Forum Klix.ba

JoseMujica wrote:

junkers wrote:

JoseMujica wrote:Junkers sjećaš li se tuševa gore...u onim šatorima i manuelne pumpe za vodu napravljene od vatrogasnih aparata. E zamislite sad ljudi tuširanje na Bjelašnici kraj septembra i početak oktobra...ludilo...treba turizam od toga praviti...Ovaj MASH nam je bio na Pizdinom vrelu jelde?

Bili smo dugo gore, toga se sjećam, mislim u prvoj rundi skoro mjesec, haman čitav septembar, pa su nas povukli par dana i opet vrnuli gore. Znam da sam u prvoj ovoj prvoj rundi takav gadan proljev fasovo, jedno heftu i jače me držo i odem kod našeg dr.-a, inače veterinara , koji je bio s nama gore. Davo mi čovjek šaku eritromicina , pa inekcije i na kraju ne zna šta će kaže: eto pazi šta jedeš, uzmi malo supe... i u po frke stade, pogleda me...valjda skonto kakvu je budalaštinu izvalio i kaže haj bježi više valjda će stat......čuj supa u onoj šumetini

a akcija je pala neđe u kraj septembra i početkom oktobra.

pored doktora veterinara E. možeš li se sjetiti lažnog hodže iz odreda?da ne budem baš grub dobar momak samo se ufuro da je hodža

doktor veterinar mi je haman komšija predratni, njega dobro znam ikao je dosta stariji od mene.....bio mu granap prije rata u kući...a lažni hodža ... misliš na efendiju (tako smo ga svi zvali) kasnijeg moralistu, ono zajebavali smo ga mi da je oficir za moral IPD i zvjerska pitanja , mislim da je bio negdje iz Srbije ili Makedonije porijeklom.... dobar čova skroz

fojnica? a efendija je iz sandžaka.

jeste efendija je iz Sandžaka...dobar ko hljeb

A ne kontam šta je s Fojnicom? misliš na Dusinu

JoseMujica wrote:jeste efendija je iz Sandžaka...dobar ko hljeb

A ne kontam šta je s Fojnicom? misliš na Dusinu

do mene,mislio sam da je dok iz fojnice

rare earth 2 wrote:Pozdrav svima!
Drago mi je da se otvorila ova tema u nadi da ce istinu ispričati
pravi učesnici tih dešavanja,a ne političarima podobni vojnici i oficiri.
Nekako se najbolje sjećam septembra i oktobra 1995.143lbr i rahmetli komandant Srna Enisa.
Naša je brigada sa sa svojim četama napadala Kragujevac,i 3.četa je pomela bradonje.
Onda smo se spustili na Čelinu i tu smo formirali liniju prema četnicima.
U tom formiranju linije rahmetli Amir Karamehmedović je zalutao među četnike i tu su
ga prvo mučili pa onda zaklali četnici Belog vuka.
Nas je na novoformiranoj liniji zamjenio združeni bataljon 12.divizije.(sastavljen od manevaraca 101.,115.,2.,itd)
Vraćamo se u logor B.lijeska.To veče pamtim po svim mogućim jelima,pečenju,narandže,mandarine,banane,sokovi
ma svega na hastalima ko švedski sto.Oko 22 sata sastanak kod rah.Srne.Već dobijamo nove zadatke:
naša 5. četa dizanje u 0400 ,0430 helikopteri i pravac Lupoč kojeg su mislim uzeli pripadnici Fočanske brigade.
Marinci i rendžeri nam ne bi mogli parirati...ranci municija lanč paketi panciri,vreća za spavanje ...kao u filmovima.
Ujutro mi na Lupoču,čekamo da se počne sa akcijom ka Rogoju...koji nam je bio krajnji zadatak.Ali,četnici
kreću u kontru i zarobljavaju 20-30 ljudi na toj linji na Čelini i plan za napad na Rogoj se polako kvari.
Na vezi čete otvoreno pričaju imaju i šifrarnik,veza u šlusu....Tog dana mislim da je bio 05.10.1995. gine i rahmetli Zaim Imamović,baš na Čelini...bilo je čak i miješanja četanika i naših jedinica.
Ništa od Rogoja ...vraćaj liniju..sa Čeline...,mi nizbrdo na Čelinu a 145. lbr uzbrdo nagrdili ih četnici.Doduše,i nas su granatirali ko 1993. na Žuči,sa Krbljinske zvijezde....a Dayton se potpisuje...,imali smo par ranjenih koje smo morali
nositi na nosilima...Šteta inače da nije bio ovakav razvoj događaja ko zna gdje bi se zaustavili,pogotovo mislim na
ovaj plan za Rogoj....Eto i moj mali doprinos ovoj temi .Mada je s kraja rata...

