Vaša porodica u WW2

[ins]

treba biti objektivan, najlakše je domaćem stanovništvu bilo sa Nijemcima.

Grijesis!

Najlakse je bilo sa Talijanima

Moj stari je u svojoj 12-13 godini bio razvio pravi biznis sa talijanskim vojnicima! Ono: cokolade, cigare, upaljaci, naliv pera, itd, itd...

[Sookie McSue]

sa tatine strane: majka je kao curetak (ponekad kaže sa 16, ponekad sa 15 godina) pobjegla iz hadžijske porodice u bosanskom gradiću da bi bila bolničarka u partizanima, gdje je i ostala do kraja rata, kao i njenih 5 sestara. Dedo je bio u partizanima u Slavoniji, a njegovi su, ili pobijeni od ustaša, ili bili u Jasenovcu. Njih su se dvoje upoznali poslije rata, na školovanju. Oboje su nosioci brojnih odlikovanja. Još uvijek su živi, u ranim/kasnim osamdesetim, zdravi i još uvijek okorjeli ateisti i komunisti.

sa mamine strane: dedo je takođe bio u partizanima, samo puno južnije (između ostalog, u Trstu ), a rahmetli nana je tada imala desetak godina i živjela je u Sarajevu, pa je ona prošla bez većih uzbuđenja.

inače, obožavam svoju porodicu. Ženski dio je naročito primjer snažnih, hrabrih, vrijednih i sposobnih žena i bit će mi čast ako u životu budem barem dijelom ono što one jesu, ili su bile.

[bach]

Moja familija.......
Stari je bio mlad za rata ( 13 godina kad je poceo)....njegovi prvi rodjaci su otisli u partizane ili ilegalce.
Dva prva rodjaka ostali u Sarajevu kao ilegalci, jedan je uhapsen na pocetku rata i odveden u Jasenovac gdje je i ubijen, buraz mu je ostao u ilegalcima do pred kraj. Uhapsen i objesen na Marin Dvoru dan prije oslobodjenja, imena im se nalaze na Vracama, oba su nosioci spomenice 1941. Njihovoj majci i mojoj babi su odmah poslije rata oduzeli svu zemlju koju su imale i pokusali isplatit mizerne odstete za tu zemlju (odbile su da prime nadoknadu, cak su posli da im mater u zatvor odvedu jer se bunila previse ali je Rato Dugonjic zastitio i oslobodio jer je znao njene sinove).... uvijek je govorila da partizani nisu pobjedili nego ustase koje su se samo preobukle i nastavile da vladaju gradom. Zbog toga je i privodjena ali kad je pocela da prica pustena je i receno joj je da drzi jezik za zubima..... umrla u bijedi sa spomenicama na zidu i sa penzijom koju je jedva dobila tek kad je Rato Dugonjic naredio da joj se da penzija. Treci je otisao u partizane prezivio Neretvu i Sutjesku ( bio ja sa Savom Kovacevicem , uvijek je tvrdio da Savo nije poginuo od Njemaca), poslije ovih ofanziva poslat u Italiju da se pridruzi amerikancima i partizanskoj eskadrili koja se tad formirala . Vraca se nazad sa eskadrilom u cinu pukovnika preko Visa i ostaje u JNA kao tehnicki komadant na par aerodroma sve do ranog penzionisanja ( bila frka kad se cijeli garnizaon sa njim pobunio protiv nekog generala, nisu im mogli nista posto su svi bili prvoborci nego ih expres u penziju). U Sarajevo se nikad nije vratio i dolazio bi ovdje samo ponekad u proputovanju. Cetvrti pobjegao u partizane kad je imao 17 godina, prezivio rat poslije zavrsio medicinu ,doktorirao i bio jedan od direktora na Kosevu i profesor na medicinskom fakultetu.
Sa majcine strane otac pristupio partizanima kad je imao 17 godina (1943) , ranjen kod bjeljine, pogodio ga metak u vilicu.....

Tatina porodica

Trojica amidža bila u partizanima, dvojica poginula. Jedan je zadnji put viđen u okolini Karlovca, drugi prilikom partizanskog napada na Zagreb krajem rata.


