a nije nikada nikakve bošnjačke izbjeglice izručio srpskim snagama. Čovječe, ja sam skočio sa stolice kada sam vidio taj prevod! Holandska strategija se zasnivala na tome da se, ako se šta i dogodilo, ta odgovornost ne može pripisati Holandiji, već isključivo Ujedinjenim nacijama, koje su u svojim rukama imale efektivnu komandu.

Takvu formulaciju prihvatio je i prvostepeni sud?
- Tako je. Kada smo septembra 2008. izgubili spor, ja i moja advokatica dvije godine smo potrošili u smišljanje podnesaka. Kako oboriti ključnu tvrdnju da holandske snage nisu imale efektivnu odgovornost? Tako mi ulazimo u suštinu slanja mirovnih snaga u krizna područja. Mene su u Holandiji i Americi uvjeravali da ja ne mogu dobiti taj spor, jer bih tada doveo u pitanje daljnje slanje trupa država članica UN-a u mirovne misije, jer one tamo idu uz pretpostavku da ako i dođe do nečega neće podlijegati odgovornosti.

Šta je presudilo da se situacija ipak okrene u Vašu korist?
- Možda je pomoglo nešto što se dogodilo u decembru 2010. Pravo, naime, počiva i na institutu presedana. Prvi o kome govorim bio je presedan na Kosovu, gdje je nekoliko albanskih porodica tužilo NATO zato što su neki Albanci stradali u minskom polju, ali je Strasbourg odbio tužbu i NATO je dobio spor. Taj presedan iskorišten je protiv mene. Ali, te 2010. nekoliko porodica iz Rwande dobija tužbu protiv Belgije. Naime, Belgijanci su u Rwandi imali svoju bazu u koju puštaju na hiljade izbjeglica. Međutim, Belgijanci potom sjedaju u svoje tenkove i transportere, pucajući u zrak probijaju se kroz tu masu i čitav bataljon bježi iz baze, u koju upadaju progonitelji i poubijaju sve izbjeglice. Holanđani su u Potočarima uradili suprotnu stvar, ali s istim rezultatom: oni ostaju u bazi, ali sve izbjeglice Bošnjake izruče Srbima u ruke. Porodice žrtava iz Rwande decembra 2010. dobiju tužbu pred belgijskim sudom koji Belgiju proglašava odgovornom. Mislim da se moja advokatica pozvala upravo na tu belgijsku presudu kao presedan i mi smo dobili parnicu. Dakle, nije Holandija prva čiji je sud presudio protiv svoje države.

Gospodine Nuhanoviću, razgovaramo, evo, u petak, a presuda je objavljena u utorak. Da li Vam se obratio bilo ko od zvaničnika BiH?
- Ne. Pazite, ovo moje traje već osam godina i nikad se nijedan naš ambasador u Holandiji nije pojavio u sudnici da mi makar pruži moralnu podršku.

Danas, osjećate li se pobjednikom?
- Reći ću isto što sam rekao i holandskim novinarima: ne mogu reći da sam pobjednik iako sam dobio spor, jer ovo nije kraj.

Imate još neki sudski spor vezan za tragediju Vaše porodice?
- Radi se o postupku protiv osoba koje su u prvom sporu bile svjedoci, a zapravo su odgovorni. Međutim, mojoj advokatici prekjučer sam tamo u Holandiji potpisao punomoć da traži novi besplatnu pravnu pomoć. Da tužimo Ratka Mladića za odštetu. Ako dobijem tu pomoć, pred holandskim sudom u moje ime pokrenut će civilnu parnicu protiv generala Mladića.

Da li holandska presuda sadrži visinu obeštećenja?
- Ne, ali se njome nalaže državi Holandiji da plati odštetu porodicama žrtava. Advokatica mi je objasnila da se, kada presuda bude pravosnažna, pokreće odvojeni postupak za utvrđivanje visine odštete. Rekla mi je i ovo: ako ikada nešto i dobijem, to će biti minimum minimuma, jer u Holandiji uopšte ne računaju duševnu bol. Naime, u trenutku tragedije moje porodice ja sam bio punoljetan i moja se bol ne računa, a oni koji su trpjeli duševnu bol više nisu živi.

BH Dani, Broj 735 - 15.07.2011

A evo i jedno novije gostovanje Hasana na FTV, 11. jula 2011. god.