Repliciraću ovaj post, dio je događanja koje sam na "igmanskoj" temi namjeravao opisati, pa ću pokušati ovdje, iako me sjećanja varaju, ipak je prošlo 15-16 godina od tada. Usput, izvinjavam se svima koje ne spomenem, zaboravio sam mnogo, i događaja i ljudi. Do ovih tema nisam ni pokušavao ni pričati niti se prisjećati. Nekoliko puta sam vidio skupove i obilježavanja na Igmanu, ali nikad nisam uspio vidjeti ijednog od mojih suboraca, sve nepoznata lica...

Lupoč je oslobodila 1. Bošnjačka brdska brigada, evo mog ranijeg opisa:

Konačno oslobađanje kote (brda) Lupoč izvršeno je početkom oktobra 1995. godine. U oslobađanju je učestvovao Manevarski bataljon 1.Bošnjačke brdske brigade sa sve svoje 4 čete, u punom brojčanom sastavu i naoružanju, potpomognut slavnim samostalnim ID vodom iz iste brigade (I dio, II dio, III dio), koji je u borbu upućen jedan dan prije, dok su slijedeću noć sve 4 čete izvršile opkoljavanje i pred zoru simultan napad. Borbe su trajale cijeli dan, sve do prvog mraka, jer je srpska vojska bila izuzetno dobro ukopana i naoružana, vođena iskustvom nakon ranijih gubitaka ovog teritorija. Teren je bio za nas jako nepovoljan (moja jedinica je napadala sa sjeverne strane, uz kosu nagiba najmanje 45%, ispod koje se nalazila stjenovita provalija duboka min. 50-tak metara. Kad smo započeli pucnjavu, sa te pozicije jednostavno nije bilo uzmaka, samo naprijed... Kad smo napokon uspjeli ući u tranšeje i zaposjesti prve grudobrane, iznenadili smo se njihovom veličinom i količinom zemljanog i kamenog nasipa, a bile su vezane kroz cijelu visoravan Lupoča (koja je ogromna). Tu smjenu odrađivali su mahom stariji vojni rezervisti iz Kalinovika. Zarobili smo jako mnogo municije i vojne opreme. Dan nakon zauzimanja Lupoča, ova vojna formacija zaposjela je ogroman dio teritorija, sve do ispod Rogoja, ali smo se sutradan, nakon već uspostavljene linije pod Rogojem, morali povući mnogo nazad, jer nas nije imao ko zamijeniti na položajima. Na kraju su nam poslali naš 2. bataljon ("linijaše", starije i manje sposobne borce) da održi položaj. Nekoliko dana nakon ovih događaja ponovo polazimo naprijed, ali - pogibijom Zaima Imamovića sve se zaustavlja...