Mamina porodica

Dedin brati bio član SS Hanžar divizije, imao na ruci istetovoran znak SS, borio se u Dalmaciji protiv partizana, nekim čudom nije strijeljan nakon rata.



Zanimljivo je da je komunistička vlast nakona rata tatinoj porodici u znak zahvalnosti za dva poginula prvoborca oduzela apsolutno sve što je mogla oduzeti, desetine duluma zemlje, voćnjake, mlinove, srušili staru bosansku kuću "čardaK" koja bi danas mogla biti nacionalni spomenik da na njenom mjestu nije izgrađen parking. Ko se nije htio odreći imovine, radio je pendrek po leđima.

Maminoj familiji koja je sina poslala u Handžar diviziju, nisu oduzeli ništa.


Zanimljivo je i to su danas članovi tatine familije u 99 posto slučajeva članovi SDP-a, SDU, Naše stranke, liberala i drugih lijevih pokreta. Mamine rođake i potomke ovog pripadanika SS divizija možete sresti u SDA, SBiH, u Fahrinoj partiji, kunu se u reisa Cerića, pričaju kako nikad nije bolje nego danas (od 1990.) i smatraju da je Zlaja najveći problem ove zemlje.

[ljubav_aha]

Zanimljivo je da je komunistička vlast nakona rata tatinoj porodici u znak zahvalnosti za dva poginula prvoborca oduzela apsolutno sve što je mogla oduzeti, desetine duluma zemlje, voćnjake, mlinove, srušili staru bosansku kuću "čardaK" koja bi danas mogla biti nacionalni spomenik da na njenom mjestu nije izgrađen parking. Ko se nije htio odreći imovine, radio je pendrek po leđima.

ova prica nema dovoljno detalja

[bach]

Zanimljivo je da je komunistička vlast nakona rata tatinoj porodici u znak zahvalnosti za dva poginula prvoborca oduzela apsolutno sve što je mogla oduzeti, desetine duluma zemlje, voćnjake, mlinove, srušili staru bosansku kuću "čardaK" koja bi danas mogla biti nacionalni spomenik da na njenom mjestu nije izgrađen parking. Ko se nije htio odreći imovine, radio je pendrek po leđima.

ova prica nema dovoljno detalja

Čuj?

A kakvih

[ljubav_aha]

Zanimljivo je da je komunistička vlast nakona rata tatinoj porodici u znak zahvalnosti za dva poginula prvoborca oduzela apsolutno sve što je mogla oduzeti, desetine duluma zemlje, voćnjake, mlinove, srušili staru bosansku kuću "čardaK" koja bi danas mogla biti nacionalni spomenik da na njenom mjestu nije izgrađen parking. Ko se nije htio odreći imovine, radio je pendrek po leđima.

ova prica nema dovoljno detalja

Čuj?

A kakvih

tebi su pricali,nisu meni ,ali negdje je link prekinut

[exliberal]

Zanimljivo je da je komunistička vlast nakona rata tatinoj porodici u znak zahvalnosti za dva poginula prvoborca oduzela apsolutno sve što je mogla oduzeti, desetine duluma zemlje, voćnjake, mlinove, srušili staru bosansku kuću "čardaK" koja bi danas mogla biti nacionalni spomenik da na njenom mjestu nije izgrađen parking. Ko se nije htio odreći imovine, radio je pendrek po leđima.

ova prica nema dovoljno detalja

imam osjecaj da nevjerujes sta smo bach i ja napisali u vezi uzimanja zemlje

[Pera Trta]

Zanimljivo je da je komunistička vlast nakona rata tatinoj porodici u znak zahvalnosti za dva poginula prvoborca oduzela apsolutno sve što je mogla oduzeti, desetine duluma zemlje, voćnjake, mlinove, srušili staru bosansku kuću "čardaK" koja bi danas mogla biti nacionalni spomenik da na njenom mjestu nije izgrađen parking. Ko se nije htio odreći imovine, radio je pendrek po leđima.

ova prica nema dovoljno detalja

imam osjecaj da nevjerujes sta smo bach i ja napisali u vezi uzimanja zemlje

Ne hranite trolove, molim vas! Posebno ne one koji ulaze na temu, a bez da su dali svoj doprinos.
Tema je odlično krenula, super je zanimljiva i nastavimo tim tonom

[bach]

Nažalost mi smo osjetili šta znači da revolucija jede svoju djecu. Nas je oglodala do kosti.