Već slijedeći dan ujutro nakon oslobađanja Lupoča, dvije čete Manevarskog bataljona krenule su u dubinsko čišćenje terena, i došli smo do prvih kuća sela Boljanovići. Dalje nismo išli, jer nismo imali podršku, i morali smo se uveče vratiti nazad, i uspostaviti novu liniju, sada nam je Lupoč u dubokoj pozadini ostao. Do kasno u noć smo se ukopavali i markirali položaje, po jedan ili dvojica na svakih 20-tak metara. Sjećam se da smo se posmrzavali tu noć, jer je već pred jesen tu ispod Treskavice vrlo hladno, a teren je još i vlažan, puno je malih barica.
Na tom položaju smo ostali i sutradan, a tek naveče su u zamjenu došli naši "linijaši", pripadnici Bošnjačke brigade koji su povučeni sa drugih pozicija. Navodno, trebali su nas zamijeniti nekakvi borci iz neke "muslimanske" brigade iz srednje Bosne, ali nigdje nikog nije bilo.



Na karti iznad (izvinjenje za prosto prikazivanje linija i slobodnu procjenu položaja, prikazani su samo za moju brigadu, ostale ne znam...) tanjom plavom isprekidanom linijom označen je pravac našeg zalaska prema Boljanovićima, mi smo to radili u širokom pojasu, od padina Treskavice, preko makadamske ceste, pa sve do livada i šumaraka, tada sam tamo bio prvi i jedini put u životu, i ne znam da li sam ljepši predio vidio...

Na dan pogibije Zaima Imamovića, 9. oktobar 1995. godine, mi smo dobili zadatak da oslobodimo i zauzmemo položaj na brdu Bandijerka (1. Bošnjačka brigada - deblja plava isprekidana linija), i ponovo je u napad uveden kompletan Manevarski bataljon. Druge brigade su dobile zadatak za osvajanje teritorija lijevo od nas, čini mi se sve do Rajskog Dola. Ne sjećam se koje su to bile jedinice, mislim - dio Viteške i Slavne iz Sarajeva...

Napad je započeo rano ujutro (deblja plava puna linija), ali i ne prerano, nekog smo morali čekati da bi zajedno otpočeli. Kako smo od par dana ranije uglavnom poznavali teren, mi smo ponovo ušli duboko u neprijateljski teritorij, čak smo u nekim pozicijama bili i iza leđa (iza crvenog grudobrana na liniji Trolist-Kucin).
Onda je počela strašna pucnjava. Mislim da je neka od jedinica s naše lijeve strane otkrivena prijevremeno, i tada je nastala mala zbrka. Bili smo u neugodnom položaju, pucali su na nas sa svih strana, a mi ih nismo mogli vidjeti. Mislim da smo, sudeći po zvuku, od pojedinih srpskih vojnika bili udaljeni i po 20-tak metara. Morali smo se povlačiti nazad, a kako smo već zašli unutra, morali smo se probijati preko uzvišenja i malih udolina, da se sakrijemo od vatre.

Dok smo bili blizu neprijatelja, nije bilo mina, kad smo se povukli i udaljili - započela je kanonada. Meni se čini da nikad više mina u životu nisam preživio, kao taj dan. I po nekoliko minobacačkih plotuna ispaljivali su istovremeno, neselektivno, pa su počeli sa haubicama sa Rogoja i sa jahorinskih položaja...strahota. Užasno je bilo tada. Ja mislim da smo se bili skoro svi pomirili s pogibijom, meni se činilo da do mraka nema izlaza.

Povlačili smo se prema brdu Ćelina, prešli preko jedne ogromne čistine - livade koja je bila šuplja kao krtičnjak, sve od mina. Onda smo zašli u bukovu šumu, u taj mali bujični klanac, i posjedali da odmorimo. Ubrzo je naišao Zaim Imamović, u pratnji Selima Hamzića i još nekih komadanata i komandira, sve nas pozdravio, i produžio niz stranu. Dole na dnu, bila je od ranije iskopana jedan pravougaoni grudobran, nekih 2x2 m, a pored rupe stajala su odvezana dva konja, bijeli i smeđi. Neko je predlagao da odemo nas nekoliko dole, da sjednemo u taj iskop, jer granate i mine i dalje padaju, ali smo odustali. Nije prošlo ni 5 minuta, jedan plotun, 4 mine, pao je na to dno suhog potoka. Kad se digla prašina, jedan konj je ležao mrtav, drugi je njištao ranjen...

Niko nije ni riječ progovorio. Onda smo vidjeli odozdo jednog momka iz Fočanske brigade kako trči i šapče - Zaim poginuo... U tom momentu znali smo da je ta akcija definitivno propala, otkazana, i tako je i bilo. Pogodio ga je samo jedan mali gelerčić, veličine glave od šibice, i bio je nekoliko trenutaka svjestan...

Zaim je bio veliki čovjek, ljudina, komandant kakav se nije pojavio na bjelašničko-treskavičkom ratištu, ni prije ni poslije.

karanana wrote:da slucajno nemas gdje link za citavu ovu knjigu?
pravo je skupa za kupiti.

bila je na forumu Historija Bosnjaka / Bosnahistorija

sve mape i kompletna knjiga

pokusaj tamo

junkers wrote:

JoseMujica wrote:jeste efendija je iz Sandžaka...dobar ko hljeb

A ne kontam šta je s Fojnicom? misliš na Dusinu

do mene,mislio sam da je dok iz fojnice

jok ba...dootor veterinar je iz ratne bolnice, pa bio s nama gore...al oni su se češće mijenjali...ovaj dok je iz Hrasnice, onaj visoki mršavi, mlađi je lik...da ne pišem imena

Sa srpske strane kazu da je odsudnu ulogu u odbrani Treskavice tokom oktobra 1995 odigrala jedinica Beli vukovi pod komandom Srdjana Knezevica.
Ta je jedinica je predvodila kontranapade na zauzete kote.
Ne znam da ih se neko od ovde pristunih seca iz tih desavanja.
Takodje se govori da je muslimanska strana bila dosta jaca u artiljeriji i sa dosta vise municije, a to vidim da ucesnici dosta uverljivo demantuju kada pricaju o kanonadama sa srpske strane.

Razvigor wrote:Sa srpske strane kazu da je odsudnu ulogu u odbrani Treskavice tokom oktobra 1995 odigrala jedinica Beli vukovi pod komandom Srdjana Knezevica.
Ta je jedinica je predvodila kontranapade na zauzete kote.
Ne znam da ih se neko od ovde pristunih seca iz tih desavanja.
Takodje se govori da je muslimanska strana bila dosta jaca u artiljeriji i sa dosta vise municije, a to vidim da ucesnici dosta uverljivo demantuju kada pricaju o kanonadama sa srpske strane.

Bila je jedna zanimljiva situacija prilikom oslobađanja Proskoka ili Grkarice, ne sjećam se dobro...Uglavnom, pred kraj dana, nakon uspjeha naše vojske, u prvi sumrak, među naše naisturenije vojnike koji su zauzimali položaj do sutra, odjednom je u velikoj brzini ušao vojni džip, i stao kraj nekoliko iscrpljenih vojnika, i iz kojeg je kroz otvorena vrata gromoglasno neki čovjek povikao ne te naše vojnike, i pitao: Iz koje ste vi jedinice? Kad su mu ovi odgovorili (1.Bošnjačka brdska brigada), onda je čovjek stao sekundu i proderao se na tog vojnika: Kakav si to raskopčan, utegni se, što ste se tako rastegli, itd, itd, tako da su se naši totalno sjebali i malo prepali, što su ovi u vozilu iskoristili i još brže odvezli nazad.
To je područje inače ispresjecano raznim putevima i putićima, a prekriveno je rijetkim šumarcima, i mnogi od nas su tada tu bili prvi put u životu, orjentacija u prostoru je nikakva, umor, nije nikom ni do čega, pogotovo u prvi mrak...Tak kad su se snašli, jedan od naših je spomenuo da je to Vuk Jebajiga, bilo je kasno...
Ali je od tada taj čovjek sasvim drugačije posmatran od naše vojske, jbg, ipak je trebalo i hrabrosti i snalažljivosti Ove smo naše "Vukovce" od tada dobro zajebavali zbog toga

''У одбрани Лупоча 3 и 4. октобра 1995. погинула су четири српска борца.
Својим тијелима даље напредовање зауставили су Миливоје Бјелић (1947), Ранко Филиповић (1963), Неђо Дракул (1938) и Сава Матовић (1938), који заувијек остају на грудобрану. Водила се борба прса у прса.''