Naravno to ne umanjuje naš ponos na činjenicu da smo bili na pravoj strani.

[Tvrtko II Kotromanić]

Nažalost mi smo osjetili šta znači da revolucija jede svoju djecu. Nas je oglodala do kosti.

Naravno to ne umanjuje naš ponos na činjenicu da smo bili na pravoj strani.

[JoseMujica]

nema ljudi smisla komentarisati historiju nečije porodice...svaka priča je takva kakva jeste i svaka je validna za sebe i sama po sebi i nema mjesta za preispitivanja jer je svaka od njih osobna, a ne ideološka istina što je bar za mene čini validnijom od grupnih, službenih konstrukcija...svaka čast svima koji su podijelili svoje priče sa nama

[Pera Trta]

nema ljudi smisla komentarisati historiju nečije porodice...svaka priča je takva kakva jeste i svaka je validna za sebe i sama po sebi i nema mjesta za preispitivanja jer je svaka od njih osobna, a ne ideološka istina što je bar za mene čini validnijom od grupnih, službenih konstrukcija...svaka čast svima koji su podijelili svoje priče sa nama

[radostan dan]

.

[Pera Trta]

treba biti objektivan, najlakše je domaćem stanovništvu bilo sa Nijemcima.

Grijesis!

Najlakse je bilo sa Talijanima

Da li je?

Kako gdje...iz primjera mojih sa obje strane, vidi se da baš i nije. A o tome govore i brojni dokumenti i svjedočenja, ali to nije tema.

[radostan dan]

.

[Truba]

taj rat je bio veliki bućkuriš na balkanu bez linija fronta sa ideološkim sukobima te nacionalnim i vjerskim ukrštanjem te famozna zajednička prošlost itd...
elem svako ima svoju priču i veoma je moguće da se ne može posmatrati crno-bijelo

[bach]

Tokom WW2 našim krajem su često prolazile razne vojske, ali nije bilo masovnog stradanja stanovništva, mada je bilo otvorenog neprijateljsva između srpskih sela i porodica od kojih su jedni bili u četnicima a jedni u partizanima, pa su četnici često znali praviti zasjede i zločine svojim sunarodnjacima.

Došli su jednom i kuću moje porodice sa ciljem da ubiju dedinog brata, advokata, ali ga nisu našli. U toj istoj kući krili su se komšije Srbi tokom racija koje se vršili NIjemci i ustaše. Naravno u ovom ratu se nisu sjetili pružiti utočište mom dedi i njegovim sestrama.

[Pera Trta]

taj rat je bio veliki bućkuriš na balkanu bez linija fronta sa ideološkim sukobima te nacionalnim i vjerskim ukrštanjem te famozna zajednička prošlost itd...
elem svako ima svoju priču i veoma je moguće da se ne može posmatrati crno-bijelo

To je bio strašan rat, krvav, krvav rat, posebno u međusobnim razračunavanjima naših "naroda i narodnosti"...brojni užasi, koje osvjetljavaju malčice i ovi postovi

[Magarece_godine]

Pitam ja neki dan dedinu sestru (maminu tetku), koja je jako stara i sjeca se 2 sv. rata, kako je bilo u tom periodu, sjecal' se icega. Sta joj je bilo najstrasnije. Kaze ona meni: Najgore mi bilo na nekoj livadi, s jedne strane jurisaju partizani a s druge strane jurisaju nasi

Svi pradjedovi (dede, pradjedovi, njihova braca i s mamine i s babine strane) uvijek su se borili protiv cetnika ... Handzar divizije, ustase ...