Razvigor wrote:''У одбрани Лупоча 3 и 4. октобра 1995. погинула су четири српска борца.
Својим тијелима даље напредовање зауставили су Миливоје Бјелић (1947), Ранко Филиповић (1963), Неђо Дракул (1938) и Сава Матовић (1938), који заувијек остају на грудобрану. Водила се борба прса у прса.''

svaka im čast...šteta što nije bilo više takvih junaka

Ovo je opis jedne od akcija koja se desila na Treskavici i da li iko zna gdje se to tacno desava ? Postavio sam ranije na temi o Igmanu ali vidim da se ovdje okuplja vise ljudi koji su bili na Treski pa sigurno neko zna jer nije svaki dan da citava kolona tenkova i kamiona upadne u zasjedu :

Treskavica

Treskavica je mnogima poznata po planinarenju i prirodnim ljepotama ali u ratu je bila poprište žestokih borbi. Zbog nedostatka boraca linije nisu bile povezane a problem je predstavljala i konfiguracija telena.

U jesen 1994. godine, muslimani su krenuli u ofanzivu. Bile su to za njih odlučujuće borbe.

Posebno mi je ostao u sjećanu 29. oktobar 1994. godine. Moja jedinica je čekala na kamione u Trnovu, koji su trebali da nas odvezu na odredište, koje nam je bilo nepoznato s obzirom da nam je to bio prvi dolazak na taj teren. U gradu se osjećala neka napetost u vazduhu, jer je se vrhovima Treskavice prolamala artiljerijska paljba. Imali smo i informaciju da su naše linije pomjeraju i da to "naše" haubice rade svoj posao.

Kada su kamioni stigli, krenuli smo kanjonom koji je napravila rijeka spuštajući se Treskavice ka Trnovu. Naše prvo iznenađenje smo doživjeli na samo par kilometara izvan Trnova. U susret su nam dolazili kamioni puni vojnika, koji se se povlačili u pravcu Trnova. Put je bio uzak i dok smo se mimoilazili, pošto naš TAM nije imao ceradu, saznali smo da su naše linije probijene i da se naša vojska povlači. Bilo nam je jasno da idemo u pakao, ali o povratku nazad niko nije pomišljao.

Nastavili smo dalje, i nakon par kilometara smo na jednoj oštroj krivini susreli kolonu tenkova, na čijim su kupolama bili nakačeni vojnici. Naša kolona, od nekih pet kamiona, se zaustavila. Vozač našeg kamiona je izašao, popeo se na tenk i pricao sa vozačem koji je bezuspješno pukušavao da se pomjeri u stranu tako da mi možemo proći.

Sjedio sam leđima okrenut ka litici. Ispred mene se nalazio duboki kanjon, čije su dubine u mom stomaku stvarale nekakav čudni osjećaj. Miris nafte i tenkovski dim pomješan sa bukom motora stvarali su mučninu. I baš kada sam okrenuo glavu u pravcu kabine ugledah tog našeg vozača kako pada na put. Začula se i rafalna paljba, koja nije bila glasna i činilo se da dolazi iz daljine. Počela je da se diže i prašina sa puta, i ja ugledah krv pored vozača. Munjevitom brzinom sam napravio kolut unazad i prebacio se preko ograde kamiona shvativši da smo napadnuti. U tom trenutku smo bili zasuti bombama.

Tenk je bio pogođen i počeo je da gori. Muslimani su se nalazili na litici, tačno iznad nas. Imali su naše položaje kao na dlanu i zasuli su nas svim raspoloživim sredstvima. Sa lijeve i desne strane su padali borci po putu, i u tom trenutku sam shvatio da im ne možemo pružiti otpor. Jedini spas iz tog pakla je bio skok u ambis, što sam ja i još nekolicina boraca uradili. Tu smo imali kakav-takav zaklon, i odatle smo se polako izvlačili jedan po jedan. U pauzama dok se "hladilo" naše oružje izvlačili smo se nas osam iz te dvije kolone.

Kada smo već bili dovoljno daleko od neprijateljske vatre, naletjeli smo na grupu vojnika i otvorili smo paljbu jedni na druge ne znajući da su to naši borci. Nekako smo se ipak prepoznali i obustavili paljbu.

Bio je to ostatak jedinice iz Goražda. Oni su imali ranjenika sa sobom. Geleri od bombe su ga dobro iscjepali, pa je krvario obilno. Neko je imao nož, pa smo odsjekli dvije grane i od šatorskih krila napravili nosila. Zavili smo mu nekoliko rana, sve što smo mogli. Bio je povrijeđen i u oko, i imao je nesnosne bolove.

Počela je da pada i kiša. Kako niko nije poznavao teren, nismo znali gdje da idemo. Nosili smo tog ranjenog borca cijeli dan, pokušavajući da se orijentišemo. Plan je bio da idemo ka Trnovu, ali nam je riječica bila nepremostiva prepreka.

Borac je počeo da se trese od hladnoće. Nismo znali hoće li preživjeti. Kiša nikako nije prestajala da pada. U sami mrak smo se domogli nekog razrušenog sela. Nastavili smo putem i izašli na put Sarajevo-Trnovo gdje smo zaustivili neko vozilo i ubacili ranjenika. Kasnije nas je pokupio neki kamion i prevezao nazad u Trnovo.

U tom napadu, četvorica boraca iz mog kamiona su ranjeni ali nismo imali poginulih. Svi smo se nekako izvukli. O broju poginulih u toj zasjedi nikada nisam uspio saznati, a ranjeni borac čije ime nikada nisam saznao je ostao živ.

kv99 wrote:Ovo je opis jedne od akcija koja se desila na Treskavici i da li iko zna gdje se to tacno desava ?

Iz jedne od bitaka za Proskok, možda "u vrijeme" Grkarice. Ja se ne sjećam detalja opisanog događaja, iako sam te godine sve vrijeme provodio u tom području, nažalost - sjećanja blijede

Ne znam sta da vam kazem, ali kako vrijeme prolazi, ja postajem sve vise svjesniji da borbe po Treskavici su bile samo nacin da se ABiH zabavlja tamo gdje ne treba, dok podrucja koja su vapila za pomoci kao sto je Srebrenica su ostavljena na milost i nemilost cetnika.
Mislim da su nas nasi izdajnici dobro veslali a to rade i danas.
Sad ospite paljbu ali ja i dalje mislim da je bilo dosta pametnijih stvari za oslobadjanje.

ne stigoh na taj dan napisat,28.06.1995 ,datum mi se urezao u sjećanje(vidovdan)dio 4. i živiničke ose,napali brdo orepak,dobro branjeno i popodne se povukli,sutra ujutro opet probali sa nekim krajišnicima koji su me fascinirali.kakva muda su ti momci imali.

Isti dan 28.6.1995 snage VRS zauzele vazan objekat na Stupu!

koji objekat na stupu?

Hadzi Lojo wrote:Ne znam sta da vam kazem, ali kako vrijeme prolazi, ja postajem sve vise svjesniji da borbe po Treskavici su bile samo nacin da se ABiH zabavlja tamo gdje ne treba, dok podrucja koja su vapila za pomoci kao sto je Srebrenica su ostavljena na milost i nemilost cetnika.
Mislim da su nas nasi izdajnici dobro veslali a to rade i danas.
Sad ospite paljbu ali ja i dalje mislim da je bilo dosta pametnijih stvari za oslobadjanje.