[exliberal]

taj rat je bio veliki bućkuriš na balkanu bez linija fronta sa ideološkim sukobima te nacionalnim i vjerskim ukrštanjem te famozna zajednička prošlost itd...
elem svako ima svoju priču i veoma je moguće da se ne može posmatrati crno-bijelo

Slazem se sa tobom....mada kad sam pricao sa pokojnim starim i njegovim rodicama ( svi su otprilike isto godiste bili) u vezi proslog rata i ovog zadnjeg....razlika je bila velika, tad se rat vodio po selima dok su gradovi bili postedjeni u nekoj mjeri...kad meni stari kaze da je isao u skolu svaki dan, tramvaji radili, vozovi isli redovno...jedina stvar koja je povezivala prosli rat i ovaj su racije koje su bile po gradu ( tad su lovili jevreje, partizane i na kraju srbe... sad su lovili one sa radnim obavezama)...tamo pred kraj se primjetilo da je rat, kad su partizani bas ojacali i kad su njemci poceli gubit, tad su se ustase povampirile .....mada po njihovim pricama bombardovanje koje su saveznici izvsili par puta su neke stvari koje se bas i nezaboravljaju tako lako.
Za njega je naupecatljiviji dogadjaj miniranje kasarne na humu ( ista kao sto je i ona na vracama) dan prije nego sto su partizani usli u grad....nalazili su kamene bokove gdje je sad energoinvest....

[radostan dan]

.

[Frooteky]

Moj djed (1906 g.) je mobilizovan 41´ u Goraždu valjda u SS pa prebjego Rusima i porodici je rečeno da je mrtav da bi u kasno proljece (tog detalja se sjećam) valjda 45 u Brčkom tražeći nekog rođaka među Partizanima rekla prezimen al vojnik je odveo kod brata, poslije rata je dobio stan koji je odbio a poslije njegovi smrti polubrat od starog se tam´ uselio. Drugi djed je 33 godište al to ga nije spriječilo da pomaže ilegalcima i jednom odvuče kolica rakija jedinici domobrana ko diverziju

Majkina porodica s mamine strane je jako stradala u Foči pošto su imali dva rođaka kao nekog komandira statijaznam i poslije narodnog heroja jedan je bio dajdža moje majke (nene) četnici su joj zaklali majku i sve tetke pred djedom da bi ovaj rekao gdje mu je sin (a on to nije ni znao) majka je tada imala 5-6 godina majka je poslije sa sestrom došla u djedovo selo dok joj se brat poslije rata vratio u Foču, taj pradjed je tamo umro prije 30-ak godina sa nekih 90 godina zivota a između majke i djeda se poslije javila ljubav i tako to et da nije bilo WWII ne bi bilo ni mene

[Sookie McSue]

Moj djed (1906 g.) je mobilizovan 41´ u Goraždu valjda u SS pa prebjego Rusima i porodici je rečeno da je mrtav da bi u kasno proljece (tog detalja se sjećam) valjda 45 u Brčkom tražeći nekog rođaka među Partizanima rekla prezimen al vojnik je odveo kod brata, poslije rata je dobio stan koji je odbio a poslije njegovi smrti polubrat od starog se tam´ uselio. Drugi djed je 33 godište al to ga nije spriječilo da pomaže ilegalcima i jednom odvuče kolica rakija jedinici domobrana ko diverziju

Majkina porodica s mamine strane je jako stradala u Foči pošto su imali dva rođaka kao nekog komandira statijaznam i poslije narodnog heroja jedan je bio dajdža moje majke (nene) četnici su joj zaklali majku i sve tetke pred djedom da bi ovaj rekao gdje mu je sin (a on to nije ni znao) majka je tada imala 5-6 godina majka je poslije sa sestrom došla u djedovo selo dok joj se brat poslije rata vratio u Foču, taj pradjed je tamo umro prije 30-ak godina sa nekih 90 godina zivota a između majke i djeda se poslije javila ljubav i tako to et da nije bilo WWII ne bi bilo ni mene

kao i kod mene! tačnije, ne bi bilo čak ni mojih roditelja, a mene pogotovo

[Truba]

na FB u slikama dolac malte imaju slike sarajeva iz ovog perioda te saveznička bombardiranja

[Jack Be Nimble]

treba biti objektivan, najlakše je domaćem stanovništvu bilo sa Nijemcima.

Grijesis!

Najlakse je bilo sa Talijanima

Moj dida tvrdi da je sa Njemcima bilo najbolje. On je kroz zadnji rat govorio "da su Srbi 1% ko Njemci nama bi bilo ko bubregu u loju".

A prije par mjeseci sam upoznao dvojicu staraca iz Hrvatske koji su dosliu u Ameriku tokom 50tih. Oni dan danas ne mogu da smisle Italijene zbog 40tih.