Po tebi, sa Treskavice smo trebali dislocirati naše ratovanje po rejonu Srebrenice, zaboraviti opkoljeno Sarajevo i Goražde na izdisaju

pa ne znam, onako laicki se slazem sa hadzi lojom. dolaze neke jedinice iz zivinica i drugih korpusa da se verendaju po treskavici a vamo 2. korpus nije ni metka ispalio dok je srebrenica padala, ma ni da krenu da pomognu onima koji se probijaju.
nema sanse da bi 1. korpus stigao do gorazda prije nego li bi ga srpska vojska okupirala. pa oni su ocigledno znali sebi napraviti pozadinu a i velike snage koje su bile oko srebrenice i zepe bi vjerovatno krenule i na gorazde.

karanana wrote:pa ne znam, onako laicki se slazem sa hadzi lojom. dolaze neke jedinice iz zivinica i drugih korpusa da se verendaju po treskavici a vamo 2. korpus nije ni metka ispalio dok je srebrenica padala, ma ni da krenu da pomognu onima koji se probijaju.
nema sanse da bi 1. korpus stigao do gorazda prije nego li bi ga srpska vojska okupirala. pa oni su ocigledno znali sebi napraviti pozadinu a i velike snage koje su bile oko srebrenice i zepe bi vjerovatno krenule i na gorazde.

Ja ne branim sistem RIK, nisam učestvovao u njegovom kreiranju ni operativnim planovima, ali jesam u borbama, i tvrdim da te jedinice koje su dolazile u pomoć na sarajevsko ratište nisu nikad bile brojne i tolike da bi nešto značile u vojnom smislu, više je to bila moralna podrška. Pa i moja je jedinica provela mjesec i po na ratištu u zoni 5. Korpusa...

Tvrdim da je Washingtonski ugovor i kasnije Daytonski mir spasio VRS od kraha, od poraza, a državu spriječio u normalnom razvoju. Malo vremena je bilo još potrebno da se napravi fizičko spajanje slobodnih teritorija sarajevskog i goraždanskog ratišta. Moral vojske RS je bio u padu, logistika pri kraju, politička trvenja izražajna i svijest o besmislu ratovanja dosta prisutna među stanovništvom. S druge strane, Armija RBiH je vojno bivala sve opremljenija i naoružanija, vojska obučenija i s dosta morala, posebno nakon oslobađanja dijelova Hrvatske i proboja bihačkog ratišta i na ostalim područjima izražene spremnosti za nastavkom ratovanja do konačnog oslobođenja.

Malo vremena = oko godine.

No treba biti realan, to niti nas politicki vrh nije zelio.

karanana wrote:koji objekat na stupu?

Ja se ne sjećam datuma, ali jedini značajan objekat na Stupu (u stvari Stupskom brdu), koji je bio problematičan, i neočekivano "osvojen" u kontranapadu, je bila Gušića hala, velika betonska hala, nasuprot kasarni u Nedžarićima, od Stupske pijace... I to nije bila cijela hala, nego su uzeli onaj dio prema kasarni, gdje je bio naš bunker ili 2, koji su pokrivali livadu prema "konjušnicama", niskim pomoćnim objektima kasarne u Nedžarićima... Koliko sam čuo iz priča naše pješadije, koja se izvukla unazad na drugi kraj hale (pa je sama hala bila mislim 2 dana front, jedni s jedne strane, drugi s druge), iznenadio ih je upad "kornjača" (njih se obično nazivalo Nišlijama, mada nemam nikakve dokaze da su zaista bili školovani u Niš...), sa punim balističkim oklopom, koji su upali u halu prije nego se odbrana nečim jačim mogla snaći, a puške su bile nedovoljne protiv njih. Mislim da je to bilo neobično, po danu odrađeno...

Nakon toga, dok su se naši ukopavali s druge strane hale, a kao ispomoć su dovučeni brigadni manevarci, možda i šire, artiljerija (koliko me pamćenje služi, u ta doba je za rejon Nedžarića i Stupa bila naležna 1 haubica, 1 top, i 1 tenk, koji je doduse i dejstvovao samo kao top...) je imala zadatak da u nepravilnim razmacima, naizmjenično, tuče taj dio hale na strani gdje su oni uzeli naš bunker i okrenuli ga kontra... Mislim da je to trajalo 2 dana i 1 noć, a drugu noć je hala minirana (ne sjećam se s čije strane), i poravnana za sva vremena, pa je ostala samo još veća čistina, koju je sada bilo lakše kontrolisati s obje strane...

kojom cestom/putem su nedzarici bili spojeni sa njihovom teritorijom?

jesu li oni drzali onu raskrsnicu kojom se sada iz nedzarica skrece lijevo za aerodrom a desno za petlju a pravo je kasindolska ili su na aerodromsku cestu iz nedzarica izlazili negdje drugo blize aerodromu? jesu li drzali onih 100-200 metara ravne ceste koja dijeli nedzarice, aerodromsko i dobrinju i koja vodi iz aerodroma desno u dobrinju?

meni ni ove unutargradske linije nisu poznate a ne neke chuke, djokini tornjevi i slicne kote.

Kasindolska... Da, na toj raskrsnici je bio i check-point kada UN ide na aerodrom... Plus ovaj dio Nedzarica prema Aerodromskom naselju...

Pa nije Kasindolska na Bjelašnici ili Treskavici

drndalo wrote:

karanana wrote:koji objekat na stupu?

Ja se ne sjećam datuma, ali jedini značajan objekat na Stupu (u stvari Stupskom brdu), koji je bio problematičan, i neočekivano "osvojen" u kontranapadu, je bila Gušića hala, velika betonska hala, nasuprot kasarni u Nedžarićima, od Stupske pijace... I to nije bila cijela hala, nego su uzeli onaj dio prema kasarni, gdje je bio naš bunker ili 2, koji su pokrivali livadu prema "konjušnicama", niskim pomoćnim objektima kasarne u Nedžarićima... Koliko sam čuo iz priča naše pješadije, koja se izvukla unazad na drugi kraj hale (pa je sama hala bila mislim 2 dana front, jedni s jedne strane, drugi s druge), iznenadio ih je upad "kornjača" (njih se obično nazivalo Nišlijama, mada nemam nikakve dokaze da su zaista bili školovani u Niš...), sa punim balističkim oklopom, koji su upali u halu prije nego se odbrana nečim jačim mogla snaći, a puške su bile nedovoljne protiv njih. Mislim da je to bilo neobično, po danu odrađeno...

Nakon toga, dok su se naši ukopavali s druge strane hale, a kao ispomoć su dovučeni brigadni manevarci, možda i šire, artiljerija (koliko me pamćenje služi, u ta doba je za rejon Nedžarića i Stupa bila naležna 1 haubica, 1 top, i 1 tenk, koji je doduse i dejstvovao samo kao top...) je imala zadatak da u nepravilnim razmacima, naizmjenično, tuče taj dio hale na strani gdje su oni uzeli naš bunker i okrenuli ga kontra... Mislim da je to trajalo 2 dana i 1 noć, a drugu noć je hala minirana (ne sjećam se s čije strane), i poravnana za sva vremena, pa je ostala samo još veća čistina, koju je sada bilo lakše kontrolisati s obje strane...

Ne bih da vas skrecem sa zanimljive teme ali eto sjetih se tog datuma( Vidovdan).
Jest tacno Gusica hala a ovo gore ostalo napisano nidje veze. Ako moze zamolio bih za detaljniji opis tih kornjaca